Program ES2 se tek ovih dana pokušava sastaviti. Naglašavam – pokušava, jer je teško sastaviti program koji u tako kratkom roku obećava nešto za šta je potrebna najmanje decenija mukotrpnih reformi

MONITOR: Vlada je prošle nedjelje usvojila tzv. tehnički rebalans budžeta za 2023. Šta govori taj dokument?

VUKOVIĆ: Nakon detaljnog pregleda predloženog rebalansa, jasno se uočava da su prihodi u tehničkom rebalansu budžeta svjesno potcijenjeni. Ova strategija ima za cilj vještačko povećanje planiranog deficita, čime se priprema osnova za stvaranje PR priče o 44. Vladi kao spasitelju javnih finansija, pošto su navodno zatekli deficit od 216 miliona eura.

Uzimajući u obzir javno dostupne mjesečne izvještaje o ostvarenim prihodima budžeta do septembra 2023. godine i modelirane projekcije do kraja godine, procjenjujem da će stvarni deficit biti značajano manji, dok postoji čak i mogućnost da ćemo na kraju 2023. godine zabilježiti suficit.

Ako znamo da je suficit na kraju septembra iznosio 176,4 miliona eura, projektovani deficit nove Vlade od 216 miliona eura zvuči zbilja “naduvano”, što znači da je tehnički neadekvatno pripremljen.

MONITOR: Iz nove vlade stižu ozbiljne primjedbe na zatečeno stanje u javnim finansijama i, istovremeno, veoma optimističke najave brzog rasta plata, penzija, zapošljenosti. Kako?

VUKOVIĆ: Kontradiktornost izjava oko stanja javnih finansija pokazuje da ljudi koji su zadužili ozbiljna mjesta u izvršnoj vlasti ne barataju elementarnom ekonomskom logikom.

Sve su prilike da stanje u javnim finansijama nije tako loše kako se želi predstaviti, prvenstveno zbog drastičnog porasta prihoda budžeta koji su uzorkovani ratom u Ukrajini, galopirajućom inflacijom te jednokratnim prihodima budžeta (hedžing, ekonomska državljastva i donacije EU).

MONITOR: Izvršenje predizbornih obećanja PES-a počinje, kažu, sa januarskim povećanjem iznosa minimalne penzije. Kako gledate na taj potez?

VUKOVIĆ: Niko nije protiv povećanja penzija; naprotiv, smatram da treba povećati penzije. Međutim, povećanje minimalne penzije bez povećanja ostalih penzija je nepravedan potez koji govori da nosioci izvršne vlasti ne razumiju princip pravednosti.

Sistem socijalnog osiguranja u Crnoj Gori dizajniran je na principima međugenerecijske solidarnosti i distributivne pravde, što znači da sadašnje radne generacije svojim doprinosima finansiraju penzije trenutnih penzionera, s nadom da će i njih, kada dođe vrijeme za to, finansirati naredne generacije te da, sa pravom, mogu očekivati srazmjerno povećanje penzija za sve penzionere.

Kada se pojavi situacija da penzioneri koji su decenijama plaćali veće doprinose ne dobiju očekivano povećanje penzija kao njihove kolege koji su izdvajali niže iznose doprinosa, osjećaj nepravde je neizbježan jer se mogu osjećati izdanima od sistema u koji su vjerovali a koji su izdašno finansirali tokom svog višedecenijskog radnog vijeka.

MONITOR: Minimalna penzija jednaka minimalnoj zaradi?

VUKOVIĆ: Izjednačavanje minimalne plate i minimalne penzije predstavlja trijumf kratkoročnih političkih ciljeva nad dugoročnim ekonomskim posljedicama. Ovakva odluka pokazuje nedostatak razumijevanja temeljnih ekonomskih veza i međuodnosa između tržišta rada i penzijskog sistema.

Indikativno je da je ova mjera donešena bez ikakve analize ili javne razmjene argumenata, što govori da donosioci odluka ne razumiju posljedice ovakvih odluka na tržište rada.

Može se očekivati podnošenje velikog broj zahtjeva za prijevremeno penzionisanje jer se ljudima jednostavno ne isplati da rade osam sati  kada mogu da primaju penziju koja je približno identična kao njihova zarada. Ovo će stvoriti dodatni pritisak na penzioni sistem, koji je i sada u problemu da bude samoodrživ.

Naravno, povećaće se crno tržište rada, što će u krajnjem dovesti do smanjenja registrovane zaposlenosti.

MONITOR: Upravo se rast zaposlenosti, uz povećanje plata i penzija, navodi kao jedan od pozitivnih iskoraka „post DPS„ vlasti. Šta je taj rast donio?

VUKOVIĆ: Najveću zaslugu za porast broja zaposlenih ima ruska agresija na Ukrajinu, jer se sada strani državljani evidentiraju kao zaposleni. Tako imamo rekordne naplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, PDV-a, akciza i poreza na dobit kompanija.

Prema analizi koju sam radio, koja upoređuje projektovane i ostvarene prihode budžeta od februara 2022. do 31. avgusta 2023. godine, zapaža se značajna dodatna akumulacija u četiri glavne kategorije prihoda državnog budžeta (PDV, akcize, porez na dobit i doprinosi za Fond PIO) u odnosu na projektovane vrijednosti od početka rata u Ukrajnini.

Ukupno, prihodi su premašili modelom projektovane vrijednosti za 338 miliona eura, s rastom od 81 miliona eura u toku 2022. godine i izuzetnim porastom od 257 miliona eura u 2023. godini. Za očekivati je da u 2023. godini, ove četiri kategorije prihoda porastu na oko 380 miliona eura u odnosu na modelom projektovane.

Dakle, izuzetno visoka naplata prihoda budžeta, naročito u 2023. godini, u najvećoj mjeri je rezultat „jednokratnog“ eksternog događaja (rat u Ukrajini) i dolaska preko 120.000 ljudi, koji u največoj mjeri imaju snažnu kupovnu moć (troše kao 250.000 građana Crne Gore), što pravi ogromne distorzije na crnogorskom tršištu a na štetu najvećeg broja građana Crne Gore. Oni zbog te činjenice plaćaju veće cijene roba i usluga, sa posebnim akcentom na enormno uvećanje cijene stanova, kako za prodaju, tako za rentu.

MONITOR: Iz vaših navoda proizilazi da država (vlast) i njeni građani imaju dobrih razloga da različito gledaju na te uticaje?

VUKOVIĆ: Vlada trlja ruke dok građani trljaju džepove kako bi pronašli dodatni euro za finansiranje sve skupljeg života. Odlazak u supermarket postao je, maltene, luksuz. Cijene stanova su značajno porasle od početka rusko-ukrajinskog rata. Kada tome dodamo da su  kamatne stope takođe veće, jasno je da stanovništvo trpi ogroman pritisak na životni standard.

Iako su mehanizmi ograničeni, mišljenja sam da nova Vlada treba da pripremi snažan odgovor na pitanja enormnog povećavanja cijena i urušavanja kupovne moći građana.

MONITOR: Jedan ste od najagilnijih kritičara programa Evropa sad 2 koji još nijesmo imali prilike da vidimo. Šta je to što vas brine?

VUKOVIĆ: Hajde da Vas i čitaoce podsjetim na sva obećanja programa ES2: puna zaposlenost, minimalna neto plata 700 eura, proječna neto plata 1.000 eura, prosječna penzija 600 eura, minimalna penzija 450 eura, radno vrijeme sedam sati. Sve to za godinu dana.

Gore navedeno je obećano bez ikakve diskusije i analize zasnovane na podacima. Bilo kakav kritički ton na program ES2 nailazi na glasno ćutanje i čaršijsko negodovanje, što jasno implicira na moje tvrdnje od maja mjeseca: program ES2 zapravo ne postoji i nikad nije postojao. On se tek ovih dana pokušava sastaviti.

Naglašavam riječ pokušava, jer je teško sastaviti program koji u tako kratkom roku obećava nešto za šta je potreba najmanje decenija mukotrpnih reformi, uz veliki oprez kako se ne bi ugrozile javne finansije.

Moja ultimativna briga je najava potpune privatizacije penzionog sistema kroz ukidanje obaveznih doprinosa za državni penzioni fond.To predstavlja koncept svojstven ekstremno radikalnom neoliberalnom kapitalizmu.

MONITOR: Nijeste bili pesimista kada je trebalo primijeniti program Evropa sad 1. U čemu je razlika?

VUKOVIĆ: Programi ES1 i ES2 su dva ekonomska programa sa kvalitativnim i kvantitativnim razlikama u pristupu i uticaju na ekonomiju.

Počnimo od njihove veličine i obima: ES1 je bio znatno manji po finansijskom obimu u odnosu na ES2 (gotovo sedam puta manji).

Ciljne grupe: Dok je ES1 bio fokusiran isključivo na zaposlene, ES2 cilja širu populaciju, uključujući zaposlene, nezaposlene i penzionere.

Sistema oporezivanja: ES1 se oslanjao na progresivno oporezivanje, gdje oni sa većim primanjima plaćaju veći porez. Nasuprot tome, ES2 primenjuje linearni sistem oporezivanja, gdje se isti procenat primjenjuje na sve, što može voditi ka većoj nejednakosti u društvu.

Uticaja na inflaciju: ES1 je imao ograničen uticaj na inflaciju, dok će ES2, zbog svog većeg obima, značajno uticati na povećanje inflacije.

Rješavanje problema “keša na ruke”: ES1 je adresirao problem neformalnih isplata “keša na ruke”, dok ES2 ubrizgava novi novac na tržište, stvarajući dodatni pritisak na inflaciju.

Uticaja na privredu: Za razliku od ES1, ES2 uvodi nove troškove za poslodavce, posebno one koji isplaćuju niže plate, što može dovesti do finansijskog pritiska na manje firme i potencijalno povećati nezaposlenost.

Ciljevi u vezi zaposlenosti: Ambiciozan cilj ES2 je da se stopa nezaposlenosti, koja od 1985. nikada nije pala ispod 10 odsto,  smanji na ispod četiri odsto za godinu dana, što je nemoguće.

MONITOR: Vidite li scenario u kome će ES2 dati najavljene rezultate?

VUKOVIĆ: Odgovorno tvrdim: kumulativno ispunjavanje obećanja programa ES2 je nemoguće bez zaduženja i/ili  ukidanja, odnosno, drastičnog smanjenja doprinosa za Fond PIO, jer će to ugroziti javne finansije na srednji rok. Na žalost, premijer je najavio u prvom javnom obraćanju da će doprinosi za PIO biti ukinuti.

Ukoliko premijer ispuni obećanje i ukine doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, otvara se finansijska Pandorina kutija koja se mjeri milijardama eura. Naime, gašenjem ovih doprinosa ukida se koncept međugeneracijska solidarnost zbog čega svi oni koji su do sada uplaćivali doprinose za PIO ostaju bez svojih dosadašnjih uplata, što će sa sobom povući logične zahtjeve da se  dosadašnje uplate vrate na njihove račune. Prema mojim zaista grubim procjenama, radi se o cifri od preko pet milijardi eura što je gotovo 80 odsto sadašnjeg BDP Crne Gore.

MONITOR: Mogu li pomoći velike investicije koje se najavljuju?

VUKOVIĆ: Ne postoji nijedna investicija koja bi u roku od samo godine dana mogla nadoknaditi deficit koji će nastati usljed pretpostavljene primjene programa ES2. Investicije po svojoj prirodi zahtijevaju duže vrijeme da bi pokazale svoje puno dejstvo, a to se posebno odnosi na one koje se sprovode sa dužnom pažnjom i preciznošću.

MONITOR: Koliko je brz i održiv ekonomski oporavak moguć bez političke stabilnosti?

VUKOVIĆ: Apsolutno je nemoguć.

Zoran RADULOVIĆ