FOKUS
MILOŠEVIĆEVI KADROVI U SRBIJI I CRNOJ GORI: Rođeni da vladaju

Objavljeno prije
7 godinana
Objavio:
Monitor online
Slobodan Milošević može biti ponosan na svoju kadrovsku zaostavštinu, u Srbiji, ali i u Crnoj Gori. Mnogi njegovi bliski saradnici i vatrene pristalice njegove politike opet su se domogle značajnih političkih i drugih pozicija. Kao da u ušima današnjih vlastodržaca umjesto onog čuvenog Miloševićevog sa Gazimestana niko ne smije da vas bije, odjekuje – perjanice moje, niko ne smije da vas mijenja.
Miloševićevi saradnici danas su u Srbiji, pored ostalih, predsjednik države, šef diplomatije i ministar odbrane.
Za povratak Miloševićevih kadrova u Srbiji najzaslužniji je, tvrde tamošnji politički analitičari, njen predsjednik Aleksandar Vučić, koji je takođe političku karijeru započeo ispod voždovog šinjela. Zapamćen je u njegovo doba kao zloglasni ministar informisanja.
Aleksandar Vulin, jedan od najbližih saradnika Slobodanove supruge Mirjane Marković, danas je ministar odbrane. Ovih dana pročuo se i po tome što je angažovao za predavača na Vojnoj akademiji u Beogradu generala Vladimira Lazarevića, kojeg je osudio Haški tribunal za ratne zločine.
Miloševićev socijalista Ivica Dačić ministar je spoljnih poslova i predsjednik Socijalističke partije Srbije, kojoj je prvi predsjednik bio upravo Milošević. SPS je preuzeo nakon Miloševićeve smrti. Bio je portparol te stranke, potom premijer i ministar policije. Sudeći prema izjavama koje su povodom 17. godišnjice petooktobarskih događanja objavili beogradski mediji, Dačić se ni danas ne odriče Miloševića.
I drugi viđeniji članovi i funkcioneri Miloševićevog SPS-a danas su u vlasti: Slavica Đukić Dejanović, Aleksandar Antić, Branko Ružić…
Nekadašnji visoki funkcioner Jugoslovenske levice (JUL) Milovan Bojić, koji je kao ministar zdravlja u vrijeme Miloševićevog režima ostao upamćen po tome što je 2000. godine po zdravstvenim ustanovama, pred televizijskim kamerama, postrojavao ljekare i ostalo medicinsko osoblje, nedavno je postavljen za direktora Instituta za kardiovaskularne bolesti u Beogradu. Bio je i potpredsjednik u Miloševićevoj vladi. Predvodio je čistku na Beogradskom univerzitetu i pokretao sudske procese protiv slobodnih medija i novinara.
Milorad Vučelić, generalni direktor Radio-televizije Srbije devedesetih, kada je taj medij huškao građane na rat i u neviđenim količinama dezinfomisao javnost, odnedavno je glavni i odgovorni urednik državnog lista Večernje novosti. Vučelić je bivši potpredsjedik Miloševićeve Socijalističke stranke Srbije. Kada je Milošević umro u Hagu, predvodio je grupu koja je pokušala da preuzme SPS.
Na predlog premijerke Ane Brnabić, Goran Trivan, aktivni član Miloševićeve Socijalističke partije, postao je ministar za zaštitu životne sredine.
Slobodan Milošević i SPS imali su tokom vladavine podršku Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja. Šešelj je stigao do haškog zatvora, a danas je narodni poslanik. Šta se onda drugo i moglo očekivati nakon povratka na vlast nekadašnjih radikala Šešelja, Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, pogotovo što u Srbiji nije bilo lustracije.
Lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak smatra da je ,,bilo lustracije, Aleksandar Vučić ne bi bio predsjednik i ne bi bio uopšte u politici, ne bi bio ni Tomislav Nikolić, niko od njih”.
Zakon o odgovornosti za kršenje ljudskih prava, u javnosti poznatiji kao Zakon o lustraciji, donesen je 2003. a prestao je da važi 2013. godine. Međutim, nikada nije primjenjivan.
Vesna Rakić-Vodinelić, profesorka prava u penziji i članica nekadašnje Komisije za lustraciju, koja se nikada nije sastala, izjavila je ovih dana za Radio Slobodna Evropa: ,,Da se politička scena kod nas drugačije razvijala, tj. da su se stvorili uslovi da se onemogući vraćanje onih istih ili u osnovi istih, koji su 90-ih godina huškali na rat, pozdravljali rat, gušili ljudska prava, krali izbore, dakle, da se desilo to što se nije desilo sa tim demokratskim razvojem Srbije, onda vjerujem da bez obzira na bilo koji zakon oni ne bi bili u prilici da te svoje funkcije zauzmu”.
Podsjetimo: u vrijeme Miloševića vođeni su ratovi, zavođene sankcije, proganjani politički neistomišljenici… Miloševićeva diktatura okončana je 5. oktobra 2000. godine. Posmatrači su davno primijetili – ko nije završio u Haškom tribunalu u međuvrmenu je napredovao u karijeri.
Slično je i u Crnoj Gori. Jedino što ovdje Hag nije pravio kadrovsku preraspodjelu, već su to činili Miloševićevi sljedbenici, u međusobnim obračunima.
Jedinstvena Demokratska partija socijalista godinama je vjerno služila Miloševiću i izvodila najprljavije radove po nalogu i za potrebe svog tutora srpskog vožda. Opsada Dubrovnika, agresija na Hrvatsku i Bosnu, zločini, hapšenja i progoni pripadnika crnogorskog antiratnog pokreta, izolacija od svijeta, glad, uništenje privrede… To je samo dio iz političkog životopisa DPS-a i njegovih visokih funkcionera, predvođenih Momirom Bulatovićem, Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem. Poslije razlaza 1997. godine, dio DPS-a, koji je iskočio iz Miloševićevog sedla, odnosi pobjedu i ostaje na vlasti do današnjeg dana. Osim Mila Đukanovića i Filipa Vujanovića, tu su Duško Marković, Mevludun Nuhodžić, Dragan Đurović, Veselin Veljović, Predrag Bošković i brojni drugi kadrovi na visokim političkim i drugim funkcijama, koji su zdušno igrali u Miloševićevom kolu.
Đukanović je ovako 1992. u zvijezde okivao Miloševića: ,,Slobodan Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije”.
Pod Miloševićem i nakon njega nizao je funkcije: sedmostruki premijer i dva puta predsjednik države, a moglo bi mu se posrećiti da na čelo Crne Gore dođe i po treći put. Sada je predsjednik DPS-a, ali i sa te pozicije vuče glavne konce u političkim i ostalim dešavanjima u Crnoj Gori.
DPS-ov oldtajmer Filip Vujanović, u crnogorskoj izvršnoj vlasti neprekidno je od 1994. i jedan je od rijetkih crnogorskih političara koji po trajanju u izvršnoj vlasti, ali i po aferama, može parirati Đukanoviću. Bio je ministar pravde i policije u vrijeme najmračnijih Đukanovićevih vlada koje su, preko pravosuđa i policije, masovno kršile elementarna ljudska prava. Od 1998. do kraja 2002. bio je premijer, kada je „tranzit duvana” dostigao vrhunac, kada su ubijena dvojica visokih policijskih službenika, kada je više od pedeset odsto crnogorskih državnih firmi privatizovano…
Duško Marković, aktuelni premijer, 1991. godine izabran je za generalnog sekretara Vlade Crne Gore i na toj dužnosti ostao sedam godina. U tom periodu, koji je obilježio Miloševićev režim, obavljao je značajne funkcije u Demokratskoj partiji socijalista. Bio je član Glavnog odbora, poslanik DPS-a, vršilac dužnosti direktora DPS-a.
Ministar policije Mevludin Nuhodžić na čelo te preuzvišene institucije dospio je poslije bogate karijere u DPS-u i na drugim mjestima. Bio je vjerni vojnik partije od prvog poklonjenja Miloševiću: dva puta poslanik DPS-a, član Predsjedništva DPS-a, ministar bez porfelja, predsjednik Odbora za odbranu i bezbjednost … Dok je trošio te mandate, smjenjivali su se dramatični događaji u Crnoj Gori: otmica putnika u Štrpcima, etničko čišćenje pljevaljske Bukovice, suđenje čelnicima Stranke demokratske akcije, deportacija bosanskih izbjeglica… U većini njih stradali su Bošnjaci/ Muslimani. Ne pamti se da je Nuhodžić ikada stao uz one koji su se protivili ratu i tim ratnim zločinima. Monitor je svojevremeno objavio i ovo: „U svakoj pristojnoj zemlji i normalnom narodu njegova bi politička biografija bila mjera stida”.
Dragan Đurović bio je u Miloševićevo vrijeme direktor ratnohuškače Pobjede, koja je uveliko slavila njegov lik i djelo, a posebno „oslobađanje Dubrovnika” i druge ratne pohode. Potom se oprobao kao poslanik DPS-a i potpredsjednik Vlade Crne Gore. Sada je direktor Agencije za civilno vazduhoplovstvo.
Sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost Veselin Veljović je čovjek iz vlasti sa čitavom zbirkom afera. Veljović je bio komandir stanice policije u Pljevljima 1992. godine, kada su progoni i etničko čišćenje Bukovice bili u jeku. Kasnije je bio komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ). Bivši pripadnik specijalne policijske jedinice i nekadašnji rukovodilac službe obezbjeđenja spuškog zatvora Brajuško Brajušković optužio je Veljovića da je bio organizator takozvanih ,,crnih trojki” koje su, prema njegovim riječima, prebijale nepodobne novinare i opozicionare. Od oktobra 2005. do kraja decembra 2011. bio je direktor Uprave policije. Odatle je premješten zbog afere Listing…
Predrag Bošković, ministar odbrane, kao student bio je Miloševićev orlić. Da mu sumnjičavi ne bi to vjerovali, nosio je prsten na kojem su bila izgravirana četiri S.
Nekadašnji funkcioner Liberalnog saveza Gojko Pejović ovako je za Monitor prokomentarisao činjenicu da se u Crnoj Gori i danas na visokim pozicijama nalaze mnoge nekadašnje pristalice Slobodana Miloševića:
„Ne vidim veliku razliku po tom pitanju između Crne Gore i Srbije ni danas, ako bismo upoređivali kadrove personalno. Štaviše, u Srbiji aktuelna predsjednica Vlade skoro pa jedina nije iz Miloševićevog kadrovskog portfelja. Ovi ostali, i tamo i ovamo, izašli su iz tog šinjela kako u politici tako i u sudstvu, tužilaštvu, službama bezbjednosti, privredi… Najveći broj ih je, u određenom trenutku, samo promijenio dres. Od perjanica srpskog nacionalizmna postali su demokrate, Crnogorci sa dna kace i primjer tolerantnosti. Kako ovi što vladaju od 1989. godine tako i veći dio čelnika iz opozicije koji im vrlo aktivno asistiraju. To je i osnovni razlog što je na ovim prostorima sve isto samo – Njega nema”.
Književnik Vilijam Fokner je jednom napisao: ,,Prošlost nikad ne umire. Ona nije ni prošla”.
Kao da je mislio na današnju Crnu Goru i Srbiju koje usrećuju nekadašnje Miloševićeve perjanice.
Kontralustracija
U Crnoj Gori nije bilo lustracije, ali jeste kontralustracije. Od opozicionih i antiratnih partija i pokreta iz Miloševićevog vremena ostala su uglavnom sjećanja na njihovu respektabilnu prošlost.
Liberalni savez je ugašen, a njegov predsjednik Slavko Perović povukao se iz politike. Od Reformskih snaga ni traga ni glasa. Socijaldemokratska partija godinama je dijelila vlast sa DPS-om , a nekoliko njenih istaknutih funkcionera povukli su se sa političke scene ili nemaju gotovo nikakvog uticaja na politički život u Crnoj Gori. Poslije raspada socijaldemokrata na dvije stranke, jedna se priklonila DPS-u, druga je marginalizovana. Hapšeni i mučeni lideri SDA više nijesu na sceni. Bošnjačka stranka, Hrvatska građanska inicijativa i Liberalna partija, osnovana od ostataka LSCG, svojski ispomažu Đukanovića i njegov DPS.
Nema više Helsinškog komiteta, Javnosti protiv fašizma, Demokratskog foruma za ljudska prava, ne glaska se PEN centar…
I u Srbiji je opozicija gotovo utihnula. Sve je manje i političara i intelektualaca koji se od petooktobarskih protesta i dalje oglašavaju. Još se protiv Vučićeve autokratije bore Vesna Pešić, Nataša Kandić, Vesna Rakić Vodinelić, Žarko Korać, Staša Zajović, Filip David, Ivan Čolović… Usamljeni kao što su bili devedestih.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
KONGRES, REFORMA DPS-A I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije
2 danana
21 Februara, 2025
Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina
„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer je novo rukovostvo DPS –a dvije sedmice uoči Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju. Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.
“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika. Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.
Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković, zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović, policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović. Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
KAPITALNI BUDŽET ZA 2025. GODINU: Želje, obećanja i poneki projekat

Objavljeno prije
1 sedmicana
14 Februara, 2025
Od 64 nova projekta u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, samo njih 11 je prošlo zakonsku proceduru i spada u red „zrelih“ projekata spremnih za realizaciju. Većina ostalih noviteta (28 projekata) tu su se našli na insistiranje Vlade, kao projekti „od izuzetnog značaja za državu“. Iskustvo uči da mogu proći godine dok oni ne budu konačno spremni. Ali, birači vole te priče
U nedavno usvojenom budžetu za 2025. godinu za kapitalne investicije namijenjeno je 280 miliona eura. Što bi rekli, prosječno. Tim bi novcem trebalo finansirati ovogodišnje radove na realizaciji 342 projekta ukupne vrijednosti 3,67 milijardi (3.667.000.000 eura).
„Kapitalne investicije su na rekordnom nivou i volio bih da vidim da li građani jedva čekaju da vide sve te projekte”, pohvalio se premijer Milojko Spajić na dan usvajanja budžeta. Podsjetivši, prethodno, kako je program Evropa sad 2 već doveo do obećanog povećanja plata i penzija. Činjenicu da je mnogo onih koji nijesu dobili obećano, pošto su zarade i penzije porasle u iznosu/procentu manjem od onoga koji je najavljivan sa predizbornih bilborda Pokreta Evropa sad, premijer nije komentarisao. Iako bi to iskustvo moglo biti korisno za one koji, slijedeći Spajićeva uputstva, s nestrpljenjem čekaju da vide obećane kapitalne investicije.
Uglavnom, među 342 projekta koja su se našla u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, skoro 280 su ranije započeti – stvarno ili formalno – dok su 64 projekta, procijenjene vrijednosti od 805 miliona, prvi put u budžetu. Taj podatak nas dovodi do prve zanimljivosti ovogodišnjeg kapitalnog budžeta.
Od pomenuta 64 projekta samo njih 11 u budžet je ušlo sa prošlogodišnje Liste prioritetnih projekata. Tu Listu zrelih projekata sastavila je Vladina Komisija za ocjenjivanje kapitalnih projekata, u skladu sa zakonskom procedurom a na osnovu priložene dokumentacije. I na njoj su se našli samo projekti potpuno spremni za realizaciju. Kod kojih je urađen glavni projekat i riješeno pitanje eksproprijacije, ukoliko za njom postoji potreba.
Uz njih, u kapitalnom budžetu našlo se i 28 projekata „od izuzetnog značaja za državu“. Ali, ipak, sa nepotpunom dokumentacijom. Nekoga zato može začuditi što, ako su toliko važni, ti projekti nijesu adekvatno pripremljeni za realizaciju, u skladu sa važećim propisima. Nego im Vlada fata vezu.
Konačno, tu su 22 projekta za koje su tenderi ugovoreni ili raspisani u toku prošle godine. Nije, ipak, precizirano da li se tim tenderima traže izvođači ili projektanti. Ta bi informacija ukazala na stepen njihove pripremljenosti za realizaciju. U svakom slučaju, iz dostupnih podataka proizilazi da je makar trećina novih projekata u kapitalni budžet uvršćena reda radi, sa priličnom izvjesnošću da se do kraja godine neće stići dalje od kamena temeljca. Možda ni do njega.
Među pomenutim projektima od izuzetnog značaja za državu izdvaja se Stambeni kompleks na Veljem brdu u Podgorici. Status posebnog taj projekat zaslužuje kako namijenjenim novcem tako i evidentnom nepripremljenošću. Stambeno-poslovni kompleks na Veljem brdu je, danas, tek nešto više od ideje koju su javnosti prezentovali premijer Spajić i ministar urbanizma Slaven Radunović. Izazvavši, tako, brojne nedoumice i kontroverze.
Za pripremne radove na izgradnji budućeg (?) naselja na Veljem brdu u kapitalnom budžetu namijenjeno je 10 miliona. To je jedna šestina ukupne vrijednosti projekta koja je, prema objavljenim podacima Parlamentarne budžetske kancelarije, procijenjena na 60 miliona eura. Prema onome što smo do sada čuli o tom projektu/ideji, stvarna vrijednost investicije morala bi biti višestruko veća.
Najvrijednija planirana investicija u ovogodišnjem kapitalnom budžetu je početak izgradnje druge dionice autoputa od Mateševa do Andrijevice. Iako je za taj posao planirano 100 miliona (više od trećine kapitalnog budžeta ali i manje od 20 odsto planirane vrijednosti tog projekta), od poslanika vladajuće većine u Skupštini čuli smo da on, možda, neće biti započet do kraja godine. Kako je muštulugdžija bio Milan Knežević, predsjednik partije (NDP) iz koje dolazi aktuelna ministarka saobraćaja Maja Vukićević, upozorenje treba shvatiti za ozbiljno. Vladini zvaničnici se i dalje drže optimističkog scenarija, po kome će davno obećani radovi (paf-paf i ašov u zemlju, najavljivao je premijer još za lanjski septembar), početi krajem ljeta ili na jesen.
Knežević je u parlamentu problematizovao mogućnost da prošlogodišnji predkvalifikacioni tender za izvođača radova na drugoj dionici autoputa bude „poništen“. Zapravo zanemaren. Suštinski, to bi omogućilo da se na tenderu za izvođača prijave i kompanije koje nijesu učestvovale u predkvalifikacijama. Knežević je insistirao da EU i EBRD (Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj) na taj način pokušavaju favorizovati neke evropske kompanije na račun firmi iz Kine, Turske i Azerbejdžana. Samo nije pojasnio zbog čega bi Crnoj Gori, kao sufinansijeru tog projekta, smetala dodatna konkurencija na strani izvođača zahtjevnog i, iz ovdašnje perspektive, prilično skupog projekta. „Nama je EBRD kredibilan partner i treba da sarađujemo sa njom, ali pitanje ovog granta mi je vrlo nejasno“, kazao je Knežević, pa dodatno razradio: „ Kada vam neko daje pare on vam postavlja i neke uslove… Šta je u pitanju, vrijeme će pokazati. Ali se plašim da prije 2026. godine, ovom dinamikom, nećemo početi da gradimo tu dionicu.“
Eventualno odlaganje početka gradnje druge dionice autoputa nije jedini razlog zbog koga bi građani koji, „jedva čekaju da vide sve te projekte“, prema očekivanjima premijera Spajića, trebalo da se naoružaju strpljenjem.
Uzmimo za primjer izgradnju neophodnih škola i vrtića u Glavnom gradu. Duže od decenije slušamo kako su podgoričke škole prebukirane. Zato neke, poput Osnovne škole Milorad Musa Burzan, rade u pet smjena. Reklo bi se da su u Vladi prepoznali zlu priliku, pa krenuli da problem riješe. Ili koliko-toliko ublaže. U kapitalnom budžetu nailazimo na šest objekata obrazovanja koji će se graditi, odnosno rekonstruisati i nadograđivati uz pomoć kredita Evropske investicione banke. Gradiće se: Druga Gimnazija, osnovne škole na Zabjelu, u City kvartu i Karabuškom polju, a rekonstruisati i nadograditi vrtići na Zabjelu i Momišićima.
Isti objekti, istim redosljedom, uz istog sufinansijera, navedeni su i u kapitalnom budžetu za 2023. Prije nego počnemo klicati hvala vladi i aplaudirati skorom završetku radova – nije škola autoput da se radi duže od tri godine – nekoliko bitnih informacija. Prema Izvještaju o reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2023, koji je prošle godine uradila Državna revizorska institucije (DRI), procenat izvršenja planiranih radova na ovim školama i vrtićima iznosi – 0,00 odsto. U kapitalnom budžetu za prošlu godinu na istim objektima planirani su isti radovi, samo je njihova vrijednost podignuta sa nepune 3,5 na pet hiljade eura. I opet ništa.
Treća –sreća. Iste škole i vrtići na popisu, ista vrijednost planiranih radova (pet hiljada eura) i plan koji mora obradovati svakog dobronamjernog stanovnika Podgorice: od opredijeljenih pet hiljada eura, za konsultantske usluge, projekte i studije namijenjeno je, šest puta po 4.998 eura (tekući izdaci). Ostatak od dva eura ide na izdatke za kapitalne objekte.Do kraja godine valjda saznamo šta se to može sagraditi za dva eura. Ako se posao, ponovo, ne prenese u narednu godinu.
Za izgradnju i rekonstrukciju dječjih vrtića u Podgorici (četiri), Baru, Beranama, Bijelom Polju i Plavu u kapitalnom budžetu za ovu godinu umjesto nekadašnjih 3.451 euro sada je planirana investicija teška pet hiljada (kapitalni izdaci –dva eura). I tako sedam puta. Tu je i jedno iznenađenje: za izgradnju vrtića u City kvartu Vlada je u ovogodišnjem kapitalnom budžetu namijenila 105.002 eura. Na sto hiljada i jedan euro procijenjena je vrijednost neophodnih konsultantskih usluga, projekata i studija. Pet hiljada i jedan euro biće utrošeni pod stavkom izdaci za građevinske objekte. Eto, konačno, i jednog kamena temeljca. Ako opet ne iskrsne nešto preče.
I u zdravstvu ista priča. Planovi o izgradnji Univerzitetsko kliničkog centra u Podgorici i bolnice u Pljevljima našli su svoje mjesto još u kapitalnom budžetu za 2022, koji je u ime Vlade Zdravka Krivokapića, pripremio i u parlamentu branio tadašnji ministar finansija Milojko Spajić. Tender za izradu tehničke dokumentacije i izvođenje radova u Pljevljima raspisan je sredinom prošle godine. U ovogodišnjem kapitalnom budžetu za pljevaljsku bolnicu namijenjena su dva miliona. I jedan euro pride, valjda da ne zafali. Pošto je vrijednost radova za izgradnju i opremanje bolnice u Pljevljima procijenjena na 40 miliona, ovom dinamikom posao bi mogao biti završen za nekih 20 godina. Ako požure.
Podgorički Univerzitetsko klinički centar malo je komplikovanija priča. Procijenjena vrijednost 199 miliona, za ovu godinu opredijeljen milion. Namjena ista kao i prethodnih godina – konsultantske usluge, projekti, studije…
„Zakonom o budžetu Crne Gore za 2023. godinu planirani su radovi na ukupno 63 projekta“, navodi se u Izvještaju DRI o realizaciji budžeta za 2023, poslednjem koji imamo. „Bilo je ukupno 25 aktivnih projekata od kojih je 8 okončano, 17 su u toku, dok za 38 projekata za koje su planirani radovi nije bilo realizacije sredstava“. U međuvremenu, promijenili su se vlada i vladajuća većina, ali je praksa planiranja kapitalnog budžeta, izgleda, ista. Obećanja političara bila su i ostala jeftina roba.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

Objavljeno prije
2 sedmicena
7 Februara, 2025
Dok se u polupraznom državnom parlamentu bez opozicije usvaja budžet, u Budvi su otvorena vrata za aranžman DPS-a sa dijelom tamošnjeg bivšeg DF, koji su za novog predsjednika budvanskog parlamenta iz redova Evropskog saveza glasali sa tri prsta
Desilo se gotovo sinhronizovano. Odblokirani su procesi u državnom i budvanskom parlamentu, iako opozicija i vlast nijesu zvanično sjeli za sto i postigli dogovor o prevazilaženju političke krize.
Šef parlamenta Andrija Mandić u ponedjeljak je izrekao mjeru od 15 dana udaljavanja većini opozicionih poslanika, čime je otvoren put za usvajanje budžeta i deblokiran parlament, koji opozicija od penzionisanja Ustavnog suda Dragane Đuranović krajem prethodne godine drži kao taoca. Neki opozicioni poslanici znak protesta zatvorili su put poslaniku PES-a Vasiliju Čarapiću do svoje kancelarije iz koje je htio da pokupi stvari, ali na tome se završilo. Sjednica državnog paralemnta naknadno je zakazana, a usvajanje budžeta je u toku.
Istovremeno, u Budvi je u ponedeljak izabran Petar Odžić iz Evropskog saveza za predsjednika tamošnjeg parlamenta. Tako je otvoren put da se u tom gradu formira vlast Budva naš grad Nikole Jovanovića, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista. Budvanska sjednica je prošla u međusobnim uvredama Jovanovićevog krila bivšeg DF, koje se vezuje za gradonačelnika Budve iz Spuža Mila Božovića, i onog koje predvodi Mladen Mikelji, čija je centrala i dalje blok Andrije Mandića. Ipak, na tome se stalo.
Rezultat: dok se u polupraznom državnom parlamentu pripremao teren za usvajanje budžeta, u Budvi su funkcioneri Jovanovićeve stranke za Odžića glasali sa tri prsta. Navodno, svi su i dalje ljuti protivnici jedni drugima. Iako su gdje treba svi sa svima. Ljepota poroka.
Iako su procesi u državnom i budvanskom parlamentu odblokirani, sudeći po saopštenjima i izjavama predstavnika vlasti i opozicije, politička kriza i dalje traje. Izostao je zvanično definisan i potpisan sporazum opozicije i vlasti, iako se krajem prethodne sedmice činilo da bi mogao biti usaglašen i potpisan.
Na sjednici Kolegijuma predsjednika Skupštine predstavnici vlasti iznijeli su u petak prošle sedmice opoziciji ponudu za prevazilaženje aktuelne političke krize. Ta sjednica je prekinuta, kada je opozicija napustila salu, pa je nastavljena u ponedeljak ujutru, nakon ponovnog sazivanja Kolegijuma od strane Mandića.
Parlamentarna većina je u petak prošle sedmice izašla sa dokumentom pod nazivom Sporazum parlamentarne većine o prevazilaženju blokade Skupštine. U tom dokumentu, između ostalog je stajalo da će Skupština “konsenzusom svih predsjednika poslaničkih klubova parlamentarne većine i parlamentarne opozicije podnijeti zvaničan zahtjev Venecijanskoj komisiji (VK) za mišljenje o odlukama Ustavnog odbora i konstataciji prestanka funkcije sutkinji Ustavnog suda Crne Gore, Dragani Đuranović”, te da će sadržinu zahtjeva koji se upućuje VK usaglasiti po jedan predstavnik parlamentarne većine i parlamentarne opozicije. Sporazum je predviđao i da je mišljenje VK obavezujuće za Skupštinu, te da će se implementirati sedam dana od dostavljanja mišljenja.
Opozicija je saopštila da taj Sporazum ne donosi nikakve novine u odnosu na njihovu raniju poziciju i da je za njih neprihvatljiv. “Njihova namjera nije dijalog i kompromis već uslovljavanje”, poručili su.
U petak i tokom vikenda, dešavalo se ,izgleda, nešto iza kulisa. “ Spajić je htio dogovor, ali da Mandić nije dozvolio”, kazali su u ponedjeljak predstavnici opozicije, nakon što je Andrija Mandić posle kratkog kolegijuma Skupštine, izrekao petnestodnevnu kaznu izgnanstva iz skupštinskih klupa opozcionim poslanicima zbog blokade parlamenta. Opozicija je navodno imala pripremljen novi dokument, kao odgovor koji im je vlast ponudila krajem sedmice, koji su trebali da u ponedjeljak prezentuju u Skupštini.
DPS je naknadno saopštio da je predlog opozicije za rješavanje krize imao šest tačaka. Prva tačka – zaustavljanje procedura izbora sudije Ustavnog suda, uz usaglašeno obraćanje vlasti i opozicije Venecijanskoj komisiji u cilju pribavljanja mišljenja u vezi odluke Ustavnog odbora od 17. decembra 2024. godine. Do dobijanja mišljenja VK , opozicija je tražila da se omogući rasprava o Predlogu zakona o budžetu i povezanim zakonima, ali da se osim toga parlament ne sastaje do izjašnjenja VK. Prema verziji opozicije, mišljenje VK bi se takođe implementiralo nakon sedam dana od dobijanja. Tražili su i potpisivanje političke platforme između vlasti i opozicije kojom se parlamentarne stranke obavezuju da, bez prethodno obezbijeđenog opšteg političkog konsenzusa, neće predlagati rješenja koja dijele javnost, uključujući izmjene Ustava i Zakona o crnogorskom državljanstvu.
Skupština je tokom sedmice krenula sa usvajanjem budžeta, a na dnevnom redu su i brojni drugi zakoni. Nakon što je poslanicima opozicije izrekao sankcije, Mandić je saopštio da “crnogorska javnost zna da parlamentarna većina nastupa jedinstveno prema opoziciji”, i da je toj većini “neprihvatljivo da neko iz opozicije pravi parcijalne dogovore s bilo kojim dijelom parlamentarne većine”, te da to moraju da znaju kolege iz DPSa. Tako je i šef parlamenta zvanično potvrdio da mu se nijesu dopali neki razgovori o rješavanju političke krize koji su se odigravali mimo njega.
On je kazao da je postojao, kako se izrazio, mali, lukavi, dječački plan opozicije. “Postojao je plan da će naći kolege iz PES-a, pa s njima napraviti poseban dogovor na štetu ostatka parlamentarne većine…Oni koji su to osmišljavali su mnogo naivni”, zaključio je.
Zvanično, PES tvrdi da opozicija nije htjela dogovor. “ PES je u petak ponudio konkretan sporazum opoziciji. Tada smo vidjeli možda i neke signale, da su oni možda raspoloženi da postignu sporazum. Međutim, juče (ponedeljak) smo bez ikakvog objašnjenja dobili informaciju da opoziciji nije prihvatljivo da idemo na Venecijansku komisiju…”, saopštio je poslanik PES-a Vasilije Čarapić. „U međuvremenu je Vlada kao znak dobre volje za dijalogom, a na prijedlog opozicije sa prethodnog Kolegijuma promijenila zaključak o održavanju sjednice Skupštine opštine Budva. Umjesto da to bude korak ka usaglašavanju stavova, dobili smo bez obrazloženja javno saopštenje parlamentarne opozicije da im je Sporazum parlamentarne većine neprihvatljiv” . Čarapić je pozvao opoziciju da se vrate za pregovarački sto, da nastave dijalog.
“Dijalog je da i jedna i druga strana imaju prijedlog, pa da se pokuša naći rješenje. Ja bih volio da ostanete pri onome što ste pričali u petak”, replicirao mu je lider Evropskog saveza Boris Mugoša. On je kazao da je „ovo bilo fingiranje dijaloga, scenario koji je pripremljen odavno”. Mugoša je kazao da je u petak, “kad je jedan subjekt vlasti davao naznake da je dogovor moguć, Mandić naprasno prekinuo kolegijum”.
Nastavljeno je ratovanje saopštenjima. IZ PES-a su pozvali opoziciju da se vrati konstruktivnom djelovanju. Saopštili su da je neprihvatljivo uslovljavanje iz predloženog Sporazuma opozicije, da se nakon više od mjesec dana blokade, dodatno uspori dinamika rada Skupštine.
“U potpunosti shvatamo žal Pokreta Evropa sad (PES) što im je vođa parlamentarne većine Andrija Mandić poražen u Budvi i što on i Vučić nijesu uspjeli da “reše” Budvu, kako je to Vučić obećavao svojim plaćenicima u Crnoj Gori. Prvi naredni grad u kojem će Mandić i Vučić doživjeti poraz je Nikšić, a onda ćemo vas ubrzo i na parlamentarnim izborima poslati u političku prošlost”, uzvratili su iz Demokratske partije socijalista.
Dok iz opozicije stižu sinhronizovani glasovi da je Mandić preuzeo kormilo nad parlamentarnom većinom, i to vide kao ključni problem u nemogućnosti rješavanja aktuelne političke krize, dio opozicije kao da ne vidi da kormilo onog praznog dijela parlamenta drži DPS, u koji se, kako je najavio lider te partije, kao počasni predsjednik uskoro vraća Milo Đukanović. Živković ne da nije napravio otklon od Đukanovićevog nasljeđa, nego mu odaje slavljeničku počast. Pod tim kormilom pokušava se blokirati Ustavni sud, koji da bi bio blokiran, naravno mora ostati partijski. Tako se blokira i evropski put.
Naravno i da je Mandićev dio parlamentarne većine koji na dnevni red uporno stavlja identitetske teme, odvlačeći Crnu Goru od evropskog puta. Rezolucija o Jasenovcu, koju su podržali i poslanici PES-a i Demokrata, već je Crnu Goru koštala dobrosusjedskih odnosa. Veze Vučića i njegovog krila u Crnoj Gori mogle bi je koštati još više. PES i Demokrate se pred Mandićevim naletima uglavnom povlače.
Ukoliko glas Đukanovića bude glas opozicije, a glas Mandića, glas vlasti, Crna Gora će biti daleko od Evrope. Zarobljena u bespuću svoje prošlosti.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


ODJECI SASTANKA TRAMPOVIH I PUTNOVIH TIMOVA O UKRAJINI: O diktatorima i ljudima

Odisej u Gazi

SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin
-
DRUŠTVO3 sedmice
PRIJEDLOG ZAKONA O BORAČKOJ I INVALIDSKOJ ZAŠTITI: Hoće li se doći do pravičnih rješenja
-
INTERVJU3 sedmice
DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Povratak onoga koji nije ni otišao
-
INTERVJU2 sedmice
DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“
-
U SJEĆANJU2 sedmice
TEOFIL PANČIĆ: Život kao legat borbe za ličnu i opšteljudsku slobodu
-
FOKUS3 sedmice
POBUNA PROTIV VISOKIH CIJENA: Jugoslovenski bojkot skupoće
-
Izdvojeno3 sedmice
POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu