Povežite se sa nama

FOKUS

Medenica ispravila leđa preko naše grbače

Objavljeno prije

na

Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica početkom godine podvrgla se hirurškoj intervenciji zbog diskus hernije u Švajcarskoj o trošku crnogorskih građana, iako na to nije imala pravo, jer nije ispoštovala predviđene procedure, saznaje Monitor. To joj je, putem svog ministarstva, omogućio Miodrag Radunović.

Medeničina operacija u Švajcarskoj poreske obveznike koštala je, prema podacima do kojih je došao naš list, navodno oko 28.000 eura, dok se ta vrsta, najčešće rutinske intervencije, više nego uspješno obavlja u Crnoj Gori, ali i Srbiji, po desetostruko nižoj cijeni!

Procedura za liječenje u inostranstvu je standardna i kodifikovana: konzilijum ljekara daje predlog za liječenje u inostranstvu, zatim komisija Fonda zdravstva razmatra predlog, pa, potom, donosi rješenje kojim se odobrava ili ne odobrava liječenje u inostranstvu, što podrazumijeva i pokrivanje troškova liječenja.

Predsjednica Vrhovnog suda zaobišla je svu narečenu proceduru i, po sopstvenoj inicijativi, obavila operaciju u Švajcarskoj, da bi se tek nakon završene hirurške intervencije obratila Fondu zdravstva Crne Gore (direktor Kenan Hrapović) za nadoknadu troškova liječenja, u iznosu od preko 28.000 eura.

Kako je Monitoru zvanično saopšteno iz Fonda zdravstva (uprkos insistiranju našeg nedjeljnika, u toj instituciji kriju koliko je tačno koštala operacija u Švajcarskoj), Medenica je podnijela zahtjev broj 2363 od 18. 04. 2013. godine, kojim je tražila nadoknadu troškova liječenja. Međutim, rješavajući po zahtjevu, Fond za zdravstveno osiguranje je, kao prvostepeni organ, donio rješenje kojim je odbio njen zahtjev.

Iako je drastično prekršila proceduru, nezadovoljna odlukom Fonda, Medenica se obratila Komisiji Ministarstva zdravlja kao drugostepenom organu. Ministarstvo poništava odluku Fonda zdravstva i donosi rješenje kojim mu nalaže da predsjednici Vrhovnog suda isplati sve troškove boravka i liječenja u Švajcarskoj.

To su potvrdili i iz Fonda: ,,Protiv navedenog prvostepenog rješenja Fonda imenovana je uložila žalbu. Ministarstvo zdravlja kao drugostepeni organ je poništilo rješenje Fonda i priznalo pravo na nadoknadu troškova liječenja.”

Drugostepenu odluku Ministarstva zdravlja Fond nije ni pokušao da ospori pred nadležnim organima, imajući u vidu da je Medenica nesumnjivo prekršila propise, već joj je isplatio cjelokupan novac u traženom iznosu.

Važno napomenuti: predsjednik navedene, tročlane Komisije Ministarstva zdravlja, koja je formalno dala zeleno svjetlo za refundiranje cjelokupnih troškova operacije i liječenja Medenici, je specijalista plastične hirurgije Miodrag Đurović, inače član Glavnog odbora DPS-a i prvi čovjek danilovgradskog ogranka partije. Drugi član Komisije je supruga još jednog iz redova glavnog odbora DPS-a, ministra za ljudska i manjinska prava Suada Numanovića, Elvidina. Treći član je ginekolog Snežana Raspopović.

Izvor Monitora iz zdravstva Crne Gore, koji je insistirao na anonimnosti, kazao je da ovakvim ponašanjem ministar zdravlja ili prihvata činjenicu da crnogorski ljekari nijesu sposobni za nešto što svakodnevno rade, pa probranima plaća operacije po Švajcarskoj, ili je nezakonito pokrivajući troškove Vesni Medenici, predsjednici Vrhovnog suda, zapravo platio neku uslugu, bivšu ili buduću.

Imajući u vidu sve navedeno Monitor je Ministru zdravlja Miodragu Radunoviću postavio tri pitanja: Zbog čega je Komisija Ministarstva zdravlja, uprkos ranijem mišljenju Fonda zdravstva da je zahtjev za liječenje u Švajcarskoj neosnovan, donijela rješenje kojim Fondu nalaže da Medenici isplati sve troškove boravka i liječenja u Švajcarskoj? Zašto je Komisija Ministarstva zdravlja donijela rješenje kojim Fondu nalaže da Medenici isplati sve troškove boravka i liječenja u Švajcarskoj, kada se ta vrsta intervencija rutinski obavlja u Crnoj Gori ili Srbiji? Na koncu: Koliko je intervencija koštala?

Vješto i potpuno izbjegavajući postavljena pitanja, iz Ministarstva zdravlja dobili smo uopšteni odgovor da ,,svaki osiguranik Fonda za zdravstveno osiguranje koji smatra da mu je uskraćeno pravo na zdravstvenu zaštitu, ima pravo žalbe Ministarstvu zdravlja, kao drugostepenom organu”.

Naveli su i da se ,,odluke Ministarstva zdravlja kao drugostpenog organa u postupku odlučivanja po žalbama osiguranika na rješenja Fonda temelje na mišljenjima eminentnih medicinskih stručnjaka i pravnika koji u zakonskim okvirima cijene opravdanost žalbe, odnosno opravdanost ostvarivanja zdravstvene zaštite osiguranika, na teret sredstava obaveznog osiguranja, odnosno Fonda.”

Znači li to da se odluke Fonda ne temelje na mišljenjima eminentnih stručnjaka?

Na sličan način odgovorili su nam i iz Vrhovnog suda Crne Gore. Pitali smo: Gospođo Medenica, zašto ste se operisali u Švajcarskoj, kada se ta vrsta intervencija rutinski vrši u Crnoj Gori ili Srbiji? Zatim: Gospođo Medenica, zbog čega ste zaobišli standardnu proceduru, pa se, tek nakon sospstvene inicijative i operacije u Švajcarskoj, obratili Fondu zdravstva? I posljednje pitanje – Koliko je intervencija koštala?

Javnost nije dobila odgovor, osim – njegovog izbjegavanja. Vrhovni sud: ,,Imajući u vidu odredbe zakona o zaštiti podataka i Zakona o pravima pacijenata, Vrhovni sud Crne Gore ne raspolaže evidencijom niti može dati informaciju o eventualnim intervencijama i zdravstvenom stanju sudija Vrhovnog suda, pa samim tim ni podatke o zdravlju predsjednika Vrhovnog suda Vesne Medenice.”

I, još: ,,Napominjemo da lični podaci koji se odnose na zdravstveno stanje fizičkog lica, predstavljaju posebnu kategoriju ličnih podataka i isti se mogu obraditi samo uz izričitu saglasnost lica čiji se podaci obrađuju.”

Kao što je pomenuto, Medenica se u Švajcarskoj operisala (na naš račun) za 28.000 eura, dok se ta hirurška intervencija, uspješno i daleko jeftinije obavlja u Crnoj Gori, ali i u susjednoj Srbiji. Prema riječima više sagovornika Monitora iz zdravstva Crne Gore riječ je o, u najvećem broju slučajeva, rutinskoj operaciji, koja se na veoma visokom nivou obavlja u Podgorici, na neurohirurškom odjeljenju, i u Risnu. Izuzetno, u zanemarljivom procentu, obavlja se u Beogradu, u za to propisanoj proceduri, zbog takođe niske cijene usluga.

Provjerili smo, konkretno: u Specijalnoj bolnici za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju Vaso Ćuković u Risnu, navedeni zahvat, sa svim propratnim bolničkim uslugama, prosječno košta od 800 do 1000 eura, koliko se fakturiše Fondu zdravstva Crne Gore.

Nešto skuplje je u Srbiji. Za pacijente koji dolaze iz Crne Gore, operacija lumbalne diksus hernije u Kliničkom centru Srbije, sa svim dodatnim uslugama – danima ležanja, dijagnostikom, ljekovima… – košta 3.000 eura. Operacija cervikalne diskus hernije skuplja je 500 eura.

Bivši predsjednik Savjeta Fonda zdravstva Crne Gore doktor Ivo Đurišić za naš list kaže da je nezamislivo da se operacija diskus hernije obavlja u inostranstvu kada se kod nas takvi zahvati vrše veoma kvalitetno.

,,S obzirom na to da sam pratio statističke podatke u zdravstvu kao specijalista zdravstvene statistike mogu slobodno reći da naši neurohirurzi taj zahvat rade rutinski i bez naknadnih komplikacija. Ne pamtim, i ne znam da je i jedan pacijent, upućen u inostranstvo zbog operacije diskusa, a bio sam član savjeta Fonda i njegov predsjednik sedam godina.”

Ne mari za to predsjednica Vrhovnog suda, ne brine ona ni za zdravstveni patriotizam, niti za propise: Medenica se sigurnije osjeća kod ljekara iz Švajcarske. Naročito kada joj leđa čuva ministar zdravlja, a sve plaćaju građani Crne Gore.

Operacija uspjela. Preko naše grbače.

SLUČAJ TOMICE MILOSAVLJEVIĆ
Ministar se liječio o svom trošku

Javnost u Srbiji bila je šokirana kada se saznalo da je aprila 2010. godine tadašnji ministar zdravlja Srbije Tomica Milosavljević, takođe zbog diskus hernije, operisan na neurohirurškom odjeljenju čuvene klinike Groshadern u Minhenu. Salve kritika javnosti mogle su se svesti na jednu: kako je tim činom visoki zvaničnik Srbije zapravo pokazao da nema povjerenja u zdravstvo svoje zemlje (koje, uzgred, on vodi), jer se ta vrsta operacije rutinski obavlja kako na državnim, tako na privatnim klinikama u Srbiji. Uz to, u pretežno negativnim komentarima, moglo se čuti da je cijena operacije na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA) oko 550 eura, na privatnim klinikama oko 1.500, dok je u inostranstvu daleko veća, pa čak i do 30 puta, u zavisnosti od komplikovanosti intervencije. U Njemačkoj, gdje je Milosavljević operisan, zahvat košta između 14.000 i 18.000 eura. Srpski ministar se, za razliku od predsjednice crnogorskog Vrhovnog suda, makar liječio o svom trošku: ,,Zaključio sam, zajedno sa porodicom, da mogu da podnesem trošak, da mogu da na manje invanzivan način dobijem isti rezultat i da sve to mogu da uradim na način da to bude moja stvar, moja lično i moje porodice, da državu Srbiju ne košta ni dinar. Imao sam rezervisanu avionsku kartu, ali taj let je bio otkazan. Onda sam odlučio da kolima, uz pratnju kuma i prijatelja, krenemo za Minhen.” Sadašnji predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, tada u ulozi prvog čovjeka Srpske napredne stranke (SNS), prokomentarisao je: ,,Mislim da G17 treba da ga isključi iz svojih redova, premijer da ga isključi iz Vlade, a svi mi da ga isključimo iz javnog i političkog života.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo