Povežite se sa nama

Izdvojeno

MEDICINSKI RADNICI NASTAVLJAJU DA NAPUŠTAJU CRNU GORU: Najopterećeniji u Evropi, a plate najniže

Objavljeno prije

na

Od 2014. do danas Crnu Goru je napustilo na desetine zdravstvenih radnika. Glavni razlozi odlazaka su loši uslovi rada, niske zarade, kao i nezadovoljavajući odnos nadležnih prema ljekarskoj profesiji

 

U zdravstvenom sektoru nije došlo do valjanih promjena. U prilog tome govori činjenica da ljekari i drugo medicinsko osoblje, u potrazi za boljim uslovima rada, nastavljaju da napuštaju crnogorske zdravstvene ustanove.

Od 2014. do danas Crnu Goru je napustilo na desetine zdravstvenih radnika. Glavni razlozi odlazaka su loši uslovi rada, niske zarade, kao i nezadovoljavajući odnos nadležnih prema ljekarskoj profesiji.

Samo Klinički centar Crne Gore (KCCG) su u periodu od 2017. do kraja 2020. godine napustila čak 33 ljekara i ljekarke, pokazuju podaci te najveće zdravstvene ustanove u našoj državi. Tokom prošle godine, u jeku pandemije virusa COVID-19, na taj korak odlučilo se njih devetoro, što je za Crnu Goru značajna brojka. Do jula ove godine to je učinilo još troje – dva radiologa i jedan anesteziolog.

Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva (SSZCG) doktorica Ljiljana Krivokapić nedavno je saopštila da su neki ljekari najavili odlazak iz zdravstvenih ustanova u Risnu, Nikšiću, Beranama i na Cetinju. ,,Bolnicu u Risnu napustilo je  troje ljekara, dvoje najavljuje odlazak iz Opšte bolnice na Cetinju, iz bolnice u Nikšiću odlazi jedan kolega. U Opštoj bolnici u Beranama to namjerava da uradi dvoje kolega, a troje odlazi u Srbiju, Sloveniju… Zabrinjavajući je trend odlaska ljekara”, kazala je Krivokapić za Javni servis. Ljekari iz Risna otišli su u Srbiju, sa namjerom da tamo nastave sa radom, neki su se odlučili za Sloveniju, dok će pojedini sreću okušati u privatnom sektoru.

Predsjednica Sindikata doktora Medicine Crne Gore (SDMCG) Milena Popović Samardžić je nedavno u gostovanju u emisiji Boje jutra na TV Vijesti istakla da su razočarani saradnjom sa Ministarstvom finansija i socijalnog staranja (MFSS) i da ne uočavaju razliku u odnosu na prethodno ministarstvo.

„Politika koju sadašnje MFSS vodi je politika kontinuiteta u odnosu na zdravstvo i zdravstvene radnike. Politika kontinuiteta sa prethodnom vladom i ne uočavamo razlike ni pomake. Crna Gora je jedina zemlja u Evropi u kojoj su, u trenutku kada se vodi nacionalni projekat kakav je imunizacija i vakcinacija, zdravstveni radnici zakinuti za svoja prava koja proizilaze iz kolektivnog ugovora, štedi se na njima, ne isplaćuju se sredstva koja treba da se isplaćuju na jednom projektu kao što je imunizacija”, kazala je Popović Samardžić.

Ona je upozorila da u zdravstvenim ustanovama fali ljekara i da nema kadra koji može da nadomjesti prazna mjesta na brojnim specijalističkim ambulantama, pa da se zbog toga boji da će se Crna Gora suočiti sa scenarijom kakav je imala Rumunija. Tu državu je za samo pet godina napustilo čak 12.000 ljekara, nakon čega su vlasti odlučile da povećaju 100 odsto zarade, ali je za taj korak bilo kasno.

Iz SDMCG-a su, na osnovu istraživanja koje su radili, utvrdili da crnogorske zdravstvene ustanove uzaludno raspisuju konkurse za specijalizaciju, jer mladi i perspektivni doktori odlaze u inostranstvo. Na više od pola raspisanih konkursa niko se nije javio.

Stanje u Hitnoj pomoći je među najgorima. Vršilac dužnosti direktora Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Vuk Niković je, prema sopstvenim riječima, zatekao nefunkcionalan sistem, neadekvatnu opremu i star kadar. Upozorio je da mladi ljekari odlaze iz Hitne pomoći.

I u Centru za autizam Ognjen Rakočević, recimo, godinama kubure sa nedostatkom radnika, zbog čega su djeca sa smetnjama u razvoju i njihovi roditelji prinuđeni da se dalje bore u zdravstvenim institucijama u regionu ili inostranstvu. Direktor tog centra Ivan Krgović saopštio je da Crnoj Gori fali čak 60 defektologa.

U domovima zdravlja nema dovoljno ni pedijatara ni fizijatara.

Dok se od medicinskih radnika očekuje izvrsnost, visina zarada im je među najnižim u Evropi. U poređenju sa ljekarima u svim članicama Evropske unije (EU) i zemljama kandidatima, ljekari u Crnoj Gori obave najviše pregleda i konsultacija. Tako, na primjer, izabrani doktor za odrasle i djecu u prosjeku obavi 9.866 pregleda godišnje, dok bolnički ljekar u toku godine u prosjeku pruži čak 1.319 zdravstvenih usluga. To su podaci koje je pokazalo istraživanje SDMCG-a, Centra za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) i EU u okviru projekta Razgovori u društvu – Socijalni dijalog za bolju budućnost. Prema istom istraživanju, ulaganja u zdravstveni sistem Crne Gore su nedovoljna. Odvajanje za zdravsto od svega oko 10 odsto od državnog budžeta ne može zadovoljiti očekivanja stanovništva.

Od obećanih povećanja zarada od 15 odsto još uvijek nema ništa. Umjesto toga, zaposlene u zdravstvu Vlada Crne Gore je „nagradila” vaučerima za ljetovanje, u iznosu od 200 eura.

Zbog toga su iz Sindikata, kojim predsjedava Popović Samardžić, nedavno dostavili potpredsjednici Skupštine Crne Gore Branki Bošnjak i predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama u javnom sektoru, kojim traže utvrđivanje koeficijenata za doktore medicine, ljekare specijaliste i ljekare supspecijaliste. Ukoliko bude usvojen, plate ljekara supspecijalista bile bi nešto niže u odnosu na zaradu sudija viših sudova, specijalista u rangu predsjednika disciplinske komisije, a doktorima medicine u rangu pomoćnika direktora Agencije za zaštitu ličnih podataka. Zbog aktuelne ekonomske situacije, iz sindikata predlažu da se koeficijenti počnu primjenjivati u fazama.

Osnovna edukacija doktora medicine traje šest godina, specijalizacija četiri do šest, supspecijalizacija do dvije, a doktorske studije dodatne tri godine. ,,Ne postoji profesija za čiju edukaciju je potrebno više vremena, dakle od 10 do 17 godina nakon završene srednje škole, a kojoj su dodijeljeni niži koeficijenti za obračun zarada. Tako, i pored najvećih kvalifikacija, složenosti i odgovornosti posla, ljekari specijalisti nalaze se u istom bodovnom rangu s profesijama sa začelja grupe poslova C, dakle u rangu savjetnika, sekretara i pomoćnika u državnoj upravi, dok se doktori medicine nalaze u bodovnom rangu s profesijama u najnižoj grupi poslova D Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru Crne Gore“, naveli su iz SDMCG u objašnjenju predloga za izmjenu i dopunu pomenutog zakona.

Predsjednica Ljekarske komore Žanka Cerović nedavno je na pres konferenciji u prostorijama PR Centra, na kojoj je predstavljeno istraživanje pod nazivom Sindrom izgaranja na poslu ljekara tokom pandemije korona virusa, kazala da je Vlada Crne Gore mjesto na kojem treba da se rješava problem položaja ljekara. Ona je napomenula da ljekari nastavljaju da odlaze u države u kojima su manje opterećeni i značajno bolje plaćeni. Prema njenim riječima, to više nijesu samo države EU. „Ljekari Crne Gore su po opterećenosti u Evropi odmah iza kolega iz Mađarske, Poljske i Slovačke, a plate ljekara u Crnoj Gori su najmanje. Naši ljekari sada odlaze ne samo u Sloveniju i Hrvatsku nego i u susjednu Srbiju gdje su nam upravo ovih dana otišla dva ljekara iz Risna. To je alarmantno stanje koje Vlada mora da popravi“, upozorava Cerović.

U zemljama Evrope, koje muče slični problem, ipak dolazi do promjena. Tako je Poljska, zbog opterećenja ljekara i prepoznavanja njihovog značaja posebno tokom krize izazvane pandemijom, donijela strateški plan kojim se obavezala da će do 2024. godine uvećati javnu potrošnju za zdravstvenu zaštitu sa sadašnjih 4,5 na 6 odsto BDP-a. Mađarski parlament je donio zakon kojim je, počev od 1. januara 2021. godine ljekarima uvećao zarade za 70 odsto. U Njemačkoj, koja je tokom godina postala sinonim za raj za naše medicinsko osoblje, recimo, svaki peti euro, odnosno 20 odsto od njihovih ukupnih rashoda, odlazi na zdravstvo.

Nezadovoljstvo među ljekarima raste. Građani će biti ti koji će ispaštati ukoliko se odluče na revolt na koji ih svakodnevica i prazna obećanja prisiljavaju.

Andrea JELIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo