Prvi put nakon maja 1980. i Plavog voza koji je iz Lubljane ka Beogradu prevozio preminulog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, državna televizija je u direktnom prenosu pratila jedan voz. Za ovu priliku on je bio siv, sa crveno-žutom manžetnom koja je, valjda, trebalo da podsjeti na ljepotu življenju koju nam je obezbijedila vladajuća DPSDP koalicija. Nažalost, u vozu nije bilo njenih prvaka.
Čast i obaveza da se provozaju nezavršenom prugom Nikšić – Podgorica pripala je zato premijeru Igoru Lukšiću i ministru saobraćaja Andriji Lomparu. Obojica su, inače, 2006. godine bili protiv bacanja para za eleketrifikaciju pruge koja – znali su i jedan i drugi – nema ni tereta ni putnika da bi opravdala tolika ulaganja.
Saobraćajni stručnjaci kažu da je, ne samo za crnogorske prilike, rekonstrukcija gornjeg i donjeg stroja bila sasvim dovoljna da, uz dvije ili tri novije dizel lokomotive, pruga Nikšić – Podgorica zadovolji sve naše potrebe u narednih 20-30 godina. Tako bi cio posao bio dva do tri puta jeftiniji od potrošenih 69 miliona. To, međutim, nije bilo dovoljno dobro da bi se veliki vođa, o našem trošku, odužio zavičaju.
Cinik bi priču o Milovozu počeo i završio sa onim što su tim povodom ovdašnje dnevne novine objavile kao plaćeni oglas. Iz teksta Na evropskom kolosjeku izdvojimo četiri rečenice. One kažu da je pruga duga ukupno 66,3 kilometra, da će njom vozovi ići prosječnom brzinom većom od 80 kilometara na sat, i da će od Nikšića do Podgorice, i obratno, putovati od 65 do 75 minuta. I, konačno, da je vožnja besplatna!
„Uz blagoslov našeg najvećeg sveca pruga je izgrađena zajedničkom integracijom ljudi i prirode kao biser crnogorske duhovnosti i moći”, izjavio je u stanici Ostrog predsjednik Borda Željezničke infrastrukture Zarija Franović. I pohvalio se kako je rekonstrukcija i elektrifikacija pruge (podsjetimo, taj posao još nije završen) trajala 36 mjeseci. Od 2006. do danas.
Vjernici se nadaju da Franović nije mislio na Mila Đukanovića kada se pozvao na blagoslov našeg najvećeg sveca. Ateisti se prisjećaju da omladinske radne brigade, pod vođstvom skojevaca i komunista, nijesu prizivali ni Boga ni svetog Vasilija Ostroškog, svetog Petra Cetinjskog ili svetog Tripuna, kada su 1947-1948. godine, za nepunih 18 mjeseci, sagradili prugu.
Uglavnom, samo Milovoz može brzinom većom od 80 kilometara putovati 70 minuta da bi prešao 66,3 kilometra. Drugi bi voz stigao 15 minuta ranije, ili bi njegov mašinovođa priznao da ide sporije od 60 km/h. Ono „besplatna vožnja”, nakon što su potrošili skoro 70 miliona koje ćemo mi vraćati, ne treba komentarisati. Ova vlast nas vozi duže od 20 godine pa neka svako od čitalaca, sam sa sobom, izračuna koliko ga je to zadovoljstvo koštalo.
Kao da pare utrošene u minulih šest godina nijesu bile dovoljan ceh, i otvaranju nezavršene pruge Podgorica – Nikšić prethodilo je veliko trošenje novca poreskih obveznika. Zakupljeni su bilbordi, plaćen oglasni prostor u medijima, štampani leci… Troškarenje je i na dan otvaranja pruge nastavljeno banketima, šerenom paradom na crvenim tepisima, naručenim govorima, predizbornim aplauzima i partijskim cjelivanjem.
Premijer Igor Lukšić nas je upoznao sa činjenicom da će nova pruga doprinijeti “konkurentnosti proizvođača…”. Jedino nije pojasnio šta će uraditi da tih proizvođača bude više, da se smanji uvozna zavisnost i podstakne domaća proizvodnja. Ili premijer ne zna da u Boksitima tona rude nije iskopana već 10 mjeseci, da Željezara i dalje stoji – čak su i zamijenjene šine sa pruge Nikšić – Podgorica završile u Albaniji, gdje je, kažu, otišao i dio upotrebljivih pragova koji su bezrazložno promijenjeni.
Duži od premijerovog govora bio bi popis preduzeća u mjestima duž pruge, koja su ugašena pod DPS vladavinom. Ali, tim turobnim temama, u predizbornom času, podno Ostroga, mjesta nije bilo.
Najushićeniji je bio, naravno, Zarija Franović. On je u slavljeničkom zanosu prugu nazvao biserom duhovnosti. ,,U duhu istorije i poštovanja prema ovom svetom mjestu koje je bilo utočište najvećih crnogorskih junaka imam posebno zadovoljstvo da učestvujem u otvaranju sa premijerom Igorom Lukšićem i ministrom saobraćaja Andrijom Lomparom”, rekao je otvarajući stanicu u Ostrogu.
Franović se nije klonio ni revolucionarnih izjava, prigodnijih za pomenuta vremena iz ’47-’48. godine prošlog vijeka: “Prugu i državu gradili smo i gradimo je srcem”. Uostalom, prugu su gradile češke, bosanske, slovenačke firme… Naši su se tek tu i tamo pojavljivali kao podizvođači.
,,Ovaj projekat predstavlja prkos krizi i iskazuje našu spremnost da i u tim uslovima uspijevamo da ostvarimo takvu ideju i stavimo u funkciju ovako značajan projekat za sve građane”, kazao je Franović. Pruga je, po prvim planovima, trebalo da bude završena 2010. godine, što znači da je kriza mogla samo očešati. Ali, plijen (70 miliona) je bio preveliki da njegova podjela ne bi izazvala trzavice u čoporu. Zato se posao odužio preko svake mjere.
Blagoglagoljivom Franoviću, konačno, nije smetalo ni to što je saobraćaj na pruzi krenuo bez tehničkog prijema i upotrebne dozvole.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je vrhovnom državnom tužiocu podnijela krivičnu prijavu protiv predsjednika Odbora direktora ŽICG zbog toga što je ,,u predizborne svrhe nezakonito omogućio puštanje u saobraćaj pruge, iako nijesu ispunjeni svi uslovi za siguran prevoz putnika”.
U toj NVO kažu da je Franović ,,u istom danu tražio i građevinsku i upotrebnu dozvolu, i to četiri dana prije otvaranja pruge, što znači da su radovi na signalnoj i telekomunikacionoj opremi izvedeni bez odobrenja, čime je grubo prekršen Zakon o uređenju prostora, koji takve radove tretira kao krivično djelo”.
,,Ovo takođe pokazuje da je Franović svjesno obmanjivao javnost da ŽICG posjeduje sve potrebne dozvole i da su ispunjeni uslovi da se pruga Nikšić-Podgorica pusti u saobraćaj 1. oktobra”, rekli su u MANS-u. Za njih je jasno da je ovaj projekat zloupotrijebljen u predizborne svrhe.
Mimo ove krivične prijave, na crnogorskim prugama ima dovoljno ljudi koji znaju da je pruga puštena u rad i ako nije obezbijeđeno dvostrano napajanje električnom energijom, nijesu obezbijeđene dionice kod kojih se drumski put nalazi na rastojanju manjem od osam metara od pruge i visočiji je od nje, nekoliko pružnih prelaza se nalazi unutar staničnih signala… Sve to je suprotno odredbama Zakona o željeznici i Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju. Ali moćnici ne mare. Oni su se, uostalom, prugom provozali sad, pa ko zna kad. A oni „glavni” nijesu željeli ni toliki napor.
Uostalom, kako bi oni nakon probranih svadbi u Splendidu i mondenskih rođendana u Porto Montenegru u isti voz sa običnim pukom. Ne ide.
Marijana BOJANIĆ
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice