Državna politika i odnos svake dosadašnje vlasti prema Pljevljima je bila predatorska i samoživa, usmjerena samo na uzimanje dobara iz ovog kraja
MONITOR: Nacrtom lokalnog akcionog plana zaštite životne sredine Opštine Pljevlja za period od 2022. do 2026. broj dana sa prekoračenjem srednje dnevne vrijednosti praškastih materija (PM10) u vazduhu, odnosno zagađenja, biće smanjen za trećinu. Pljevlja su jedan od najzagađenijih gradova u Evopi. Kako ocjenjujete ovaj plan?
MITROVIĆ: Godinama se donose planovi, pišu strategije i priča se o tome da će se nagomilani ekološki i drugi za grad veoma važni problemi ubrzo riješiti, ali se ništa značajno ne dešava. Stari planovi se zamijene novim i odredi se novi rok, ali se problemi samo prolongiraju. Prašina i praškaste PM čestice ma kojeg promila bile su i najmanji problem u odnosu na sve ono što udišemo. Stalno ponavljam da u vazduhu iznad Pljevalja lebdi čitav Periodni sistem hemijskih elemenata, kao što je benzoapiren, azotni oksidi, ugljen-monoksid (CO), ugljen-dioksid (CO2), sumpor-vodonik (H2S), sumpor IV oksid (SO2), koji mi udišemo i koji nas polako i sigurno ubija, a mi stalno ukazujemo na problem koji je daleko manji od ovog drugog.
Pljevlja su gradić sa oko 24.000 punoljetnih građana i par hiljada onih koji to nisu, ali sve ukupno taj broj ne prelazi cifru od 26.000. Centar je industrije i područje je veoma bogato prirodom i prirodnim bogatstvima, prvenstveno ugljom, drvetom, olovo/cinkanom i drugim rudama, kao što su barit, zlato, srebro, kalaj, živa, volfram i drugi metali. Nekada smo bili veoma jak jugoslovenski privredni gigant, a danas smo jedini industrijski centar Crne Gore. Bogatstvo Pljevalja su uvijek koristili drugi dok su Pljevljaci živjeli od obećanja tadašnjih i današnjih funkcionera koji su gledali samo svoje lične interese, a građane doveli na ivicu ambisa i potpunog ekonomskog sunovrata.
Državna politika i odnos svake dosadašnje vlasti prema Pljevljima je bila predatorska i samoživa, usmjerena samo na uzimanje dobara iz ovog kraja. Dakle, i danas smo veoma bogati ali smo opet najsiromašniji. Stanovništvo Pljevalja se nalaze na rubu egzistencije.
Korupcija je ušla u sve pore u državi, svi kradu na svim nivoima. Opštinski i državni budžeti postali bankomati koji služe političarima da uzimaju onoliko koliko im treba. Kalendar političara u Crnoj Gori nije onaj uobičajni sa 12 mjeseci, već je njihov kalendar drugačiji i on je kreiran na četiri godine, onoliko koliko im otprilike traje i mandat.
MONITOR: Godinama upozoravate javnost da je stanje u Pljevljima alarmantno, predlagali ste i uvođenje vanrednog stanja zbog zagađenja. Mijenjali se što nabolje?
MITORVIĆ: Apsolutno ništa, ako izuzmemo stalna obećanja donosilaca odluka i političara da će se nešto raditi na sanaciji užasno degradirane životne sredine. I dalje imamo veliki problem veoma lošeg kvaliteta vazduha, problem vode za piće, enormnu zagađenost sve tri rijeke čiji je kvalitet voda, godinama van svih kategorija. Raubovanje prirodnih bogatstava se i dalje vrši po sistemu najsiromašnijih zemalja Latinske Amerike, odnosno samo uzimanje bogatstva od koga se ništa ne vraća, niti ulaže u ovo područje.
Već tri godine, otkako je Eko fond postao operativan i iz njega se finansiraju nabavke električnih vozila i slično, a da se do sada ni jedan jedini cent nije uložio u poboljšanje kvaliteta životne sredine u Pljevljima iz koga se crpe ogromna novčana sredstva za državu Crnu Goru. Pljevljacima ne ostaju ni mrvice.
MONITOR: Pljevlja su grad koji ubrzano nestaje. Vi ste upozoravali i na potresne priče o porodicama čiji članovi se bore sa bolestima koje je pospješilo zagađenje.
MITROVIĆ: Ovaj grad godišnje, prema zvaničnoj statistici, izgubi oko hiljadu stanovnika. Vjerujem da je taj broj značajno veći.
Svake godine bilježimo sve veći broj umrlih od broja novorođenih građana. Svjetska Alijansa za zdravlje i životnu sredinu (HILL) je u svom izvještaju iz 2014. godine Pljevlja označila kao najzagađeniji grad u Evropi. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nakon sprovedenog istraživanja u Pljevljima u svom izvještaju iz 2016. godine, utvrdila je da je svaki četvrti ili peti preminuli građanin Pljevalja, umirao od posljedica veoma zagađenog vazduha.
Ivještaj SZO je imao zaključke i preporuke koje bi svojom primjenom i sprovođenjem vodile, ako ne potpunom rešavanju, a onda bar ublažavanju ovakvog, katastrofalnog stanja, i životne sredine i zdravlja stanovništva u Pljevljima.
Ovakvo stanje je isključivo posljedica kolonijalnog odnosa državnih organa prema ovom gradu i njenim građanima posljednjih sedamdeset i više godina.
MONITOR: Tokom prošlogodišnje proslave 30 godina od proglašenja ekološke države uhapšeni ste zbog performansa.
MITROVIĆ: Ja sam čovjek zelenog srca i zelenog mozga i mnogo prije nego što je Crna Gora samoproglašena za prvu ekološku državu u svijetu. Ekološki sam aktivista koji je imao ubjedljivo najviše sudskih postupaka u karijeri, i na sreću za sada jedini koji je osuđivan na zatvorske kazne zbog neslaganja sa režimom oko sprovođenja javnih i ekoloških politika, nanošenja duševnih boli i kleveta moćnim pojedincima bliskim vlasti.
Sa otvaranjem poglavlja 27 i najave investiranja u rješavanje ekoloških problema mnogi su zaključili da se tu mogu veoma lako uzeti pare, a dojučerašnji „multipraktik“ stručnjaci postati ekolozi. Tako se ekologija u ekološkoj državi svela na puko čišćenje deponija pored puta, a ekološki progres je obesmišljen, kao i deklaracija o ekološkoj državi. Od deklaracije o ekološkoj državi su napravili otirač za noge, a danas priča o ekološkoj državi služi samo da bi stranci o tome pričali viceve.
Ni nakon promjene vlasti 2020. godine i kasnije, na polju ekologije se u Crnoj Gori ništa nije promijenilo. To me dovodi do zaključka da ukoliko mijenjamo ljude a ne mijenjamo sistem, onda nismo ništa postigli.
Aktivisti naše NVO i dalje rade pod pritiskom, izloženi su napadima, nekorektnim postupcima od strane državnih institucija, ali i nekih partijskih vladinih-nevladinih organizacija.
Nakon incidenta na Žabljaku, pozivali su me neki od čelnih ljudi u Crnoj Gori govoreći da smo bili u pravu i da je to hapšenje sramota. Neki od funkcionera su i javno kazali da se stide tog postupka, samo se nije javio onaj koji je naredio naše hapšenje a koji se predstavlja kao borac za slobodu govora i pravdu.
MONITOR: Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković najavio je novu strategiju razvoja u šumarskoj i drvnoj industriji. Sezona požara samo što nije počela. Mogu li se tu očekivati neke pozitivne promjene?
MITROVIĆ: Svi pričaju o novcu, investicijama i zaradi, ali malo ko priča o stanju u crnogorskim šumama.
Pored planske sječe koja je napravila velike probleme našoj opštini, postoji i neplanska sječa koja je napravila haos u šumama. Nakon katastrofalnih požara ostavljeno je mnogo opožarenih površina koje nisu zasađene odnosno pošumljene.
Kada su u pitanju šumski požari, 2012. godina bila je tragična kada je sve što je moglo u Crnoj Gori da se zapali, bilo zapaljeno i ne može niko da me ubijedi i da kaže da su požari slučajno izbili od groma ili dna staklene flaše kako čujem neke priče i opservacije. Ti šumski požari su planski paljeni, samo da bi se sjekla građa i iz tih etata izvozila kvalitetna tehnička građa. Neka područja su zapaljena podmetanjem požara na već posječenom području kako bi se prikrila pljačka drveta.
Stotine hektara šume u Ljubišnji se suši. Već 15 godina upozoravamo i pričamo da treba da se uradi sanitarna sječa, niko se ne obazire na naša upozorenja, na naše molbe i onda se vidi kako nam je sve, kako nam je – tako nam je.
Nedavno sam imao priliku da razgovaram sa direktorom Uprave za šume gospodinom Srđanom Pejovićem i osjetio sam da on ima dobre namjere da se uvede neki red u ovoj oblasti. Ali bez ozbiljne reakcije države, prvenstveno resornog Ministarstva, Tužilaštva, Uprave za šume i šumskih redara, očekuje nas ekološka katastrofa.
Predrag NIKOLIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS4 sedmice
DUHANKESA4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA4 sedmice