Meca Ljubotenska  bila je prva ženka,  šarlaninka čija je slava zasjenila i mnoge čuvene mužjake

Za “Mecu Ljubotensku“ čuo sam prije nego što sam je sreo. Glas o njoj proširio se među svim ovčarima sa obadvije strane Šar Planine.      “Meca“ je uobičajeno ime koje ovčari daju ženkama rase “Šarplaninac“; toliko često da je kod njih svaka ženka šarplaninka, od  dvonedeljnih štenadi, do njihovih majki koje čuvaju stada ovaca, jednostavno – “Meca“! Ovaj plemićki dodatak, “Ljubotenska“, dobila je zato što je slavu stekla na padinama čuvenog šarplaninskog vrha Ljubotena

Sve do tada,  u lokalnim legendama “Klub slavnih“ činili su samo šarplaninci mužjaci.   Meca Ljubotenska bila je prva ženka čija je slava zasjenila i mnoge čuvene mužjake

Od svih njenih  podviga, izdvojiću dva, kojima sam lično bio svjedok tokom tog prvog susreta sa Mecom Ljubotenskom.  Meca je bila na bačilu.  Snažna, gvozdeno siva šarplaninka, u punoj snazi, dočekala me je kao što sam i očekivao: nepovjerljivo, budno prateći svaki moj pokret, reklo bi se – hladno ljubazn!  Kada su ovce krenule na pašu, Meca Ljubotenska predvodila je stado. Na bačilu smo ostali Kasem i ja. Imali smo cijeli ljetnji dan pred sobom. Kasem je tada već zakoračio u svoje devedesete – sjajan pripovjedač, cijeli život proveo je uz ovce, od njega se imalo šta čuti i naučiti!

U rano popodne, priču nam je prekinuo dolazak čobana sa državnog bačila udaljenog oko tri sata hoda. Njihove torove sa preko 5.000 ovaca već desetak dana napadao je medvjed. Iako imaju preko 20 pasa, ova grdosija od medvjeda se na njih ne obazire i već im je odnijeo tri ovce. Zabrana ubijanja medvjeda je bila strogo na snazi, a pucanje u zrak, ovog medvjeda nije ni malo plašilo, kao ni mahanje zapaljenim lučem i fenjerima.

Nego, ako bi bio voljan da im pozajmi na jednu noć svoju Mecu Ljubotensku. “Šta će vam Meca?“ – začudio sam se. “Zar vi nemate na bačilu preko 20 pasa?“

“Imamo 23 šarplaninca, sve jači od jačeg. Kasem ima samo sedam. Ali medvjed ne ide na Kasemove ovce nego na naše. Pitaš se zašto!? Zato što zna da ga ovdje čeka Meca.“

I tako,  zajedno sa ovčarom i Mecom krenuo sam i ja na to bačilo da vidim šta će se desiti.

Nešto poslije ponoći, prolomio se lavež šarplaninaca. “Evo ga, dolazi!“ viknu neko. Svih pet čobana istrčaše sa zapaljenim bakljama; jedan je nosio lovačku pušku. Začu se lomljava ograde tora, a zatim se, na punoj mjesečini, ispravi tamna silueta ogromnog medvjeda. Sa svih strana, okruži ga čopor pasa; uz gromki lavež optrćavali su oko njega, ne usuđujući se da ga napadnu. Vikanje ljudi, mahanje bakljama, pucanj puške – ništa od toga nije odvratilo medvjeda. Preko polomljene ograde krenuo je prema ovcama zbijenim uza zid bačila.

“Sad pusti Mecu!“ – viknu čiovjek koji je stajao uz mene. Puštena s lanca, jurnu Meca i doslovno uleti direktno u medvjeda. Uhvatila ga je za njušku, pravo za nosnu pečurku. Medvjed urliknu ali ga bol ukopa u mjestu. Tren kasnije, navališe svi psi na medvjeda ujedajući ga i ostkačući u stranu. Cijela ta zakovitlana  gomila se pokrenu i već poslije par sekundi izgubi se u mraku. Neko vrijeme još se čuo lavež pasa i rika medvjeda. Zatim se počeše vraćati psi, lajući veselo i ponosito. Poslednja se vratila Meca. Čobani su tapšali pse, koji se okupiše oko hrane. Mece su  počastili velikim komadom mesa. Pogodili ste:  tog ljeta se onaj medvjed više ni jednom nije vratio na bačilo.

Sutradan, uz priču, Kasem mi reče:“Imao sam šarplaninaca hrabrih  kao Meca, ali ni jedan nije znao brojati ovce,“ Nasmijah se: “A tvoja Meca zna!?“ – “Zna. Ne znam kako zna, ali da zna – uvjerićeš se i sam.“

Kasem mi objasni da će, na povratku sa paše, ovčari sakriti jednu ovcu, da ne primijeti Meca, pa dodade: “A ti gledaj i otvori četvore oči!“

Taj prizor mi je i danas pred očima. Na ulazu u tor, stoji Meca Ljubotenska; kako ovce ulaze ona uistinu, jedva primjetno maše glavom,  kao da broji u sebi. Kada je ušla i poslednja ovca, Meca se uznemiri, i snažno lajući pojuri nazad u planinu odakle su se vratile ovce. Za njom odmah pojuriše i ostali šarplaninci. Pola sata kasnije, pojaviše se: Meca je pred sobom tjerala ovcu koju je sama otkrila. Psi su mahali repovima, rastrčani po livadi. Tek kad i ova ovca uđe, a vratnica  ograde tora se za njom zatvori, Meca veselo zalaja i klimnu još jednom glavom. Račun se najzad poklopio. Sve ovce su joj bile na broju

Ostaje pitanje kako je mogla znati da jedna od 380 ovaca nedostaje!? Moja pretpostavka je: miris! Psi imaju toliko izoštreno čulo mirisa da bi mogli razlikovati miris 380, od mirisa 379 ovaca. Ne kao broj, naravno, nego kao prefinjenu razliku u ukupnom doživljaju mirisa. Da li sam u pravu? Ne znam. Ali znam šta sam vidio: Meca Ljubotenska je tačno izbrojala sve ovce.

Kako?

Ona zna!

Ferid MUHIĆ