INTERVJU
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2

Objavljeno prije
1 godinana
Objavio:
Monitor online
Program ES2 se tek ovih dana pokušava sastaviti. Naglašavam – pokušava, jer je teško sastaviti program koji u tako kratkom roku obećava nešto za šta je potrebna najmanje decenija mukotrpnih reformi
MONITOR: Vlada je prošle nedjelje usvojila tzv. tehnički rebalans budžeta za 2023. Šta govori taj dokument?
VUKOVIĆ: Nakon detaljnog pregleda predloženog rebalansa, jasno se uočava da su prihodi u tehničkom rebalansu budžeta svjesno potcijenjeni. Ova strategija ima za cilj vještačko povećanje planiranog deficita, čime se priprema osnova za stvaranje PR priče o 44. Vladi kao spasitelju javnih finansija, pošto su navodno zatekli deficit od 216 miliona eura.
Uzimajući u obzir javno dostupne mjesečne izvještaje o ostvarenim prihodima budžeta do septembra 2023. godine i modelirane projekcije do kraja godine, procjenjujem da će stvarni deficit biti značajano manji, dok postoji čak i mogućnost da ćemo na kraju 2023. godine zabilježiti suficit.
Ako znamo da je suficit na kraju septembra iznosio 176,4 miliona eura, projektovani deficit nove Vlade od 216 miliona eura zvuči zbilja “naduvano”, što znači da je tehnički neadekvatno pripremljen.
MONITOR: Iz nove vlade stižu ozbiljne primjedbe na zatečeno stanje u javnim finansijama i, istovremeno, veoma optimističke najave brzog rasta plata, penzija, zapošljenosti. Kako?
VUKOVIĆ: Kontradiktornost izjava oko stanja javnih finansija pokazuje da ljudi koji su zadužili ozbiljna mjesta u izvršnoj vlasti ne barataju elementarnom ekonomskom logikom.
Sve su prilike da stanje u javnim finansijama nije tako loše kako se želi predstaviti, prvenstveno zbog drastičnog porasta prihoda budžeta koji su uzorkovani ratom u Ukrajini, galopirajućom inflacijom te jednokratnim prihodima budžeta (hedžing, ekonomska državljastva i donacije EU).
MONITOR: Izvršenje predizbornih obećanja PES-a počinje, kažu, sa januarskim povećanjem iznosa minimalne penzije. Kako gledate na taj potez?
VUKOVIĆ: Niko nije protiv povećanja penzija; naprotiv, smatram da treba povećati penzije. Međutim, povećanje minimalne penzije bez povećanja ostalih penzija je nepravedan potez koji govori da nosioci izvršne vlasti ne razumiju princip pravednosti.
Sistem socijalnog osiguranja u Crnoj Gori dizajniran je na principima međugenerecijske solidarnosti i distributivne pravde, što znači da sadašnje radne generacije svojim doprinosima finansiraju penzije trenutnih penzionera, s nadom da će i njih, kada dođe vrijeme za to, finansirati naredne generacije te da, sa pravom, mogu očekivati srazmjerno povećanje penzija za sve penzionere.
Kada se pojavi situacija da penzioneri koji su decenijama plaćali veće doprinose ne dobiju očekivano povećanje penzija kao njihove kolege koji su izdvajali niže iznose doprinosa, osjećaj nepravde je neizbježan jer se mogu osjećati izdanima od sistema u koji su vjerovali a koji su izdašno finansirali tokom svog višedecenijskog radnog vijeka.
MONITOR: Minimalna penzija jednaka minimalnoj zaradi?
VUKOVIĆ: Izjednačavanje minimalne plate i minimalne penzije predstavlja trijumf kratkoročnih političkih ciljeva nad dugoročnim ekonomskim posljedicama. Ovakva odluka pokazuje nedostatak razumijevanja temeljnih ekonomskih veza i međuodnosa između tržišta rada i penzijskog sistema.
Indikativno je da je ova mjera donešena bez ikakve analize ili javne razmjene argumenata, što govori da donosioci odluka ne razumiju posljedice ovakvih odluka na tržište rada.
Može se očekivati podnošenje velikog broj zahtjeva za prijevremeno penzionisanje jer se ljudima jednostavno ne isplati da rade osam sati kada mogu da primaju penziju koja je približno identična kao njihova zarada. Ovo će stvoriti dodatni pritisak na penzioni sistem, koji je i sada u problemu da bude samoodrživ.
Naravno, povećaće se crno tržište rada, što će u krajnjem dovesti do smanjenja registrovane zaposlenosti.
MONITOR: Upravo se rast zaposlenosti, uz povećanje plata i penzija, navodi kao jedan od pozitivnih iskoraka „post DPS„ vlasti. Šta je taj rast donio?
VUKOVIĆ: Najveću zaslugu za porast broja zaposlenih ima ruska agresija na Ukrajinu, jer se sada strani državljani evidentiraju kao zaposleni. Tako imamo rekordne naplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, PDV-a, akciza i poreza na dobit kompanija.
Prema analizi koju sam radio, koja upoređuje projektovane i ostvarene prihode budžeta od februara 2022. do 31. avgusta 2023. godine, zapaža se značajna dodatna akumulacija u četiri glavne kategorije prihoda državnog budžeta (PDV, akcize, porez na dobit i doprinosi za Fond PIO) u odnosu na projektovane vrijednosti od početka rata u Ukrajnini.
Ukupno, prihodi su premašili modelom projektovane vrijednosti za 338 miliona eura, s rastom od 81 miliona eura u toku 2022. godine i izuzetnim porastom od 257 miliona eura u 2023. godini. Za očekivati je da u 2023. godini, ove četiri kategorije prihoda porastu na oko 380 miliona eura u odnosu na modelom projektovane.
Dakle, izuzetno visoka naplata prihoda budžeta, naročito u 2023. godini, u najvećoj mjeri je rezultat „jednokratnog“ eksternog događaja (rat u Ukrajini) i dolaska preko 120.000 ljudi, koji u največoj mjeri imaju snažnu kupovnu moć (troše kao 250.000 građana Crne Gore), što pravi ogromne distorzije na crnogorskom tršištu a na štetu najvećeg broja građana Crne Gore. Oni zbog te činjenice plaćaju veće cijene roba i usluga, sa posebnim akcentom na enormno uvećanje cijene stanova, kako za prodaju, tako za rentu.
MONITOR: Iz vaših navoda proizilazi da država (vlast) i njeni građani imaju dobrih razloga da različito gledaju na te uticaje?
VUKOVIĆ: Vlada trlja ruke dok građani trljaju džepove kako bi pronašli dodatni euro za finansiranje sve skupljeg života. Odlazak u supermarket postao je, maltene, luksuz. Cijene stanova su značajno porasle od početka rusko-ukrajinskog rata. Kada tome dodamo da su kamatne stope takođe veće, jasno je da stanovništvo trpi ogroman pritisak na životni standard.
Iako su mehanizmi ograničeni, mišljenja sam da nova Vlada treba da pripremi snažan odgovor na pitanja enormnog povećavanja cijena i urušavanja kupovne moći građana.
MONITOR: Jedan ste od najagilnijih kritičara programa Evropa sad 2 koji još nijesmo imali prilike da vidimo. Šta je to što vas brine?
VUKOVIĆ: Hajde da Vas i čitaoce podsjetim na sva obećanja programa ES2: puna zaposlenost, minimalna neto plata 700 eura, proječna neto plata 1.000 eura, prosječna penzija 600 eura, minimalna penzija 450 eura, radno vrijeme sedam sati. Sve to za godinu dana.
Gore navedeno je obećano bez ikakve diskusije i analize zasnovane na podacima. Bilo kakav kritički ton na program ES2 nailazi na glasno ćutanje i čaršijsko negodovanje, što jasno implicira na moje tvrdnje od maja mjeseca: program ES2 zapravo ne postoji i nikad nije postojao. On se tek ovih dana pokušava sastaviti.
Naglašavam riječ pokušava, jer je teško sastaviti program koji u tako kratkom roku obećava nešto za šta je potreba najmanje decenija mukotrpnih reformi, uz veliki oprez kako se ne bi ugrozile javne finansije.
Moja ultimativna briga je najava potpune privatizacije penzionog sistema kroz ukidanje obaveznih doprinosa za državni penzioni fond.To predstavlja koncept svojstven ekstremno radikalnom neoliberalnom kapitalizmu.
MONITOR: Nijeste bili pesimista kada je trebalo primijeniti program Evropa sad 1. U čemu je razlika?
VUKOVIĆ: Programi ES1 i ES2 su dva ekonomska programa sa kvalitativnim i kvantitativnim razlikama u pristupu i uticaju na ekonomiju.
Počnimo od njihove veličine i obima: ES1 je bio znatno manji po finansijskom obimu u odnosu na ES2 (gotovo sedam puta manji).
Ciljne grupe: Dok je ES1 bio fokusiran isključivo na zaposlene, ES2 cilja širu populaciju, uključujući zaposlene, nezaposlene i penzionere.
Sistema oporezivanja: ES1 se oslanjao na progresivno oporezivanje, gdje oni sa većim primanjima plaćaju veći porez. Nasuprot tome, ES2 primenjuje linearni sistem oporezivanja, gdje se isti procenat primjenjuje na sve, što može voditi ka većoj nejednakosti u društvu.
Uticaja na inflaciju: ES1 je imao ograničen uticaj na inflaciju, dok će ES2, zbog svog većeg obima, značajno uticati na povećanje inflacije.
Rješavanje problema “keša na ruke”: ES1 je adresirao problem neformalnih isplata “keša na ruke”, dok ES2 ubrizgava novi novac na tržište, stvarajući dodatni pritisak na inflaciju.
Uticaja na privredu: Za razliku od ES1, ES2 uvodi nove troškove za poslodavce, posebno one koji isplaćuju niže plate, što može dovesti do finansijskog pritiska na manje firme i potencijalno povećati nezaposlenost.
Ciljevi u vezi zaposlenosti: Ambiciozan cilj ES2 je da se stopa nezaposlenosti, koja od 1985. nikada nije pala ispod 10 odsto, smanji na ispod četiri odsto za godinu dana, što je nemoguće.
MONITOR: Vidite li scenario u kome će ES2 dati najavljene rezultate?
VUKOVIĆ: Odgovorno tvrdim: kumulativno ispunjavanje obećanja programa ES2 je nemoguće bez zaduženja i/ili ukidanja, odnosno, drastičnog smanjenja doprinosa za Fond PIO, jer će to ugroziti javne finansije na srednji rok. Na žalost, premijer je najavio u prvom javnom obraćanju da će doprinosi za PIO biti ukinuti.
Ukoliko premijer ispuni obećanje i ukine doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, otvara se finansijska Pandorina kutija koja se mjeri milijardama eura. Naime, gašenjem ovih doprinosa ukida se koncept međugeneracijska solidarnost zbog čega svi oni koji su do sada uplaćivali doprinose za PIO ostaju bez svojih dosadašnjih uplata, što će sa sobom povući logične zahtjeve da se dosadašnje uplate vrate na njihove račune. Prema mojim zaista grubim procjenama, radi se o cifri od preko pet milijardi eura što je gotovo 80 odsto sadašnjeg BDP Crne Gore.
MONITOR: Mogu li pomoći velike investicije koje se najavljuju?
VUKOVIĆ: Ne postoji nijedna investicija koja bi u roku od samo godine dana mogla nadoknaditi deficit koji će nastati usljed pretpostavljene primjene programa ES2. Investicije po svojoj prirodi zahtijevaju duže vrijeme da bi pokazale svoje puno dejstvo, a to se posebno odnosi na one koje se sprovode sa dužnom pažnjom i preciznošću.
MONITOR: Koliko je brz i održiv ekonomski oporavak moguć bez političke stabilnosti?
VUKOVIĆ: Apsolutno je nemoguć.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
TEHNIČKI REBALANS BUDŽETA KAO GENERALNA PROBA ZA 2024.: Hod po tankoj žici
-
KO ĆE VODITI UPRAVU POLICIJE: Direktora će izabrati Vlada ili sud
-
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
KO ĆE DA PLATI 300.000 EURA: Sječa direktora škola dolazi na naplatu
-
JEZIK MRŽNJE I OBRAZOVANJE: Borba za svako dijete
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije
4 danana
28 Marta, 2025
Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a
MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?
ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.
MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?
ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.
Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.
MONITOR: Kako vidite političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da arbitriraju o pitanjima od javnog interesa?
ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.
Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA, ZAGREB: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku

Objavljeno prije
4 danana
28 Marta, 2025
Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona bila nekoherentna
MONITOR: Hrvatski ministar odbrane, Ivan Anušić, izjavio je da je prošlo vrijeme kada se za sve pitao Beograd. Ima li Hrvatska konzistentnu politiku prema zemljama Zapadnog Balkana ili je ona i dalje pod uticajem složenih odnosa iz prošlosti?
DVORNIK: To s pitanjem Beograda je već stereotipna nacionalistička fraza još iz stare retorike HDZ-a i sličnih s kraja 1980-ih. Anušić je proizvod primitivnog političkog mentaliteta koji je od tada slabo evoluirao. Međutim, tu mu je reakcija Srbije pomogla tj. servirala loptu na smeč, jer se pozvala na također nacionalistički stereotip u kojem je nezamislivo da Kosovo bude neovisno. “Beograd” se doista nema što pitati, jer je s gledišta država koje su priznale Kosovo nenadležan. Ono što bi se stvarno moglo pitati ne “leži’”dobro nijednoj od država u regiji, a to je: koliko istinski štite svoje etničke manjine od diskriminacije i zakidanja raznih vrsta?
Inače, ne zavaravajmo se: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku. Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona sama bila nekoherentna.
MONITOR: „Blokadna kuharica“ i navodna umiješanost hrvatskih tajnih službi u pobune u Srbiji, izgovor su za „osvetničke“ mjere iz Beograda. Za razliku od akademske zajednice i nekih djelova hrvatskog društva, vlast u Hrvatskoj – koja je oštro reagovala na nediplomatske mjere i napade srpskog režima, nije pokazala razumijevanje za protestante. Da li se Hrvatska ponaša u skladu sa distanciranom politikom zvaničnog Brisela?
DVORNIK: Da se u Srbiji nije oko toga dogodio neki smiješni pokušaj halabuke, „Blokadne kuharice” se ovdje nitko već odavno ne bi ni sjećao. Ako zagovornici ‘teorije’ o hrvatskom miješanju zaista kao dokaze nemaju ništa bolje od tog tekstuljka i nešto kontakata među studentima, koji su (i trebali bi biti) normalna stvar, smiješno je da o tome uopće razgovaramo.
Pogleda li se sadržaj i forma sadašnjih protesta u Srbiji i usporedi ih se s “plenumaškim” aktivnostima u Hrvatskoj prije deceniju i pol, jedino “zajedničko” jest što su akteri bili studenti i što su svoje skupove na fakultetu zvali plenumima. U Hrvatskoj se uglavnom radilo samo o jednom fakultetu, u Srbiji o gotovo svim fakultetima i univerzitetima. U Hrvatskoj se radilo o mnogo užim zahtjevima – da obrazovanje ne bude roba na tržištu – dok se u Srbiji traži da sistem općenito počne funkcionirati odgovorno, uz konsekvencije po sve koji zlorabe javne funkcije, i političke i krivične. Zahtjevi u Hrvatskoj bili su ljevičarski, a ovi u Srbiji naprosto liberalno-sistemski, dok u ikonografiji predstavljaju neku “općenarodnu” poziciju (što god to značilo) koja se izražava i velikim brojem nacionalnih zastava i pjesama. Hrvatski “pokret” zbog osebujnosti stila i uskih zahtjeva nikada nije mogao mobilizirati ni većinu studenata na jednom fakultetu, a ovaj srbijanski očito može mobilizirati cijelo društvo.
U hrvatskoj javnosti, bar liberalnoj, studentski protesti se prate sa simpatijom. Vlasti su distancirane dijelom zbog konformiranja s EK, a dijelom jer ne znaju što bi s njima i u što će se razviti.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije
2 sedmicena
21 Marta, 2025
Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?
BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.
Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.
I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.
Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.
Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…
To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.
Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.
MONITOR: Dio javnosti je razočaran što nijesu ispunjena njihova očekivanja, pa makar i po cijenu nasilja. Kako gledate na takvo ,,navijanje”?
BRKOVIĆ:Studenti u Srbiji ovih mjeseci pokazuju hrabrost, maštovitost, duhovitost, neustrašivost… Sve one osobine koje su na suprotnom polu od tuposti autokratije. I nije čudo da zadobijaju podršku na svim meridijanima – od balkanskog komšiluka do Amerike i Australije. Ćutanje EU je mnoge razočaralo, jer od Evrope ne očekujete one kalkulacije na koje vas naviknu lokalni buzdovani. Očekujete makar neku formu principijelnosti i emancipatorskog duha. Bez toga Evropa je kao bilo koja druga geografija… A ne bi smjelo biti tako.
Dok god su ovakvi kakvi su, pobunjeni studenti Srbije bude nadu ne samo u Srbiji već i na mnogim drugim mjestima.
Problem Srbije je što nema opoziciju na nivou pobunjenih studenata i građana. Vučić je godinama tako sistematično uništavao opozicioni prostor u Srbiji da su tamo ostale samo tužne ruine, čak ni podsjećanje na nekadašnji politički pejzaž ove države. To naravno ide Vučiću na ruku – bez solidne opozicije vi nemate političku snagu koja bi mogla da na pravi način isprati ovakvu pobunjenilčku energiju.
Na koncu, ne bih isključio mogućnost da Vučić napravi neku veliku glupost, a u ovakvim situacijama to znači veliko zlo po Srbiju i njene građane. Načinom kojim se beskrupulozni diktator bori protiv ovoga širokog pokreta je već opasno polarizovao Srbiju. Oni slučajevi kada su Vučićevi fanatici kolima udarali studentkinje i studente pokazuju realni efekat i dubinu njegovog satanizovanja druge strane. Vjerovatno svjedoče i njegov strah od probuđene Srbije. Diktatori su najopasniji kada se uplaše. Jednako kao i kada se – ničega ne boje. Sa nekim ko je osvojio neprirodno veliku moć u jednom društvu svakako se mora postupati oprezno. Čak, ili naročito, u situaciji gubljenja i silaska sa vlasti…
Posebno poglavlje ove sage je ogavno ponašanje Vučiću lojalnih i poslušnih intelektualaca i medija. Kao da ne postoji sjutra. A to ,,sjutra” će svakako jednom jasno pokazati kakvo beščašće je dominiralo srpskom medijskom i intelektualnom scenom svih ovih godina.
MONITOR: Šta bi kraj Vučićeve vladavine donio političkoj sceni u Crnoj Gori?
BRKOVIĆ: Ne bi trebalo da se zavaravamo. Odnos prema CG neće značajnije promijeniti ni pad Vučićev. Postoji u Srbiji svijest koja CG vidi isključivo kao politički plijen. A ta svijest neće nestati preko noći, čak ni Vučićevim porazom i silaskom sa vlasti. Takve političke ambicije može biti lišena samo evropska Srbija, posvećena sebi i sopstvenoj budućnosti. Te političke utvare već su napravile jezivu štetu i Srbiji i okolnim narodima. Onaj ko te utvare u Srbiji sahrani zaslužiće posebno poglavlje u istoriji južnoslovenskih i balkanskih naroda.
MONITOR: U Crnoj Gori oni koji su podržavali Đukanovića sada su uz studente u Srbiji, a dio onih koji su bili protiv našeg autokrate sada podržavaju srpskog. Kako to objašnjavate?
BRKOVIĆ:U Crnoj Gori govoriti o principijelnosti i političkoj logici jednako je kao da u bordelu pričate o vrlini… Možete pokušati, ali malo je vjerovatno da će vas razumjeti.
Parodičnu prirodu ovdašnje političke scene naročito ilustruju, ja ih zovem – Vučićeve političke pudlice u Crnoj Gori. Vrhunska je perverzija učestvovati u političkom životu zemlje kojoj želite nestanak.
Ako preživi aktuelnu vlast i posebno Vučićeve akcionare u njoj, Crna Gora će dokazati da je ozbiljna država.
Vučić je u mnogu čemu učio od Mila, doslovno kopirao modele vladanja i demagoškog manipulisanja, ali, oni nisu politički isto. Đukanović je od devedesetih evoluirao na način koji je Crnoj Gori donio civilizacijski napredak, bez obzira što on sam u mnogo čemu nije bio dostojan niti na visini tog emancipatorskog projekta. Vučić nije evoluirao politički, on Srbiju vraća u devedesete na najopasniji mogući način. Vraća duhove prošlosti tako što Srbiju dijeli osnažujući onu politiku koja je donijela tako mnogo poraza i padova…
U tom duhu je i ponašanje njegovih političkih pudlica u CG: povratak svoj tami i zlu devedesetih godina. Oni političku pobjedu od 30. avgusta 2020. doživljavaju ne kao izbornu pobjedu čiji su dio bili, već kao istorijsku pobjedu svojih osnovnih ideja, koje su poražene devedesetih godina. Jedna vrsta samoobmanjivanja ali koje je vrlo skupo i opasno za Crnu Goru.
MONITOR: Tragedija u Makedoniji nas je ponovo upozorila da korupcija ubija. Do kada će nas tragedije i ljudske žrtve upozoravati na pogubnost korupcije?
BRKOVIĆ: Kao i tragedija sa padom nadstrešnice u Novom Sadu, i ova tragedija u Makedoniji mnogo je više od jedne tragične priče. To su strašne dijagnoze opasnog vremena, a svako opasno vrijeme kreiraju pokvareni ljudi. I oni koji su spremni da prećute i previde takvu pokvarenost – otvarajući širom vrata pakla. To se i ovaj put dogodilo.
Sve su ovakve tragične priče u regionu slične, posebno kada je riječ o uzrocima i jednoj široj, političkoj genezi i pozadini događaja. Uvijek u temelju imate korupciju, odsustvo elementarne kontrole i razuma, pohlepu koja ignoriše sve što nalaže razboritost.
Pohlepa je vrhovno božanstvo ovog tranzicijskog polusvijeta…
Dodajte takvim događajima i beogradsku tragediju u školi Ribnikar, dva suluda cetinjska masakra i vidjećete istu matricu, istu vrstu zapuštenosti društva i koruptivnu i nesposobnu vlast.
Ali, u određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR: U romanu Aurora koji je i saga o šahu opisujete Podgoricu iz 30-ih godina prošlog vijeka. Koliko je poštovanje pravila, kao u šahu, bitno za društvo i da li smo nakon sto godina bliži poštvanju pravila i logike?
BRKOVIĆ:Toliko koliko je šah veličanstvena i savršena igra, toliko su ljudi kvarljivi i nesavršeni, tako da je šah moguć samo kao metafora za ono što je nemoguće – savršeno društvo. Ali, vrijedi toga biti svjestan.
A da li smo napravili neki korak ka poštovanju pravila? To je važno pitanje, ali odgovor je, vjerujem, sumoran. Promjena koja se u CG desila u velikoj mjeri je pokazala nedostojnost onih koji su pozivali na promjenu. To su činili vođeni željom da oni budu na mjestima koja su iznad kontrole, da kreiraju stvarnost bez odgovornosti. Teško možemo govoriti o promjenama. I dalje smo daleko od istinskog poštovanja pravila. Čak i od svijesti o pravilima i njihovom značaju. Plemenska logika naprosto ne ide sa duhom pravila. Građanski duh ga nasuprot tome podrazumijeva.
Aurora je priča o zametku građanske svijesti koji je, koliko god imaginaran, istovremeno i vjerodostojan. O prvim likovima koji su imali volje i snage da se suprotstave palanačkoj gomili…
MONITOR: Aurora govori i o nadi i vjeri u bolju budućnost u predvečerju rata, revolucije, stradanja. Koliko je sadašnja globalna i naša lokalna slika slična ili različita onoj iz međuratnog perioda prošlog vijeka?
BRKOVIĆ:Veći dio moga odrastanja i života to je izgledalo gotovo nemoguće, jednako koliko danas izgleda ne samo moguće već i izvjesno. Svijet na rubu potpunog rata, bez pravila i bez principa… Likovi i atmosfera Aurore svjedoče onaj društveni optimizam koji postoji uvijek uoči velikih društvenih kataklizmi poput svjetskih ratova. I koji naravno uvijek biva poražen u odmjeravanju sa ,,većinskom” voljom koja vodi prema propasti…
Pogledajte – ruši se na naše oči sva ona međunarodna arhitektonika koja je svijet decenijama držala u nekakvom poretku. Definitivno izgleda da borci protiv Novog svjetskog poretka uvode – novi svjetski poredak. Dakle. Moguća je katastrofa neslućenih razmjera. Čak i vjerovatna. Kako, nasuprot svemu tome, zamisliti političku pamet koja bi ovaj proces mogla zaustaviti ili preokrenuti? Globalna ljevica se posljednjih decenija samouništila, u svakom slučaju danas nije u stranju ponuditi izlaz ili bilo kakvu alternativu.
Ko bi to mogao? I kako. Odgovor na to pitanje trenutno teško da je moguć izvan naivnih ličnih projekcija, iracionalnih nada i prirodnih želja. A odgovor na to pitanje bojim se da je presudan.
Naravno, književnost ne može dati taj odgovor, ali može pomoći da se do njega dođe…
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama
-
DRUŠTVO4 sedmice
NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe
-
Izdvojeno4 sedmice
SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja
-
Izdvojeno4 sedmice
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje