Povežite se sa nama

FOKUS

Milioni, avioni i naravno Cane

Objavljeno prije

na

Premijer Milo Đukanović saopštio je početkom sedmice da dugogodišnji pripadnik njegovog obezbjeđenja Zoran Jovanović nije bio na radnom zadatku kod Vladimira Bebe Popovića, kada se ovaj nakon sastanka sa Stankom Subotićem Canetom, obrušio na novinara i fotoreportera dnevnika Vijesti pred zgradom svog Instituta.

„Jovanović je čovjek koji ima svoje slobodno vrijeme, čovjek koji ima i svoja prijateljstva i svoje komunikacije”, rekao je premijer, naglašavajući da je storija sa Bebom još jedna iskonstruisana afera.

Nije prvi put da Đukanovićev tjelohranitelj svoje slobodno vrijeme koristi u društvu Đukanovićevih prijatelja.

Đukanović je svojevremeno u parlamentu izjavio da mu je Stanko Subotić, lice koje je dugo potraživao Interpol, prijatelj, sa kojim je dijelio i optužnicu za šverc cigareta u Italiji.

Jovanović se pominjao upravo u duvanskoj aferi, i to preko transkripata telefonskih razgovora Dušanke Pešić Jeknić, čiji su akteri između ostalih bili Đukanović, njegov tjelohranitelj Zoran Jovanović, šef tadašnje Službe državne bezbjednosti Duško Marković, bivši šef diplomatije Milan Roćen, Aco Đukanović, Veselin Barović, i drugi. A Jovanovićev službeni automobil, koji je vlasništvo Uprave policije, fotografisan je pred vilom Stanka Subotića na Svetom Stefanu 2009. godine, o čemu su javnost informisali mediji. U to vrijeme Subotić je bio na međunarodnoj potjernici.

Jovanović je pripadnik crnogorske policije, ali za razliku od svojih brojnih kolega koji jedva preživljavaju, u godinama dok je čuvao Đukanovića i gradio prijateljstva sa njegovim moćnim saradnicima, nije živio samo od policijske plate. Prema sagovornicima Monitora, Jovanović je svoju luksuznu vilu na obali Morače, u neposrednoj blizini klinike Ars Medica, rentirao stranim delegacijama.

Jovanović nije jedini tjelohranitelj Mila Đukanovića koji je povezivan sa Stankom Subotićem Canetom, Bebom Popovićem i ilegalnom trgovinom duvanskim proizvodima. Dugogodišnji šef obezbjeđenja premijera Đukanovića Ljubiša Mijatović pominje se kao kontakt između Stanka Subotića i makedonskog novinara Zorana Božinovskog, koji se prema sopstvenom iskazu više puta sretao sa Canetom u Vili Montenegro na Svetom Stefanu i to u društvu Mijatovića i Vladimira Bebe Popovića. Božinovski je navodno bio u tom društvu jer je posjedovao crnu svesku, evidenciju, o švercu duvana.

Božinovski je o tim susretima progovorio nakon Subotićevog intervjua Jugoslavu Ćosiću iz 2010, za koji je tvrdio da ga je naručio Beba Popović. U tom intervjuu je Subotić saopštio da posjeduje svesku, u kojoj se nalazila evidencija srpskih kompanija koje su poslovale sa makedonskom duvanskom kompanijom.

,,Taj dokument (zahvalnica Danče Šuturkova za srpski pasoš Mihalju Kertesu!) je dobio od mene u srijedu 2. septembra 2009. godine, oko 19 i 30 h, u vili Montenegro na Svetom Stefanu. U prisustvu Vladimira Bebe Popovića i Ljubiše Mijatovića, izaslanika Mila Đukanovića. Crna sveska i ostala propratna dokumentacija je stigla pošiljkom koju je avionom Montenegro airlines iz Beograda poslao Goran Savić, službenik u crnogorskoj ambasadi”, kazao je Božinovski. Božinovski je kasnije objasnio da on posjeduje još dvije takve sveske i optužio Subotića da mu je zbog toga pripremao likvidaciju.

Mijatović se pominjao i kao gost na svadbi Safeta Kalića, rožajskog narkobosa u bjekstvu, gdje je bio skupa sa pripadnicima ANB, ali i surčinskog klana. Mijatović je bio načelnik SDB-a u Beranama, centru koji „pokriva” Rožaje. U procesu za zločin deportacija iz 1992. pojavio se kao svjedok. Jedan od optuženih Milorad Šljivančanin, bivši komandir CB Herceg Novi, ustvrdio je da ga je krajem avgusta 1997. godine Mijatović, koji je tada bio načelnik SDB u Beranama, pozvao po naređenju tadašnjeg šefa SDB-a Vukašina Maraša i tražio od njega da mu preda sve papire vezane za deportaciju. Mijatović je to na sudu negirao.

U vrijeme deportacija, zločina koji vodi do Đukanovića, Mijatović je, prema sopstvenom svjedočenju, bio u službi javne bezbjednosti u Budvi.

Mijatović je imao debele razloge da bude lojalan svom šefu. Milo Đukanović je Mijatovićevoj NVO Naša krila u prvoj polovini 2000-ih bez naknade ustupio dva vojna aviona, takozvana supergaleba, vrijedna oko šest miliona eura. Taj slučaj je bio predmet interesovanja skupštinskog odbora za bezbjednost.

Nijesu samo Đukanovićevi tjelohranitelji povezivani sa Stankom Subotićem Canetom. Zoran Mugoša, bivši pripadnik obezbjeđenja Svetozara Marovića, poslovao je sa kompanijom Good location investment, koju je u Crnoj Gori osnovala istoimena firma koju vodi Tomas Nig, Subotićev pravni zastupnik.

Mugoša je bivši pripadnik SAJ i jedan je od potpisnika peticije protiv Brajuška Brajuškovića koji je nedavno progovorio o crnim trojkama. Sada je milioner. Mugoši su ispred kuće u Podgorici u prvoj polovini prošle godine zapaljena dva luksuzna automobila.

Mugoša je 2010. godine tužio kompaniju koju vodi Subotićev zastupnik u Osnovnom sudu u Kotoru jer mu, kako je tvrdio, nijesu isplatili sav novac za zemljište u Veljim pločama koje im je prodao. Mugoša je tvrdio da mu je ta kompanija ostala dužna 11 miliona eura.

U Upravi za nekretnine kao vlasnici 53.261 metara kvadratnih u Veljim pločama u opštini Budva, trenutno se vode i Mugoša i Good location. Interesantno je da je na jednom dijelu te zemlje kao teret upisana zabilježba od preko 1.600.000 eura u korist Rajka Medenice, Mugošinog poslovnog partnera i još jednog Marovićevog tjelohranitelja, takođe pripadnika SAJ koji je nedavno potpisao peticiju protiv Brajuškovića.

Kako su bivši pripadnici SAJ i tjelohranitelji Marovića postali milioneri ne zna se. Zajednički privatni posao počeli su sa kompanijom Perjanik, za obezbjeđenje, koju su formirali u Budvi. Ta kompanija osnovala je firmu Security guard koju sada vodi Nenad Krstajić, još jedan SAJ-ovac i još jedan tjelohranitelj Svetozara Marovića koji je potpisao peticiju protiv Brajuškovića.

Zemljište u Veljim pločama nije jedina zajednička vrijedna imovina dvojice Marovićevih tjelohranitelja. Mugoša i Medenica suvlasnici su zemljišta od preko šest hiljada kvadrata u Kolašinu. Zanimljivo je da su sa njima na toj parceli kao suvlasnici upisani i izvjesni Vojislav Zečević, ali i osoba sa zvučnim imenom Vladimir Popović.

Zoran Mugoša ne posjeduje samo nekretnine. On je, prema registru Privrednih društava, osnivač pet preduzeća. Vlasnik je lokala Prive, koji se nalazi u najluksuznijem dijelu Podgorice.

Prema pisanju Dnevnih novina, dio imovine Marovića tokom afere Zavala prepisan je na Mugošu.

Ni Rajko Medenica ne zaostaje sa milionima. Prema Upravi za nekretnine Medenica posjeduje u rodnom Kolašinu poslovni prostor, i preko 20 hiljada kvadrata zemlje od čega je jedan dio nasljeđe, ali je gotovo polovina stečena kupovinom. Glavna imovina mu je, međutim, u Budvi – milionske vrijednosti. Na njega se u Podkošljunu vodi 52.916 kvadratnih metara. Tu je investirao i premijer Đukanović. Đukanović je 2009. u Podkošljunu kupio oko 20 000 kvadrata, planirajući da tu izgradi turistički kompleks.

Medenica je 2007. godine za skoro pola miliona eura kupio parcelu na Svetom Stefanu, na licitaciji na kojoj je učestvovao i Dragan Sekulić, još jedan Marovićev saradnik, o čemu je nedavno pisao Dan. U katastru se međutim ta parcela ne vodi na njegovo ime.

Medenica je najavio da će razjasniti ubrzo otkud mu taj novac, ali to još nije učinio. Bilo bi zanimljivo čuti i za koga je to on, bivši specijalac, kupovao vrijedne nekretnine, s obzirom da se ne vodi kao njihov vlasnik.

Kao i kako su Marovićev tjelohranitelj Mugoša i Subotićev zastupnik Tomas Nig ušli u višemilionski posao u Budvi.

Marović i Stanko Subotić Cane prvi put se javno pojavljuju na čuvenoj slici iz vile Montenegro, prije nekoliko godina, kada je Cane predstavio svoj projekat pasarele – fantaziju kojom je trebalo da poveže ostrvo Sveti Nikola sa Budvom. To nije jedini posao u kom su skupa pominjani. I Marović se povezivao sa duvanskim biznisom. Prema svjedočenju Momira Bulatovića, od svakog šlepera u doba tranzita cigaretama Marović je dobijao određeni procenat, čime je, navodno, Milo Đukanović kupovao njegovo ćutanje.

Marovićeva porodica u Budvi posluje sa Branislavom Mićunovićem, još jednim osumnjičenim za šverc cigareta. Zajednički poslovni partner Marovića i Mićunovića Nebojša Čolan nedavno se pojavio kao jedan od ljudi koji su privatizovali Novi duvanski kombinat.

Tjelohranitelji moćnika, bar oni koji su stekli povjerenje svojih šefova, nijesu, sve su prilike čuvali samo leđa svojih šefova. Već i njihove tajne. A to košta.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo