Povežite se sa nama

INTERVJU

MILAN ĐORĐEVIĆ, PISAC I PREVODILAC: Masovna praonica mozga

Objavljeno prije

na

U životu Milana Đorđevića, jednog od najznačajnijih srpskih pjesnika, mnogo toga se dogodilo u poslednjih deset godina. Dobio je niz važnih književnih nagrada, puno objavljivao. Najmanje smo, ipak, u ovom razgovoru pričali o umjetnosti, književnosti i književnom prevođenju, kojima je posvetio stvaralački život. Jer, Milan Đorđević je i jedan od malobrojnih građana Srbije koji su političarima postavljali prava pitanja.

MONITOR: Devedesetih ste se svrstali među intelektualce koji su se predstavljali kao ,,Druga Srbija,,. Danas već postoji, tvrde neki, i ,,Treća Srbija,,. Da li vam ova podjela još uvijek nešto znači?
ĐORĐEVIĆ: Nikad nisam voleo etikete. Ne znam ni da li sam intelektualac. Pisac sam. Ime Druga Srbija je bilo ime za opredeljenje jednog broja ljudi za normalnu Srbiju, državu uređenu i zakonsku gde će se tolerisati razlike u shvatanjima. I gde će čak biti dosadno. I gde neće biti šovinizma, ideoloških, verskih, nacionalnih mržnji i svakakvih proganjanja. Ja sam i danas za takvu državu u kojoj će vladati tolerancija prema drugačijem.

MONITOR: Bili ste, nakon 5.oktobra, viđeni za jednog od novih kulturnih diplomata. Do toga, iz nekih razloga nije došlo. Kako razmišljate o tom vremenu nakon ovih deset godina?
ĐORĐEVIĆ: Pa nisam se uklapao u nekakve i nečije lične i profesionalne interese. Malko sam nedisciplinovan. Javno govorim šta mislim. Zapravo, nisam za rad u državnoj birokratiji. A ono je bilo vreme posttotalitarnih koraka. Dosta naivnosti, grešaka, ali i dobrih poteza i dobrih namera. A i puno veštog snalaženja kod starih moćnika i njima bliskih ljudi. No, ljudi se ipak menjaju. Pa ponekad upravo oni od kojih to najmanje očekujemo, gle, naprave dobre političke poteze. I realizuju ono što je trebalo da urade neki drugi ljudi.

MONITOR: Kolika je, zaista, odgovornost umjetnika za ono što se događa oko njega, u njegovoj blizini ali i «planetarno»? Kako gledate na naše hajdegere i hamsune?
ĐORĐEVIĆ: Hm, odgovornost umetnika? Ista kao i odgovornost drugih građana na ovoj planeti u koju će jednom možda katastrofalno udariti asteroid. Ali kod nas ne vidim takve darovite i izuzetne ljude kao Hajdegera i Hamsuna. Ova dvojica su u izvesnim trenucima bili bliski Hitleru, ali stvorili su velika dela koja ostaju i posle njihovih zabluda i groznih političkih opredeljenja. Eto, često dobra etika i moral nisu bliski stvaralačkoj genijalnosti. Pa zar i genijalni pesnik Fransoa Vijon nije bio kriminalac? Slično je i sa Žanom Ženeom.

MONITOR: Oduvijek živite na Dedinju, ekskluzivnom srpskom i jugoslovenskom, ne manje crnogorskom toponimu.Vaš otac, arhitekta, bio je jedan od rijetko autentičnih dedinjskih stanovnika. Većina je za dedinjsku adresu imala samo ,,istorijsku” potvrdu?
ĐORĐEVIĆ: Ne živim na Dedinju već na Topčiderskom brdu, mada je to blizu i ljudi već to izjednačavaju. Ne, moja majka je živela na Brdu. Otac je iz centra Beograda. Tu su živeli tetka moje majke i ujak koji je bio političar u kraljevini Jugoslaviji, čak i savetnik kneza Pavla. Da, tu na Brdu ima puno istorije. Moram priznati da sam upoznao i razne „istorijske” ljude. A od detinjstva bio sam pomalo opterećen pričama roditelja o istoriji, svakodnevnoj politici… Zato danas više volim ljude koji žive običan a ne „istorijski” život, ako je to uopšte moguće ovde kod nas gde skoro svaka generacija, nažalost, doživi rat.

MONITOR: Kada umjetnik može da stane iza nečeg što nije u osnovi njegovo, nekog pokreta ili čak političkog programa? I dokle? Sjetimo se samo Vladimira Majakovskog, pjesnika moderniste, bundžije i nekonformiste, koji je boljševičkoj propagandi dao vrlo interesantan i kreativan doprinos…
ĐORĐEVIĆ: Umetnici se oduševljavaju mnogim stvarima kao i svi drugi ljudi. Dobro, malo su možda neuravnoteženiji i emotivniji u tome. A često su sposobni da se jednom oduševljavaju jednim a nešto kasnije nečim što je sasvim drugačije. I to rade vrlo iskreno, uspešno i sa puno blagoglagoljivosti i skoro virtuozne rečitosti.

MONITOR: Kako objašnjavate trivijalnost, agresivnost i neskrivenu proračunatost u koncepcijama kulturne politike, ne samo u Srbiji?
ĐORĐEVIĆ: Pa živimo u svetu masovne propagande. Za to kao da služe masovni mediji. Pranje mozga je nešto skoro svakodnevno. Cilj je što pre se obogatiti,steći moć i prodati čak i ono što baš nije za prodaju. A patnja i osiromašenje ljudi su sve veći. Otud i ta ekonomska planetarna kriza. Za koju stručno kažu da će brzo proći. Nadam se, bez svetskog rata.

MONITOR: Vi ste i prevodilac. Imamo li, na području naših maternjih jezika na kojima se savršeno sporazumijevamo, političko-nacionalno nepristrasnih lingvista koji bi razriješili haos?
ĐORĐEVIĆ: Nisam stručnjak-lingvista. Ali mislim da politika, bez obzira na moje simpatije ili antipatije, ne sme da se meša u ta pitanja. I ne sme da njima direktno ili indirektno manipuliše. Lako je manipulisati ljudima i njihovim nacionalnim osećanjima. Pogotovo kad ljudi žive u sve većoj materijalnoj oskudici i krizi. Znam, vi me ovo pitate zbog aktuelne polemike oko crnogorskog jezika. Pa neka bude što više jezika. Ali neka nas oni ne udaljavaju nego približavaju. Mnogo je lepše kad jezik izražava radost i ljubav nego netrpeljivost i mržnju. A valjda ima i političko nepristrasnih lingvista. No, sve će ove polemike jednom proći i prestati.

MONITOR: Kao dijete iz buržujsko ljevičarske porodice, imali ste ,,složeniji vid” za posmatranje događaja. Kako biste okarakterisali Titov životni stil, da li je on bio tek nesuđeni američki milijarder, kako je sam govorio da je mogao postati, ili tek nesavršeni ,,mentalni boljševik” koji je i sebi i nama dopuštao nešto slabosti na putu u komunizam?ĐORĐEVIĆ: Ja sam buržujsko dete majke koja je, mada iz bogate buržujske porodice, bila levičarka i oca koji je bio antikomunista. Braća su mu bili kraljevski oficiri u ratu 1941. godine a posle 1945. čak je kao arhitekta radio za Britance tj. za pisca Lorensa Darela (živeo je u kući koja je pored kuće gde je umrla moja prabaka i pored manje kuće gde ja sada živim). Dakle, moj otac je radio za Darela, kao šefa kulture ambasade Velike Britanije u Beogradu.Vaspitan sam antititoistički. Ali danas mi je smešno ovo opanjkavanje Josipa Broza. Čak i od strane onih koji su mu se žestoko dodvoravali. On je istorijska ličnost, sa svim ljudskim manama i vrlinama. O pokretu koji je vodio i o njegovoj ulozi u svemu tome govoriće neki neopterećeni budući istoričari. A mi ostali, sadašnji, možemo da budemo najčešće lični u odnosu na Broza.

MONITOR: Mihajlo Mihajlov je za Slobodana Miloševića govorio da je on bio ,,postmoderni diktator”. Šta vi mislite kakav je bio njegov cilj, na kome je otvoreno miješao ideologije i političke karte, ali je, za razliku od Tita, poraz doživio za života. Ima i onih koji tvrde da je Milošević samo posljedica sistema vrijednosti u SFRJ, ali i to da je on samo fizički mrtav?
ĐORĐEVIĆ: O Mihajlu Mihajlovu, lucidnom intelektualcu, istinskom ovdašnjem disidentu, mislim sve najbolje i sa njegovim stavovima se slažem. Žao mi je što srpska sredina ne uviđa njegovu veličinu. A Josip Broz Tito je bio čovek koji poznaje život. Valjda otud njegov komunistički pragmatizam. Slobodan Milošević je bio nedorastao ulozi koju je igrao. Pomalo je to što je radio posledica onog ranijeg sistema vrednosti. Ali neki iz drugih sredina nisu igrali ulogu koju je igrao Milošević. Bili su pametniji. Pa su postali politički kreativniji. Žao mi je što nismo razgovarali mnogo više o književnosti jer politika ipak nije najvažnija stvar na svetu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo