Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MIHAILO BANJEVIĆ NAPUSTIO ATLAS GRUPU: Spašavaj se ko može

Objavljeno prije

na

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, stoji u dopisu koji je prošle nedjelje Mihailo Banjević uputio Dušku Kneževiću, vlasniku i predsjedniku Atlas grupacije. Ostavku je pratio spisak Banjevićevih dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas Hotels group Bar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajma Budva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Više nego dovoljno da se shvati kako je Atlas grupu napustio njen drugi čovjek. Potom je lično Duško Knežević pokušao da objasni i umanji značaj Banjevićeve ostavke, ali i svih drugih problema koji, kako se među verziranima govori već neko vrijeme, prate njegovu poslovnu imperiju.

Atlas grupa je privatna kompanija koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati, ustvrdio je Knežević u intervjuu agenciji Mina biznis, u kome je – nadugo i naširoko – radio baš ono što, navodno, ne mora, obrazlagao vlastita poslovna i kadrovska rješenja. Nije potrebna posebna vještina da bi se iz ponuđenih odgovora shvatilo kako su započeti, ali i tek planirani projekti Atlasa u velikoj mjeri zavisni od kooperativnosti Vlade i lokalnih samouprava u Podgorici, Budvi, Herceg Novom… Što, ujedno znači da nijesu pod stvarnom kontrolom Kneževića i njegove Grupe.

Knežević je prilično neubjedljivo pokušao da odgovori na spekulacije da se Banjević povukao nezadovoljan formiranjem takozvanog Investicionog komiteta. Riječ je o tijelu sastavljenom mahom od ljudi bez značajnijeg poslovnog iskustva, koje je, bez stvarne odgovornosti, dobilo neku vrstu ,,mentorstva” nad zvaničnim menadžmentom kompanija iz Atlas grupe.

„Novoformirano tijelo ima konsultantsku funkciju prema vlasnicima i menadžmentu”, rekao je Knežević Mini, objašnjavajući da Komitet ,,sačinjavaju obrazovani mladi ljudi sa ciljem da se postigne što veća sinergija svih članica Atlas grupe”. Onda je prezentovao ideju izgradnje novog grada. Knežević planira da u Golubovcima, na prostoru na kome su (danas njegovi – i u stečaju) AD Staklenici nekada uzgajali desetine tona kvalitetnog i cijenjenog povrća, izgradi – tržni centar. ,,Sa brojnim sadržajima”, hvali se Knežević i otkriva da mu je u tom poslu glavni saveznik gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović. Rizična je to karta.

Ko poznaje Mihaila Banjevića, preciznije – njegovu poslovnu biografiju – zna da on u takvim maštarijama ne učestvuje. Može biti da se, kao što pišu mediji, sprema za penziju, da se zasitio obaveza i umorio od loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe ili ga nervira podređen položaj pred tzv. Investicionim komitetom. Sve je to ipak sitnica spram činjenice da se Knežević, nakon što je svoju poslovnu imperiju (a ona prije nekoliko godine nije bila mala ni u regionalnim razmjerama) umalo utopio u katakombama Atlas centra, sada sprema na još veću odiseju – zidanje novog grada.

To je bio prevelik izazov za čovjeka koji je doba ratova, međunarodnih sankcija i hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) proveo kao direktor Fonda PIO. Poprilično uspješan, ustvrdiće stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na ta vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Paralelno je Banjević obavljao posao predsjednika Odbora direktora Kombinata aluminijuma – u tom trenutku najznačajnijeg crnogorskog preduzeća. Istovremeno je sredinom devedesetih, sa ekipom saradnika, predstavljao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Stvar je funkcionisala tako kao da je neki uticajan akcionar Vektre, DPS na primjer ili neko iz samog vrha te partije, odabrao revizora od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je, praktično preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila izrasla u glavnog partnera KAP-a.

Kako je tako nešto bilo moguće? Mihailo Banjević i Danilo Vuksanović, tadašnji generalni direktor KAP-a, to znaju bolje čak i od Dragana Brkovića. Ali, znaju i zašto ćute na tu temu. ,,To pitanje je opasno po život”, odgovorio je jednom Banjević potpisniku ovih redova i – promijenio temu. Uglavnom, Banjević je, kao generalni direktor KAP-a, potraživanja Vektre, Glenkora i Standard banke uspio da spakuje u tendersku dokumentaciju dovoljno kvalitetnu da je zagrizu i progutaju i ekspertski timovi Olega Deripaske.

Branko Radulović, poslanik DF-a, jesenas je podsjetio na tu priču tako što je Vrhovnom državnom tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević.

Tek da se zna: ekspertima Rusala trebalo je više od godinu da shvate da su u Dajbabama kupili mačku u džaku i pokrenu arbitražni postupak u Njemačkoj, zahtijevajući naknadu od 300 miliona eura.

Banjević je već tada, čudne li koincidencije, uveliko bio prvi čovjek Brkovićeve Vektre. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Novinarima je predočio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti šest puta veća od 60 miliona koliko su iznosile ugovorene obaveze, te da će do 2010. Vektra u Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Monitor je bio među onima koji su se prisjetili da se Banjević, zapravo, vratio na čelo HTP Boka. Tu je, takođe kao predsjednik borda, bio i 1994. godine. Tada je za izvršnog direktora kompanije imenovan Milan Tripković koga je vlast, dvije godine kasnije, optužila za pronevjeru 11 miliona maraka. Novac nije pronađen. Tripković je nakon višegodišnjeg bjekstva odrobijao četiri i po godine dok je Banjević nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke u Crnoj Gori.

Banjevićev povratak u Herceg Novi nije bio tako uspješan. Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je napustio Vektru i prešao u Atlas grupu. Bilo je to, nekako, baš u vrijeme kada su Knežević i Milo Đukanović (tada samo biznismen, predsjednik DPS-a i poslanik bez obaveza) kao najbolji drugovi obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je Banjević otišao iz Vektre.

Uglavnom, ima dosta onih koji ne žele da im se ime pominje u novinama, koji tvrde kako je Banjevićeva ostavka Brkoviću najavila nevolje sa kojima se od tada do danas suočava Vektra. Isti su spremni da povuku paralelu između onoga što se tada dešavalo sa Vektrom (dugovi, blokade, stečaj) i onoga što se sada dešava sa Atlas grupom (gubitak vlasništva nad Atlas centrom, problemi sa privatizacijom bolnice u Meljinama…).

Mihailo Banjević sa više od četiri decenije iskustva u vrtlogu ovdašnjih ekonomskih, političkih i bezbjednosnih virova, ne vuče potez prije no što dobro proračuna. Zato je on jedan od rijetkih koji su radili za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,propalim firmama ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Mada je, svojevremeno, tvrdio sasvim suprotno (Montenegrobanka je ubijena da joj državne firme ne bi vraćale dugove). Banjević je uvijek znao da odabere pobjedničku stranu. Malo li je?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

GODINA ZA NAMA: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Briselu, 26. juna, Crna Gora je dobila IBAR,  ispunivši prelazna mjerila za poglavlja 23 i 24. Nakon dva dana, parlamentarna je većina izglasala Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen, kao odgovor na glas Crne Gore za Rezoluciju UN o Srebrenici.  Iz Hrvatske su račun su ispostavili i ovog decembra kada Crna Gora nije dobila zeleno svjetlo za  zatvaranje poglavlja 31

Godina je počela svađom premijera Milojka Spajića i predsjednika države Jakova Milatovića, dok su Andrija Mandić i Milan Knežević sve glasnije insistirali na rekonstrukciji 44. Vlade.

Na sjeveru nije bilo snijega ni skijanja, ali je odjeknula vijest da je  u Kolašinu porcija kačamaka 30 eura. „ Pita Podgoričanin djevojku sa kojom je došao u Kolašin: Hoćeš da idemo na kačamak ili da ti kupim patike?“, smislili su duhoviti.

U januaru je završena Vladina akcija Stop inflaciji, pa su cijene ponovo vraćene na staro – skupo.

Saznali smo i da Skupština ima 35 automobila, a od njih 10 kupljenih 2023. i pored zaklinjanja u racionalizaciju. U februaru novi podatak – registrovano 4.658 vozila u državnom vlasništvu, za 377 više nego u odnosu na 2022.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić primio je u goste mitropolita SPC Joanikija. Za tu priliku Mandić je u svoj kabinet postavio trobojku, a mitropolit se pohvalno izrazio o radu Skupštine. Opozicija je protestovala, trobojka ostala.

Zbog kritike visokih predstavnika SPC pred podgoričkim sudom za prekršaje počelo je krajem  januara suđenje istoričaru Bobanu Batrićeviću. Peticiju podrške Batrićeviću potpisalo je 1.800 građana. Postupak je kasnije obustavljen.

Monteput je raspisao javni poziv za izradu projekta autoputa Bar-Boljare, dionica Andrijevica-Berane-Boljare, dužine oko 50 kilometara.

Krajem januara, Milorad Marković izabran je za vrhovnog državnog tužioca Crne Gore. Njegovim izborom završeno je petogodišnje vd stanje  nakon što je mandat istekao  Ivici Stankoviću.

Izbori i u DPS-u,  Danijel Živković postao je lider te partije. Četvrti u istoriji te stranke, nakon Momira Bulatovića, Milice Pejanović- Đurišić i Mila Đukanovića.

Dobili smo i prve preliminarne rezultate popisa – broj stanovnika se od 2011. do 2023. povećao samo za dva odsto, dok je došlo do rasta broja stanova za 26 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJZVUČNIJI SUDSKI POSTUPCI JEDVA NA POČETKU: Pravda spora, a pravosuđe još sporije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više sudskih postupaka u najvećim predmetima sporo klacka u mjestu.Slučaj  Vesne Medenice, bivše predsjednice Vrhovnog suda, vraćen je   na početak. Miloš Medenica u pritvoru može biti još pet mjeseci i četiri dana, kada će izaći na slobodu ukoliko do tada ne bude izrečena presuda ili  on, eventualno, bude osuđen na kaznu zatvora kraću od njegovog dotadašnjeg boravka u Spužu

 

 

Bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica uhapšena je 17. aprila 2022. godine. Iako je tužilaštvo već u oktobru iste godine podiglo optužnicu, sud je nakon gotovo dvije godine predmet vratio na ponovno suđenje.

Medenica je gotovo 20 godina bila alfa i omega crnogorskog pravosuđa, a koliko je ta institucija urušena pokazuje njen sudski proces koji jedva da je i počeo, a moraće da počne ponovo. Nakon godine, 10 mjeseci i četiri dana od potvrđivanja optužnice i poslije više od 20 odgođenih ročišta, Viši sud u Podgorici odlučio je da konačno zamijeni predsjednicu Vijeća suda Nadu Rabrenović, koja je zadužila predmet.

„Rješenjem predsjednika Višeg suda u Podgorici Zorana Radovića, predmet je oduzet predsjednici Vijeća suda, sudiji Nadi Rabrenović, i on je, metodom slučajne dodjele, zadužen u rad kod sudije Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici Vesne Kovačević“, precizirali su iz Višeg suda.

Predsjednik suda je, navode, to učinio jer je riječ o pritvorskom predmetu ,,koji je hitne prirode“. Predmeti, čija je hitna priroda propisana zakonom, mogu se oduzeti sudiji ako sudija zbog spriječenosti za rad nije u mogućnosti da u tim predmetima postupa blagovremeno, odnosno, u zakonskom roku. Zbog odsustva sutkinje  Rabrenović, od 2. oktobra se čeka odluka o još jednom u nizu prijedloga da se Milošu Medenici uz jemstvo da neće pobjeći, omogući da se brani sa slobode. On je u pritvoru od 25. maja 2022.

Shodno zakonu, Miloš Medenica u pritvoru može biti još pet mjeseci i četiri dana, kada će izaći na slobodu ukoliko do tada ne bude izrečena presuda i on, eventualno, bude osuđen na kaznu zatvora kraću od njegovog dotadašnjeg boravka u Spužu. Sud je dužan da u roku od tri godine od podizanja optužnice donese presudu, u protivnom nema pravo da optuženima dalje produžava pritvor.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) policija je u petak 13. decembra uhapsila bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Milutina Simovića, bivšeg sekretara tog ministarstva Nemanju Katnića i bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović. Krivičnom prijavom obuhvaćen je još jedan ministar poljoprivrede Budimir Mugoša. I on je saslušan u tužilaštvu.

Nakon saslušanja kod specijalnog tužioca Jovana Vukotića, Simović je pušten da se brani sa slobode, dok je Ivanoviću i Katniću određeno zadržavanje do 72 sata. Ipak, Viši sud nije prihvatio prijedlog tužilaštva da se nekadašnjem državnom sekretaru Katniću odredi pritvor, nakon čega je pušten na slobodu uz mjeru nadzora zabrane sastajanja sa određenim licima. Po saslušanju, i bivša načelnica za finansije Perović puštena je da se brani sa slobode.

SDT sve njih sumnjiči za zloupotrebu položaja, odnosno da su državni budžet oštetili za više od 300 hiljada eura nezakonitim isplatama nevladinim organizacijama iz agrobudžeta.

Simovićev advokat Miroslav Adžić saopštio je medijima da je njegov klijent detaljno iznio odbranu pred tužiocem u vezi sa isplatom iz agrobudžeta u iznosu od 8.200 eura za koju je, prema sumnjama tužilaštva, bila nepotpuna dokumentacija u arhivi ministarstva.

Advokatica Budimira Mugoše, Ana Stanković-Mugoša, saopštila je da je njen branjenik dao izjavu u SDT-u na okolnosti krivične prijave da je 2016. godine odobrio da se iz agrobudžeta isplati 1.860 eura u korist NVO Udruženje vinara i vinogradara Crne Gore. Advokatica je navela da je tadašnji ministar imao ovlašćenje za tu isplatu jer u agrobudžetu postoji stavka za tu namjenu.

Advokat Veselin Radulović,  podsjetio je da su osumnjičeni u ovom slučaju navodno oštetili budžet za oko 300.000 eura, ali je i upozorio da se ,,Simoviću stavlja na teret pronevjera od oko 8.200 eura. Ako je to zaista tako, možda nije bilo potrebe za pravljenjem spektakla. Ne treba praviti spektakularna hapšenja,” kazao je Radulović i dodao da u slučaju Simovića nije ni predložen pritvor.

Član Odbora za antikorupciju, gradonačelnik Nikšića i poslanik Nove srpske demokratije Marko Kovačević pozdravio je hapšenje: ,,Mora se odati priznanje, ali i konstatovati da smo samo dotakli mali vrh debelog brijega kada je u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije”. Inače, parlamentarna većina mjesecima odbija da se izjasni o zahtjevu tužilaštva da se poslaniku Kovačeviću ukine imunitet.

S druge strane Ljiljana Simović, supruga bivšeg ministra, izjavila je da je ponosna na sve što je njen suprug učinio za Crnu Goru.  ,,Ovom prilikom želim da kažem da sam veoma ponosna na ono što je moj suprug proteklih 20 i kusur godina uradio za ovu državu. I da uzdignute glave hoda cijela naša porodica širom Crne Gore za sve ono što je učinio u sektoru poljoprivrede tokom svog rada”, rekla je Simović.

Prema podacima u posjedu Akcije za socijalnu pravdu (ASP), a koje se odnose na 2015., 2016. i 2017. godinu, određene isplate sa budžetske linije za subvencije u poljoprivredi i ribarstvu pokazuju da su pojedinim NVO plaćani iznosi od par stotina eura, pojedinim po više hiljada eura, a nekima u desetinama hiljada. Iz ASP-a navode da je novac namijenjen poljoprivredi isplaćivan nevladinim organizacijama koje se bave kulturom, socijalnom zaštitom, dječjim pravima, mentalnim zdravljem, studentima, kao i sportskim organizacijama – fudbalskim i biciklističkim. ,,Pored toga, sa pozicije subvencija za poljoprivredu i ribarstvo novac je u desetinama hiljada eura tokom 2015. godine i 2016. godine plaćan i jednoj turističkoj agenciji u Podgorici”, navode iz ASP-a.

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine. ,,Čime je nevladinim organizacijama pribavljana korist, a oštećenoj Crnoj Gori nanijeta šteta u visini od ukupno preko 300.000 eura”, piše u saopštenju Specijalnog državnog tužilaštva.

Agrobudžet u vrijeme dok je Ivanović bio na čelu resora poljoprivrede u Vladi premijera Mila Đukanovića tokom 2014. godine iznosio je 14 miliona, a naredne 2015. godine nepunih 15 miliona. SDT vjeruje da je šema nezakonite isplate novca NVO u manjem obimu funkcionisala sve do ljeta 2019. godine, kada je Agrobudžet iznosio 22 miliona eura.

Milutin Simović bio je od 2016. do 2020. godine ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja i potpredsjednik Vlade u vrijeme dok je premijer bio Duško Marković. Bio je Simović i dugogodišnji gradonačelnik Nikšića. Poljoprivredom je rukovodio i početkom 2000-ih ih kada je izbila afera oko prosipanja 50.000 litara mlijeka zbog kvara u fabrici mlijeka Zora u Beranama. Optužio je tada ministar Simović novinare za dezinformacije: ,,neprijatelji ne daju Zori da svane”. Kasnije je direktor fabrike Tom Hodž uhapšen i odležao je godinu dana zatvora, dok njegovi domaći pomagači nikada nijesu kažnjeni.

Petar Ivanović bio je ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja od 2012. do 2016. godine, a potom je obavljao posao poslanika u Skupštini. Ivanović je od 2018. do maja 2023. godine bio ekonomski savjetnik bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Budimir Mugoša je takođe bio ministar poljoprivrede u prelaznoj vladi 2016. godine, a bio je i na čelu Opštinskog odbora SDP-a u Podgorici.

Katnić je bio državni sekretar Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja od januara 2013. do oktobra 2017. u vrijeme dok su ministri bili Petar Ivanović, kratko Budimir Mugoša i kasnije Milutin Simović. U septembru 2017. godine, Katnić je prešao u Ministarstvo finansija, gdje je obavljao poslove vezane za finansijsko upravljanje i efikasno funkcionisanje sistema unutrašnjih kontrola IPA programa.

Ivanović je uhapšen u kući u Doljanima, a brojni policijski pripadnici satima su pretresali vilu, imanja i vinograd u vlasništvu funkcionera Demokratske partije socijalista i bliskih mu srodnika. Javnost je na TV snimcima mogla da vidi luksuznu vilu i vinograde bivšeg ministra. Pretres Ivanovićeve imovine u Podgorici, Baru i Kotoru trajao je puna dva dana.

Monitor je 2021. istraživao finansije tada odlazećeg predsjednika Opštine Nikšić Milutina  Simovića koji jeu septembru 2019. godine kupio imovinu vrijednu 242.000 eura. Ispostavilo se da prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, zaključeno je u istraživanju, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac.

Simović se tako hapsi i pušta za 8.200 eura. A političari sada više i ne pominju dugo najavljivani u pripremama Zakon o porijeklu imovine.

 

 

Abu Dabi fond

Viši sud krajem oktobra ove godine potvrdio je optužnicu za aferu Abu Dabi fond, a sudski postupak u tom predmetu očekuje okrivljene bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Budimira Mugošu, koje SDT optužuje za zloupotrebu položaja u ovom slučaju.Optužnicom je obuhvaćen i Zoran Vukčević, nekadašnji čelnik Investiciono-razvojnog fonda (IRF), za nesavjestan rad u službi. Na optužnici za nenamjensko trošenje kreditne linije od 50 miliona dolara (plasirana je, otprilike, polovina tog novca) su i nekadašnji direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Blagota Radulović i procjenitelj Milan Adžić.

Abu Dabi fond za razvoj (ADF) je državna agencija Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je za podsticanje poljoprivrede na sjeveru Crne Gore 2015. obezbijedila kredit od 50 miliona dolara.Optužnicom SDT-a oni se terete za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja od 2015. do 2017, tokom dodjele novca iz kredita Abu Dabi fonda.

Bivši ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović više je puta govorio o navodnim nezakonitostima koje je zatekao u tom resoru, nakon smjene DPS vlasti u  avgustu 2020.

U februaru 2021. godine, pred novinarima je govorio o dokumentaciji o kreditu iz Abu Dabi fonda, rekavši tada da je bivši ministar Ivanović otvorio specijalni račun u Prvoj banci na koji su legle dvije tranše kredita iz Abu Dabi fonda u ukupnom iznosu od 29,6 miliona dolara, mimo državnog trezora.Tada je rekao i da je kompletnu dokumentaciju predao SDT-u.

,,Novac je prebačen na specijalni račun u Prvoj banci koji se nalazi van sistema državnog trezora. Nemamo informacije ko je otvorio ovaj račun, niti o tome ima podataka u Ministarstvu finansija.Sva plaćanja koja se tiču državnog novca moraju ići preko sistema trezora”, rekao je Stijović tada.

Kazao je i da su od Prve banke tražili informacije o tome ko je otvorio specijalni račun u Prvoj banci, gdje je novac uplaćivan po nalozima bivših ministara Simovića i Ivanovića, dok je Nemanja Katnić ,,pratio cijeli posao”, a Blagota Radulović odobravao.

Svi osumnjičeni su negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo