FOKUS
MILOJKO SPAJIĆ UOČI ZVANIČNE PREDSJEDNIČKE KANDIDATURE: U ofsajdu?

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Najavljeni kandidat pokreta Evropa sad je u (ne)prilici da javnosti i nadležnima pokuša objasniti nekoliko postojećih adresa, makar dva istovremena prebivališta (u Pljevljima i Beogradu), dva državljanstva (crnogorsko i srpsko) i činjenicu da je sve to pokušavao zatajiti skoro dvije godine
Predsjednička kandidatura Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad jednog od favorita za ulazak u drugi izborni krug (pa možda i za konačnu pobjedu), postala je sporna prije nego što je ozvaničena. Za sada više moralno nego formalno.
Ali, i to bi se moglo promijeniti u narednim danima pošto je Pobjeda, dok pišemo ovaj tekst, na svom portalu objavila skeniranu stranicu navodnog Spajićevog pasoša izdatog od strane Republike Srbije. Bivši ministar finansija sada je u (ne)prilici da javnosti i nadležnima objasni nekoliko postojećih adresa, makar dva prebivališta (u Pljevljima i Beogradu), dva državljanstva (crnogorsko i srpsko) i činjenicu da je sve to pokušavao zatajiti skoro dvije godine.
„Nikad nisam živio u Srbiji. Boravio sam u Singapuru, Japanu, Francuskoj, uvijek sam bio na radnoj, školskoj vizi… Moj stalni boravak je uvijek bio u Crnoj Gori“. Tako je, početkom mjeseca, Spajić odgovorio na pitanje TV Vijesti da li uz crnogorsko ima i srpsko državljanstvo. Još je par puta prije i poslije toga pokušao izbjeći konkretan odgovor.
Njegovi oponenti nijesu sjedjelji skrštenih ruku. Prvo je Milan Knežević nabacio kako tek treba da vidimo da li lider Pokreta Evropa sada zadovoljava formalne uslove za kandidaturu na predsjedničkim izborima. Onda je DPS od DF-a preuzeo teret razotkrivanja Spajićeve tajne. Uz aktivno učešće Nebojše Medojevića. Od njega smo na uvid dobili prva dokumenta koja su navodila na mogućnost da su poslovne, i papirološke veze Milojka Spajića sa Beogradom mnogo jače od onoga što on želi da prizna.
Tu se u priču, ničim izazvana, uključila i Državna izborna komisija. Iako su Spajić i Andrija Mandić u tom trenutku samo najavili svoje kandidature na predsjedničkim izborima DIK se, izlazeći iz opsega svojih nadležnosti, zvanično obratila kolegama iz Republičke izborne komisije Republike Srbije, tražeći od njih informacije da li dvojica potencijalnih kandidata imaju prebivalište i biračko pravo u Srbiji. Zahtjev DIK-a je, prenijeli su mediji, upućen na prijedlog DPS-a, Socijaldemokrata i Bošnjačke stranke a podržale su ga i njihove kolege iz Demokratskog fronta. Zajednički interes spaja ljude, potvrdilo se još jednom. Preciznije, dva puta.
„Na osnovu podataka iz dostavljenog akta i javno raspoloživih informacija proverom kroz elektronsku evidenciju prebivališta i boravišta građana ovog Ministarstva na dan 10. 02. 2023. godine, utvrđeno je da se lice Andrija Mandić ne nalazi u istoj. Takođe vas obaveštavamo da lice Milojko Spajić uvidom u navedenu evidenciju ima prijavljeno prebivalište u Beogradu…“, navedeno je u dopisu srpskog Ministarstva unutrašnjih poslova.
Mnoge je začudio brz odgovor iz Beograda. Mnogi nijesu primijetili kako je u Podgoricu stigao samo polovičan odgovor na dva pitanja Državne izborne komisije. Izostale su informacije o biračkom pravu iz kojih bi se mogao izvući nedvosmislen odgovor na pitanje da li su kandidati za budućeg predsjednika Crne Gore (Mandićeva kandidatura je zvanično potvrđena, Spajićeva je i dalje samo u najavi) istovremeno i državljani Republike Srbije. Samo jedan od analiziranih kandidata – Spajić – našao se pod sumnjom da ne zadovoljava formalne uslove za kandidaturu.
Već smo od direktora Direktorata MUP-a za državljanstvo Radovana Popovića čuli kako će „prvi koraci“ te institucije biti da provjeri da li Milojko Spajić ima državljanstvo Srbije. ,,Čim ima prebivalište, vjerovatno ima i državljanstvo”, rekao je Popović u emisiji Reflektor TV Vijesti. Na novinarsko pitanje šta je sa Mandićem kazao je kako ne postoji sumnja da to lice ima državljanstvo neke druge države.
Funkcioner MUP-a bio je dvosmislen pošto u našem jeziku izraz „ne postoji sumnja“ može da znači kako je nešto sigurno (bez sumnje) tačno ali i – sigurno netačno. Pa da otklonimo evetualne dileme.
Vjerujemo li na riječ potencijalnom predsjedniku, dugogodišnjem lideru DF-a, onda dileme nema. Andrija Mandić jeste državljanin Srbije. I to je, po svoj prilici, postao suprotno crnogorskom Zakonu o državljanstvu, svjestan da bi mu zbog toga moglo biti oduzeto crnogorsko državljanstvo.
,,Želim da pozovem sve građane Crne Gore koji imaju državljanstvo Srbije, kao što ga imam i ja, da nipošto svoje državljanstvo ne dostavljaju crnogorskim vlastima“, poručio nam je Mandić krajem marta 2011. „Ohrabrujem svakog građanina Crne Gore da uzme državljanstvo Srbije i da se ne plaši, a o tim odnosima nema potrebe da obavještava vlasti u Crnoj Gori“, napomenuo je, podsjećajući zainteresovane kako je, u Zakonu o državljanstvu iz 2007. godine, Vlada Srbije propisala da o odnosima Srbije i njenih državljana „ne treba da bude upoznata treća strana“.
Iz aktuelnog slučaja Spajić vidimo da i u toj tvrdnji postoje izuzeci. Kada to, valjda, nalažu nacionalni interesi.
Mandić se te 2011, navodno, nije mogao sjetiti kada je postao vlasnik srpskog pasoša. To su, međutim, znali na RTS-u, što pokazuje važnost tzv. institucionalnog sjećanja. Na njihovom portalu i danas možete pronaći vijest, takođe iz marta 2011.: „Mandić ima srpsko državljanstvo koje je dobio na osnovu izmena i dopuna srpskog Zakona o državljanstvu iz septembra 2007. godine, kojima se propisuje da svi pripadnici srpskog naroda koji nemaju prebivalište u Srbiji mogu da dobiju srpsko državljanstvo“. U istoj vijesti stoji kako je tadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova u Vladi Crne Gore Osman Subašić najavio da će Mandiću biti oduzeto državljanstvo na način na koji je bez njega, prethodno, ostao Predrag Popović, dugogodišnji poslanik i tadašnji predsjednik Narodne stranke. ,,Andrija Mandić je srpsko državljanstvo dobio nakon 3. juna 2006. godine, i njemu će, kao i Predragu Popoviću, biti oduzeto crnogorsko državljanstvo”, citirao je RTS Subašića. Najavljena operacija nije realizovana. Zašto – to, biće, znaju DF i DPS.
Nije slučajno što je u odgovorima iz Srbije izostao dio o biračkom pravu. Srpski Zakon o izboru narodnih poslanika propisuje (član 3) da pravo da bira i bude biran „ima punoletni državljanin Republike Srbije nad kojim nije produženo roditeljsko pravo, odnosno koji nije potpuno lišen poslovne sposobnosti“. Odnosno, to što Andrija Mandić nema prijavljeno prebivalište u Srbiji ne znači da on nije srpski državljanin. To bi morali znati i u MUP-u Crne Gore.
Sa te adrese stigao je interesantan podatak. Prije neke dvije godine MUP je u Srbiji i Bosni i Hercegovini pokušao da provjeri navode o postojanju nekoliko hiljada ljudi sa dvojnim, odnosno, trojnim državljanstvom upisanih u više biračkih spiskova zemalja susjeda. Te su države, međutim, pozivajući se na zaštitu ličnih podataka, odbile da po tom osnovu sarađuju s Crnom Gorom.
Sve do ove nedjelje i slučaja Spajić. Jedva dva sata nakon što se na portalima pojavila kopija njegovog srpskog pasoša, javnosti se obratio lider Evrope sad. Umjesto objašnjenja i, sve je izvjesnije, neophodnog izvinjenja, Spajić je optužbama zasuo svoje političke konkurente.
„Da nisam rekao da će plate biti 1.000 eura a najniže penzije 450 eura – niko me ne bi ni pomenuo. Da nisam rekao da ovo neće biti mafijaška država niko ne bi izmišljao moje nekretnine. Da nisam rekao da će Crna Gora biti zemlja slobodnih ljudi službe bi mirovale“, lamentirao je Spajić. O prebivalištima i državljanstvima – ni riječi. „Izgleda da sam samo sa tri rečenice pokrenuo cijeli aparat protiv sebe, natjerao u zagrljaj one koji se javno blate, a tajno grle i dijele plijen. Ujedinio sam sve političke parazite i manipulatore, protiv čestitih građana Crne Gore i protiv sebe“.
Ostaje upitno da li Milojko Spajić ima pravo da se svrsta u red „čestitih građana“ nakon što se, dnevno pojavljuju dokumenta koja spore njegove u više navrata ponovljene tvrdnje. Umjesto da razrješava nedoumice, Spajić najavljuje nove zaplete. „Rekao sam da u Srbiji nisam živio. Imam i objavio sam sva potrebna dokumenta koja su predviđena zakonom za kandidaturu. Ako neko bude želio još dokumenata, dobiće ih, ali kad zvanične institucije budu tražile ono što im po pravu pripada da traže”.
Političkim kuloarima u Podgorici kruže spekulacije da je Spajić početkom nedjelje boravio u Beogradu kako bi riješio novonastale probleme. Navodno se odjavio sa tamošnje adrese i odrekao/ispisao iz srpskog državljanstva. Ponavljamo – navodno.
Prema predočenom scenario Spajić bi pribavljena dokumenta upotrijebio tek ako DIK bude odlučna u naumu da mu uskrati pravo na predsjedničku kandidaturu. Iako kandidat Evrope sad, formalno, zadovoljava sva tri propisana uslova. Državljanin je Crne Gore, upisan je u birački spisak (potvrda o biračkom pravu) i posjeduje pisani dokaz o prebivalištu u Pljevljima iz kojih se, izgleda, nikada nije ni odjavljivao (postojeći zakon ne obavezuje građane Crne Gore da se odjave kada krenu u inostranstvo). Problem bi mogao biti onaj pasoš, odnosno sumnja da je srpsko državljanstvo stekao u momentu kada na to nije imao pravo, ako je želio ostati i državljanin Crne Gore. To je to što se forme tiče.
Suštinski, najveći problem leži u tome što Milojko Spajić sve više liči na potencijalne konkurente iz DF-a i DPS-a (ko god da to bude). Možda to neće uticati na broj glasova koji će osvojiti, uspije li staviti svoje ime na glasačke listiće. Ali ne obećava ono što je Crnoj Gori najpotrebnije – promjenu dominantnog političkog modela, zasnovanog na populizmu, nepotizmu i raspirivanju niskih strasti.
DPS je još jednom, odložio promociju svog predsjedničkog kandidata. Umjesto ovog četvrtka, kako je to početkom nedjelje najavio Ivan Vuković, ime njihovog kandidata saznaćemo, izgleda, tek početkom naredne nedjelje. Kad se obavi analiza najnovijih anketa o popularnosti potencijalnih kandidata. Kažu li one ono što se u DPS-u nadaju da će čuti, onda bi ispred te partije na izbore mogao izaći novi-stari kandidat. Koji se do sada ustezao od izlaska na izbore zbog anketa koje su ukazivale da bi u drugom krugu bio poražen „od iole pristojnog kandidata“. Potraga za takvim otvorena je do 26. februara.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
DRŽAVA I EKOLOŠKA KATASTROFA: Nakon rijeka branimo šume
-
ŠTRAJK U CRNOGORSKOM TELEKOMU: Dogovor ni na vidiku
-
VALENTINA PAVLIČIĆ, ZASTUPNICA CRNE GORE PRED EVROPSKIM SUDOM U STRAZBURU: Sudija Ustavnog suda treba hladne glave, topla srca i čistih ruku da sudi svima
-
GLOBALANA PERCEPCIJA LIBERALNOG I NELIBERALNOG SVIJETA: Popularnost Kine i Rusije prestiže Ameriku
-
ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Potrebna nam je vizija
-
NOVI PLANOVI ZA GRADNJU NA OBALI TARE: Krupni kapital s pogledom na rijeku
FOKUS
PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije
13 satina
28 Februara, 2025
Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe
Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal, dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.
Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.
Sve u svemu, trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.
Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka. Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.
Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
KONGRES, REFORMA DPS-A I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije
1 sedmicana
21 Februara, 2025
Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina
„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer je novo rukovostvo DPS –a dvije sedmice uoči Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju. Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.
“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika. Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.
Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković, zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović, policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović. Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.
Živković je na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.
Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena: Milutin Simović, Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …
Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.
Živković se ovako osvrnuo na minule dane: “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”. Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….
Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.
Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.
Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za promjene i dijalog. Odnosno da Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog zagrljaja partije koju je decenijama vodio je još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.
Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.
“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.
Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada. Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima Abdića, bili su neporedivi sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.
Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front. Samo jedan detalj. Dovoljno je da Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.
Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.
„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.
Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije. Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju.
Ne valja se zavaravati: ako bude Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
KAPITALNI BUDŽET ZA 2025. GODINU: Želje, obećanja i poneki projekat

Objavljeno prije
2 sedmicena
14 Februara, 2025
Od 64 nova projekta u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, samo njih 11 je prošlo zakonsku proceduru i spada u red „zrelih“ projekata spremnih za realizaciju. Većina ostalih noviteta (28 projekata) tu su se našli na insistiranje Vlade, kao projekti „od izuzetnog značaja za državu“. Iskustvo uči da mogu proći godine dok oni ne budu konačno spremni. Ali, birači vole te priče
U nedavno usvojenom budžetu za 2025. godinu za kapitalne investicije namijenjeno je 280 miliona eura. Što bi rekli, prosječno. Tim bi novcem trebalo finansirati ovogodišnje radove na realizaciji 342 projekta ukupne vrijednosti 3,67 milijardi (3.667.000.000 eura).
„Kapitalne investicije su na rekordnom nivou i volio bih da vidim da li građani jedva čekaju da vide sve te projekte”, pohvalio se premijer Milojko Spajić na dan usvajanja budžeta. Podsjetivši, prethodno, kako je program Evropa sad 2 već doveo do obećanog povećanja plata i penzija. Činjenicu da je mnogo onih koji nijesu dobili obećano, pošto su zarade i penzije porasle u iznosu/procentu manjem od onoga koji je najavljivan sa predizbornih bilborda Pokreta Evropa sad, premijer nije komentarisao. Iako bi to iskustvo moglo biti korisno za one koji, slijedeći Spajićeva uputstva, s nestrpljenjem čekaju da vide obećane kapitalne investicije.
Uglavnom, među 342 projekta koja su se našla u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, skoro 280 su ranije započeti – stvarno ili formalno – dok su 64 projekta, procijenjene vrijednosti od 805 miliona, prvi put u budžetu. Taj podatak nas dovodi do prve zanimljivosti ovogodišnjeg kapitalnog budžeta.
Od pomenuta 64 projekta samo njih 11 u budžet je ušlo sa prošlogodišnje Liste prioritetnih projekata. Tu Listu zrelih projekata sastavila je Vladina Komisija za ocjenjivanje kapitalnih projekata, u skladu sa zakonskom procedurom a na osnovu priložene dokumentacije. I na njoj su se našli samo projekti potpuno spremni za realizaciju. Kod kojih je urađen glavni projekat i riješeno pitanje eksproprijacije, ukoliko za njom postoji potreba.
Uz njih, u kapitalnom budžetu našlo se i 28 projekata „od izuzetnog značaja za državu“. Ali, ipak, sa nepotpunom dokumentacijom. Nekoga zato može začuditi što, ako su toliko važni, ti projekti nijesu adekvatno pripremljeni za realizaciju, u skladu sa važećim propisima. Nego im Vlada fata vezu.
Konačno, tu su 22 projekta za koje su tenderi ugovoreni ili raspisani u toku prošle godine. Nije, ipak, precizirano da li se tim tenderima traže izvođači ili projektanti. Ta bi informacija ukazala na stepen njihove pripremljenosti za realizaciju. U svakom slučaju, iz dostupnih podataka proizilazi da je makar trećina novih projekata u kapitalni budžet uvršćena reda radi, sa priličnom izvjesnošću da se do kraja godine neće stići dalje od kamena temeljca. Možda ni do njega.
Među pomenutim projektima od izuzetnog značaja za državu izdvaja se Stambeni kompleks na Veljem brdu u Podgorici. Status posebnog taj projekat zaslužuje kako namijenjenim novcem tako i evidentnom nepripremljenošću. Stambeno-poslovni kompleks na Veljem brdu je, danas, tek nešto više od ideje koju su javnosti prezentovali premijer Spajić i ministar urbanizma Slaven Radunović. Izazvavši, tako, brojne nedoumice i kontroverze.
Za pripremne radove na izgradnji budućeg (?) naselja na Veljem brdu u kapitalnom budžetu namijenjeno je 10 miliona. To je jedna šestina ukupne vrijednosti projekta koja je, prema objavljenim podacima Parlamentarne budžetske kancelarije, procijenjena na 60 miliona eura. Prema onome što smo do sada čuli o tom projektu/ideji, stvarna vrijednost investicije morala bi biti višestruko veća.
Najvrijednija planirana investicija u ovogodišnjem kapitalnom budžetu je početak izgradnje druge dionice autoputa od Mateševa do Andrijevice. Iako je za taj posao planirano 100 miliona (više od trećine kapitalnog budžeta ali i manje od 20 odsto planirane vrijednosti tog projekta), od poslanika vladajuće većine u Skupštini čuli smo da on, možda, neće biti započet do kraja godine. Kako je muštulugdžija bio Milan Knežević, predsjednik partije (NDP) iz koje dolazi aktuelna ministarka saobraćaja Maja Vukićević, upozorenje treba shvatiti za ozbiljno. Vladini zvaničnici se i dalje drže optimističkog scenarija, po kome će davno obećani radovi (paf-paf i ašov u zemlju, najavljivao je premijer još za lanjski septembar), početi krajem ljeta ili na jesen.
Knežević je u parlamentu problematizovao mogućnost da prošlogodišnji predkvalifikacioni tender za izvođača radova na drugoj dionici autoputa bude „poništen“. Zapravo zanemaren. Suštinski, to bi omogućilo da se na tenderu za izvođača prijave i kompanije koje nijesu učestvovale u predkvalifikacijama. Knežević je insistirao da EU i EBRD (Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj) na taj način pokušavaju favorizovati neke evropske kompanije na račun firmi iz Kine, Turske i Azerbejdžana. Samo nije pojasnio zbog čega bi Crnoj Gori, kao sufinansijeru tog projekta, smetala dodatna konkurencija na strani izvođača zahtjevnog i, iz ovdašnje perspektive, prilično skupog projekta. „Nama je EBRD kredibilan partner i treba da sarađujemo sa njom, ali pitanje ovog granta mi je vrlo nejasno“, kazao je Knežević, pa dodatno razradio: „ Kada vam neko daje pare on vam postavlja i neke uslove… Šta je u pitanju, vrijeme će pokazati. Ali se plašim da prije 2026. godine, ovom dinamikom, nećemo početi da gradimo tu dionicu.“
Eventualno odlaganje početka gradnje druge dionice autoputa nije jedini razlog zbog koga bi građani koji, „jedva čekaju da vide sve te projekte“, prema očekivanjima premijera Spajića, trebalo da se naoružaju strpljenjem.
Uzmimo za primjer izgradnju neophodnih škola i vrtića u Glavnom gradu. Duže od decenije slušamo kako su podgoričke škole prebukirane. Zato neke, poput Osnovne škole Milorad Musa Burzan, rade u pet smjena. Reklo bi se da su u Vladi prepoznali zlu priliku, pa krenuli da problem riješe. Ili koliko-toliko ublaže. U kapitalnom budžetu nailazimo na šest objekata obrazovanja koji će se graditi, odnosno rekonstruisati i nadograđivati uz pomoć kredita Evropske investicione banke. Gradiće se: Druga Gimnazija, osnovne škole na Zabjelu, u City kvartu i Karabuškom polju, a rekonstruisati i nadograditi vrtići na Zabjelu i Momišićima.
Isti objekti, istim redosljedom, uz istog sufinansijera, navedeni su i u kapitalnom budžetu za 2023. Prije nego počnemo klicati hvala vladi i aplaudirati skorom završetku radova – nije škola autoput da se radi duže od tri godine – nekoliko bitnih informacija. Prema Izvještaju o reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2023, koji je prošle godine uradila Državna revizorska institucije (DRI), procenat izvršenja planiranih radova na ovim školama i vrtićima iznosi – 0,00 odsto. U kapitalnom budžetu za prošlu godinu na istim objektima planirani su isti radovi, samo je njihova vrijednost podignuta sa nepune 3,5 na pet hiljade eura. I opet ništa.
Treća –sreća. Iste škole i vrtići na popisu, ista vrijednost planiranih radova (pet hiljada eura) i plan koji mora obradovati svakog dobronamjernog stanovnika Podgorice: od opredijeljenih pet hiljada eura, za konsultantske usluge, projekte i studije namijenjeno je, šest puta po 4.998 eura (tekući izdaci). Ostatak od dva eura ide na izdatke za kapitalne objekte.Do kraja godine valjda saznamo šta se to može sagraditi za dva eura. Ako se posao, ponovo, ne prenese u narednu godinu.
Za izgradnju i rekonstrukciju dječjih vrtića u Podgorici (četiri), Baru, Beranama, Bijelom Polju i Plavu u kapitalnom budžetu za ovu godinu umjesto nekadašnjih 3.451 euro sada je planirana investicija teška pet hiljada (kapitalni izdaci –dva eura). I tako sedam puta. Tu je i jedno iznenađenje: za izgradnju vrtića u City kvartu Vlada je u ovogodišnjem kapitalnom budžetu namijenila 105.002 eura. Na sto hiljada i jedan euro procijenjena je vrijednost neophodnih konsultantskih usluga, projekata i studija. Pet hiljada i jedan euro biće utrošeni pod stavkom izdaci za građevinske objekte. Eto, konačno, i jednog kamena temeljca. Ako opet ne iskrsne nešto preče.
I u zdravstvu ista priča. Planovi o izgradnji Univerzitetsko kliničkog centra u Podgorici i bolnice u Pljevljima našli su svoje mjesto još u kapitalnom budžetu za 2022, koji je u ime Vlade Zdravka Krivokapića, pripremio i u parlamentu branio tadašnji ministar finansija Milojko Spajić. Tender za izradu tehničke dokumentacije i izvođenje radova u Pljevljima raspisan je sredinom prošle godine. U ovogodišnjem kapitalnom budžetu za pljevaljsku bolnicu namijenjena su dva miliona. I jedan euro pride, valjda da ne zafali. Pošto je vrijednost radova za izgradnju i opremanje bolnice u Pljevljima procijenjena na 40 miliona, ovom dinamikom posao bi mogao biti završen za nekih 20 godina. Ako požure.
Podgorički Univerzitetsko klinički centar malo je komplikovanija priča. Procijenjena vrijednost 199 miliona, za ovu godinu opredijeljen milion. Namjena ista kao i prethodnih godina – konsultantske usluge, projekti, studije…
„Zakonom o budžetu Crne Gore za 2023. godinu planirani su radovi na ukupno 63 projekta“, navodi se u Izvještaju DRI o realizaciji budžeta za 2023, poslednjem koji imamo. „Bilo je ukupno 25 aktivnih projekata od kojih je 8 okončano, 17 su u toku, dok za 38 projekata za koje su planirani radovi nije bilo realizacije sredstava“. U međuvremenu, promijenili su se vlada i vladajuća većina, ali je praksa planiranja kapitalnog budžeta, izgleda, ista. Obećanja političara bila su i ostala jeftina roba.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
Izdvojeno / prije 13 sati
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini
Monitor online
-
DANAS, SJUTRA / prije 13 sati
Vatre
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
Odisej u Gazi
Ferid Muhić
-
ALTERVIZIJA / prije 1 sedmica
Koncentraciona vlast
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Dekoracija
Milena Perović

Novi broj


NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
PRIJEDLOG ZAKONA O BORAČKOJ I INVALIDSKOJ ZAŠTITI: Hoće li se doći do pravičnih rješenja
-
INTERVJU4 sedmice
BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin
-
INTERVJU4 sedmice
DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Povratak onoga koji nije ni otišao
-
INTERVJU3 sedmice
DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“
-
U SJEĆANJU3 sedmice
TEOFIL PANČIĆ: Život kao legat borbe za ličnu i opšteljudsku slobodu
-
FOKUS4 sedmice
POBUNA PROTIV VISOKIH CIJENA: Jugoslovenski bojkot skupoće
-
DRUŠTVO3 sedmice
DRŽAVNE INSTITUCIJE KAO PODSTANARI: Zakup koštao građane preko 190 milliona za deceniju i po