Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih
Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.
„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.
Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.
Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.
„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.
Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.
To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.
Iz Crvenog krsta (CK) Podgorice bilježe porast broja porodica kojima je pomoć, bilo u hrani ili ljekovima, potrebna. „Za proteklih 9 i po mjeseci podijelili smo 2.918 paketa humanitarne pomoći. Svaki paket pomoći sadrži 25 kilograma brašna, paket od preko 20 kilograma prehrambenih artikala i paket od oko 7 kilograma sredstava za higijenu. U protekle četiri godine podijelili smo više od 19.000 takvih paketa i to: 2018. godine 5.056 paketa, 2019 – 5.383 paketa, 2020 – 5.913 paketa. Evidentno je povećanje broja porodica koje traže pomoć u hrani ili ljekovima”, kaže za Monitor Dragan Božović, sekretar CK-a Glavnog grada.
Prema njegovim riječima, povećan broj zahtjeva ne prati i povećan broj donacija. Naprotiv, značajno je manji broj donatora nego prethodne godine.
Najugroženije kategorije stanovništva su, kako ističe Božović, pripadnici RAE populacije (Romi, Aškalije i Egipćani), samohrane majke, penzioneri sa najnižim prenzijama, OSI (osobe sa invaliditetom), bolesni… „Pojavila se i nova kategorija ugroženog stanovništva – osobe koje su ostale bez posla u prethodnom periodu se u većem broju obraćaju za pomoć”.
Nije manjak novca jedini vid siromaštva.
Na to je posebno ukazala UNICEF-ova ovogodišnja studija pod nazivom Višedimenzionalno siromaštvo djece u Crnoj Gori. Prema njoj, u Crnoj Gori najugroženija su djeca (najmlađi). Ispitivano je čak šest dimenzija siromaštva – zdravlje, ishrana, razvoj u ranom djetinjstvu i obrazovanje, zanemarivanje i disciplinovanje (dječju zaštitu) i dječji rad (kućni poslovi i drugi poslovi koje dijete obavlja). Utvrđeno je – djeca iz opšte populacije najviše oskudijevaju u ishrani. Iz romske – u svim dimenzijama. Posebno je stavljen akcenat na pristupačnost obrazovanju – gdje sve počinje.
„Rane godine od ključnog su značaja za dijete. Ako djeca koja žive u siromaštvu ne dobiju podršku koja im je potrebna da dostignu svoj puni potencijal, poteškoće s kojima se suočavaju u ranom uzrastu vjerovatno će se nastaviti i tokom cijelog njihovog života. Kada se ovaj obrazac ponovi i kod njihove djece, nastavlja se začarani krug međugeneracijskog siromaštva. Da bi se takav začarani krug prekinuo, neophodna su strateška ulaganja u djecu od prvog dana. To je presudno za prekid siromaštva”, navode iz UNICEF-a.
Od strateških ulaganja nadležni, zasad, ne vide dalje od davanja socijalne pomoći, od koje socijalno ugroženi često ni zakup stana ne mogu sebi omogućiti, i doniranja tri litra ulja po stanovniku. Upućeni sagovornici Monitora objašnjavaju – to nije borba sa siromaštvom, nego sa siromašnima. Razlika je.
Obratili smo se Vladi Crne Gore i kabinetu premijera Zdravka Krivokapića i upitali da li imaju u planu izradu strategije za borbu protiv siromaštva. Odgovor do zaključenja ovog broja nijesmo dobili.
Iz Svjetske banke (SB) su upozorili da bi u Crnoj Gori, zbog pandemije, između devet i 20.000 građana moglo upasti u siromaštvo. Ukoliko kriza potraje – i više.
Ne bi strategija za borbu protiv siromaštva ili socijalni karton, makar izrađeni u skladu sa svim preporukama, sami po sebi riješili ništa. To bi, ipak, bio znak da neko brine. Ogolilo bi surovu realnost. Nemamo silnijeg problema od nemaštine. Ni silnije ćutanje o tome.
Paradoksi crnogorske socijalne politike: Banka hrane bila prinuđena na zatvaranje
Banka hrane je 31. marta prošle godine navršila 10 godina humanitarnog volonterskog rada.
Tokom te decenije pomogla je oko 100.000 ljudi.
Bez ikakve pomoći države. Kancelariju i magacin njeni volonteri imali su svega jednu godinu, i to zahvaljujući Evropskoj federaciji banaka hrane.
„Osim deklarativne podrške, drugu nismo nalazili. Radili smo teško, svakodnevno punih deset godina, ne štedeći se emotivno i fizički. Projekti koje smo pisali nisu nalazili na podršku države, a međunarodnih je bilo malo, jer se podrazumijeva da država podržava humanost. Sve je manje donacija bilo, a pomoć je tražilo sve više ljudi”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica te organizacije.
Kada su saopštili prošle godine da su odlučili da prekinu sa humanitarnim volonterskim radom, mnogi kojima su pomagali su ih molili da ih barem predstavljaju u javnosti. Da bi se čuo njihov glas. „Njihova posljednja slamka spasa je otišla, govorili su nam. Trajalo je to stanje tuge neko vrijeme kod svih. Zvale su me materijalno i socijalno ugrožene porodice i dalje. Molili da ih barem saslušam. Da budem njihov glas u javnosti, jer ih niko ne predstavlja. Da nastavim na taj način da radim sa Bankom hrane”, napominje.
O našoj socijalnoj politici – toliko.
Andrea JELIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice