Ugledni svjetski mediji ovih dana objavljuju kako se u Međunarodnom monetarnom fondu nazire promjena: zagovornici potpune slobode tržišta i protivnici državnih intervencija više nijesu u modi. O tom pitanju u svijetu se godinama, naročito od izbijanja krize, lome koplja među ekonomistima. Ni najsitniji odjek bilo čega što liči na obuzdavanje divljeg kapitalizma obogaćenog domaćom korupcijom, u Crnoj Gori se ne nazire.
U tekstu Neoliberalizam je ipak krivi put? Radio Deutsche Welle podsjeća da su decenijama sliku svijeta određivale teze Miltona Friedmana i neoliberalna doktrina. Ona je slavila nadmoć tržišta. Njihova poruka je glasila: ,,Plima podiže sve brodove” ili, drukčije rečeno, od privrednog rasta imaju koristi svi pa i pripadnici nižih slojeva društva. Preraspodjela, tvrdili su, uništava motivaciju onih na vrhu privredne i društvene piramide, a to onda šteti svima.
Sada Međunarodni monetarni fond, prvi put kaže da preraspodjela i privredni rast nijesu neprijatelji. Johnatan Ostry, zamjenik glavnog ekonomiste MMF-a Oliviera Blancharda, uz blagoslov svog šefa, objavio je studiju u kojoj zaključuje da preraspodjela ne nanosi nikakvu štetu, ni u kojem slučaju ne koči rast, dok prevelike razlike u primanjima mogu ugroziti privredni rast.
Naravno da je motivacija važna da bi se ljudi trudili i radili na inovacijama, ističe se, ali istovremeno zaključuje: ,,Nejednakost u prevelikoj mjeri šteti rastu, na primjer, jer se na taj način onemogućava pristup zdravstvenom i obrazovnom sistemu. To pak potkopava političku i privrednu stabilnost, zbog čega investitori oklijevaju s ulaganjima.”
Zaključci ove studije privukli su veliku pažnju jer opovrgavaju uvriježene teorije da je preraspodjela u štetna, čak i onda kada bi iz političkih razloga bila poželjna i pravedna.
Na kraju su se, međutim, kako zaključuje DW, autori studije MMF-a ipak prepali sopstvenih teza jer izričito upozoravaju da ne bi iz rezultata ove studije trebalo izvesti ,,konkretna uputstva za politiku”. MMF je, ipak zagovornicima preraspodjele ,,poklonio” nove argumente. Hoće li sami prihvatiti neke od njih, na primjer u formulisanju uslova za kredite pomoći, ostaje da se vidi.
Novim vjetrom u MMF-u bavio se i britanski The Guardian. I ovaj medij novu studiju vidi kao podršku ekonomistima koji tvrde da nejednakost usporava razvoj i odbacivanje desničarske teorije da su napori da se prihodi redistribuiraju samoporažavajući. Dobrotvorna organizacija koja se bori protiv siromaštva, Oxfam, pozdravila je studiju, naglašavajući da ona pokazuje da je ,,ekstremna nejednakost štetna ne samo jer je moralno neprihvatljiva, već i zato što je loša po ekonomiju”.
Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori u 2012. godini porasle su stopa, dubina i oštrina siromaštva. Broj siromašnih povećan je sa 9,3, koliko je iznosio u 2011. godini na 11,3 odsto u 2012. godini. Jaz siromaštva, kao indikator dubine siromaštva, povećan je sa 2,0 u 2011. godini na 2,8 procenata u 2012. godini.
Bogati u Crnoj Gori troše sve više, siromašni sve manje. U ukupnoj potrošnji najsiromašnijih 20 odsto ljudi u Crnoj Gori učestvovalo je 2011. sa 8,9, 2012 taj procenat je pao na 8,5. Na 20 procenata najbogatijih ,,ide” preko 37 odsto ukupne potrošnje. Kada udio najsiromašnih u distribuciji ukupne potrošnje pada, raste nejednakost u društvu. Pored toga, sve veći dio stanovnika troši tek nešto više od apsolutne linije siromaštva i postoji opasnost da oni postanu siromašni u slučaju daljeg pada životnog standarda.
Nedavno je objavljeno da u Crnoj Gori ima 20 multimilionera, to jest onih koji posjeduju minimum 30 miliona američkih dolara ili 22 miliona eura. Istovremeno, više od polovine zaposlenih prima plate manje od 250 eura. Time se uklapamo u još jedan svjetski trend – porast broja siromašnih zaposlenih. Nekada se podrazumijevalo da korak od nezaposlenog do zaposlenog znači i izlazak iz siromaštva, već dugo, međutim, naročito evropski ekonomisti ukazuju na porast broja zaposlenih koji ne mogu da plate svoje račune.
Dr Saša Popović, profesor Ekonomskog fakulteta, kaže u izjavi za Monitor da u našim okolnostima problem nejednakosti u raspodjeli dohotka ostaje duboko u sjenci problema ekonomskog rasta. ,,Kada dođu vremena da radno mjesto postane privilegija, više se ne postavlja pitanje koliko ko zarađuje, već da li uopšte ima radno mjesto. Zbog toga se kod nas rijetko postavlja uobičajeno pitanje uticaja nejednakosti raspodjele dohotka na ekonomski rast.”
Gostujući krajem prošle godine u Privrednoj komori dr Jože Mencinger, profesor Univerziteta, govorio je o dva velika problema u Crnoj Gori: „pražnjenje” sjevera zemlje i prodaja imovine na moru.
Uljuljkana u svom nekontrolisanom svijetu, imuna na upozorenja, crnogorska vlast nastavlja da pod firmom tranzicije – rasprodaje. Dio stručnjaka tvrdi da tokom recesije ne treba prodavati, prosto, jer se ne može postići dobra cijena. Ipak, Planom privatizacije za ovu godinu, vlada je zamislila da ,,privatizuje i valorizuje” , pored ostalog, Budvansku rivijeru, Valdanos, ulcinjsku Veliku plažu, Adu Bojanu, kao i razne druge lokacije po primorju i sjeveru, uključujući i ostrvo Lastavica sa tvrđavom Mamula koja je zaštićeni spomenik kulture. U Valdanosu su zamislili hotele sa 684 i 168 vila sa 1008 ležaja. Prema svemu što smo dosad vidjeli, vladine rasprodaje najčešće služe prije svega stvaranju gorepomenutih milionera i popunjavanju rupa u budžetu kako bi se opstalo na vlasti.
Planom privatizacije vlada je predvidjela i da krajem godine raspiše tender ,,po modelu privatno javnog partnerstva” za Poštu Crne Gore. S vremena na vrijeme priča se i o privatno javnom partnerstvu u crnogorskim vodovodima. Odavno je prodat Telekom. Takve stvari ozbiljne države, jednostavno, ne rade. Ovdje je logika jednostavna. Neuporedivo je lakše, uprkos krizi, prodati, nego se zamlaćivati održavanjem i modernizovanjem, na primjer, vodovoda koji nam je ostao iz Titovih vremena. Ako ništa od onoga što se zove javno dobro na kraju ne ostane, onima koji prodaju biće svejedno. Oni će moći da kupe.
Niko ozbiljan odavno ne tvrdi da vrsta vlasništva nužno opredjeljuje uspješnost preduzeća. Premijer Milo Đukanović, međutim, uočava da treba privatizovati i uspješne kompanije. ,,Plantaže prave godišnji profit ali to ne zadovoljava, već budi znatiželju je li to plafon i šta uraditi da umjesto tri prave 30 miliona profita”, kazao je Đukanović.
Tačno je da nije precizirao – čijeg profita.
Rad na pljačkanju i rasprodaji ne sprječava vladu da brine o smjernicama „reformskih zahvata koji će biti u službi običnog čovjeka i građanina”. O tome je divanila na tematskoj i autobuskoj sjednici u Kolašinu. ,,Primjeri investicija kao što su Portonovi i Azmont akademija su način da se domaća radna snaga učini konkurentnijom i da odgovori zahtjevima poslodavaca”, ukazali su ministri. Mediji ječe od uspješnosti novog modela obrazovanja – stvaranja mladih zavarivača u Bijelom Polju.
Samo, ima nešto zloslutno u tome što, kao vrhunske stručnjake vlada stranim investitorima daruje svoje i viđene opozicione kadrove, dok mladim ljudima nudi kacige i elektrode. Koje su, usput, uspješno pravili u Plužinama, dok vlada nije riješila da umiješa svoje prste i objasni im prednosti neoliberalizma.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice