Povežite se sa nama

SVIJET

MIGRANTSKA KRIZA I PROMJENE U EVROPI: Orban kao putokaz 

Objavljeno prije

na

Ovih dana se zemlje istočne i srednje Evrope ne sukobljavaju kao 2015. godine sa EU i Nemačkom. Nisu vlasti tih zemalja promenile politiku prema migantima  već se  u mnogo većoj meri EU približila stavovima Višegradske grupe

 

„Mi to možemo!”, glasio je slogan njemačke kancelarke Angele Merkel iz avgusta 2015. Ubrzo potom Nemačka je na nekoliko nedelja otvorila  granice što je omogućilo masovni dolazak izbeglica, migranata i tražitelja azila preko Mađarske, Austrije i tzv. Balkanske rute. Kritiku da je u zemlju pustila stotine hiljada neregistrovanih osoba kancelarka Merkel je tih dana odlučno odbacila: “Ukoliko sada još moramo da se  izvinjavamo zato što smo u nužnoj situaciji pokazali humano lice, onda ovo više nije moja zemlja”.

Danas je ton potpuno drugačiji. Nemačka vlada je jasno dala do znanja da se događaji iz 2015. više ne sme ponoviti. Za čekanje hiljada igranata na tursko-grčkoj granici kancelarka Merkel je upotrebila pojam “slepa ulica”. “Kritičnu situaciju” kao 2015. kada su usred leta hiljade čekale na železničkoj stanici u Budimpeštiviše ne pominje.

Šta se promenilo tokom pet godina? Europska unija (EU) danas mnogo više energije ulaže u zaštitu spoljnih granica. Predsednici država i vlada zemalja članica EU neprestano ponavljaju kako je zaštita spoljnih granica prioritet. Na jednom samitu 2018. je zatvaranje granica čak uvršteno u ciljeve zajedničke migrantske politike. Hermetičko zatvaranje grčke granice je posledica ovih zaključaka.

Predsednik poslaničkog kluba Evropske narodne partije (EPP) u Evropskom parlamentu, nemački političar Manfred Veber upotrebu suzavca protiv h izbeglica smatra opravdanom. “Spoljna granica mora biti zaštićena”, rekao je Veber iz Hrišćansko demokratske unije (CDU), kancelarke Merkel. Veber smatra da je glavni krivac turski predsednik Taip Redzep Erdogan koji migrante autobusima doprema do granice.

Tu postoje paralele sa 2015. Tada je mađarski premijer Viktor Orban autobusima izbeglice dovozio do mađarsko-austrijske granice čime je jačao pritisak na Austriju i Nemačku da dozvole njihov dolazak. Kada su stotine hiljada sirijskih izbeglica 2015. dospele u EU, istočne članice EU su bile prve koji su zbog toga izrazile nezadovoljstvo. Među njima su se Bugarska i Rumunija, a pre svega članice tzv. Višegradske grupe (V4), Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka usprotivile mehanizmu raspodele izbeglica u EU.

Vlasti tih država su pitanje izbeglica umele da iskoriste za svoje svrhe. Tako je poljska nacionalnokonzervativna stranka Pravo i pravda (PiS) mogla da pobedi na parlamentarnim izborima 2015. U Poljskoj je raspoloženje stvarano slikama izbeglica koje stižu iz Nemačke. Ni vrh stranke tada nije prezao od drastične, rasističke retorike. Moćni šef PiS Jaroslav Kačinjski govorio je o “parazitima koji u telima migranata nisu opasnost, ali jesu to – za Evropljane“.

Ovih dana se zemlje istočne i srednje Evrope ne sukobljavaju kao 2015. godine sa EU i Nemačkom. Nisu vlasti tih zemalja promenile politiku, već se  u mnogo većoj meri EU približila stavovima V4.

Orban smatra da ima potvrdu za svoje postupke. On je 015, zahtevao je da EU povede više računa o zaštiti granica, a manje o doseljavanju. Tu poziciju sada deli većina zemalja EU. Poljska se ne nalazi na Balkanskoj ruti i zato dosad nije sprečavala migrante da uđu na njenu teritoriju, poput Mađarske 2015. Ili sada Grčke. No, PiS ima imidž zagovornika striktne granične politike i to ne mora da prenaglašava pred predsedničke izbore 10. maja, na kojima stranku predstavlja sadašnji šef države Andžej Duda. Dovoljno je da u kampanji polje bude prepušteno medijima bliskim vladi.  Portal Politicje (Polityce)  tvrdi da migranti glume, da  udaraju svoju decu i drže ih nad vatrom,  kako bi plakala . Na taj način  se svetski mediji vuku za nos. “Tako se mobilišu standardni birači PiS“, ocenili su neki zapadnoevropski mediji.

Orban je odlučio je da udvostruči broj policajaca na granici sa Srbijom. Potražioci azila više ne bi trebalo da budu puštani ni u tranzitu zonu na toj granici. To se obrazlaže rizikom od korona virusa . Takvi postupci i prateća retorika bii Orbanu mogli da osiguraju podršku birača, takođe zaključuju zapadnoevropski mediji.

Proteklih pet godina se dosta toga dogodilo i u Nemačkoj. Stranka Alternativa za Nemacku (AfD), radikalno desnicarska, postala je popularnija. Na dnevnom redu je pitanje kako smiriti zemlju, kako se boriti protiv rastućeg desničarskog radikalizma i kako osloboditi od straha ljude stranog porekla koji žive u Nemačkoj. Kancelarka procjenjuje da bi bilo kontraproduktivno ukoliko bi se Nemačka suočila s novom izbegličkom krizom. Berlin od Grcke nije zahtevao otvaranje granice i puštanje migranata. I poruka drugih nemačkih političara je jasna: Ne dolazite.

Fridrih Merc, koji želi da bude novi predsednik CDU i eventualno kandidat za kancelara, otvoreno je rekao da je protiv prijema novih izbeglica iz Turske: „Mora im se poslati jasan signal: nema smisla dolaziti u Nemacku, ne možemo ovde da vas prihvatimo.“

Slično je reagovao i šef Stranke slobodnih demokrata (FDP) Kristijan Lindner.  “Godinama kažemo da u slucaju krize mora biti moguća i zabrana ulaska na nemackoj granici, kao što to cine naši evropski partneri.“

Lider AfD Jerg Mojten je, očekivano, za hitno zatvaranje granica. „Grcka i Bugarska moraju dobiti punu finansijsku i logisticku podršku od nas za potrebnu snažnu zaštitu spoljnih granica“, napisao je Mojten na Fejsbuku. Istovremeno bi trebalo preduzeti „zaštitne mere“ na nemackim granicama.

Ovakve nedvosmislena reagovanja treba staviti u kontekst ambijernta u kome se nalazi  političko pitanje svih pitanja u Evropi: Kakav je odnos vladajućih politika prema desničarima?

Za to postoje dobri razlozi. Desni ekstremisti učestvuju u vlasti u skoro svim istočnoevropskim članicama EU. U Mađarskoj i Poljskoj su čak dominantna politička snaga. U Austriji i Italiji bili su u vladajućim koalicijama, a u mnogim zapadnoevropskim zemljama dišu za vratom strankama centra.

U Nemačkoj je početkom februara srušen tabu preovlađujući još od poraza nacizma  na kraju Drugog svetskog rata:  Nikada u koaliciju sa strankom profašističke orijentacije.  U  pokrajini Tiringiji, na istoku zemlje na vlast je za kratko,  došao premijer iz CDU uz podršku glasova iz AfD. Zemljotres je bio toliko jak da je generalna sekretarka CDU i savezna ministarka odbrane Anegret Kramp-Karenbauer najavila ostavku i odustajanje od težnje da nasledi Merkelovu na čelu vlade.

Baš tih dana je kancelarka Merkel je primala u posetu Orbana – čoveka protiv kojeg bi u Nemačkoj verovatno bila pokrenuta istraga zbog sumnje za huškanje i kojeg bi verojatno pratio nemački Ured za zaštitu ustavnog poretka.

Mađarski novinari podsećaju da Orban smešta svoju stranku Fideš u konzervativni spektar hrišćanskih demokrata. Do sada nije otvoreno kršio Ustav i pazi na formalnu zakonitost u oblikovanju Mađarske po svojoj meri. No, što ga pažljivije svakodnevno posmatrate, to  više se stvara slika političara koji se sve češće svesno krši demokratski konsenzus, kazu poznavaoci mađarske političke scene.

Orban  dugo zastupa nacionalističke pozicije. Još 2012. je u jednom govoru istakao nacionalnu zajednicu svih Mađara u kojoj su vezivne vrednosti „krv i domovina, hrišćanstvo, porodica i mađarska sloboda“ – ma šta to  značilo.

Podstiče mržnju prema strancima kada dočarava sliku neprijatelja u formi opasnog mladog islamskog migrant. Govori o „organizovanom migrantskom talasu“ koji navodno uništava evropsku hrišćansku kulturu. Orban preuzima narativ desničarskog ekstremizma pa govori o „tajnoj svetskoj sili“ i „zameni stanovništva“ u Evropi.

Kada Orban kritikuje anomalije finansijskog kapitalizma ili vodi kampanju protiv  Džordža Sorosa, stalno u to upliće antisemitske stereotipe. Budi i predrasude protiv Roma. Baš na nekim romskim manifestacijama kaže da u Mađarskoj svi moraju da rade i da se od socijalne pomoći i kriminala ne može živeti.

Orban je „izuzetnim državnikom“ nazvao Mikloša Hortija,  koji je odgovoran za deportaciju i ubijanje stotina hiljada mađarskih Jevreja. Horti je posle Drugog sveskog rata umro u izgnanstvu u profašističkoj Portugaliji.

Više puta se izjasnio za vraćanje smrtne kazne. Oravdavao je i slučaj uzimanja “pravde” u svoje ruke kada su 2017. u jednom mađarskom selu izbušene gume na automobilu lokalnog preduzetnika, u znak osvete jer je hteo da izbegličkoj porodici omogući par dana odmora na selu. Orban u toj osveti nije video „ništa sporno“.

U poslednje vreme  zahteva da se pravosnažne presude ne izvršavaju ukoliko nisu u skladu sa „zdravim narodnim osećajem“. Tako reaguje povodom obeštećenja koje je sud dodelio zatvorenicima zbog nečovečnih uslova i romskoj deci zbog segregacije u školi.

Upućeni kažu kako su Merkelovoj poznata Orbanova gledišta. Kancelarka i mađarski premijer imaju krajnje težak i distanciran odnos. Pa ipak su njihove stranke ujedinjene u EPP. Orbanov Fides nije isključen iz te porodice desničarskih stranaka nego je privremeno suspendovan. Merkel i dalje razgovara s Orbanom, a jedan od razloga je strah da Fides ne pređe u drugi stranački savez na evropskom nivou.

Mađarski novinari kritični prema premijeru upozoravaju  kako Merkelovoj mora biti jasno: Viktor Orban neće, uprkos povremenim taktičkim popuštanjima, prestati da provocira, podstiče mržnju i truje atmosferu u Mađarskoj i regionu.  Ti novinari  poručuju: On je spreman da u pitanje dovede sve demokratske vrednosti i otvori vrata samovolji. S tim čovekom i njegovom strankom ne sme postojati zajednički politički put, ni u EPP niti bilo gde drugde. .

                     Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAPOČETA PRVA FAZA PRIMIRJA NA BLISKOM ISTOKU: Težina mira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog razornog rata. Slavlja su izbila širom razorene Gaze, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima , prkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da do potpisivanja primirja u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu palestinskih života

 

 

Puno je neizvjesnosti stalo u dane za nama. S najviše strepnje  se iščekivalo parafiranje dogovora o prekidu vatre na Bliskom istoku, koje je vlada Benjamina Netanjahua prolongirala do krajnjeg roka, da bi se potom odužilo za dodatnih nekoliko sati zbog Hamasa. Primirje je započelo krajem prošle sedmice razvijajući nadu u kraj petnaestomjesečnog veoma krvavog rata.

Slavlja su izbila širom ratom razorene teritorije, a neki Palestinci počeli su se vraćati svojim domovima u Gazi, uprkos krvavom kašnjenju primirja od tri sata. Krvavom zbog toga što se izraelska strana svojski trudila da u svoju bilježnicu smrti upiše još koju stotinu Palestinaca.

Primirje bi trebalo da donese početni period smirenja ratnih dejstava od šest sedmica. Primirje, koje je počelo u 11:15 po lokalnom vremenu, samo je prvi korak ka okončanju sukoba i povratku skoro 100 talaca otetih tokom Hamasovog napada 7. oktobra 2023, te oslobađanja znatno većeg broja Palestinaca koji su odavno u izraelskim zatvorima.

Hamas je trebalo da dostavi imena taoca koji će biti oslobođeni prije početka primirja, koje je prvobitno bilo planirano za 8:30 ujutru. Imena je objavio oko dva sata kasnije, pozivajući se na tehničke razloge i ističući da je i dalje posvećena sporazumu.

Između 8:30 i trenutka kada je primirje stupilo na snagu, izraelska vojska je ubila najmanje 26 ljudi, prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze. Nije navedeno da li su u pitanju civili ili borci. Vojska je upozorila ljude da se drže dalje od izraelskih snaga dok se povlače u tampon zonu.

Al Džazira je u srijedu prenijela vijesti iz Jenina u kome je stanje loše i nakon trećeg dana primirja. Najmanje deset Palestinaca ubijeno je u Jeninu u nečemu što se opisuje kao velika vojna operacija izraelskih snaga u koordinaciji sa Shin Betom, agencijom za unutrašnju sigurnost. Palestinci u Jeninu i izbjegličkom kampu rekli su da ne mogu doći do svojih domova, a UN kaže da je gotovo 2.000 porodica raseljeno.

Prva faza primirja sa svoja 42 dana, treba da rezultira oslobađanjem 33 taoca iz Gaze i puštanjem na slobodu stotine palestinskih zatvorenika. Tokom ovog perioda, izraelske snage treba da se povuku u tampon zonu unutar Gaze, omogućavajući hiljadama raseljenih Palestinaca da se vrate u ono što je ostalo od njihovih domova. Očekuje se i značajan porast humanitarne pomoći.

Ovo je drugo primirje u ratu, duže i značajnije od sedmodnevne pauze prije više od godinu. Ovaj put postoji potencijal za konačnim prekidom borbe. Ali, po koju cijenu. Pregovori o daleko složenijoj drugoj fazi primirja trebalo bi da započnu za nešto više od dvije sedmice. Pitanja poput mogućeg nastavka rata nakon prve faze i oslobađanja preostalih talaca ostaju neizvjesna. Premijer Benjamin Netanjahu izjavio je da Izrael smatra primirje privremenim i zadržava pravo da nastavi borbe ako to bude potrebno.

Netanjahu je istakao da su vojni uspjesi u Libanu i Siriji doprinijeli tome da Hamas pristane na primirje. On je takođe naglasio da je dogovor postignut u posljednjem trenutku, pod pritiskom odlazeće administracije Džo Bajdena i novoizabranog predsjednika Donalda Trampa.

Analizira se mnogo o tome šta sve može dovesti do prekida primirja i novih stradanja. Imati sedmicu razmaka između svakog puštanja talaca je klizav teren, jer postoji mnogo stvari koje mogu poći po zlu. Sporazum takođe odlaže oslobađanje većine talaca, jer je predviđeno da 14 od 33 taoca bude oslobođeno tokom posljednje sedmice dogovora. I politički vjetrovi koji prate sporazum mogli bi se značajno promijeniti u međuvremenu. Možda je najvažnije stanje taoca čije oslobađanje traži izraelska strana. Jedna je stvar kada su taoci koji se oslobađaju u dobrom zdravstvenom stanju, ali sporazum bi se mogao brzo raspasti ako su taoci u lošem zdravstvenom stanju ili preminuli.

Ako se uspješno sprovedu sve tri predviđene faze, kuda dalje? Rekonstrukcija Gaze, ukoliko primirje uspije, trajaće godinama. U izvještaju EU, UN-a i Svjetske banke procijenjeno je da će obnova infrastrukture koštati 17,9 milijardi eura. Prema UNCTAD-u, ekonomiji Gaze moglo bi biti potrebno 350 godina da se vrati na nivo prije rata, ukoliko izraelska blokada ostane na snazi.

Iz SAD-a smo čuli drugačiju verziju te rekonstrukcije. Predsjednik SAD Donald Tramp tokom razgovora s novinarima prilikom potpisivanja izvršnih naredbi u Ovalnom kabinetu Bijele kuće, 20. januara upitan je i o sudbini primirja i Gaze.

On nije uvjeren da će dogovor o primirju i oslobađanju talaca u Gazi, koji je stupio na snagu prethodnog dana, biti ispoštovan kroz sve tri faze. „To nije naš rat. To je njihov rat. Nisam uvjeren“, rekao je kratko novi predjsenik SAD-a.

Što se tiče Gaze, gdje su ogromni dijelovi Pojasa pretvoreni u ruševine tokom 15 mjeseci konstantnog bombardovanja, Tramp je rekao da je enklava „poput ogromnog gradilišta“ koje će morati da se „obnovi na drugačiji način“. Prokomentarisao je i da je to lijep dio zemlje sa morem u blizini. Javnost nagađa kakva je rekonstrukcija Gaze u glavi američkog predsjednika.

Al Džazira je prenijela i riječi Elise Stefanik, Trampove ambasadorke SAD-a u Ujedinjenim nacijama. Ona kaže da se slaže s izjavom da Izrael ima „biblijsko pravo” na okupiranu Zapadnu obalu. To je stajalište koje je u suprotnosti sa međunarodnim pravom, ali je u skladu sa vizijom radikalnih izraelskih doseljenika. Postavlja se i pitanje ko su ljudi koji će sa američke strane biti garanti ovog krhkog mira.

Predsjednik SAD-a je imao dosta diskutabilnih izjava povodom Bliskog istoka, ali je i javno zagovarao sporazum i predstavio sebe kao pregovarača, pa bi propast sporazuma mogla narušiti prve dane njegovog mandata. Očekuje se veliki napor od strane predsjedničkog pregovarača za Bliski istok Stiva Vitkofa i njegovog tima da održe ovaj sporazum na pravom putu. To zahtijeva teške pregovore sa svim stranama, uključujući ne samo Izraelce i palestinsku upravu u Gazi već i Egipćane i Katarce, koji posreduju sa Hamasom putem neformalnih kanala. Uz toliko djelova ove slagalice postoji stvarna opasnost da ono što se činilo kao prva diplomatska pobjeda predsjednika SAD-a, postignuta čak prije njegove inauguracije, može nestati u roku od nekoliko dana. Jasno je da predstoji nekoliko sedmica teške diplomatije.

Da su stvari na Bliskom istoku jako složene i teške za saniranje potvrdila je i administracija, sada već bivšeg predsjednika SAD Džoa Bajdena, koja je sa američke strane iznijela najveći dio ovih pregovora. Džejk Salivan, odlazeći savjetnik za nacionalnu bezbjednost nije siguran kakva je budućnost ovog prostora. „Koji je ishod svega ovoga? Mislim da je prerano za predviđanja. Čak i kada se dese dobre stvari, loše su često iza ugla. To je istina u cijeloj spoljnoj politici, a posebno na Bliskom istoku,” rekao je.

Slično tome, Entoni Blinken, američki državni sekretar, tvrdi da na Bliskom istoku promjene često nisu onakve kakvima se čine. On je, u najboljem slučaju, vidio „istorijsku priliku“. U svakoj zemlji koja je uvučena u rat između Izraela i Gaze – Libanu, Siriji, Jemenu, Iranu, Iraku – kao i u samom Izraelu, ravnoteža snaga je promijenjena ratom, ali ne nepovratno, nada se Blinken.

U međuvremenu brojne organizacije se trude da poboljšaju životne uslove za preživjele stanovnike ovog komada zemlje. Mnogi od njih su raseljavani sedam, osam i više puta. Kada se i ako se vrate na svoja ognjišta pitanje je šta će tamo zateći.

Da bi se kako tako funkcionisalo u Gazi potrebna je ogromna pomoć. Minimalno 600 kamiona pomoći dnevno predviđeno je sporazumom o primirju. Za sada više od 630 kamiona s humanitarnom pomoći ušlo je u Gazu u nedjelju, rekao je generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

Najmanje 300 kamiona otišlo je na sjever teritorije, gdje je humanitarna kriza najakutnija. Broj kamiona koji ulaze u Gazu preko izraelskih kontrolisanih prelaza pao je u novembru na oko 80 dnevno, što je djelić od 500 i više koji su ulazili dnevno prije sukoba.

Lokalni mediji u Egiptu izvijestili su da je 95 kamiona humanitarne pomoći prešlo egipatsku stranu graničnog prijelaza Rafah i krenulo prema Gazi. Ovo je glavni ulaz Gaze u svijet, koji je zatvoren od maja prošle godine, kada je izraelska vojska preuzela kontrolu nad tim područjem.

Dramatično je svakog trenutka u Gazi. I nakon nagovještaja mira i nade za kakvom takvom normalizacijom života, svaka sekunda na Bliskom istoku nesigurno otkucava.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREKID VATRE NA BLISKOM ISTOKU: Ima li mira za Gazu?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. U Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlade. Još su jaki glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja. Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. Vršilac dužnosti šefa Hamasa  Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi

 

 

Ove srijede katarski premijer šeik Mohamed bin Abdulrahman al-Tani objavio je vijest koju smo svi čekali petnaest mjeseci: predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. Dogovor o pauziranju ratnih dejstava očekuje se da bude zvanično prihvaćen od strane Izraela nakon sjednice premijerovog kabineta za bezbjednost. „Dvije zaraćene strane u Pojasu Gaze postigle su dogovor o razmjeni zarobljenika i talaca, a posrednici najavljuju prekid vatre u nadi da će se postići trajni mir između strana“, rekao je katarski premijer.

On je najavio da obje strane treba potpuno da se pridržavaju svih faza dogovora kako bi se izbjeglo dalje krvoproliće i eskalacija u regionu. Ubrzo poslije ove najave, oglasio se i odlazeći američki predsjednik Džo Bajden. On je izjavio da je njegova administracija pregovarala sa obje strane, ali da će tim novog predsjednika uskoro biti zadužen za njegovu primjenu. Bajden je rekao da su se u Dohi pregovori priveli kraju uz prisustvo novog izaslanika za Bliski istok Stiva Vitkofa i savjetnika Bijele kuće za Bliski istok Breta MekGurka.

Novoizabrani predsjednik SAD Donald Tramp prigrabio je dogovor kao uspjeh svoje administracije. Ustvrdio je da se dogovor mogao postići samo kao rezultat republikanske istorijske pobjede u novembru. „Taj rezultat  je signalizirao cijelom svijetu da će moja administracija tražiti mir i pregovarati o dogovorima kako bi osigurala sigurnost svih Amerikanaca i naših saveznika“.

Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. U Hamasu su proslavili postizanje dogovora, a vršilac dužnosti šefa grupe, Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi. „U ime svih žrtava, svake kapi prolivene krvi i svake suze bola i ugnjetavanja, kažemo: Nećemo zaboraviti i nećemo oprostiti“, poručio je on.

Dok se slavi na razrovanim ulicama Gaze, u Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Benjamin Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlasti. Jaki su glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja.

Kako je raslo iščekivanje dogovora o prekidu vatre ranije u srijedu, Netanjahu i njegov ministar odbrane, Izrael Kac, sastali su se s jednim od vodećih figura krajnje desnice u koaliciji, ministrom finansija Becalelem Smotričem. Smotrič je bio veoma kritičan prema ranijim predloženim dogovorima s Hamasom. Njegov kolega, tvrdolinijaški ministar Itamar Ben Gvir, pozvao ga je da udruže snage i povuku svoje stranke iz koalicije – što bi potencijalno dovelo do pada vlade. Naravno, ako se dogovor prihvati.

Smotrič je kritikovao dogovor o prekidu vatre, rekavši da je to loš i opasan dogovor za nacionalnu sigurnost države Izrael. „Jasan uslov da ostanemo u vladi je apsolutna sigurnost povratka u rat”, prenijeli su njegove komentare izraelski mediji.

Dogovor koji je postignut u Dohi u velikoj mjeri slijedi okvire sporazuma o primirju prvi put predloženog u maju prošle godine. Podijeljen je u tri faze. Sva borbena djelovanja treba da prestanu tokom prve faze, a izraelske snage se povlače iz gradova Gaze u tampon zonu duž ivice pojasa. Raseljenim Palestincima treba da bude obezbijeđen povratak i slobodno kretanje između juga i sjevera teritorije, koju je Izrael presjekao instaliranjem vojnog koridora. Očekuje se i povećan protok pomoći u Gazu.

Druga faza zamišljena je kao sveobuhvatnija, s preostalim živim taocima koji će biti vraćeni i odgovarajućim brojem palestinskih zatvorenika koji će biti oslobođeni, uz potpuno povlačenje Izraela iz pojasa. To je korak na koji Netanjahu do sada nije bio spreman, a detalji ove druge faze predmet su daljih pregovora, koji treba da počnu 16 dana nakon prve faze.

U finalnoj, trećoj fazi bi se izvršila razmjena tijela preminulih talaca i boraca iz Gaze, a pokrenuo bi se i plan rekonstrukcije Gaze. Aranžmani za buduće upravljanje pojasom ostaju nejasni.

„Ujedinjene nacije su spremne da podrže sprovođenje ovog dogovora i povećaju isporuku humanitarne pomoći za nebrojene Palestince koji nastavljaju da pate,“ izjavio je Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

Iz svijeta stižu poruke podrške. Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan rekao je da je dogovor o prekidu vatre važan korak za stabilnost regiona i dodao da će Turska nastaviti napore za rješenje na principu dvije države. Egipatski predsjednik Abdel Fatah Al Sisi je u čestitci apostrofirao važnost brze isporuke humanitarne pomoći Gazi. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen apelovala je na obje strane da u potpunosti sprovedu dogovor.

Upravo se sprovođenja dogovora boje mnogi. Trofazni prijedlog predstavljen u maju, razmatran je cijelog ljeta. U septembru, jedan od glavnih izraelskih pregovarača, šef Mosada David Barnea, vratio se u Katar s nadom u rješenje. Međutim, Netanjahu je tada javno postavio uslov da izraelske trupe nastave okupaciju dva područja u Gazi: koridora Filadelfi duž granice s Egiptom i koridora Netzarim u centru pojasa.

Izrael će vjerovatno iskoristiti vremenski period prije nego sporazum o prekidu vatre stupi na snagu u nedjelju kako bi nastavio ratovati protiv Gaze i ostvario što više uspjeha, kazao je za Al Džaziru Andreas Krig, viši predavač na školi sigurnosnih studija na King’s koledžu u Londonu. „Sljedeća tri dana biće izuzetno teška za ljude u Gazi, puno ljudi će umrijeti i, nažalost, to takođe sugeriše da sam rat nije gotov”, rekao je Krig. „Ideja o faznom dogovoru koji ide od dogovora s taocima na onaj koji je održiviji vjerovatno je dobra ideja, problem je što smo bili u prvoj fazi u novembru i ona je propala”, rekao je ovaj poznavalac situacije.

Nije jasno zašto je Netanjahu sada odlučio da prihvati primirje. Neki izvještaji spominju sastanak sa Vitkofom, izaslanikom novoizabranog američkog predsjednika. Međutim, Tramp je praktično dao Netanjahuu odriješene ruke u oktobru, rekavši: „Bibi, radi šta moraš“.

Ima analitičara koji su mišljenja da bi sada izraelski premijer mogao zaključiti da njegovo prihvatanje prekida borbi, s Hamasom koji je daleko od uništenja, ne izgleda kao kapitulacija pred ovom grupacijom, Bajdenovom administracijom ili domaćim protivnicima. On bi dogovor mogao predstaviti kao pragmatičan korak, s obzirom na promjenu vlasti u SAD-u i sa novim predsjednikom koji će ga pohvaliti. No, tu je onda problem održanja vlade u Tel Avivu koji smo već pomenuli.

Kako će se postaviti izraelski premijer znaćemo u narednim danima. Sigurno je:  Hamas je preživio, ali mu slijedi period rekonstrukcije. Mediji naslućuju da će to vjerovatno biti pod vođstvom Mohameda Sinvara, brata ubijenog vođe Jahje Sinvara. Njegovi politički i vojni ogranci moraće ponovo uspostaviti svoje pozicije. Grupa ne samo da nije protjerana, već trenutno nema očigledne alternative njenoj vlasti. Hamas će  morati biti uključen ne samo u održavanje primirja, već i u operacije obnavljanja uništene zemlje.

A uništeno je mnogo toga. Od početka kopnene ofanzive izraelske vojske na Gazu u oktobru 2023. godine, kao odgovor na napad boraca iz Gaze od 7. oktobra, u kojem je ubijeno oko 1200 Izraelaca, prijavljeno je da je ubijeno više od 46.000 Palestinaca, uključujući 17.492 djece. Više od 1,9 miliona od ukupno 2,2 miliona stanovnika pojasa Gaze raseljeno je, a veliki dio infrastrukture i stambenih objekata je uništen ili teško oštećen.

Iako bi primirje zaustavilo izraelske napade i omogućilo nekim ljudima povratak u svoje domove, situacija će vjerovatno ostati nesigurna. Netanjahuova vlada uvijek bi mogla zaprijetiti obnavljanjem vazdušnih napada, ako ne i onih kopnenih, ili blokadom humanitarne pomoći.

Ne treba zaboraviti: samo u 48 sati prije potpisivanja dogovora, najmanje 123 osobe  su ubijene, a nekoliko stotina drugih povrijeđeno u izraelskim napadima širom Gaze.

Četvrtak je. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, sijenke straha nad sudbinom primirja i dalje su prisutne. Netanjahu i njegova vlada i dalje oklijevaju da parafiraju sporazum, a ubijanje Palestinaca se nastavlja. Premijer Izraela ima i sasvim lični motiv da bježi od primirja – optužnica Haškog tribunala za ratne zločine protiv njega, ostaje na snazi.

Primirje je zrak nade, ali je trajni mir još upitan.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

GLOBALNA 2024 .: Vrli novi fašizam

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godina je počela svemirskom trkom,  a završila starom pričom o dominaciji na Bliskom istoku. Između toga smo se bavili klimom, vještačkom inteligencijom, ljudskim pravima, Ukrajinom. Mnogo teških tema koje teško da će zatvoriti naredna godina

 

 

Posljednjih decenija proteklog milenijuma svijet je sa nadom gledao u budućnost. Okom filmske kamere ona je bila prepuna letećih automobila, usb prenosivih ljudskih sjećanja, teleportacija, genetskih modifikacija… Ispalo je da se na dnevniku i dalje slušaju vijesti o Izraelu i Palestini, ratu Zapada i Istoka i autokratama u usponu.

Godina je krenula  pričom o ponovnom osvajanju Mjeseca. Velike sile, prije svih SAD, Rusija i Kina žele da pošalju svoje astronaute i pokažu nadmoć na plavoj planeti. U priču se uključuju i drugi, poput Japana i Indije. Šalju se sateliti, istražuju se načini za bezbjedno spuštanje letjelica. Satelite šalju i korporacije. Ukupan broj satelita mogao bi biti oko milion. Ovakav ritam zabrinjava između ostalog i zbog velikog zagađenja. O regulativi ove trke se priča tek izokola.

Na površini zemlje vještačka inteligencija (AI) i njen ekstremno brzi razvoj donijeli su strepnju u svaki dom. Najviše se strahuje od redukcije broja mjesta za zaposlenje ljudske radne snage. Ima i onih koji strahuju od scenarija sličnim onom iz filma Terminator u kom AI preuzima kontrolu nad planetom. Aplikacije kao što je ChatGPT, koje su jednostavne za korišćenje i ne zahtijevaju prethodno tehničko znanje, uvele su AI u svaki dom. Čatujemo sa AI super drugom o domaćim zadacima, medicinskim dijagnozama, piše nam žalbe, CV-eve i prognozira rezultate pred odlazak u kladionicu.

Ima dosta problema, naročito vezanih za etičnost upotrebe, kontrolu, pravnu regulaciju, vlasništvo. Ima i benefita. Komitet za Nobelovu nagradu prepoznao je značaj AI kada je dodijelio nagradu fizičarima „za temeljna otkrića i izume koji omogućavaju mašinsko učenje pomoću vještačkih neuronskih mreža”. Polovina Nobelove nagrade za hemiju dodijeljena je za razvoj „AI modela koji je riješio problem star 50 godina: predviđanje složenih struktura proteina”.

Klima je i ove godine bila tema brojnih rasprava. Nivo ugljen-dioksida u atmosferi  raste, a 2024. godina će ostati zabilježena kao najtoplija godina u istoriji. Prvi put, prosječna globalna temperatura bila je 1,5 stepeni celzijusa viša u odnosu na period prije industrijske revolucije. To je naročito opasan znak, pošto Pariski sporazum iz 2015.,  nastoji da spriječi svijet da trajno pređe taj nivo.

Da planeta nije zdrava pokazale su i neke rijetke klimatske pojave. Uragan Beril pogodio je Grenadu kao najraniji godišnji uragan kategorije 5 koji se ikada formirao u Atlantiku. U Evropi su mediteranske zemlje bile pogođene nizom toplotnih talasa. U Aziji su snažni tajfuni doveli do opsežnih poplava i klizišta. Prema podacima evropske klimatske službe Kopernikus oboren je rekord za najtopliji jun, postavljen godinu ranije. Čekamo ljeto 2025. vjerovatno i nove rekorde.

Evropom su harale poplave i požari. Istovremeno. Ni Crna Gora i region nijesu prošli bez nevolja.  Najgore je bilo u Bosni i Hercegovini. Tamo su do sada pronađena tijela 26 žrtava. Poplave u našim krajevima više se vezuju za građevinske nego za klimatske nepogode.

U narednim decenijama, rastuće temperature će predstavljati izazove i za ekonomiju. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), više od 3,5 milijarde ljudi će se morati prilagoditi temperaturama iznad opsega koji se smatra normalnim za ljude. I pored nevesele situacije, stručnjaci se nadaju da bi pariski sporazum mogao postati stvarnost u dogledno vrijeme. Da li se radi o pretjeranom optimizmu stvar je tumačenja.

Dva zatvorenika, jedan na udaru Rusije, drugi SAD-a bili su  glavni akteri, dvije izuzetno intrigantne priče o ljudskim pravima  Ruski opozicionar Aleksej Navaljni i australijski novinar Džulijan Asanž zaokupili su još jednom svjetsku pažnju u aprilu, odnosno junu ove godine.

Jedan od najvećih protivnika ruskog režima preminuo je u dalekoj zatvorskoj koloniji na Arktiku. Režim u Moskvi se nije potresao dok su pljuštale optužbe o njihovoj krivici sa svih strana svijeta. Iza opozicionara su ostale brojne akcije vezane za neku bolju Rusiju, ali i puno kontroverzi. Asanž, umoran, ali živ dočekao je slobodu. Nakon godina skrivanja i zatvora, odletio je u Australiju kao slobodan čovjek. Pred kraj mandata predsjednik Džo Bajden pozvan je od strane dva američka kongresmena da pomiluje Asanža. Oni upozoravaju da su duboko zabrinuti što sporazum o priznanju krivice osnivača WikiLeaksa postavlja presedan za gonjenje novinara i zviždača optuženih za špijunažu.

Više od polovine svjetske populacije  glasalo je  u preko 60 zemalja. Teme svih izbora bile su repetitivne – populizam, polarizacija, imigracija i politika identiteta. Autokrate su u modi.

Sjenke desničarenja i fašizma pratile su Evropu.  Ispolirani ili ne, elementi ovih ideologija ulaze u parlamente širom kontinenta. Zbog toga su se sa posebnom pažnjom čekali rezultati izbora za Evropski parlament.

Od šestog do devetog juna u svih 27 članica EU birani su predstavnici za EP. Na  kraju ove sage, desnica je dobila nova snagu, a glavnu stolicu u kući zadržala je Ursula von der Lejen. To neće riješiti krizu i neslaganja u Evropi. Pisali smo u prošlom broju Monitora da Evropi tek predstoji turbulentan period. Njemačka i Francuska politika opet prolaze kroz prestrojavanja od koga će zavisiti puno i u ovim zemljama, ali i u EU.

Ova godina donijela je mandate Vladimiru Putinu i Donaldu Trampu. Dok je u Rusiji sve prošlo bez neizvjesnosti, SAD ima priču za Holivud. Atentat na jednog predsjedničkog kandidata, povlačenje drugog, sudski procesi, porno zvijezde, lobisti, teorije zavjere… I naravno desničarenje do srži.

Nakon novembarskog glasanja i velikog povratka Trampa zapisali smo na ovim stranicama: „Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi… Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i kapaciteta da vodi zemlju. Sigurno je samo da će njegova politika biti izazov konkurentima, ali i saveznicima“. Svjetski lideri nadaju da će novoizabrani predsjednik biti blagonaklon prema njihovim agendama.

Prije nekoliko dana novoizabrani predsjednik obratio se pristalicama  prvi put nakon novembarske pobjede. „Nismo imali nerede. Nismo imali ništa. Bilo je prelijepo gledati“, rekao je Tramp.

U govoru se fokusirao i na novu metu. Panamski kanal i panamsku vladu. Sugerisao je da bi mogao pokušati da ponovo preuzme kontrolu nad kanalom ako Panama ne prilagodi takse za prolaz koje on smatra nepravednim. Ismijavao je i Kanadu, govorio da je američka država, a njen premijer – guverner. To bi mogao biti način na koji će se postavljati i prema ostalim spoljnopolitičkim akterima.

Pominjao je sastanak sa Putinom na kom bi pokušao da preduzme akcije sa ciljem završetka rata u Ukrajini. I ruski predsjednik je izrazio spremnost za sastankom.

Rusija je nastavila akcije u Ukrajini. U trećoj godini rata nijesmo bliže rješenju. Od jula, ruske snage su potisnule ukrajinske trupe duž fronta u istočnoj Ukrajini. Teritorija koju je Rusija osvojila došla je po visokoj cijeni. Gubici za obje strane su ogromni, a medijski izvještaji i ono što dolazi iz komandnih centara dvije države razlikuju se. Priča se naveliko i o gubicima vojnika iz Severne Koreje čije prisustvo u ratu još spore mnogi.

Sve će uveliko zavisiti od najavljenih pregovora Putina i Trampa. Ukrajincima nedostaje naoružanja, a Vašington zatvara slavinu. Evropska pomoć teško da će biti dovoljna. Ako je i bude.

Rasplamsava se blikoistočno žarište. Kada smo početkom oktobra ispratili godišnjicu  novog kruga haosa započetog Hamasovim  napadom na Izrael i izraelskim nemilosrdnom odgovorom, napisali smo: „ Tokom protekle godine u Pojasu Gaze, Izrael je bombardovao više od 40.000 ciljeva, pronašao 4.700 ulaza u tunele i uništio 1.000 lokacija za lansiranje raketa. Tokom ovih akcija ubijeno je preko 41.000 Palestinaca koji žive u Gazi, odnosno svaki 55. stanovnik. Crne brojke Gaze rastu iz sata u sat“. U decembru broj žrtava premašio je 45000. Broj povrijeđenih je iznad 107000. Manje mračne nijesu ni ostale brojke. Do 17. decembra, oko 80,5 odsto Pojasa Gaze je pod aktivnim nalozima za evakuaciju koje je izdao Izrael. UN kaže da je najmanje 1,9 miliona ljudi, oko 90 odsto stanovništva širom Pojasa Gaze raseljeno. Neki čak 10 puta ili više.

Sudije Međunarodnog krivičnog suda (MKS) izdale su naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane, kao i vojnog lidera Hamasa iako je izraelska vojska saopštila da je on poginuo u vazdušnom napadu na Gazu u julu.

Izrael je nastavio po svom. Iskoristio je haos Sirije i ušao duboko u njihovu teritoriju, pod izgovorom rata protiv terorizma. Moguća naredna domina u bliskoitočnom nizu je Iran.

Sirijski pobunjenici koji su preuzeli kontrolu i formirali novu vladu ove zemlje nakon Bašar al Asadovog bjekstva u Moskvu imaće pune ruke posla. Novi lideri Sirije saopštili su da su postigli sporazum sa pobunjeničkim grupama o njihovom raspuštanju i integraciji u okviru ministarstva odbrane.

Šta će sirijska saga značiti za Iran, Palestinu, Izrael, Tursku, Rusiju, SAD, u konačnici i za svijet odgonetnuće nam donekle godina pred nama. Odlazeća, 2024.  ostavlja 2025.  teško nasljeđe.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo