Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Proces usitnjavanja opozicije je privremen

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nakon što ste izašli iz Demokratskog fronta, pojedini iz te političke grupacije su Vam, između ostaloga, spočitali da ste „odigrali u korist režima” dok se čula i optužba kako ste „izgubili kompas”,i ,maltene, pobjegli. Da li je Vaš izlazak iz DF-a bijeg i da li može predstavljati korist za režim?
LEKIĆ: Razlaz sa DF-om je protekao u atmosferi političke kulture. Kako sa moje strane tako od glavnih političkih partija DF-a je iskazano zadovoljstvo zajednički postignutim rezultatima i žaljenje zbog ishoda čiji su razlozi javno obrazloženi. Iz tog dominantnog i ozbiljnijeg okvira usamljeno su, ako se sjećam, iskočile dvije izjave koje po neutemeljenosti i neozbiljnosti nisu dostojne odgovora.

MONITOR: Kazali ste da „opozicija treba da otvoreno razgovara i o svojim slabostima, za razliku od tvrđave vrha vlasti”. Onda otvoreno: koje su, konkretno, slabosti DF-a, a koje cjelokupne opozicije?
LEKIĆ: Po opštim ocjenama DF je kao široka koalicija za kratak period postigao veliku sinergiju koja je potvrđena na izborima. Na parlamentarnim izborima 2012. je osvojio četvrtinu mandata u parlamentu, a mnogo više nego cijela ostala opozicija zajedno. DF je dominantno, skoro sa dvije trećine, doprinio pobjedama opozicije na lokalnim izborima u Nikšiću i Podogorici koje nažalost raznim prevarama i neozbiljnostima nisu realizovane.

Iako je zadržavao svoju snagu DF nije razvio svoje mnogo veće potencijele, one do kraja pobjedničke. Nakon što sam mjesecima, interno u predsjedništvu, gdje sjede predstavnici partija, ukazivao na pojave koje limitiraju dalji uspijeh naše koalicije, predlažući bolji sistem koordinacije, jači subjektvitet DF-a, odgovornost za javne izjave, dalje širenje koalicije itd – sve to bez rezultata, donio sam odluke o drugačijem, samostalnom nastavku javnog dijelovanja, ostajući svi u opozicionoj priči. Pri tom uvažavajući prava drugih na različito viđenja nastale situacije. Uostalom javnost će najbolje suditi o svemu, razumije se i o stanju u ostaloj opoziciji.

MONITOR: Kakav bi mogao biti, u najkraćem, taj sud javnosti?
LEKIĆ: Ne znam do kraja, ali ako govorimo o zreloj javnosti, za koju navijam da je što veća, mislim da ona s pravom odbacuje dvije krajnosti. Da je opozicija kritički nedodirljiva samo zato što se ona samoproklamovala kao opozicija.

Druga neprihvatljiva krajnost jeste da je opozicija ista ili čak gora od vlasti. Ova druga i neodrživa teza ide direktno u korist Đukanovića , Marovića, Vujanovića i njihovih klijenata sa kojima su zajedno u dužem periodu van demokratske kontrole i van pravnog poretka. Zato je ova druga teza i lansirana iz krugova vlasti kao pokušaj alibija za njihove zloupotrebe i stanje ekonomske, pravne i duhovne devastacije ove zemlje.

MONITOR: Više puta za kratko vrijeme, poslednji put u kontekstu formiranja prelazne Vlade, dali ste šansu SDP-u i Ranko Krivokapić- i Vi, i DF, i drugi opozicioni subjekti – nudeći im saradnju. Svaki put je bilo isto: ništa. Da li ste završili komunikaciju sa SDP-om, za ubuduće?
LEKIĆ: Nije se razgovaralo sa SDP-om zbog velikog očekivanja, već javne odogovornosti da se pokrenu inicijative za obaranje neodgovorne vlasti na čije zloupotrebe krivičnog karaktera upravo ukazuje Krivokapićeva partija. Dakle, dužnost nam je bila da nakon izbora u Podogorici na kojima su građani većinski ukazali povjerenje DF, SNP i ELP razgovaramo sa svima koji su u kampanji opoziciono dijelovali i obećavali smjenu aktuelne vlasti.

Takođe, razgovarano je i u kontekstu inicijative za formiranje prelazne vlade, kao odgovornog pokušaja spašavanja zemlje kako bi se zaustavio aktuaelan, slobodni pad ekonomije, dalja degradacija pravnog i izbornog sistema.

Stvari su poslije svega postale kristalno jasne, SDP je preuzeo odgovornost, ostaje politička armatura trajanja vlasti DPS-a kojeg optužuje za teške slučajeve kriminala, korupcije i devastiranja nacionalnih resursa. Utisak je i da povremena hrabrost predsjednika Skupštine da insajderski saopšti neke detalje iz razuđenog stanja korupcije i kriminala vlasti nekako brzo iscuri, poput onih 800 miliona za koje javno kaže da su izcurili iz KAP-a.

Dakle, kraća javna komunikacija sa SDP-om u dva navrata je bila s ciljem opšteg interesa, a pri sadašnjem stanju stvari komunikacije nema.

MONITOR: S tim u vezi kako tumačite dalji politički zagrljaj Krivokapića, koji javno govori o pokradenih 800 miliona iz KAP-a, i Đukaknovića glavnog aktera u dugogodišnjim misterioznim zbivanjima u KAP-u?
LEKIĆ: To je valjda kulminacija licemjenosti, kukavičluka, uzajamnog ponižavanja, zbilja bez presedana u crnogorskoj istoriji. Ne bih sada ulazio u temu da li se ovdje radi i o doprinosu izgrađivanja novog crnogorskog identiteta, zadržao bih se takođe na dramatično zabrinjavajuću činjenicu da još nema zvanične pravne inicijative o javnom ofiranju nestanka 800 miliona državnog novca.

MONITOR: Svjedoci smo usitnjavanja opozicije. Samo u proteklih godinu došlo je do cijepanja nekoliko partija, formiranja i najave formiranja nekoliko novih… Kako vidite trenutni opozicioni horizont?
LEKIĆ: Proces usitnajvanja vidim kao privremen i kao dio novog, potencijalno pozitivnog prekomponovanja na opozicionoj sceni. Izbori će, nadajmo se i konačno regularni, raščistiti političku scenu i smjestiti sve partije na svoja prava mjesta. Inače, često se zaboravlja da je vladajuća koalicija sastavljena od nekih osam partija. Proces fragmentacije partija je širi fenomen u Crnoj Gori, vjerujem prolazan.

MONITOR: Nedavno ste saopštili ste da će važan pravac vašeg djelovanja ostati doprinos okupljanju širokih opozicionih snaga. Koja će, u tom pravcu, biti Vaša strategija, sa pozicije lidera nove političke grupacije, Demosa?
LEKIĆ: Mislim na okupljanje u mogućoj mjeri i sa izvjesno opozicionim političkim snagama. Opozicija je na izborima 2012. zajedno osvojila 36 mandata, DPS 30. Zato su građanske opozicione snage u i van parlamenta dužne da sarađuju i grade snagu kredibilne alternative. Uspio sam da okupim opoziciju u kontekstu predsjedničkih izbora i nedavno tokom inicijative za formiranje prelazne vlade. Nastaviću da dijelujem u tom pravcu, ne isključujući da to može da učini i neko drugi, kome ću, u svakom slučaju, pomoći, koliko mogu.

MONITOR: Demos je počeo, po malo neobično Vašim javnom obraćanjem u jednom kafeu? Zašto baš Demos i koja su vaša očekivanja u vezi sa njegovom budućnošću?
LEKIĆ: Demos je skraćenica za demokratski savez koji formiram. Kao što znamo Demos je grčka riječ, bukvalno narod, suštinski osnov demokratije. Drugi dio pojma je Kratos koji toliko nokontrolisano dijeluje u Crnoj Gori da poprima dimenzije novog fenomena koji bi se mogao nazvati i Krados. Demos je i skraćenica za DEMOkratska Smjena vlasti u Crnoj Gori.

Ukratko o očekivanjima. Demos počinje skromno u svakom smislu, ali sa jasnim idejama koje će, uvjeren sam, okupiti značajne snage demokratije i jake volje za naophodnu demokratsku, ekonomsku i moralnu reformu Crne Gore.

MONITOR: U javnost je za kratko vrijeme izbilo nekoliko afera u vezi sa sumnjivim poslovima porodice Svetozara Marovića. Mnogi smatraju da time, a u vezi i sa postupkom koji se i dalje vodi protiv njegovog brata, Đukanović priprema politički svilen gajtan za njega. Da li može do ći do razdora unutar DPS-a? Da li će premijer žrtvovati Marovića?
LEKIĆ: Taj scenario obračuna klanova u DPS-u bio bi novo zamagljivanje suštine situacije. U pitanju je primarno pravna materija. Ona ima velike političke dimanzije jer se radi o potpredsjedniku vladajuće partije. I stvar se dalje usložnjava sa svim pravno političkim reprekusijama time što je toliko mnogo indicija o kriminalu i korupciji iz vrha te partija, od kolektivnih tipa Snimak, do pojedinačnih o kojima nekim čudom ovih dana saznajemo i preko javnog servisa.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo