Povežite se sa nama

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ I (NE)DODIRLJIVOST: Oči uprte u Sky i Novovića

Objavljeno prije

2 godine

na

Podatke SDT-u i policiji, o prepisci Petra Lazovića sa kriminalcima preko SKY apolikacije, u kojoj se pominje i Milo Đukanović,  slao je Europol putem međunarodne pravne pomoći. U  komunikaciji sa izvorom relativno lako je utvrditi da li je bilo zloupotrebe i promjene tekstova ili nije

 

Mjesecima najčitanije štivo u Crnoj Gori su prepiske kriminalaca sa famozne Sky ECC aplikacije čiju kodiranu zaštitu su razbile zapadne službe i preko Europola ih dostavile Crnoj Gori. Do sada glavni literarni junak prepiski je Petar Lazović – bivši agent ANB-a i sin Zorana Lazovića, visokog bezbjedonosnog funkcionera trodecenijskog režima Demokratske partije socijalista (DPS). Lazović i drugi policijski funkcioneri šalju maltene ljubavne poruke narko bosovima od kojih je Darko Šarić u pritvoru i  po srpskom zakonu trebao bi  biti pod 24-satnim video nadzorom zbog težine krivičnih djela. Mlađi Lazović je uvijek na usluzi Šariću kome i njegov otac preko sina šalje poruke divljenja i poštovanja. Uz slike uhapšenih i mučenih članova suparničkog klana, Lazović hrabri Šarića i stihom iz Svetog Pisma sa uvjerenjem da će Bog nagraditi njegova dobra djela.

Materijali iz 2020.godine su tek od nedavno dostupni zato  jer je bivši Glavni specijalni tužilac (GST) Milivoje Katnić i pobratim Zorana Lazovića ( u mladosti su zajedno osuđuvani zbog nasilničkog ponašanja) pa su se oni „zagubili u fiokama“. Ministar  unutrašnjih poslova Filip Adžić kaže da je „dobar dio komunikacije koji je dobijen prije promjene u tužilaštvu kompromitovan od strane tadašnjih tužioca – Katnića i Čađenovića“ koji nisu postupali, pa je došlo i do prekida saradnje sa Europolom koju je obnovila nova vlast.

Nedavno su se i prvi put pojavili i transkripti u kojima se direktno pominje i bivši šef režima Milo Đukanović u kontekstu ugradnje od 300 hiljada eura mjesečno od šverca cigareta koje mu je, navodno , na ruke nosio Zoran Lazović po riječima Petra Lazovića. Đukanović i DPS su hitro reagovali i rekli da su “isplivali dokazi da je (premijer) Dritan Abazović, na osnovu falsifikovanog i prepravljenog transkripta pokušao da kreira aferu za svoje političke potrebe”. Pozvali su tužilaštvo da reaguje i zaustavi, kako su rekli, opasnu manipulaciju materijala sa Sky aplikacije. Bemax-ov M portal je objavio analizu poruka, uz tvrdnje da su poruke naknadno poslate od strane druge osobe, pošto je član Mojkovačkog klana izgubio tovar cigareta koji je mlađi Lazović zaplijenio i dodao poruke u pokušaju kompromitacije Đukanovića. Glasnuo se u međuvremenu i Katnić da potvrdi priču M portala dok je Abazović sazvao sjednicu Vijeća za nacionalnu bezbijednost u kojoj je bilo priče i o tim transkriptima čiju autentičnost „ne zna i da je to pitanje za Specijalno tužilaštvo (SDT) da utvrdi“. Predsjednik Jakov Milatović je   zatražio „odlučan i neselektivan odgovor tužilaštva u ispitivanju navoda“ a reakciju SDT-a su tražile Demokrate, Pokret URA i Pokret Evropa sad, tvrdeći da je to jedan od dokaza o „povezanosti Đukanovića i kriminalnih klanova“. Mnogi drugi su takođe uprli oči u novog GST-a Vladimira Novovića kao osobu koja bi trebala konačno procesuirati bivšeg lidera zemlje.

Podatke SDT-u i policiji je slao Europol putem međunarodne pravne pomoći, tako da će se u komunikaciji sa izvorom relativno lako utvrditi da li je bilo zloupotrebe i promjene tekstova ili nije.

Bez obzira šta Sky ECC transkripti sadrže ili ne sadrže, nevladin sektor i mediji su posljednjih 30 godina iznijeli veliki broj optužbi i dokaza za mnoge afere čiji glavni akter je bio Đukanović sa porodicom i neposrednim okruženjem. Privatizacije KAP-a, Željezare, Primorke Bar, Hotela Avala, Sveti Stefan, HTP Boka, Pomorski saobraćaj Kamenari-Lepetane i mnoge druge državne kompanije namještene za grabež prijatelja Vođe. Pale su i državne garancije u stotinama miliona eura koje su svaljene na leđa građana i za koje niko nije odgovarao. Afere se mogu nabrajati u nedogled. Optužbe za korupciju u privatizaciji Crnogorskog Telekoma i „ugradnja“ od 7,3 miliona su dokazane na sudu u Americi nakon što je Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) Ministarstva pravde (DoJ) optužila Deutsche Telecom (kotiran na njujorškoj berzi i time podložan američkom zakonu) da je kršio zakone o zabrani korupcije u trećim zemljama, u ovom slučaju u Makedoniji i Crnoj Gori. Optuženi je priznao krivicu i platio 95 miliona kazne u Americi ali domaće optužbe protiv „najvišeg zvaničnika i sestre advokatice“ nije bilo zbog beskrajnog prevođenja spisa koji nikako da stignu iz Amerike- kao i Europolovi transkripti zagubljeni u Katnićevim fiokama.

Mimo korupcije, nezakonitog uticaja, poslova sa pranjem novca, švercom droge i cigareta, postoje i ozbiljne optužbe za ratne zločine 90-tih kada su Đukanović i drugovi voljno i svjesno bili u službi Miloševića. Po pravu ratni zločini nikada ne zastarijevaju. Raspaljivanje rasne i vjerske netrpeljivosti, huškanje na rat i nasilnu promjenu granica, etničko čišćenje teritorija, deportacija izbjeglica u sigurnu smrt, organizovana pljačka okupiranih teritorija dekretima i uredbama Vlade su dobro dokumentirani i pohranjeni uprkos kasnijim uništavanjima državnih arhiva. Đukanovićeva uloga u genocidu u Srebrenici do sada nije ispitana uprkos vlastitom hvalisanju da je krišom od Miloševića pomagao bosanske Srbe i izjavama bivšeg Karadžićevog ministra Momčila Mandića da im je nabavio gorivo i municiju za srebreničku operaciju bez koje bi tenkovi stali. Na te optužbe su ćutali i njegovi koalicioni partneri iz Bošnjačke stranke kao i Majke Srebrenice. Vrijeme i praksa su pokazali da će ove optužbe ostati u fiokama dok god postoji Đukanovićevo privatno pravosuđe.

Mnogi smatraju Novovića jednim od „usamljenih ostrva“ i „jedinim čovjekom koji nije prošao filter prethodnog (Đukanovićevog) režima“ kako je direktorica nevladinog MANS-a Vanja Ćalović nedavno izjavila. On je, navodno,  često pozivan na raporte kod Vesne Medenice jer nije postupao po instrukcijama. No,  svi veliki uspjesi Novovića od kada je izabran za GST-a su se desili zahvaljujući podacima dobijenim od Europola – tj. na gotovo. U vrijeme prethodnog režima. Novović se proslavio „stavljanjem u zatvor“ Nebojše Medojevića bez skidanja poslaničkog imuniteta, čime je grubo prekršen Ustav. Izgovor je bio da je Medojević odbio svjedočiti pred SDT-om, tj. tadašnjem GST-u Katniću se nisu svidjeli odgovori Medojevića kada je došao svjedočiti.

Novović je potpisao i nalog za pretres kuće jednog od lidera tadašnjeg Demokratskog fronta (DF) Milana Kneževića krajem januara 2020. zbog navodnog neprijavljenog oružja njegovog brata Mirka koji je u to vrijeme bio van zemlje zajedno sa Milanom i što je registrovano na graničnom prijelazu na Aerodromu Podgorica. Policija je iduće jutro razbila vrata i upala u kuću u kojoj je tada bila samo Kneževićeva majka koja je usljed bahatog ponašanja policije doživjela  stres. Pritom je i privedena zbog „vrijeđanja“ policajca. Novović je bio istražni sudija u još nekoliko, za DPS-ovu „državu“, bitnih slučaja u kojima je rutinski potpisivao sve što mu je traženo. Čak i pod izgovorom da su „takva vremena bila“ (kako je objasnio sovjetski lider Nikita Hruščov njegovo ranije ćutanje na zla u doba vladavine Staljina), ostaje da se vidi koliki su snaga, volja i dometi sadašnjeg GST-a i/ili koliko ga treba pritisnuti strani faktor da bi radio svoj posao. Početak reforme sudstva se  ne nazire tako da stara vlast i njene kriminalne strukture i dalje mogu računati na većinu sudija čije fajlove (i prljavštine) imaju u svojim datotekama.

Krajem juna je sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović je odbio policiji potpisati nalog za pretres kuća nekada visokog policijskog i ANB funkcionera Duška Golubovića i biznismena Veselina Barovića – obojica bliski prijatelji Đukanovića. Sud je u odgovoru Vijestima naveo da dostavljeni podaci nijesu ukazivali da „postoji osnov sumnje da bi pretresom stana i prostorija (dotičnih)… bilo pronađeno oružje za koje ne posjeduju oružane listove“. Problem je bio to što se sumnja  temelji „isključivo na zabilješci da službenici policije raspolažu operativnim podacima visokog stepena tačnosti, bez bilo kakvih drugih dokumenata poput prekršajnih ili krivičnih prijava“. Do sada su na osnovu operativnih podataka policije rutinski potpisivani nalozi za hapšenja i premetačine kao u slučaju Milana Kneževića uz bonus maltretiranja njegove majke i brata.

Osim stanja u sudskoj i dobrim dijelom tužilačkoj vlasti, kao  problem u pravcu procesuiranja ili preispitivanja šefa bivšeg režima je i pitanje eventualnih garancija dobijenih iz inostranstva da neće biti krivično gonjen (makar neko vrijeme) ako mirno preda vlast i ne talasa puno.

Pismo američkog državnog sekretara Entonija Blinkena objavljeno 23. juna je puno pohvala Đukanoviću jer je nakon nedavnih predsjedničkih izbora „odigrao suštinsku ulogu u mirnom prijenosu vlasti – što je pečat demokratije“. Na kraju pisma je istaknuto poštovanje za „istorijsko liderstvo predsjednika Đukanovića“. Dan prije Blinkenovog pisma stiglo je i pismo od genseka Alijanse Jensa Stoltenberga kojima se pohvaljuje „snažno liderstvo koje je pokazao tokom pregovora koji su vodili ka članstvu Crne Gore u NATO“. Ovakva retorika i pohvale sa zapadnih adresa nijesu nikakva novost. Iste hvale i divljenja su stizala i na adrese bivšeg Đukanovićevog mentora Slobodana Miloševića, te drugara Jovice Stanišica, Hašima Tačija, Kadrija Veseljija i drugih nacionalnih heroja Balkana koji su na kraju završili u Hagu. Sadama Huseina, Manuela Noriegu i ostale pohvaljene sa „snažnim liderstvom“ je suvišno i pominjati.

Signali i podrška su još snažnije stigli sa nekih evropskih adresa.  Javnost je  odavno navikla na česte pohvale Đukanoviću sadašnjeg specijalnog izaslanika EU za Balkan Miroslava Lajčaka (pitomca moskovskog MGIMO univerziteta i ranije slovačkog vanjskog ministra u vladi izrazito proputinovskog Roberta Fica), izvjestioca Evropskog parlamenta za Crnu Goru socijaldemokrate Tonina Picule, i njegovog partijskog šefa i hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića i ostalih proruskih snaga i partija u EU. Šlagvort je stigao u zadnju sedmicu Đukanovićevog predsjedničkog mandata od još jednog proruskog socijaldemokrate – njemačkog predsjednika Franka Valtera Štajnmajera. Štajnmajer je odlazećeg crnogorskog predsjednika primio uz sve državne počasti u dvorcu Belvi. Uz podsjećanje da se poznaju četvrt vijeka, Štajnmajer je čestitao Đukanoviću na „fenomenalnoj političkoj karijeri, za koju teško da ima primjera u svijetu“ kao i da je „sve ove godine bio vjeran svom kursu i evropskim vrijednostima“. Ovi hvalospjevi nijesu ostali samo u domenu diplomatske kurtoazije koja ionako nema  veze sa realnošću i potpuno suprotnim izvještajima Evropske komisije na koju Njemačka ima veliki uticaj. Na Youtube snimku se vidi i predstavljanje Đukanovićevog savjetničkog tima njemačkom šefu države. Štajnmajer se sa svima rukuje dok u 50-toj sekundi ne dođe do glavnog savjetnika Milana Roćena sa kojim preskače protokolarno rukovanje i srdačno se grli. Snimak je, kako je Monitoru nezvanično rečeno u njemačkom Ministarstvu inostranih poslova (koje vodi izrazito prozapadna Analena Barbok iz partije Zelenih), „izazvao šok jer ljudi oko predsjednika moraju znati ko je Milan Roćen i čije interese on predstavlja“. Dio zapadne diplomatske zajednice je snimak protumačio kao podršku Moskve i njenih prijatelja u zaštiti Đukanovića i njegove „fenomenalne karijere za koju teško da ima primjera u svijetu“.

Oni koji vjeruju u neformalnu zaštitu i imunitet od krivičnog gonjenja ukazuju na primjer bivšeg proruskog premijera Malte Džozefa Muskata. Muskat je nakon velikog broja korupcionaških afera i ubistva novinarke Dafne Karuane Galicije, bio primoran napustiti čelo vlade i laburističke stranke u januaru 2020. godine. Uprkos velikom broju objavljenih dokumenata o korupciji, i sudskim odlukama kojima su neki njegovi dilovi poništeni zbog štete koju je država pretrpila, Muskat je i dalje na slobodi. Sa Đukanovićem Muskata veže lično prijateljstvo, neprijateljstvo prema nezavisnom novinarstvu i afera oko koncesije i izgradnje vjetroelektrane Možura između Bara i Ulcinja. Projekat je praćen optužbama o velikim nezakonitostima i ugradnjama glavnih aktera sa svih strana. Među njima se pominje i glavnooptuženi za ubistvo novinarke- malteški biznismen i prijatelj Muskata Jorgen Fenek. Ni crnogorski ni malteški organi do sada nijesu istragu doveli do kraja ,niti postoji institucionalna saradnja između dvije zemlje na rješavanju te afere uprkos najavama. Sadašnji tehnički premijer je dizao veliku buku oko afere Možura kao opozicionar i javno tražio od Milivoja Katnića da uhapsi Đukanovića zbog korupcije. Nakon što je postao dio nove vlasti Abazovićeva halabuka oko Možure je utihnula. Na potezu je opet Zapad.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

5 dana

na

28 Marta, 2025

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Marta, 2025

Objavio:

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190,  zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost  stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

 

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.  

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Bol i tugu usljed tragedije, ubrzo je zamijenio bijes kada su počele da se otkrivaju činjenice o radu diskoteke. Utvrđeno je da je radila sa falsifikovanim licencama, bez osnovnih bezbjednosnih standarda. „Diskoteka nije imala hidrante, dovoljan broj protivpožarnih aparata prema kvadraturi, dovoljno izlaza za evakuaciju, kao ni pristup sa obje strane za vatrogasce. Ovo je dokaz erozije sistema”, rekao je državni tužilac Ljupčo Kocevski.

Slagalica neodgovornosti i korupcije nema kraja, pa očevici tvrde da je lokal bio prekriven jeftinom izolacijom, koja je planula u sekundi. Blagoja Georgiev, koji je dvije godine radio na obezbjeđenju kluba, otkrio je: ,,Gazda diskoteke je nevjerovatno pohlepan čovek. Unutrašnjost je bila obložena sunđerom! Ko je izdao dozvolu za ovu rupu od diskoteke? Prijavljivao sam da unutra dolaze maloljetnici, ali nikoga to nije zanimalo. Rekao sam mu: ,,Alo, dolaze ti djeca od 15 godina!“, a on mi je odgovorio: ,,Neka, neka ostave pare, da zaradimo”. Svjedoci su potvrdili da su samo jedna vrata bila otvorena, što je izazvalo paniku i dodatno doprinijelo broju žrtava.

Kobne noći u diskoteci je bilo 500 gostiju iako je prodato duplo manje ulaznica.

Mediji u Makedoniji prozivaju  nekadašnju državnu sekretarku u Ministarstvu finansija Sjeverne Makedonije Razmenu Čekić Đurović, za koju tvrde da je mimo zakona registrovala diskoteku i dala joj status noćnog kabarea, za šta je od vlasnika „Pulsa“, koji nisu htjeli da idu preko organa lokalne samouprave, već direktno preko Ministarstva finansija, navodno uzela 7.000 eura.  Zbog ovih navoda uveliko se vodi istraga, u kojoj učestvuje devet tužilaca: po dva iz Kočana i Štipa i pet iz Skoplja. Tu je i Tužilaštvo za organizovani kriminal.

Premijer Makedonije Hristijan Mickoski najavio je krivično gonjenje za sve umiješane, bez obzira na partijsku i drugu pripadnost. Uhapšeno je preko 20 ljudi. Među kojima i vlasnik diskoteke Dejan Jovanov. Gradonačelnik Kočana Ljupčo Papazov dao je neopozivu ostavku.

Državni tužilac Kocevski izjavio je u ponedjeljak da se privedeni sumnjiče za ,,teška krivična djela protiv opšte bezbjednosti”, za šta je zaprećena zatvorska kazna od tri do 20 godina, kao i da se istražuju i primanja i davanja mita, kao i nezakonita nabavka pirotehničkih sredstava.

Državno tužilaštvo Sjeverne Makedonije saopštilo je u srijedu da je sedam policajaca iz Štipa i Kočana osumnjičeno u istrazi požara u kočanskoj diskoteci “Puls. ,,Kao službena lica u Upravi unutrašnjih poslova Štip i Policijskoj stanici Kočani kao saizvršioci, osumnjičeni su da su pripremili, potpisali i dali saglasnost i omogućili pravnom licu dobijanje dozvole za obavljanje ugostiteljske djelatnosti – kabarea, iako objekat nije ispunjavao zakonske uslove za rad”, precizira tužilaštvo.

Dan nakon tragedije i šoka, mještani Kočana zasuli su jajima zgradu Opštine Kočani, a zatim demolirali kafić koji je u vlasništvu vlasnika diskoteke. Uzvikivali su – ubice, ubice. Uputili su se i do kuće gradonačelnika. ,,Hajde da prvo sahranimo djecu…”,smirivao je sveštenik okupljene ispred kuće gradonačelnika.

Na ogradi mosta preko Kočanske rijeke građani su postavili transparente – Zbog prokletih para ostali smo bez naše djece! Očajni i ljuti  nosili su transparente – „Koliko života treba da se izgubi da bi nam proradila savjest“, „Ne umiremo od nesreća, već od korupcije“… ,,Makedonija je korumpirana država!”, Koliko još djece mora da izgubi život da bi sistem proradio”, vikali su okupljeni.

U utorak je održan i protest u Skoplju: Građani su nosili transparente – “Korupcija pali, nevini gore”, “Naša mladost je izgorjela u korupcijskom kazanu”,  “Sve godine ćutanja završavaju se minutom ćutanja”…

Brojna pitanja koja su se otvorila nakon tragedije u Kočanima opomenula je i zemlje u regionu koliko je korupcija smrtonosna. Mediji podsjećaju da je u manje od godinu dana korupcija u regionu odnijela brojne živote.

Početkom oktobra prošle godine u katastrofalnim poplavama  stradalo je 27 osoba. Najteže je pogođena Donja Jablanica u kojoj je poginulo 19 osoba. Njih je usmrtila lavina kamena iz kamenoloma za koje su vlasti odmah potvrdile da je radio ilegalno.Iako su mnogi ostale bez članova porodice, komšija i prijatelja, ali i bez svoji domova, niko još nije uhapšen, niko nije podnio ostavku, nema krivične odgovornosti. Po izveštajima iz BiH sve je i dalje u predistražnoj fazi iako je obdukcija pokazala da su većinu stradalih u Donjoj Jablanici ugušili zemljani nanosi a ne vodena bujica.

Manje od mjesec dana od tragedije u BiH, 1. novembra, u Novom Sadu je pala nadstrešnica renovirane Željezničke stanice i usmrtila 15 osoba. Nepuna tri mjeseca kasnije, osam života odnio je požar u staračkom domu u blizini Beograda, koji je radio nelegalno.

Sudenti i građani u Srbiji od pada natstrešnice protestuju i traže temeljnu istragu i odgovornost. Vlast ih optužuje za destabilizaciju zemlje.

Ogrezli u korupciji se i rugaju žrtvama. Najnoviji primjer je PR slikanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je na intenzivnoj njezi Vojno medicinske akademije u Beogradu posjetio stradale iz Kočana koji se tamo liječe. Predsjednik Srbije obišao ih je dok leže u sobama intenzivne njege, i to sa cjelokupnom svitom fotoreportera i kamermana, i to prije nego što su priliku da ih posjete imali njihovi najbliži.Fotografije sa obilaska objavio je na svom Instagram profilu, a one su izazvale burne reakcije na društvenim mrežama, kako u Srbiji, tako i u Sjevernoj Makedoniji.

Makedonski ljekar Nenad Lazarov upozorio je da ovakve scene nijesu samo neetične, već i potencijalno opasne po pacijente: ,,Nemojte držati konferencije za medije pored pacijenata, to nije ispravno, a pogotovo ne kod onih sa teškim opekotinama. Bez ikakve politike u mom komentaru – opekotine se tretiraju kao otvorene rane, a tolika gužva nije dozvoljena. Od srca vam zahvaljujemo na pomoći, najiskrenije, ali ovo ne smijete da radite”.

Prisjetimo se i da je u velikoj željezničkoj tragediji 23. januara 2006. na Bipču stradalo 47 putnika, dok je preko 200 povrijeđeno. Porodice stradalih i danas opominju da nema odgovornosti za ovu tragediju. Krivica je svaljena na mašinovođu.

U ovu godinu smo ušli sa krvoprolićem na Cetinju, masovnim ubistvom 12 osoba. U gradu kojem je u avgustu 2022. ubijeno 11 osoba. Tek nakon druge tragedije na Cetinju saznali smo brojne propuste i nemanje pomoći za porodice žrtava nakon prve tragedije. Tri mjeseca od nove tragedije nemamo informacija o brojnim pitanjima u vezi zločina. Nema ostavki, ni odgovornosti.

U četvrtak, 20. marta, u Kočanima je sahranjeno 59 djece ovog grada. Jedan od transparenata na protestima bio je – ,,Mora postojati odgovornost, pravda za sve žrtve”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

3 sedmice

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Kako bi tek izgledao ovdašnji jaz, kad bi se listi priključili i oni o čijem se bogatstvu samo šuška u kuloarima. Decenijama.Ne računajući brojne medijske članke, pa i  svjedočenja, poput onog pokojnog  predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koji je u knjizi Pravila ćutanja iz 2004, govorio  tome kako mu je Svetozar Marović priznao da je na nezakonit način zaradio prvi veliki novac. Bulatović je napisao kako mu je Milica Pejanović-Đurišić, bivša DPS ministarka odbrane, navodno dostavila dokumenta Službe državne bezbjednosti iz kojih se vidjelo da je Marović izvjesnom Ćupiću, biznismenu iz Budve, omogućio da bez plaćanja bilo kakvih dažbina, četrdeset šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Maroviću je usluga navodno plaćena – 40 hiljada eura po šleperu.

O švercu cigareta, te onima koji su od toga zarađivali javno je govorio koju godinu kasnije i Ratko Knežević, nekadašnji  šef  trgovinskog centra Crne Gore u Vašingtonu i kum Mila Đukanovića. Kumu je posvetio priličan dio te priče. Koja do danas nije potvrđena.

Nešto kasnije, 2015. godine, pročitali smo u svjetskim medijima da je crnogorski višedecenijski vođa   među dvadeset najbogatijih državnika svijeta, sve skupa sa šeicima i prinčevima.  Zvanični registri su nas istovremeno ubjeđivali da Đukanović živi kao obični državni službenik, iako je ne samo svjetskim medijima,  nego i golom oku ovdašnjeg građanina, bilo jasno da se nešto opasno ne poklapa sa zvaničnim tragovima novca i onim drugim.

Ovih dana, institucije su utvrdile da je Đukanović imao VIP karticu sa koje je tokom više godina  potrošio nešto oko 200 hiljada eura.  Postupak je pokrenula Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) pod novim rukovodstvom.  Specijalno državno tužilaštvo (SDT) saopštilo je da su formirali krivični predmet, nakon što su im dostavljeni spisi iz Agencije. Iz medija smo saznali  da je Đukanović novac trošio na skupe svjetske  brendove, ali nijesmo dobili  odgovor na  suštinsko pitanje – ko je Đukanoviću uplaćivao novac na tu VIP karticu. Ili, ako je to činio sam  – otkud mu novac.

Francuski ambasador u Skoplju Kristijan Timonije ocijenio je krajem 2019.  da je Crna Gora prerano počela otvarati poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom, a da suštinski napredak nije ostvarila. Kao primjer naveo je to da se se u Crnoj Gori konstantno bogati deset do dvanaest porodica. “Da li akumulacija bogatstva u Crnoj Gori pokazuje evropske vrijednosti? Je li to neko s kim želimo da dijelimo našu suverenost? Bogatstvo u Crnoj Gori koncentrisano je na 10 ili 12 porodica. Zbog toga želimo ponovo pročitati i prekontrolisati pravila o proširenju”, kazao je.

DPS je pao koji mjesec kasnije, ali o bogatstvu tih 12 porodica nijesmo zvanično saznali mnogo toga. Osim da neki crnogorski funkcioneri i njihove porodice  imaju da plate i milione kada treba dati za jemstvo i puštanje iz pritvora.

Postupak koji je pokrenula Agencija protiv Đukanovića potvrda je početka ozdravljenja te institucije, koja je decenijama služila moćnicima. No,  nije baš za radovanje to što je nakon više  decenija, a petu godinu od pada DPS, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem jednog dijela političke klase  koja je u njegovo doba iz džempera ušla u Armani odijela. Sa sve zvanično prijavljenim prosječnim državničkim platama.  Tu je i klasa biznismena, uglavnom izrasla iz kruga prijatelja i kumova nekadašnje  vladajuće politčke klase. I na nekadašnjoj rasprodatoj državnoj imovini.  Procesa o sumnjivim privatizacijama nema ni u najavi.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković prokomentarisala je da je uvjerena da je “250.000 eura koje je, po inicijativi MANS-a od prije šest godina, ASK pronašao na jednoj kartici Đukanovića u Atlas banci, samo djelić ogromnog bogatstva koje je on decenijama nezakonito sticao”. Konstatovala je da su ovom odlukom  crnogorske institucije prvi put utvrdile tragove nezakonito stečene imovine Mila Đukanovića.

„Bojim se da će to što su mediji objavili detalje o tome na šta je Đukanović trošio novac, obeshrabriti funkcionere da daju uvid u svoje bankovne račune“, prokomentarisao je nedavni slučaj Stevo Muk, član Tužilačkog savjeta.

Problem je još veći. Prošle je godine usvojen novi Zakon o sprečavanju korupcije, kojim je propisano da to bude obaveza funkcionera, a ne da  im se kao do sada ostavlja na volju da li to da učine ili ne, ali do danas ta zakonska novina nije zaživjela u praksi. Odgovornost je na novoj vlasti.

Osim što postavgustvovska vlast do dana današnjeg, nakon brojnih političkih poena koje su dobili pričajući o tome kako će unaprijediti zakonodavstvo koje se tiče nezakonitog bogaćenja, nije po tom pitanju uradila ništa, isto se dešava i sa obavezom funkcionera da daju Agenciji za sprečavanje korupcije  uvid u bankovne račune. Još je nema.

Prošlog ljeta usvojen je novi Zakon o sprečavanju korupcije, a nadležni su nas uvjeravali da će od tog trena  svi funkcioneri morati dati na uvid bankovne račune. Umjesto toga, u zakonskom roku od šest mjeseci nijesu donijeta podzakonska akta koja su trebala biti usvojena da bi ta odredba i zaživjela. Kad je taj rok istekao, u decembru prošle godine,  Ministarstvo pravde  opet je raspisalo poziv za javnu raspravu o izmjenama i dopunama istog zakona.  Tako je valjda sve krenulo iznova.

Rasprava je završena ovih dana, a iz Ministarstva pravde nas skoro godinu kasnije opet ubjeđuju da će javni funkcioneri u skladu sa novim zakonom imati obavezu da daju na uvid bankovne račune.

„Više  neće biti neophodna saglasnost funkcionera kad je u pitanju provjera njegovih računa. To će se koristiti samo u određene svrhe i u određenim situacijama, ali definitivno je ono što će biti podležno provjerama“, kazala je početkom sedmice direktorica Direktorata za krivično i građansko zakonodavstvo Ministarstva pravde Jelena Grdinić.

 Sad opet čekamo podzakonska akta da bi crnogorski funkcioneri za pola godine imali obavezu da daju na uvid svoje bankovne račune. Možda. 

Rijetki su oni koji to čine dobrovoljno. Premijer Milojko Spajić nije među njima. Ni predsjednik Jakov Milatović. Bankovne račune na uvid, kaže statistika, nije dalo više od polovine ministara, i gotovo dvije trećine poslanika.  U onoj manjini koja je dobrovoljno dopustila institucijama uvid u bankovni račun je  predsjednik parlamenta Andrija Mandić.

Istraživanja pokazuju da godinama broj funkcionera koji daju na uvid bankovne račune opada. Istraživanje CIN CG pokazalo je da je u godini kada je Agencija zvanično počela sa radom – 2016, saglasnost za pristup računima dalo tadašnjih 73 odsto javnih funkcionera. Već godinu kasnije taj broj je smanjen na 60 odsto javnih funkcionera i 68,5 državnih službenika, da bi na kraju 2019. bilo svega 57 odsto javnih funkcionera i 65 procenata državnih službenika koji su dozvolili da se kontrolišu njihovi bankovni računi.

Prema podacima iz 2023. godine, podsjetile su nedavno Vijesti,  od 7.041 javnog funkcionera, koliko ih je popisano po posljednjim podacima, Agenciji saglasnost za uvid u bankovne račune nije dalo njih 3.960.

Od 22 čelnika sudstva  samo petoro je dalo saglasnost za pristup podacima na računima bankarskih i drugih finansijskih institucija. A U 17 tužilaštava, tek sedmoro rukovodilaca.

Dejan Milovac iz MANS-a, smatra da je posebno problematično to što su pristup računima ograničavali funkcioneri bivše opozicije, a sadašnje vlasti. Podsjeća da se njihov politički diskurs oslanjao na obećanja o punoj transparentnosti “jednom kad oni dođu na vlast”.

“Samo na primjeru žiro računa možemo da vidimo do koje mjere se mijenja percepcija odgovornosti prema javnosti sa prelaskom iz opozicije u vlast”, smatra.

Bilo bi lijepo da Crna Gora konačno dobije političku klasu odgovornu  prema svojim građanima.  Tako što će za početak biti transparentna.

Milena PEROVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo