Gabaritni hotel As, sagrađen u uvali Perazića Do kod Petrovca, može ponijeti pridjev – ukleti. Njegovu izgradnju od početka osamdesetih godina prošlog vijeka do danas, pratile su brojne nedaće, sudske afere, blokade, promjene vlasnika i prodaje, sve do najnovijeg skandala u kome su Vladi, odnosno Ministarstvu održivog razvoja i turizma, podmetnute falsifikovane bankarske garancije.
Ministarstvo turizma podnijelo je krivičnu prijavu protiv šest osoba, vlasnika i odgovornih lica srpsko-ruske kompanije Nega turs, zbog otkrića da su garancije date Vladi i hotelskoj grupi Budvanska rivijera, koje su bile uslov za potpisivanje aneksa ugovora o produžetku rokova za završetak radova na hotelu, na iznos od tri miliona eura, bile lažne.
Time će trinaestogodišnja saga o neuspjeloj privatizaciji, megalomaniji bez pokrića, rekonstrukciji i dogradnji ogromnog hotela koji se poput nasukanog Titanika prislonio uz brdo u naselju Perazića Do, dobiti epilog u tužilaštvu i sudu.
Među prvim privatizacijama u crnogorskom hotelijerstvu bila je prodaja hotela As 2002. godine, za koji je Nega turs platila iznos od pet miliona njemačkih maraka. Kupac se obavezao da će izvršiti rekonstrukciju i adaptaciju oronulog hotela do niova od četiri hotelske zvjezdice. Otvaranje je ugovoreno za narednu 2003. godinu. Ali od toga nije bilo ništa.
Vlasnici Nega tursa, braća Dejan i Nedeljko Gardašević sa ruskim partnerom Viktorom Mazanov, imali su druge planove.
Htjeli su veći hotel, vile, apartmane, marine i bazene, pa su ubrzo pristupili rušenju dijela hotela i širenju u svim pravcima, po visini i širini. Investicija je premašila njihove finansijske mogućnosti pa se gradnja odužila. Kako ugovorne obaveze nisu ispunjene ni nakon 12 godina, Vlada odlučuje da investitoru pruži još jednu šansu, koju on nije iskoristio. U februaru 2014, potpisan je aneks ugovora prema kome se Nega turs obavezala da će u dvije faze, do kraja 2015. godine, uložiti oko 50 miliona eura, završiti radove, uz ponuđene garancije moćne moskovske Sberbanke.
U 2016. hotel As je i dalje Skadar na Bojani, napušteni betonski skelet od l6 spratova, usječen u brdo ispod magistralnog puta za Petrovac.
Nakon 13 godina punih lažnih obećanja i propalih pregovora, u januaru ove godine Vlada odlučuje da raskine ugovor o kupoprodaji hotela As i aktivira date garancije koje su isticale 1. februara. Tada je, navodno, otkrivena prevara.
Iako radovi nisu odmicali, ministar Branimir Gvozdenović davao je izjave kako nema razloga za brigu jer je investitor ,,dao čvrste finansijske garancije”, da će posao završiti u dogovorenom roku.
Dan otkriva da su garancije završile kod Atlas banke, koja je u vlasništvu Duška Kneževića. Atlas banka se obavezala ,,da će na prvi poziv, bez prigovora, izvršiti uplatu na žiro račun korisnika garancije, Vlade i Budvanske rivijere, za slučaj da Nega turs ne izvrši obavezu iz aneksa ugovora”. Zato nije jasno zašto se to nije i dogodilo te zašto se Ministarstvo za pomoć obratilo državnom tužilaštvu.
,,U narednom periodu Ministarstvo će maksimalno insisistirati da se ispita odgovornost svih učesnika u postupku”, kazala je generalna direktorica Direktorata za turistički razvoj i standarde Olivera Brajović.
Bilo bi dobro da počne od sebe i kolega u vladinom resoru, u kome dugi niz godina zauzima važne pozicije. Od ministra uređenja prostora u vrijeme prodaje hotela, Rada Gregovića, preko Predraga Nenezića, Predraga Sekulića do aktuelnog ministra Branimira Gvozdenovića, koji bi mogli dati odgovore na pitanja kako se hotel As godinama uvećavao bez odobrenja za gradnju, bez uporišta u planskoj dokumentaciji, u suprotnosti sa odredbama ugovora o kupoprodaji.
U Ministarstvu uređenja prostora i zaštite životne sredine gospođa Brajović zauzimala je poziciju pomoćnika ministra za inspekcijski nadzor i prekršajni postupak, pa bi mogla da pojasni kako je investitor, ničim ometan, napravio ekološku katastrofu u atraktivnom, rajskom odmaralištu Perazića Do. Kako je mijenjao geografiju naselja, rušio brdo i survavao ga u more, kako bi pored starog, napravio novi hotel od 17 spratova, bez detaljnog plana, urbanističkog projekta ili neke državne studije. Da ispita ko je i kada, na osnovu kog plana, izdao investitoru građevinsku dozvolu za dogradnju, za dupliranje kapaciteta koje je kupio. Parcela na kojoj se nalazi hotel As nije detaljno razrađena nijednim lokalnim planskim dokumentom.
U Ministarstvu turizma nastala je panika tek tada, kada su shvatili da su prevareni. Niko se nije uznemiravao dok je investitor uništavao prirodu, plažu, more, ekologiju očuvanog odmarališta, obraslog u zelenilo. Nasilno je pomjeren tok jedinom potoku koji se sa okolnih paštrovskih brda sliva u more, kako bi se dobilo više prostora za garažu.
Novi vodotok sada potkopava temelje 12 kuća u naselju.
Manje je poznato da su graditelji hotela As 1974, izgradili za cijelo naselje prvu kanalizacionu mrežu sa prečišćavanjem u Crnoj Gori, kakve se po primorskim opštinama tek sada grade. Investitor je tu kanalizaciju presjekao, sada se otpadne vode sela slivaju u potok a njime, direktno u more. Predivna prirodna plaža pretvorena je u septičku jamu, u najzagađeniji dio obale.
Novi hotel As najavljivan je kao primjer vrhunskog luksuza i ekstravagancije u hotelijerstvu. Na hotelu ekstremnih gabarita, visokom do sedamnaest spratova, koji podsjećaju na palube nekog luksuznog kruzera ukotvljenog na pješčanom žalu, planirana je izgradnja čak tri heliodroma, koji bi zadovoljili očekivanu najezdu svjetskih bogataša. Cijela Crna Gora ima samo jedan, po propisima izgrađen, registrovan heliodrom, onaj na hotelu Splendid, dok su u Dolu planirana tri. Jedan na hotelu, drugi na plaži i treći među jahtama, na doku hotelske marine.
Planirana je gradnja prostranih otvorenih i zatvorenih bazena, jedan sa specijalnim mašinama za proizvodnju vještačkih talasa, na kojima bi gosti surfovali, po uzoru na Las Vegas. Posebnu atrakciju predstavlja planirani podvodni restoran, kakav je izgrađen u poznatom hotelu Budž El Arab u Dubaiju. Investitor je na sve mislio, predviđeni su luksuzni apartmani za šeike, iz kojih se pruža veličanstven pogled na plavu pučinu, sa posebnim prostorijama za njihove hareme.
A onda je stigla ekonomska kriza zbog koje su svi planovi propali.
Neizvjesnost, zatvaranje, blokada, prate nesrećnu sudbinu hotela u Perazića Dolu.
Hotel As dobio je ime po Auto-moto savezu Jugoslavije, društvenoj firmi koja ga je izgradila u saradnji sa njemačkim klubom Adoc, za ljetovanja njemačkih turista koji na odmor odlaze svojim automobilima. Hotel je gradila beogradska stambena zadruga Komfor, koja je većinu zemljišta u nenaseljenom Perazića Dolu kupila od mještana na kome je sagradila atraktivno vikend naselje sa 52 vikendice, ušuškane u gustoj hrastovoj šumi. Komfor tada poklanja Auto-moto savezu parcelu za gradnju hotela i turistički razvoj naselja.
Početkom sedamdesetih izgrađen je, za tadašnje uslove luksuzan hotel sa 400 kreveta, opremljen bazenima, restoranima, malom lukom za čamce i mnogim drugim sadržajima. Posjedovao je vrijednu galeriju umjetničkih slika, koncertne klavire, diskoteku… Kada je hotel u potpunosti dovršen, kompletiran sa svom skupom opremom, posteljinom, posuđem i escajgom sa utisnutim monogramom, sa angažovanim osobljem, svečano otvaranje je stopirano zbog izbijanja čuvene afere Komfor.
Pale su optužbe federalne vlasti za korupciju, kojima su se rukovodioci beogradske zadruge sumnjičili za spregu sa vlasnicima vila, kojima su one navodno izgrađene na teret hotela.
Ti prvi vikendaši koji su otkrili netaknutu prirodu Perazića Dola, kupci vikendica nalik na bungalove, bile su ugledne ličnosti tadašnje Jugoslavije, sudije, advokati, istaknuti Titovi saradnici, univerzitetski profesori, generali, glumci…
Smijenjen je i uhapšen generalni sekretar Auto-moto saveza Laza Lotvin i mnogi drugi učesnici, ali tokom višegodišnje istrage i suđenja, optužbe za korupciju nisu dokazane.
Hotel je ostao zatvoren u narednih desetak godina. Na čelo Auto-moto saveza dolazi Vukašin Maraš koji početkom osamdesetih hotel As predaje Montenegroturistu. Rasformiranjem tog najvećeg jugoslovenskog turističkog preduzeća, hotel prelazi u sastav Budvanske rivijere koja je od njegove prodaje, dvadeset godina kasnije, prihodovala dva miliona maraka.
Branka PLAMENAC