Neizglasavanje povjerenja Vladi  bi nas vodilo u višemjesečnu političku agoniju pronalaska nove većine, po širini i dubini. Ova agonija bi trajala toliko da u toku ,,postupka” sigurno ne bi ispunili očekivanja koja od nas ima EU

MONITOR: Samo nekoliko mjeseci nakon što je formirana manjinska Vlada, nalazimo se na početku. Opet se govori o izglasavanju nepovjerenja Vladi, i novim izborima. Kako to komentarišete?

KOVAČEVIĆ: Ako sve ovo treba opisati jednom riječju ona bi bila – neozbiljno! Po ko zna koji put se pokazalo da Crna Gora nema političke elite koje bi bile na nivou zadataka koji su pred njima. Značajna većina političkih elita, prosto ne zna da vidi dalje od svog partijskog interesa. I ta činjenica predstavlja zaista veliko ograničenje u razvoju našeg društva.

MONITOR:  Politička kriza izazavana je pitanjima koja polarizuju društvo i podižu nacionalne tenzije – Temeljnim ugovorom sa SPC-om. Da li je ova Vlada trebala u ovom trenutku i na ovaj način da rješava to pitanje?

KOVAČEVIĆ: Kada pričamo o načinu usvajanja Temeljnog ugovora, jasno je da je sporan i način i tajming. Čudi, gotovo i plaši ,,čvrstina” koju je dio Vlade koji je podržavao ugovor demonstrirala, formiranje radne grupe čiji je mandat u punom sastavu trajao dva sata, hitan sastanak sa advokatima SPC-a, javna banalizacija predloga koji su dolazili od javnosti. Utisak je da ovaj dio Vlade nije bio spreman da promijeni ni zarez u tekstu koji su navodno usaglasili sa SPC-om. Prije će biti da su ga dobili sa porukom ,,uzmi ili ostavi”.

Čudi, takođe, i tajming. Zašto se toliko žurilo, zašto je nakon tek nešto više od dva mjeseca rada Vlade pokrenuto ovo pitanje. Zaista je to teško racionalno objasniti. Pa i ako pokušate ovaj tajming analizirati iz najužih političkih potreba SNP-a, kao dijela Vlade koji je blizak SPC-u i kome je ovaj ugovor bio uslov političkog sporazuma, nije jasno zašto ovo nijesu uradili pred izbore u oktobru kad bi im to dalo potreban izborni impuls, a do tada ostavili prostor za neophodne reforme pravosuđa.

MONITOR: Kako vidite argumente partije premijera da je potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om neophodno kako bi se radilo na unapređivanju vladavine prava, odnosno radi dobijanja širokog konsenzusa za izbor sudija i tužilaca?

KOVAČEVIĆ: Kada ne ispoštujete politički sporazum odmah nakon formiranja nestabilne političke većine moraju se naći izgovori i opravdanja za takav postupak. Potpisivanje ovog ugovora je potrebno, ali ne predstavlja uslov za unapređenje vladavine prava kod nas. Upravo je suprotno. Ovim ,,agrumentima” se želi zapravo izbor sudija i tužilaca usloviti potpisivanjem Temeljnog ugovora što predstavlja suprotnost demokratskom i evropskom vođenju politike.

Tvrdnja da je ovo učinjeno zbog postizanja širokog konsenzusa ne može izdržati ni test logike. Svakome ko je pratio proces je iz načina na koji je ovo izvedeno, u žurbi, bez dijaloga, uz sitne proceduralne podvale, odmah bilo jasno da je ovaj epilog neminovan. Onaj ko je ušao u ovo u cilju traženja konsenzusa vodio bi više računa i o političkim interesima onih koji ga dominantno podržavaju u parlamentu a ne samo interesima dijela vlasti ili SPC-a.

MONITOR: A konsultacije koje je premijer najavio  da će održati sa predstavnicima civilnog društva, nakon što je na Vladi usvojena radna verzija Temeljnog ugovora?

KOVAČEVIĆ: Da je premijer mislio da mu je ovaj dijalog potreban pokrenuo bi ga prije usvajanja. Da se Vlada ponašala evropski imali bismo inkluzivan proces u kome bi popravili sve mane teksta i izašli iz procesa onako kako to rade demokratska društva. To se nije desilo i sada se mora raditi kontrola štete.

Predsjednik Vlade vjerovatno nije očekivao gotovo jedinstvenu reakciju NVO sektora za koji je, u svom opozicionom djelovanju, navikao da mu je važan saveznik. Nije navikao niti na otpor međunarodne zajednice koja je svesrdno podržala rizičan projekat manjinske Vlade.

Sada, otvarajući dijalog nakon završenog posla, pokušava umanjiti štetu. U pravu su kolege koje misle da je velika vjerovatnoća da je ovo simulacija dijaloga. Ali, ako je to tako, premijer pravi još jednu grešku koja će mu nanijeti veliku štetu: ,,uspjeh” ovog, naknadnog dijaloga se može mjeriti samo promjenom značajnog dijela spornih djelova teksta ugovora i postizanjem šireg konsenzusa i ničim drugim. Svaki pokušaj instrumentalizacije bi bio srljanje u novu nepotrebnu grešku, a mi vjerujemo da je to i predsjedniku Vlade jasno.

MONITOR: DPS je, zbog Temeljnog ugovora, odnosno, kako su naveli „napuštanja evropske agende“ , najavio inicijativu za glasanje nepovjerenja Vladi. Kako vidite sudbinu te inicijative, odnosno mogući rasplet?

KOVAČEVIĆ: Tri su moguće opcije za razrješenje ove situacije: da se napravi korak nazad, uradi ozbiljan javni dijalog i nađe širi konsenzus oko teksta ugovora, u skladu s političkim dogovorom o formiranju Vlade i zbog koga ministri neće bježati sa sjednica. Ovo bi bio najjednostavniji ali ujedno i scenario za čije ostvarenje postoji mala vjerovatnoća.

Drugi je (ne)izglasavanje povjerenja Vladi koji bi nas vodio u višemjesečnu političku agoniju pronalaska nove većine, po širini i dubini. Ova agonija bi trajala toliko da u toku ,,postupka” sigurno ne bi ispunili očekivanja koja od nas ima EU.

I treći bi bio skraćenje mandata parlamentu koji bi, pored ključnog gubljenja vremena, bio i veoma rizičan zbog toga što mi imamo gore uslove za izbore od onih iz 2020. godine, a koji su i tada od većine javnosti označavani kao veoma loši.

MONITOR:  Tvrdite da bi rušenje manjinske vlade nakon samo nekoliko mjeseci, proizvelo negativan politički efekat. Kakav?

KOVAČEVIĆ: Teško je pronaći pozitivan efekat u ovom momentu. Iznevjerena očekivanja građana/ki. Iznevjerena očekivanja međunarodne zajednice. Gubljenje ključnog vremena za reforme i odblokiranje procesa pregovora sa EU. Gubljenje povjerenja u institucije. Propuštanje šanse za ubrzan put prema EU. Povećanje nepovjerenja među ključnim političkim akterima čime se smanjuje mogućnost za izlazak iz ove situacije, bilo prije bilo nakon izbora. Mogući izlazak na izbore po nereformisanom izbornom zakonodavstvu i bez postojanja Ustavnog suda. Sve ovo i još dosta stvari nam govori da se nalazimo u jako teškom političkom momentu iz koga je teško izaći.

Nije bez razloga međunarodna zajednica svesrdno podržala izbor ove Vlade, iako je to daleko od idealnog demokratskog scenarija. Ona je viđena kao šansa da se ovo društvo makar za neko vrijeme umiri i stabilizuje. Povratak nekoliko mjeseci unazad bi bio katastrofalan. U lavirint odakle je svaki put sve teži izlazak.

MONITOR: Da li je Crna Gora spremna za izbore u slučaju rušenja Vlade?

KOVAČEVIĆ: Nije. Da jeste rješenje ove situacije bi bilo značajno jednostavnije.

Pored toga što su političke elite opstruirale izbornu reformu pojavio se i jedan jako važan novi momenat: Ustavni sud od septembra neće biti funkcionalan i neće moći donositi odluke. Ako partije, koje imaju katastrofalne odnose, ne izaberu sudije Ustavnog suda, mi ćemo biti pred veoma bizarnim izborom: ići na izbore bez zaštite biračkog prava odnosno Ustavnog suda ili odlagati izbore, vjerovatno opet neustavno. Zaista je teško odlučiti koja je gora od ove dvije opcije.

Ovdje valja pomenuti zaboravljeni birački spisak, individualne kandidature, otvorene liste, depolitizaciju izborne administracije, zloupotrebu državnih resursa, strane uticaje i druge stvari koje su političkim elitama postale nevažne u prethodne dvije godine.

MONITOR: Koji je po Vama najbolji scenario izlaska iz još jedne u nizu političkih kriza?

KOVAČEVIĆ: Umorna sam od manje loših izbora. I od biranja manjeg zla. I mislim da nijesam u tome usamljena. Dobre ideje nema ko da čuje, najbolje scenarije nema ko da implementira.

MONITOR: Kako vidite incidente u  Nikšiću, povodom proslave  13. jula?

KOVAČEVIĆ: Mi smo, nažalost, normalizovali nasilje. Do te mjere da svi treba da se bojimo da li će nas neko zbog javno izraženog stava fizički napasti na ulici. I bez previše nade da će nas nadležni organi zaštititi.

,,Kontramiting” u Nikšiću je najavljivan danima kroz javne i manje javne kanale. Policija je sve to morala znati, ako su radili svoj posao. Zašto je procijenjeno da dva paralelna skupa nijesu prijetnja za bezbjednost, kako je dopušteno da se oni ,,dodirnu”, da li je policija zaista propustila grupu ekstremista do trga, da li je bilo učešća stranih državljana, je li bilo prekomjerne upotrebe sile – sve su to pitanja za policiju, ali i za političare. Pravdanje policije da nijesu nadležni za ,,procjene ideoloških obilježja” je apsolutno neprihvatljivo. Posao policije jeste baš to – da zna sa kojih političkih pozicija djeluju te grupe. Ovakav stav, godinama unazad,  je doveo do toga da danas imamo organizovane ekstremne desničarske grupe koje nastoje da ,,regulišu” naše živote u skladu sa svojim svjetonazorom. Platićemo visoku cijenu ako nadležne institucije nastave da ignorišu ove pojave.

Milena PEROVIĆ