Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG BAJKOVIĆ, ARHITEKTA: Neviđeni zločin nad kulturnom baštinom

Objavljeno prije

na

Za učinjeni kulturocid u Crnoj Gori kriva je Srpska pravoslavna crkva – Mitropolija crnogorsko primorska, ali kriva je ništa manje i vlast Crne Gore

 

 

MONITOR: Tokom 2004. godine bili ste član Komisije za utvrđivanje stanja nepokretne baštine kulture Crne Gore, a 2013. član Stručnog tima za izradu elaborata o revalorizaciji nepokretnih kulturnih dobara.   U studiji o devastiranju crnogorskih sakralnih objekata od strane  Srpske pravoslavne crkve i njenih eparhija u Crnoj Gori  ukazali ste na brojne primjere devastiranja crkava i manastira. Koji su to posebno drastični primjeri?

BAJKOVIĆ: Opisujući i analizirajući nelegalno, na divlje ili (kako se još veli) na crno učinjeno od manastira: Dobrilovina, Ostrog, Ždreba(o)nik, Starčevo i Beška – upravo sam ukazao na posebice drastične primjere.

Način na koji je SPC devastirala nabrojane manastire, tj. rezultat ili novonastala slika našijeh svetinja, izgradnjom u fizičkom prostoru u njihovoj neposrednoj okolici – karakteristično je i važi za doste druge manastire na prostoru Crne Gore.

Matematičkim rječnikom rečeno: učinjeno od ovijeh pet manastirah stoji u imeniocu svega onoga što je, nažalost i na sramotu Crne Gore, realizovano i kod ostalijeh, a čija imena se komotno mogu poređati u brojiocu. Primjerice radi – svakoji na svoj način, drastično su devastirani još i manastiri: Ćelija Piperska, Orahovo, Kom, Moračnik, Stanjevići, Dajbabe, Podlastva…

Ono što su namjerili izgraditi na lokaciji Manastira Sveti Arhanđel Mihailo na Prevlaci kod Tivta, liše ”znamenite” krstionice, spada pomeđu nevjerovatnih arhitektonskih ”zamisli”. U III milenijumu na pjenu od mora planiraju graditi manastirsku crkvu po uzoru (i) na Manastir Visoki Dečani.  Manastir Visoki Dečani je nešto rijetko lijepo i u arhitektonskom smislu izuzetno vrijedno i uzvišeno djelo, ali to ne znači da je treba poslije 700 godinah (imitirajući je) ”selit” na crnogorsko primorje, pa taman to bilo i u rodno okruženje njegovog glavnog majstora i graditelja Fra Vita iz Kotora.

Sve spomenuto (i ostalo nespomenuto) do prosto nevjerovatnih razmjera ruži i bestragava nekadašnja izuzetno vrijedna dobra kulture.

Nijesu ovđe u pitanju neka urbanističko-arhitektonska neuspjela i grdna sta-n-bena naselja. U pitanju je blago jedne nacionalne kulture i to u (civilizovanoj) Evropi!

MONITOR: Vjerovatno nijedna zemlja u Evropi nije dopustila da se njena kulturna dobra u posljednjih nekolike decenije toliko upropaste, kao što je to dozvolila Crna Gora.

BAJKOVIĆ: Ajmo pokušajmo nekojemu i prośečno obrazovanom (recimo) Norvežaninu, Čehu, Slovencu ili Grku – objasniti da je uopšte mogućno to ”činjenje” i takvo na divlje ”čerečenje” dobara kulture, na prijelomu II i III milenijuma! Njihove moždane ćelije jednostavno ne bi mogle ”apsorbirati”: da jedna institucija (SPC) na tlu Evrope može vršiti kulturocid i – da vlast nekoje evropske države dozvoljava da ta SPC sprovodi kulturocid na njezinoj teritoriji!?!

Da bi vaši čitaoci znali o čemu zborim, tj. o kakvim silnim zločinima nad crnogorskom kulturom zborim – potrebito je bilo pročitati moju Studiju, koju je, u 11 nastavaka objavio i Monitor prije godinu i po.

MONITOR: Ko je glavni krivac što se crnogorska kulturna baština temeljito razara?

BAJKOVIĆ: Za učinjeni kulturocid, samijem tijem i uništeni kulturni pejzaž, kriva je Srpska pravoslavna crkva – Mitropolija crnogorsko primorska, tj. Risto Radović i njegovi  – kriva je ništa manje vlast nesretnje Crne Gore. Kad velim vlast – mnim na 3-4 čoeka koji su ”vodili” i/ili još uvijek ”vode” ovu državu, a to se vremenski neđe približno poklapa sa trenutkom odkad je Risto, zasio na oni – nekad sveti – stolovač Svetog Petra Cetinjskog!

MONITOR: Da li je tačno da  je od 357 registrovanih nepokretnih spomenika kulture blizu 70 odsto upropašćeno?

BAJKOVIĆ: Ne mogu Vam tačno reći o kojemu se procentu radi, ali je od toga broja, (važno je naglasiti) kad su u pitanju pravoslavni manastiri – na vaskolikom prostoru Crne Gore, taj procenat u svakojem slučaju znatno natpolovičan. Zato su manastiri u basenu Skadarskog jezera – 80 odsto njih – degradirani i devastirani ili zanavijek uništeni – poput Manastira Beška! No, može im bit da čine što čine, a odlično znaju što čine!

MONITOR: Zašto je  dopušteno Srpskoj pravoslavnoj crkvi da nanese trajnu štetu najvećem broju manastira, uključujući kompleks čuvenog Ostroškog manastira? 

BAJKOVIĆ: Državne institucije nijesu obavljale svoj posa’ (na čem ih je obaveziva’ i Ustav i razni zakoni) i tijem je ova država dopuštila da se uništavaju i unište mnoga dobra (blago) crnogorske kulture – a dopuštila je zarad njihove (mnim na ličnosti na vlasti)  bajagi pragmatične političke ”igranke” sa SPC (čitajte: sa Ristom Radovićem ).

Danas, kad je to takvo njihovo ”šurovanje” počelo da im se (ovijema ličnostima na vlasti) ozbiljno obija o glavu, tj. pošto su sami dozvolili samovolju SPC i ka’ takvu već opasnu ”državu u državi” – danas moraju ”vući” (barem najavljene) radikalne poteze, a jedine koje Crna Gora, Crnogorci i Crnogorke zaslužujemo da konačno i dočekamo i tako ispravljaju užasnu povjesnu nepravdu.

Neviđeni zločini 1918., 1919., 1920., i tako godinama redom, pa u ova doba druga vrsta zločina od onijeh koji podržavaju ove zločine unazad 100-njak godinah – mnogo je vala zla i grijeha pred Gospodom Bogom. No, i nad dobrijem popom mora bit pop!

MONITOR: Prije godinu Crnogorska partija je protiv SPC zbog devastacije Manastira Dajbabe podnijela krivičnu prijavu. Da li Vam je poznato šta se desilo sa tom prijavom?

BAJKOVIĆ: Nije mi poznato. Vjerovatno je sve u skladu sa onijem – da državne institucije ne rabotaju svoju rabotu. Pomislite na tren: da li je moguće da se u (recimo) Švedskoj, Austriji, Italiji ili Rusiji – pojavi investitor iz nekoje druge evropske države i bez jednoga jedinoga papira, znači – mimo svih zakona, planova, dozvola i saglasnosti (te – moram opetovati) Švedske, Austrije, Italije ili Rusije – u zaštitnoj zoni zaštićenog dobra kulture izgradi crkvu i još u ”stilu” arhitektonske tradicije njegovoga naroda, koja je sasma nešto stosedamnaesto u odnosu na mediteransku graditeljsku tradiciju naroda đe se obreo ka’ ”dobronamjerni gost”?!?

MONITOR: Zašto se malo ko oglašava povodom skoro sistematskog  zatiranja spomenika kulture iz prošlosti Crne Gore?

BAJKOVIĆ: U javnosti se (i stručnoj) jako malo zna o onome što se zaista izdogađalo od i oko naših manastira u potonje skoro će tri decenije. Od laičke javnosti, tj. od stanovnika naše Crne Gore, koji su pośećujući manastire imali prilike da vide dio toga, ne može se ni očekivati kritički stav u vezi sa učinjenim, zarad toga što (mora se razumjet) nemaju dovoljno stručnog znanja i estetskog-likovnog obrazovanja u smislu našeg sakralnog arhitektonskog našljeđa!

Zašto se našim studentima arhitekture na fakultetu o tome ne predaje; zašto moje koleginice i kolege to ne (ili nedovoljno) interesuje, tj. zašto ćute oni pomeđu njih koji znaju za ove devastacije i (pouzdano znam) teško im, što se veli, ”padaju” – ne umijem vam reć! Moram uz ovo potonje naglasit – čast rijetkijema izuzecima! Može bit da je dio odgovora i to što je potrebito ”malo” više: znanja, etike do struke, nacionalne odgovornosti i (može bit) – bastadurstva!

 

                                 Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Logika Skarlet O’Hare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi

 

 

MONITOR: Dobili smo prijedlog budžeta za 2025. godinu, sa tri dana kašnjenja u odnosu na zakonsku normu. Kakvi su prvi utisci?

VUJOVIĆ: Da je Budžet koncipiran sasvim surotno od onog što je obećavala ova vlast kada je bila opozicija. On je prepun stavki koje govore o povećanju privilegija i beneficija za one koji su na vlasti, a dozirana su sredstva prava iz oblasti socijlne zaštite. Druga impresija je da se isuviše nonšalantno predstavljaju trenutna i buduća budžetska opterećenja.

Dva paramtera nam dosta govore. Prvi: uvećana su sredstva za reprezentaciju sa oko 650 hiljada eura koliko je planirano za ovu, na preko miliona eura za narednu godinu, službena putovanja su uvećana sa 5,8 na oko 8,2 miliona, dakle uvećanje od 41 posto dok je za porodiljsko odstvo uvećanje bilo sa 35 na 36 miliona, ili manje od 3 posto. Stavka ostala prava iz oblasti socijalne zaštite nepromijenjena je u odnosu na 2024. godinu. Poseban komentar ne treba.

Drugi: nedostajuća sredstva na nivou od 1,14 milijardi eura prilično su velika, bez obzira na zavodljivost određenih parametara o sveopštem rastu. Dionica autoputa Smokovac – Mateševo je koštala znatno ispod tog iznosa sa svim mogućim propustima, finansijskim nepromišljenostima i nedorečenostima. Naravno da nova vlast nasljeđuje dugove prethodne i da ih mora servisirati, ali to je ne lišava odgovornopsti da sistem uvede u stabilnije okvire. Jednog dana će i neka buduća vlast morati da menadžeriše vraćanja nekih ranijih dugova. Vidjeli ste trendove u socijlanim davanjama, to je indikator da stvari nisu ružičaste ni sada.

Ova dva parametra izazivaju nelagodu i sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Šolcov poziv Putinu je štetan – samim tim što se desio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako EU zaista želi štititi Zapadni Balkan od Trampa, ima samo par sedmica za sveobuhvatni strateški politički preokret prema regiji, baziran na čvrstoj i dosljednoj odbrani svojih demokratskih vrijednosti

 

 

MONITOR: Razrješenje ministra finansija Kristijana Lindnera iz liberalne FDP, povod je za gubitak većine njemačkog kancelara Olafa Šolca u Bundestagu. Šta su pravi uzroci raspada vladajuće „semafor koalicije“?

VEBER: Vladajuća semafor koalicija prva je u istoriji Savezne Republike Njemačke koja nije bila sastavljena od dvije nego od  tri stranke, što je značilo vise ideološko-programskih razlika nego što je uopbičajeno. A onda su svjetski politički tokovi-konkretno rat u Ukrajini, suštinski promijenili okvir vladavine naspram dogovorenog, kompromisnog vladinog programa. U prvoj godini, 2022. to je značilo uspješan krizni manadžment oslobođenja ovisnosti od ruskih energenata. Medjutim, ekonomske poslijedice i prethodne korona pandemije te tog skupog preobrata, bili su inflacija te ekonomska recesija zbog rasta energetskih troškova naše industrije. Politički se s time nositi zatijevalo je dogovor između ideološko suprotnih finansijskih politika koalicijskih stranaka – liberali sa politikom štednje, socijaldemokrati i zeleni s politikom novog zaduživanja. Našli su izlaz u triku – preusmjeravanje 60 milijardi eura predviđenih a nepotrošenih od prethodne vlade. Taj je kompromis 2023. godine iznenadno srušen od Ustavnog suda, kome se bila obratila opoziciona CDU. Od tada traje rat koalicijskih partnera – u 2023. su još uspjeli dogovoriti kompromis za budžet za 2024. Ove jeseni  spremnosti za kompromis oko budžeta došao je kraj.

MONITOR: Vanredni parlamentarni izbori se predviđaju za februar 2025., a ankete pokazuju veliku prednost CDU Fridriha Merca od oko 32 posto a prema njima, SPD ima oko 15 posto. Ako rezultat na izborima bude sličan, ko bi bio vjerovatan partner CDU-sem očekivane CSU?

VEBER: Već godinu sve tri stranke sada raspadnute koalicije imaju manje  nego opozicioni CDU-CSU. Međutim, pošto se koalicija razišla zbog ideologijskih razlika, mi u Njemačkoj- prvi put u najmanje dvije decenije, imaćemo izbornu kampanju između političkih vizija i programa građanskih parlamentarnih stranaka. To je  već smanjilo postotak populističkih stranaka, konkretno novoformirane stranke Savez Sarah Wagenknecht (BSW)  sa prethodnih 10 na šest pa sad pet posto, i blizu su- prvi put rizika da neće ući u Bundestag, dok tradicionalno prirodni partner CDU-a – liberali (FDP) i dalje rizikuju da ispadnu iz parlamenta. Pod tim okolnostima, CDU-CSU će imati koalicijsku opciju samo između Socijaldemokrata i Zelenih.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NADIJA REBRONJA, DOCENTKINJA NA DRŽAVNOM UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU: Brisanje bošnjačke književnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbacivanje predmeta iz bošnjačke književnosti i profesorke bošnjačke književnosti jasan je koncept. Protiv brisanja sam se  pobunila. Za svoj angažman brutalno sam kažnjena jer nisam pristala na cenzurisanje knjiga prema kojima osjećam ljubav

 

Nadija Rebronja je pjesnikinja i esejistkinja. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Predaje književnost kao univerzitetski docent. Njena poezija je prevođena na engleski, španski, italijanski, francuski, njemački, poljski, turski, persijski, makedonski, albanski i slovenački jezik. Kao naučnik-istraživač boravila je na Univerzitetu u Beču (2009) i Univerzitetu u Granadi (2010—2011). Kao predavač književnosti održala je nekoliko gostujućih predavanja na univerzitetima u Panami na španskom jeziku. Govori engleski, španski i turski, služi se ruskim i poznaje arapski jezik. Školovala se, duže ili kraće živjela u Novom Pazaru, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Granadi, Beču, Istanbulu. Ne vjeruje u adrese ni mjesta boravka.

MONITOR: Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru radite od 2007. Očekivali ste da vas nakon odličnih preporuka stručne komisije izaberu u zvanje vanrednog profesora. Umjesto toga, odbijen je vaš reizbor u docenta, pa nakon isteka ugovora u januaru 2025. očekujete otkaz. Kako je došlo do svega ovoga?

REBRONJA: To nisam očekivala. Ispunila sam sve uslove za vanrednog profesora i od traženih 24 boda, koliko je potrebno za napredovanje, imam 76. Komisija je ocijenila da ja višestruko premašujem tražene uslove i da u svakom aspektu koji se vrednuje kao uslov pokazujem izvrsnost. U poslednjih 10-13 godina izbori u više zvanje na DUNP više liče na montirane procese protiv ljudi nego na ono što je akademska praksa. Izmišljaju se izgovori da kolege ne mogu da napreduju i biraju ih 2-3 puta u docentsko zvanje iako imaju uslove za napredovanje. Dešavalo se da kolegama traže da od matičnog odbora koji funkcioniše pri Ministarstvu prosvjete dostave potvrde koje ne postoje jer ih taj odbor ne izdaje. Neke kolege  pristaju na sve to da zbog egzistencije. Mnogi zbog svega napuštaju univerzitet, izgubili smo dragocjene kadrove, vodeće intelektualce. Mi koji smo gradili ovaj univerzitet od njegovog početka u želji da emancipujemo podneblje u kom živimo, što je valjda suštinski nagon intelektualca, u nekom trenutku osjetili smo da smo dio Potemkinovog sela, da igramo u teatru apsurda čiji je cilj da se uhljebe pojedinci a da se adekvatan razvoj tog kraja ne desi.

Praksa maltretiranje ljudi pri izboru u zvanje dovela je do toga da su jedine osobe koje su gradile svoju karijeru na DUNP od asistenta, a koje su uspjele da pređu put do redovnog profesora zapravo rektorka Zana Dolićanin i njen brat Edin Dolićanin. Oni su djeca prvog rektora koji je učestvovao u osnivanju univerziteta, Ćemala Dolićanina. Nakon svega, Zana je izabrana za rektorku jer nije bilo mnogo redovnih profesora koji su konkurencija.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo