Povežite se sa nama

FOKUS

MILOVI, AMFILOHIJEVI, VUČIĆEVI: Razvrstavanje

Objavljeno prije

na

Vidimo da su sve tri strane – vlast, procrkvena opozicija i sveštenstvo – spremni da tokom izborne kampanje demonstriraju odlučnost, ne mareći mnogo za cijenu i eventualne posljedice

 

Još trideset dana do izbora koji, tvrdi predsjednik, neće biti odloženi. Nakon višemjesečnih priprema vlast je ponudila predizbornu šargarepu upakovanu u treći paket mjera podrške građanima i privredi. Što se štapa, odnosno pendreka tiče tu smo redovno uobročeni.

I opozicija se zaputila na izbore. Nakon što su jedni drugima postali izgovor za kršenje zadate riječi o bojkotu, pristali su na političko prebrojavanje pod nikad lošijim uslovima. Drugi su krenuli prije nas, pravdaju se opozicioni lideri, dok   neki od njih  još traže model za izborni nastup. Pokazuje se kako to baš i nije lak posao. Valja premostiti sujete i dugo njegovana rivalstva, pa u najvećoj mogućoj mjeri zadovoljiti ambicije i želje finansijskih i političkih moćnika iz sjenke. Domaćih i stranih.

„Vjerujem da ćemo narednog mjeseca imati punu kontrolu nad situacijom sa koronavirusom“, prorokuje Milo Đukanović. Ili zapovijeda. „Zato kažem da ne razmišljam o odlaganju izbora“, precizira predsjednik DPS i države, informisan kako takvi zahtjevi „stižu sa raznih strana“. Bez dodatnih objašnjenja.

Ni u redovima opozicije nijesu bez vizije. „U ovom vremenu napada virusa na ljudski organizam i nasrtaja bezbožnog režima na našu vjeru, jedini siguran recept za pobjedu nad tim zlom je dogovor i zajedništvo“, cijeni Andrija Mandić u razgovoru za agenciju MINA. Pokušavajući, još jednom, da za koaliciju koja se okuplja oko DF-a obezbijedi naklonost starješina SPC. Ako ne ovih sa Cetinja, onda makar onih iz Beogradske patrijaršije. „Zajedništvo koje smo prethodnih mjeseci praktikovali u krsnom hodu samo treba pretočiti u jedinstvenu listu i bratski dogovor svih onih koji žele da Crna Gora bude drugačija, da bude bogatija, uspješnija, zemlja svih njenih građana a ne vlasništvo omanje grupe nepristojno bogatih i sebičnih ljudi“, kaže Mandić pred finalni pokušaj da na jednu listu okupi srpstvo u Crnoj Gori. Makar ono koje priznaje Aleksandra Vučića za vrhovnog komandanta.

Za sada je sasvim izvjesno da će mjesto na zajedničkoj listi sa DF-om naći Prava Crna Gora Marka Milačića. DF će do posljednjeg trena čekati odluku SNP-a. Prema insajderskim informacijama, lideri DF i SNP nalaze se pod velikim pritiskom predstavnika zvaničnog Beograda da se nađu na jedinstvenoj listi. Problem je što je unutarstranački otpor zajedničkom izbornom nastupu istog, ako ne i još većeg intenziteta. SNP ima i rezervnu varijantu – izlazak na izbore u koaliciji sa Narodnim pokretom koji ovih dana promoviše Miodrag Daka Davidović, kontroverzni biznismen, crkveni ktitor i (ne)zvanični finansijer dijela ovdašnje opozicije.

Davidović je razgovoru za portal In4s pojasnio da pokret čiji je pokrovitelj „čini grupa nezavisnih poslanika, Ujedinjena Crna Gora, Radnička partija, Demokratska srpska stranka, Miholjski zbor, Demokratska stranka jedinstva, Podgorička gospoda, kao i veliki broj slobodomislećih intelektualaca…“ Zvanično, konstituisanje pokreta najavljeno je za četvrtak 30. jul (Monitor će u to vrijeme biti u štampariji) dok će odluka o eventualnim koalicijama biti donijeta do nedjelje 2. avgusta. Samo dva dana prije isteka roka za predaju izbornih lista. „Prednost ovog pokreta je i ta što nema obaveze ni prema kome, osim prema narodu i Gospodu“, kazao je Davidović. Koji će se, prema našim saznanjima, i lično naći na izbornoj listi Narodnog pokreta (sa ili bez SNP-a). „Negdje pri dnu“, tvrde oni što vjeruju da su dobro verzirani. A to komplikuje pitanje: koja će izborna lista dobiti (najveću) podršku Srpske pravoslavne crkve.

Da će SPC i pitanje njene imovine u Crnoj Gori igrati važnu ulogu na predstojećim izborima to smo znali još od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem prošle godine. Sada smo pametniji, utoliko više što vidimo  da su sve tri strane – vlast, procrkvena opozicija i sveštenstvo – spremni za demonstraciju odlučnost, ne mareći mnogo za cijenu i eventualne posljedice.

Kad iz opozicije uskliknu kako će i život dati braneći srpske i pravoslavne svetinje od nevjernika, komunista, sorošoida… (kao da su malo puta već poginuli u balkanskim ratovima posljednje decenije prošlog vijeka), vlast ima spremnu priču o vlastitom junaštvu i pregalaštvu. I obrnuto.

„Do posljednjeg daha ću, dok budem na vlasti i u životu, raditi na stvaranju pravoslavne crkve. To ne znači da zbog toga moramo da budemo u ratu“, poručio je prvi čovjek DPS u intervju za TV Prva konstatujući kako „SPC služi anticrnogorskim interesima i pokušava da se stavi u ulogu nekoga ko je nadređen Crnoj Gori“. Nije, opet, Đukanović tvrdoga srca, posebno ne pred izbore. Pruža ruku pomirenja. I kaže kako će, opet, „do kraja mandata ali i života“ tražiti zajedničkog imenitelja dvije podijeljene Crne Gore, most koji ih spaja. „Nema važnijeg interesa od toga da mirimo Crnu Goru…“, poručio je predsjednik.

Gledaoci su za to vrijeme mogli da primijete kako Đukanović trajanje sopstvene vladavine zlokobno povezuje i sa opstankom Crne Gore. Sve sa crkvom kao začinom koji toj čorbi može dati prihvatljiv ukus. „Crkva je posljednji adut koji bi trebalo da pomogne da dođe do smjene vlasti. A kada se to desi onda nema ni Crne Gore“, straši Đukanović podanike. Koji treba da povjeruju kako Crna Gora ne bi mogla trajati ako je neko ne preprodaje i ne potkrada.

I još jedan „detalj“ koji svjedoči o karakteru i ove kampanje DPS. Dok  Đukanović uvjerava javnost kako će „do kraja života“ raditi na stvaranju crnogorske pravoslavne crkve, njegovi partijski saborci iz Vlade, SPC nude, prema zvaničnom obraćanju nakon propalih pregovora, da usvoje „potpuno novi član 64 Zakona, i jasno isključili mogućnost da vjerske objekte može korisiti bilo koja vjerska zajednica osim Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori“. Znači li to da u Vladinim planovima nema mjesta za vjersku organizaciju za koju će se njihov partijski šef boriti do posljednjeg daha? Ili je riječ samo o bacanju različitih predizbornih mreža kako bi se u njih ulovilo što više glasača.

Da se i SPC ozbiljno priprema za dolazeće dane potvrdio je i rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović. On je, kako prenosi sajt Mitropolije crnogorsko-primorske, sa jedne tribine poručio kako crkva ima više kondicije od bilo koje vlasti. „Crkva je starija, više pamti, bolje zna, utemeljena je na dubljim osnovama nego što je to bilo koji zemaljski prolazni identitet i ona će na kraju objediniti narod jer ne može dozvoliti da se narod i po tom pitanju podijeli“, kazao je Perović.

Stiješnjeni u prostoru između starih znanaca koji će još jednom u borbi za vlast zaigrati na emocije svojih glasača, odvraćajući im pažnju od ovozemaljskih problema koji tište građane, mjesto u budućem sazivu parlamenta traže i predstavnici tzv. građanskih partija. Oni koji pitanje vjere i nacije neće staviti u središte kampanje.

Predizbornu koaliciju su formirali Demokratska Crna Gora, Demos, Nova ljevica, Partija penzionera, invalida i restitucije i Društvo za istraživanje politike i političke teorije. „U okruženju subjekata i grupacija koje imaju izražen nacionalni predznak, bilo da govorimo o jednom, drugom ili trećem, ova koalicija nema namjeru da ide ni u srpske, ni u albanske, ni u crnogorske, ni u bošnjačke, niti u bilo koje druge nacionalne blokove“, stoji u njihovom saopštenju. „Mi smo građanski blok, mi smo predstavnici umjerene, pristojne Crne Gore, Crne Gore koja ne mrzi i diskriminiše bilo kog, mi smo predstavnici istinski građanske Crne Gore…“

Demokrate su se uspjele oduprijeti pritiscima da zajedničkim nastupom potpomognu jedinstvenu opozicionu listu jednog nacionalnog i religijskog predznaka. Potpredsjednik NOVE Slaven Radunović nije tajio, u jeku pregovora u jedinstvenom nastupu opozicije (bez SDP-a), da on i njegova partija na zajedničkoj listi ne žele ni građanski pokret URA. Valjda da neko ne bi imao ideju o suštinskom karakteru liste koju su protežirali Aleksandar Vučić i Ivica Dačić, predsjednik SPS i najglasniji promoter ruskih interesa u vladajućim krugovima u Srbiji. Ostaje da se vidi da li će za svoju odluku Demokrate i njihovi izborni saveznici bit nagrađeni adekvatnim izbornim rezultatom. I oni  računaju na podršku SPC.

„Naš protivnik je jasan – to su snage kriminala, korupcije, nepravne države, sve ono što su naši građani, a i relevantne međunarodne adrese konstatovali. Konačno, nas protivnik su podstrekivači raskola i mržnje u Crnoj Gori, sa svim teškim posljedicama za zemlju, s ciljem skretanja pažnje sa suštinskih, životnih pitanja naših građana“, zaključeno je u saopštenju koalicije koju će, očekuje se, predvoditi Aleksa Bečić.

Za model koalicionog nastupa opredijelio se i Građanski pokret URA Dritana Abazovića. Oni su sa Građanskim savezom CIVIS, uz podršku sve brojnije grupe intelektualaca, sportista, umjetnika, promovisali platformu Crno na bijelo koju su, prethodno, bezuspješno ponudili ostatku opozicije (bez SDP-a). Siže ponuđenog plana je smjena korumpiranog režima, pa obnova društva i države kroz reformu pravosudnog, ekonomskog, obrazovnog i zdravstvenog sistema, uz izgradnju „istinski ekološke države“ zasnovane na održivom razvoju i zelenoj ekonomiji.

„Ovo društvo izjeda kriminal, korupciju i nacionalizam – između dva zla izaberite dobro”, poručio je Abazović glasačima navodeći kako nema rata sa opozicijom, i da sve snage treba usmjeriti ka tome da Crna Gora dobije novu vlast. Time je, valjda, stavljena tačka i na međusobne optužbe URA i Demokrata.

Od početka nije bila tajna da će i SDP na izbore ići sam. Dijelom i zbog toga što, u ovom  političkom trenutku, ta partija ima najmanji koalicioni potencijal u Crnoj Gori. Niti bi oni u koaliciju sa većim dijelom „tradicionalne“ opozicije, niti se bilo ko od ozbiljnih političkih takmaca otima za predizborni savez sa partijom Draginje Vuksanović Stanković. A poslije… Svi imamo prilično jasnu predstavu o tome šta bi se moglo desiti poslije izbora. Pod određenim uslovima, naravno. „Pozivamo sve građane da nam pomognu u borbi za jaku evropsku Crnu Goru”, kaže Vuksanović Stanković, uz obećanje da će „najevropskija SDP“ pomoći da Crna Gora postane članica EU do 2024. U DPS, vjerujemo, umiju da čitaju poruke.

SD Ivan Brajovića ide sama na izbore, uz tvrdu vjeru da će poslije 30. avgusta DPS i dalje trebati njihove usluge (mandate) kako bi ušao u četvrtu deceniju neprekidne vladavine. Opet, način na koji se pocijepao njihov opštinski odbor u Plavu, čini se uz nemalu podršku koalicionog  DPS-a i Bošnjačke stranke, ne obećava funkcionerima SD miran san u narednih 30-ak dana. Možda i mnogo duže, ne uspiju li da se zaogrnu poslaničkim imunitetom i svoju bezbjednost pritvrde članstvom u novoj-staroj vladajućoj koaliciji. Koja bi ih od dolazećih političko-ekonomskih afera sačuvala onako kako je njene članove mazila i pazila nakon pravosnažnih osuđujućih presuda u slučaju Ramada.

Tu se u ovom trenutku krije i jedna od najvećih predizbornih nepoznanica. DPS uoči samih izbora podriva svoje tradicionalne saveznike iz suverenističkog bloka, dok kampanju temelji na navodnoj odbrani domovine i nacije. Suštinsko pitanje glasi: može li DPS, sa sada već unaprijed pridruženim mandatima nacionalnih partija Albanaca, Bošnjaka i Hrvata, a bez SD dosegnuti do 41. mandata?

Ili bi se mogle obistiniti priče koje se već godinama pričaju u pola glasa, da Đukanović i Vučić ugovaraju ulazak u vladu jedne prosrpske partije (koalicije), sve pod firmom „samo da rat ne bude“. Onda bi ta pravoslavna koalicija imala širom otvorena vrata za nove decenije nekontrolisane vladavine. I sve ono što takvu vlast prati.

Nekako u sjenci predizbornog razvrstavanja ostala je znakovita vijest. Džemal Perović, jedan od lidera građanskog pokreta Odrupri se, najavio je da se povlači iz javnog života. Ne želi, kaže, na bilo koji način da bude smetnja narastajućem predizbornom opozicionom optimizmu. Poručio je: ostaće privržen  Sporazumu o budućnosti. I svom potpisu na njemu.

 

Manjinske partije idu po svoje

Nacionalne partije Bošnjaka, Albanaca i Hrvata koje su zastupljene u aktuelnom sazivu crnogorskog parlamenta predstojeće izbore dočekuju u nadi da će, makar, ponoviti rezultat iz 2016. godine.

Zapravo, predstavnici albanskih nacionalnih partija očekuju da poprave izborni rezultat pošto će na ove izbore izaći „u dvije kolone“ za raziku od prošlih izbora na kojima su nastupale tri različite liste, pa su zbog rasipanja glasova izgubili jedan mandat (osvojio ga DPS).

Bošnjačka stranka ponovo na izbore izlazi samostalno. Na prošlim izborima Hrvatska građanska inicijativa je, kao tada jedina nacionalna partija ovdašnjih Hrvata, jedva prešla izborni cenzus (0,3 odsto u njenom slučaju) i to uz veliku pomoć DPS-ovog izbornog inženjeringa, pošto je vladajuća partija dio svojih aktivista sa sjevera (Andrijevica, Pljevlja, Žabljak) preusmjerila da glasaju HGI. Tako je „zaradila“ najjeftiniji a odlučujući mandat za vladajuću koaliciju (odnos vlast – opozicija u parlamentu je 41:40). Stvar bi se mogla zakomplikovati ukoliko se obistine najave da će na predstojeće izbore izaći još jedna hrvatska nacionalna partija čije je osnivanje, ljetos, na portalu bokanews propraćeno naslovom: Hrvatski reformisti protiv desničara iz HGI.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

BUDŽETSKE I DRUGE IGRE: Privremeno, do daljnjeg

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je parlament, kao što sada izgleda, otišao na raspust onda ćemo u novu godinu ući uz privremeno budžetsko finansiranje. Redovni rashodi poput penzija, plata, socijalnih davanja i stalnih troškova budžetskih jedinica ne bi trebalo da se dovode u pitanje. Obećane povišice su neizvjesne. Ili nemoguće do usvajanja planiranog budžeta

 

 

Kako sada stvari stoje, Crna Gora će u 2025. godinu ući bez usvojenog Zakona o budžetu.

Formalno: zbog najavljene odlučnosti opozicije da spriječi rad parlamenta, sve dok se vladajuća većina predvođena premijerom „ne urazumi“ i povuče odluku o prestanku mandata sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović. Ustavni puč, kako kažu. Suštinski, vlast i opozicija i na ovaj način žele sebi dati na značaju u očima javnosti. Da je drugačije, već bi našli način da se dogovore ili, iz perspektive većine, spriječe opoziciju da provodi, aktuelnim jezikom ovdašnje politike, parlamentarni puč.

A možda i neće, pošto je i poslanicima u parlamentu ostalo nejasno da li je predsjednik Skupštine Andrija Mandić zaključio, ili samo prekinuo, sjednicu na kojoj je trebalo glasati o predloženom budžetu.

Poslanik Socijaldemokrata Boris Mugoša tvrdi da je dogovor većine bio da sjednica, nakon njihovog protesta, prekine tako što će se dati pauza. „Ipak, vođa većine (Andrija Mandić – prim. Monitora) je odlučio da je zaključi što implicira da budžet neće biti usvojen. Međutim, ako vođa odluči može da zakaže sjednicu i narednih dana“.

Što bi rekli, može da bude ali ne mora da znači. Razmotrimo,  mogućnost da će država do daljnjeg funkcionisati po modelu privremenog finansiranja. Njega smo prvi put isprobali u prvom kvartalu 2021., nakon što Vlada Zdravka Krivokapića zbog kasnog formiranja i potrebe da ovlada materijom nakon decenijske vladavine DPS, nije pripremila prijedlog zakona o budžetu u propisanom roku (15. novembar). A onda nijesu baš ni žurili sa tim poslom.  Sada znamo da to znači da će budžetski potrošači svakog mjeseca dobijati „do 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini“. Što i jeste i nije problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST, OPOZICIJA, USTAVNI SUD: Udruženi  proizvođači haosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politički stalež, vlast i opozicija, ali i većina u Ustavnom sudu, hronično su pravo i Ustav tumačile spram okolnosti i sopstvenih interesa. Udruženo su proizvodili  institucionalni haos. Posljedica je ono što danas imamo –  partijski sud kome prijeti blokada, ili nezakonitost. Koji politički interesi stoje iza posljednje epizode, osim onog očiglednog –  borbe za prevlast u Ustavnom sudu –  brzo će se vidjeti

 

 

Da li se na ovonedjeljnoj sjednici parlametarnog Ustavnog odbora desio “ustavni puč” koji je izvela vlast s namjerom da preuzme kontrolu nad Ustavnim sudom ili da ga obezglavi, kako tvrdi opozicija, ili je, kako tvrdi premijer Milojko Spajić dimna bomba koju je opozicija aktivirala na sjednici Odbora  u stvari “lažna drama oko potpuno funkcionalnog Ustavnog suda i dimna bomba koalicije Jakova Milatovića sa Demokratskom partijom socijalista”?

Da krenemo redom. Ustavni sud je trenutno –  funkcionalan. Skupština je ove nedelje konstatovala, uprkos dimnoj bombi, prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović. Ustavni sud sada ima pet sudija i nije u blokadi. Do penzionisanja sutkinje Đuranović imao je šest sudija, zbog čega je donošenje odluka bilo teže, zbog mogućeg odnosa glasova tri prema tri.  Ono što se moguće promijenilo je odnos snaga u tom sudu, koji nije izgubio status – partijskog suda.

Ustavni sud ne bi bio funkcionalan  da je penzionisano svo troje sudija Ustavnog suda, kako je  parlament namjeravao da učini, nakon što ga je predsjednica tog  suda Snežana Armenko obavijestila da su se stekli uslovi za njihovo penzionisanje. U tom slučaju  sud bi bio blokiran, jer bi u Ustavnom sudu ostalo samo troje sudija. To je stopirao predsjednik Milatović.

Ustavni odbor je odlučio da raspiše javni poziv za izbor dvoje sudija Ustavnog suda, ali, kako je za njihov predlog ovlašćen predsjednik države, Milatović je morao raspisati konkurs. On je tu odluku  odložio saopštivši  da će to učiniti nakon što se Ustavni sud na sjednici izjasni da li su se stekli uslovi za penzionisanje  to dvoje sudija.

Da je Milatović izašao u susret parlamentarnoj većini, Ustavni sud bi bio blokiran.   Blokada Ustavnog suda nije nešto što nijesmo vidjeli, i zbog toga se do sada u Skupštini nijesu  dimile bombe. Ustavni sud je iz blokade izašao krajem prethodne godine, kada je Crna Gora dobila aplauze iz Brisela jer je izabrala nedostajuće sudije tog suda, nakon dugih i mučnih političkih trgovina svih partija, i opozicije i vlasti, koje sve do danas nijesu istrgovale sedmog sudiju Ustavnog suda,  boreći se za prevlast u jednoj od najviših sudskih instanci.

I crnogorskoj javnosti i Evropi bilo je i tada jasno da je funkcionalni sud koji smo krajem godine dobili “partijski”.   Baš kao što je to bio decenijama tokom vladavine DPS-a. Razlika je u tome  što su se odnosi snaga nakon avgusta 2020. u tom sudu promijenili,  ali razloga za dimne bombe nije bilo dok je odnos bio pola -pola, zbog čega je izbor sedmog sudije ostao nedostižan do danas. Lider URA Dritan Abazović, koji sada uz ostatak opozicije strahuje zbog blokade Ustavnog suda i odnosa vlasti prema nezavisnosti te sudske instance, bio je premijer u vriijeme dok je taj sud bio godinu dana u blokadi. Istovremeno, mnogo puta ga je prozvao da je partijski.

Godinama traje rasprava o tome da li sudije Ustavnog suda idu u penziju u skladu sa Zakonom o radu ili Zakonom o PIO.  Dok je dio stručnjaka i civilnog sektora decidan da bi sudije tog suda trebalo da idu u penziju u skladu sa Zakonom o PIO, kao i sve ostale sudije u Crnoj Gori, taj stav su u zavisnosti od interesa mijenjale  političke partije.   Iz istog razloga i same sudije Ustavnog suda.

Interesantan je  primjer bivšeg sudije tog suda Milorada Gogića. Gogić je sada  savjetnik predsjednika parlamenta Andrije Mandića, svježe je odlikovan ordenom Svetog Petra Drugog koji mu je uručio mitropolit Joanikije jer je bio na čelu tog suda kada je, po mjeri  SPC odlučio o Temeljnom ugovoru između Crne Gore i SPC.  „Gogić je, odlikovan  jer je dijelio pravdu onako kako zakoni propisuju, a ne pod uticajem bilo koje politike i zemaljskih moćnika“. objasnio je mitropolit Joanikije.

Gogić je penzionisan po Zakonu o radu,  pošto je većina sudija u Ustavnom sudu i tada kao i ranije tumačila da se na njih odnosi Zakon o radu a ne Zakon o PIO. Među njima i Gogić. Sudije po odredbama Zakona o radu mogu da ostanu duže na funkciji.  Sudija Gogić međutim imao je drugačije mišljenje kada je glasao o sebi, a drugačije kada se radilo o kolegi Dragoljubu Draškoviću.  U jesen 2021.  sa nekadašnjim kolegom Miodragom Iličkovićem, zastupao je stav da se sudije Ustavnog suda penzionišu u skladu sa Zakonom o PIO.  Miličković i Gogić su odbili tada da učestvuju u radu Ustavnog suda, sjednica i vijeća u kojima je njihov tadašnji kolega  Dragoljub Drašković, jer su tvrdili da on više nije sudija, pošto je stekao uslove za penziju po Zakonu o PIO. Tada su optuživani da uvode anarhiju u Sud, da ga blokiraju i da ne priznaju odluke većine.

Iako je Drašković tada ispunio uslove za penziju u skladu sa Zakonom o PIO, tadašnji predsjednik US Budimir Šćepanović o tome nije obavijestio Skupštinu.  “Ustavni sudija koji je ispunio uslove za starosnu penziju ne smije sudjelovati u suđenjima, niti odlučivati, jer bi u protivnom zbog učešća lica koje nije sudija bile zahvaćene povredom nezakonitog sastava suda”, dodatno je  tada saopštio Milorad Gogić. Gogićevom tadašnjom logikom može se problematizovati  odluka US vezano za Temeljni ugovor, zbog koje je dobio orden SPC, jer je  on u to vrijeme bio ispunio uslove za penziju po Zakonu o PIO.  Penzionisan je po Zakonu o radu u maju ove godine.  I nije jedina.

Gogić je, međutim, promijenio mišljenje kada je on trebalo da bude penzionisan. Takođe, parlamentarna većina tada nije problematizovala to što sudije Ustavnog suda, među njima i  Gogić, odlaze u penziju po Zakonu o radu, a ne u skladu sa Zakonom o PIO, kao sada u slučaju  troje sudija Ustavnog suda.  Vlast je, dok je ministar pravde bio Andrej Milović, na sve načine pokušavala da Gogiću, ali i sudijama Ustavnog suda koje je sada ispratila u penziju po Zakonu o PIO, produži mandat, inicijativama da se mijenjaju različiti zakoni, između ostalih Zakon o Ustavnom sudu i Zakon o PIO.

Poslanik PES-a Vasilije Čarapić, ove je sedmice saopštio da je Ustavni sud funkcionalan, te da je odlazak troje sudija po Zakonu o PIO u penziju „ustavan i zakonit“.  U vrijeme kada je vlast planirala  Gogiću i  drugim sudijama da produži mandat, govorio je ovako: „Smatramo da je opravdano napraviti izuzetak od opšteg pravila za sudije Ustavnog suda zbog značaja ove institucije, kao i činjenice da su uslovi za penziju niži od onih koji su ranije usaglašeni s Venecijanskom komisijom. Podsjećam da je uređivanje granice starosne penzije za određene poslove ili kategorije lica na način drugačiji od opšteg pravila redovna pojava, tako da Zakon o PIO poznaje do sada  19 takvih izuzetaka, pa se ne može govoriti da se predlogom vrši  diskriminacija”.

Slučaj  Gogić opozicija danas koristi kao dokaz da vlast nije principijelna.  Istovremeno, tražeći da se nastavi sa problematičnom praksom.

Advokat Veselin Radulović za Monitor ocjenjuje:  „To što je na Gogića pogrešno primijenjen zakon njegovom i voljom ovih što sada treba da im prestane funkcija, nije razlog da se nastavi sa nezakonitom praksom. Ustavni sud i političari su nas doveli do toga da sada biramo između suda koji će biti u blokadi i suda koji čine sudije koji su tu suprotno Ustavu i zakonu”.

Kada su u pitanju pravo, zakon i Ustav  problematizuje se i to što je predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko obavijestila parlament da su sudije stekle uslov za penziju, mimo stava Ustavnog suda, odnosno odluke većine tih sudija na sjednici.  Ustav predviđa raspisivanje javnog poziva za izbor sudije Ustavnog suda nakon što prethodno Ustavni sud na sjednici utvrdi razloge za prestanak funkcije ili razrješenje sudije. To je i bila dosadašnja praksa. No, istovremeno, Ustavni sud je tako većinom glasova godinama primjenjivao odredbe zakona koje su im u interesu. Uzurpirajući pozicije.

Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za demokratsku traziciju (CDT) su u novembru ove godine, kada se proslavljalo 60 godina Ustavnog suda, ocijenili da se postavlja ozbiljno pitanje  – da li je Ustavni sud na Ustavu i zakonu utemeljena institucija?  Tada su upozorili  da je dvoje od šest sudija uveliko ispunilo uslove za starosnu penziju na osnovu Zakona o PIO.

“Funkcija im je morala prestati na osnovu Ustava (član 154, stav 1). Treća sutkinja ispunjava te uslove u decembru. Uprkos tome, obje sudije i dalje sude, a ovlašćeni predlagači novih kandidata o tome nijesu obaviješteni. Iako nadležni predlagači o datumu prestanka funkcija sudijama moraju biti obaviješteni šest mjeseci unaprijed, Ustavni sud o tome nije obavijestio ni Skupštinu ni predsjednika države, jer su, na sjednici u junu mjesecu, sve njegove sudije „glasale” o tome kada funkcija treba da im prestaje, pa je većina (4:2) zaključila da na funkciji treba da ostaju duže, dok ne nastupi obavezni prekid radnog odnosa iz Zakona o radu, umjesto da napuste funkciju u skladu s Ustavom i Zakonom o PIO”, saopštili su.

Opozicija je problematizovala to što je Armenko istupila samostalno i obavijestila nadležne. DPS tvrdi da je ona saučesnik u ustavnom puču, i da treba da podnese ostavku.  Predsjednik Milatović se takođe ogradio, saopštivši da će raspisati oglas kad Ustavni sud utvrdi da li su sudijama nastupili uslovi za penziju, vraćajući tako opet cijelu stvar u ruke Ustavnog suda. On je saopštio da mu je nejasno zbog čega je Ustavni odbor Skupštine, “kreiranjem različite prakse u istovjetnim pravnim stvarima, ugrozio pravnu sigurnost i protivpravno preuzeo nadležnost Ustavnog suda”. Neki od pravnika sa kojima je Monitor razgovarao, smatraju da je Armenko pokušala da odblokira tu situaciju.

„Teško je iz neprava govoriti o tome šta je sada zakonito i na čijoj je strani pravo“, kaže za Monitor sagovornica iz  pravosuđa.

Politički stalež, vlast i opozicija, ali i većina u Ustavnom sudu, hronično su pravo i Ustav tumačile spram okolnosti i sopstvenih interesa. Tako su udruženo proizvodili institucionalni haos. Posljedica je ono što danas imamo –  partijski sud kome prijeti blokada, ili nezakonitost. Koji politički interesi stoje iza posljednje epizode, osim onog očiglednog –  borbe za prevlast u Ustavnom sudu –   pokazaće se brzo.

 

Epizoda Ustavni sud i pregovori u Podgorici

Pokret za Podgoricu (PzPG) navodno je korak bliže odluci da u glavnom gradu formira vlast s Demokratskom partijom socijalista (DPS) i ostalom opozicijom, nego s vladajućim strankama s državnog nivoa, objavile su nezvanično Vijesti.

Prema pisanju tog lista  Pokret za Podgoricu blizak Milatoviću oko pregovora o formiranju vlasti u Podgorici ima kontakte i sa DPS-om i sa  PES-om,  ali navodno  “zbog posljednjih političkih dešavanja”, među kojima je i situacija sa Ustavnim sudom, ne vide mogućnost da naprave dogovor s vladajućim partijama.

“S dešavanjima u vezi sa Ustavnim sudom, ANB-om , PUP-om Podgorice samo nam pomažu u odluci. Većina u našoj koaliciji s GP URA je za to da idemo s DPS-om”, tvrdi sagovornik lista, koji je javio da bi PzPG konačnu odluku o tome s kim će u savez donijeti u petak.  Navodno, trenutno je problem samo jedan od četiri poslanika te poliitčke strukture, koji nije za koaliciju sa DPS-om.  Milatović će se u petak, kako je objavljeno, sastati sa predstavnicima DPS-a i opozicije oko “situacije u Ustavnom sudu”.

Ubrzo je  reagovao premijer Spajić. On je na mreži X napisao: „Ponudili smo razgovore i prije nego sam se vratio u Crnu Goru – ne žele, ponudili smo da Ustavni sud ocijeni ustavnost poteza Skupštine – ni to ne žele. Srećno bilo u oba doma, sljedeći put da vidimo ružičasti dim na gender reveal party”, poručio je Spajić

Spajić je u vrijeme epizode u parlamentu bio u Briselu, odakle je poručio da poziva opoziciju na sastanak i da nije istina da će se mijenjati Zakon o crnogorskom državljanstvu, bez opšteg konsenzusa,  reagujući na  tvrdnju opozciije da je razlog navodnog ustavnog puča pokušpaj da se sprovedu takve  inciijative.  Opozicija je odbila sastanak.

Spajić je najavio i da će tražiti mišljenje Ustavnog suda u vezi prestanka mandata sudije. “Za rješavanje svih dilema potreban je institucionalni odgovor, te pozivamo Ustavni sud da da svoje mišljenje o prestanku mandata sudije”.

Milena  PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SVJEDOČENJE O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U PODGORIČKOJ GIMNAZIJI: Čas o hrabrosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Ajde da se svi zajedno potrudimo da ovo urodi plodom. Da ovo ne zaboravimo zbog djevojčica koje su prošle slično ili gore”, poručila je Sara Vujisić, bivša učenica podgoričke Gimnazije koja je  prije tri godine prijavila profesora upravi škole zbog seksualnog uznemiravanja, a nakon ćutanja nadležnih o tome nedavno progovorila i javno. Nema se šta tome dodati

 

 

,Stvar koja me je natjerala da reagujem je to što su  ljudi počeli da pišu da možda sve to nije tačno”, izjavila je u svom javnom obraćanju Sara Vujisić. Studentkinja koja je prije tri godine nakon što je maturirala bila izložena seksualnom uznemiravanju od svog bivšeg profesora Gimnazije ,,Slobodan Škerović” u Podgorici  Radomana Čečovića. Kada je to tada prijavila direktorici Gimnazije Biljani Vučurović, profesor je kažnjen umanjenjem plate. Njegovo obrazloženje bilo je da se „preigrao riječima“. Na tome se sve završilo.

Kada je u javnost, tri godine kasnije, dospio dio prepiske sa eksplicitnim sadržajima seksualnog uznemiravanja, zaigrala se i javnost. Po društvenim mrežama  jedni su krenuli u linč profesora, a drugi se ostrvili na žrtvu.

U objavi Vujisić u kojoj se obratila javnosti nakon što je sve procurilo,  primjetno je razočarenje u profesora koji se od omiljenog predavača preobrazio u seksualnog predatora. Ali i totalno nepovjerenje u sistem, u to da bi prijavom policiji moglo bilo što da se promijeni i isticanje iskustva drugih žena koje u  institucijama nijesu dobile zaštitu. Tu je  i ogorčenje u postupak direktorice podgoričke Gimnazije.  Ipak, i dalje je uporna da se profesoru onemogući da se sa onim što je ona  prošla ne suoče neke druge djevojke.

Za otvaranje ove tabu teme, koja je protresla crnogorsku javnost, zaslužna je novinarka Đurđa Radulović. Ona je uporno istraživala slučajeve seksualnog uznemiravanja u školama u Crnoj Gori. U tekstu koji je objavio Centar za istraživačno novinarstvo (CIN-CG) se vidi da je nailazila na zataškavanje i zid ćutanja u upravama škola i institucijama. Pored slučaja u podgoričkoj Gimnaziji, objavljene su i brojne anonimne izjave od strane roditelja i prosvjetnih radnika koje svjedoče o sličnim dešavanjima i u drugim školama širom Crne Gore. Za sada se o tim slučajevima i dalje ćuti.

Institucije su se prilježnije uključile u ovaj slučaj kada je premijer Milojko Spajić pozvao Upravu policije da uz saradnju sa nadležnim tužilaštvom ,,dodatno ispitaju sve okolnosti slučaja“ koji se dogodio prije tri godine. Ekspresno je reagovalo i Ministarsvo prosvjete koje je od uprave Gimnazije tražilo svu dokumentaciju, koju su zatim uputili Osnovnom državnom tužilaštvu sa molbom za hitno postupanje.

,,Najvažnije je da kao društvo stvorimo mehanizme kojima će sistem moći da se na adekvatan i efikasan način suprotstavi sličnim devijacijama i obezbijedi načine kontrole ko i kako može da prenosi znanja u učionicama naših škola”, istakla je ministarka Anđela Jakšić-Stojanović.

O sadašnjim mehanizmima dovoljno govori da je ovaj slučaj procesuiran nakon tri godine. Iz Prosvjetne inspekcije su za ovaj slučaj saznali iz medija, a da li je bilo propusta u postupanju uprave škole znaće nakon što se završi nadzor. Na konferenciji za medije koju je upriličila uprava Gimnazije rečeno je da je u javnosti pokrenut linč na školu, upravu, direktoricu, te da se crtaju mete.

Kao i u mnogim drugim slučajevima, disciplinski postupak protiv profesora se vodio u okviru škole, a Ministarstvo ne vodi nikakvu vrstu evidencije o ovim postupcima.

Pročitano je i izjašnjenje profesora Čečovića od prije tri godine: ,,gore pomenutoj bivšoj učenici, sa čijom ste me pritužbom usmeno upoznali, dugujem prije svega ogromno izvinjenje”. On je priznao i da se ,,ogriješio o nastavničku etiku i da je toga svjestan…”. Nakon što mu je smanjena plata, bivša učenica nije ni obaviještena o blagoj kazni.

Advokatica Ivana Jončić pojasnila je da direktorica Vučurović nije mogla da izrekne više od novčane kazne: ,,Svrha kazne ne smije biti odmazda. Svrha su sankcije da se to djelo više ne ponovi”, kazala je ona, dodajući da se učenici nakon što je kažnjen profesor nijesu žalili na neprimjerena ponašanja.

Sara Vujisić tvrdi da zna za još par uznemiravanja bivših učenica od strane istog profesora. ,,Po svakoj ljudskoj logici mora da postoji bar još jedna djevojčica koja je tad bila u školi kojoj je on pisao iste stvari”, navela je ona i pojasnila da je slučaj Gimnaziji prijavila ne da bi zaštitila sebe već da bi zaštitila učenice te škole.

Advokat Veselin Radulović je izjavio da je Vučurović slučaj trebala da prijavi nadležnim organima: ,,Odgovoran direktor škole bi to prijavio i policiji i ministarstvu”.

I iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) saopšteno je da je direktorica nakon ,,priznanja predatora”, trebala da pokrene sve moguće postupke, od informisanja Ministarstva do dobijanja saglasnosti nastavničkog vijeća da profesora udalji iz škole. ,,Institucije moraju odlučno reagovati – sve drugo može osnažiti atmosferu u kojoj učenici/ce neće imati povjerenja da prijave problem”, navodi CGO.

Iz Udruženja Roditelji za Monitor kažu da su procedure u takvim slučajevima jasno propisane Etičkim kodeksom koji svaka obrazovna ustanova mora da usvoji i primjenjuje.

,,Taj dokument predviđa i jasnu proceduru- postupanje etičkog odbora u slučaju prijave nedoličnog ponašanja profesora.Sa druge strane, škole očigledno u dovoljnoj mjeri ne promovišu etičke norme ni među svojim kolegama, a kamoli u komunikaciji prema đacima i roditeljima. Kad god je prethodnih godina pominjan etički kodeks u školama sva priča se svodila samo na pravila oblačenja, uglavnom djece i poštovanje reda i mira ustanove”, objašnjava Jelena Božović iz Udruženja Roditelji.

Nakon skandala, Čečović koji je pored podgoričke  predavao i u privatnoj gimnaziji, uzeo je bolovanje ,,zbog teškog fizičkog i psihičkog stanja u kom se nalazi”. Nakon toga je protiv njega ponovo pokrenut disciplinski postupak i suspendovan je do njegovog okončanja.

Izjasnio se i Savjet roditelja Gimnazije koji je osudio ponašanje profesora i ocijenio da on ne treba da bude član nastavnog aktiva ove škole.

Slučaj je izazvao nove. Ove sedmice je iz Ministarstva stiglo obavještenje o slučaju potencijalnog uznemiravanja učenice od strane još jednog profesora Gimnazije. ,,Kako tema koja je uznemirila javnost prethodnih dana očigledno nije izolovan slučaj, pozivamo sve koji imaju saznanja o ovom ili sličnim događajima u crnogorskim školama da iste prijave Ministarstvu kako bismo preduzeli dalje radnje i zajedno stali na kraj pojavama kojima u našem obrazovnom sistemu ne smije biti mjesta”, navodi se u njihovom saopštenju, uz objavu da je sporna prepiska upućena Gimnaziji na hitno postupanje, kao i Osnovnom državnom tužilaštvu.

Pokrenut je disciplinski postupak i ovaj profesor je suspendovan do okončanja procesa.

Poruke iz grupne vajber-prepiske učenika i profesora podgoričke gimnazije prijavilo je treće lice, dok učenica kojoj se nastavnik obraćao sa šećeru, krofnice i udeljivao joj komplimente na račun izgleda, u tome ne vidi ništa sporno, već takav vid obraćanja tumači kao šalu.

,,Zaštitnik je iznenađen stepenom tolerancije djece na različite oblike seksualnog uznemiravanja putem interneta, posredstvom društvenih mreža. Između ostalog, djeca nisu iznenađena ukoliko im neko (poznat ili nepoznat) pošalje eksplicitnu fotografiju, osjećaju gađenje ali nisu iznenađena, te se dolazi do zaključka da se djeca olako upuštaju u ovakve vrste komunikacija i nije im strano ili neobično da prime ili pošalju sadržaj seksualne konotacije na poznate ili nepoznate adrese”, navodi se u odgovorima  Monitoru  Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Ombudsman obavlja intezivne posjete obrazovnim ustanovama i sprovodi edukativne radionice sa djecom uzrasta od 11 do 13 godina na temu seksualnog zlostavljanja i zloupotrebe djece. ,,Problem  je utoliko teži što djeca nisu svjesna rizika u koji dovode sebe niti posljedica koje takve aktivnosti mogu prouzrokovati”, ističu  iz kancelarije Ombudmana.

Crna Gora je još 2011. ratifikovala  Lanzarot konvenciju Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja. U njoj se  ističe neophodnost kontinuiranog i usklađenog djelovanja svih relevantnih činilaca u državi sa zajedničkim ciljem, da se djeci omogući da odrastaju u zaštićenom sigurnom okruženju.

Zaštitnik je na potrebe usklađivanja zakonske regulative i sistema podrške, koji su preporučeni samom Konvencijom, ukazivao još 2012. godine predstavljajući rezultate istraživanja Seksualno iskorištavanje djece u Crnoj Gori.

,,Svjedočimo činjenici da većina preporuka Zaštitnika, ni  poslije više od 10 godina, nijesu ispunjene. Podatak da su službenici Direkcije za kaznenu i prekršajnu evidenciju ove godine uspješno završili unos podataka u posebnu evidenciju, odnosno Registar za lica osuđena za krivična djela protiv polne slobode učinjena na štetu maloljetnika, ohrabrujući je, ali u isto vrijeme i poražavajući,s obzirom na protok vremena od preporuke Zaštitnika kao i od obaveze koju smo prihvatili ratifikacijom Konvencije Savjeta Evrope”, ukazuju iz kancelarije Obudsmana.

Iz Udruženja Roditelji podsjećaju da su prošle skoro tri godine od kako su usvojene izmjene Krivičnog zakonika, kojima su propisane strože kazne za počinioce krivičnih djela protiv polne slobode djece. ,,Tako smo, uprkos svim tim izmjenama Krivičnog zakonika, dvije i po godine čekali da se oformi registar, a zbog nepostojanja određenih podzakonskih propisa i dalje se ne primjenjuju mjere nadzora nad počiniocima ovih krivičnih djela”, kaže Božović.

Iz Ministarstva prosvjete su uputili inicijativu skupštinskom Odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport za zakazivanjem hitnog sastanka na kojem bi zajednički utvrdili redosljed koraka izmjena i dopuna Opšteg zakona o obrazovanju, u cilju kreiranja adekvatnih preventivnih i represivnih mehanizama, saopštila je ministarka Jakšić-Stojanović.

,,Niz radnji i mjera se mora preduzeti na svim nivoima, kako u pogledu prevencije i edukacije djece i profesionalaca, od uspostavljanja sistema podrške i pomoći djeci u dijelu prijavljivanja i ohrabrivanja da uđu u proces, obezbjeđivanja terapijske pomoći djeci i njihovim porodicama, do uspostavljanja programa rehabilitacije i resocijalizacije žrtvi”, kažu iz kancelarije Zaštitnika. Ističu i da je neophodno raditi na unaprjeđenju uslova za adekvatno, brzo i efikasno sprovođenje istrage i procesnih radnji u skladu sa preporučenim standardima, a sve u cilju zaštite djeteta, njegove privatnosti, ličnosti i dostojanstva.

Kako to sada izgleda u praksi objašnjava Božović: ,,Činjenica je da se žrtve u Crnoj Gori rijetko odlučuju da prijave seksualno zlostavljanje. Jedan od razloga je strah od stigme, a drugi je nepovjerenje u rad nadležnih institucija.Veliki problem je i dalje ono što žrtve prolaze od trenutka prijave, pa do okončanja sudskih postupaka, koji i dalje često traju nedopustivo dugo. Sve to vrijeme počinioci su na slobodi, a nerijetko se radi o osobama iz bliskog okruženja djece koja su žrtve”.

Ona upozorava na situacije da se maloljetnici, koji su žrtve,saslušavaju više puta, bez prisustva stručnih radnika, pozivaju se kao svjedoci… Tu je i problem postupanja tužilaca koji nakon prijave i dalje pojedina djela protiv polne slobode kvalifikuju kao prekršaji, odnosno kršenje javnog reda i mira.

,,Nekim počiniocima koji su mamili djecu, pokazivali im pornografski sadržaj, pokušavali da ih dodiruju suđeno je za drsko, nedolično ponašanje. Osim spornih poruka koje na taj način dobijaju žrtve, ovakva postupanja dodatno ohrabruju počinioce jer znaju da će proći nekažnjeno ili sa minimalnim kaznama”, ističe Božović.

Iz ovog Udruženja svjedoče da su porodice djece koja su žrtve često prepuštene same sebi, bez prava na besplatnu pravnu pomoć, bez psihološke podrške u institucijama sistema koja im je prijeko potrebna i bez informacija koje su nadležni u obavezi da im obezbijede.

,,Ajde da se svi zajedno potrudimo da ovo urodi plodom. Da ovo ne zaboravimo zbog djevojčica koje su prošle slično ili gore”, poručila je Sara Vujisić, bivša učenica podgoričke Gimnazije koja je  prije tri godine prijavila profesora upravi škole zbog seksualnog uznemiravanja, a nakon ćutanja nadležnih i  o tome progovorila i javno. Nema se šta tome dodati.

Povodom ovog i ostalih slučajeva seksualnog uznemiravanja ispred podgoričke Gimnazije u petak je, kad ovaj broj Monitora bude na trafikama,  najavljen protest.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo