Državne šume na lokaciji Gradac ili Stjenice, iznad naselja Budimlja u Beranama, ovih su dana na meti šumokradica. Mještani ovog velikog naselja su Monitoru dostavili fotografije i video snimak koji govore o tragovima krađe šume na toj lokaciji. To je samo dio masovne pljačke šume na sjeveru
Šumokradice koriste posljednje dane prije snjegova da „temeljno” počiste državne šume na lokaciji Gradac ili Stjenice, iznad naselja Budimlja u Beranama, da bi drvnu građu prodavali proizvođačima peleta.
To tvrde mještani ovog velikog naselja, koji su Monitoru dostavili fotografije i video snimak koji govore o tragovima krađe šume na toj lokaciji.
„Nemislosrdno kradu državnu šumu, koju potom po cijeni od pedeset eura za tonu, dakle ne po kubiku nego po toni, prodaju proizvođačima peleta” – kaže jedan od mještana.
On smatra da je simptomatično što se sve to događa na lokaciji koja je udaljena od grada četiri do pet kilometara, a da to niko ne vidi i ne registruje.
„Ovo je nemoguće da ostane neprimijećeno, osim ako nema sprege između onih koji kradu, i onih koji bi trebalo da čuvaju” – kaže.
Monitor je bezuspješno pokušao da kontaktira odgovorne u Upravi šuma u Beranama. Iz šumarske inspekcije nezvanično nam je rečeno da nema nikavih prijava u vezi sa krađom na tom reonu, ali su potvrdili da ima mnogo registrovanih i prijavljenih krađa na drugim djelovima teritorije beranske opštine.
Prema provjerenim saznanjima do kojih je Monitor došao, najveće krađe šume se dešavaju na području planine Jelovice, a sva ukradena drvna građa završava kod trojice privatnih preduzetnika u Beranama, od kojih jedan od ljetos ima fabriku peleta.
Uprava za šume je tokom prošle godine zabilježila i veći broj incidenata, kada su šumokradice nasrtale fizički i na šumarske radnike. Rijetki od njih su osuđeni na zatvorske kazne, ali većina nesavjesnih radnika Uprave za šume, popularno rečeno – šumara, Sud za prekršaje kažnjava najviše do 300 eura.
Ono što je problematično nakon toga je to što Uprava za šume ne preduzima ništa protiv lugara koji su prekršajno kažnjeni za nepravilnosti u radu. I tu se sva priča o sankcionisanju i uvođenju reda u ovu oblast završava.
„Ovo što se sada dešava na lokaciji Gradac kod našeg sela, počelo je upravo sa većom potražnjom drveta u fabrikama peleta. Tu je računica jasna. Vlasnik fabrike od jedne tone sirovog drveta može izvući i do 0,80 tone peleta. Onda prodaju po 320 eura, ili izvoze po višestruko većim cijenama” – kaže ovaj dobro upućen mještanin naselja Budimlja.
On dodaje da fabrike peleta i ovih dana rade u tri smjene, i da se u to može uvjeriti svaki prolaznik u noćnim satima, kada vidi svjetla i dim, odnosno isparenja iz fabrike tokom procesa sušenja drveta.
Monitor je nedavno pisao o tome kako proizvođači peleta na sjeveru države koriste energetsku krizu i nedostatak energenata na tržištu, pa su cijene peleta podigli toliko da ostvaruju ekstraprofit. Iz tog razloga peleta u Beranama, kao i u većini gradova na sjeveru Crne Gore, nema po cijeni koju je odredila Vlada. Državni mehanizmi da se to spriječi do tada su izostajali, a ono što se nakon pisanja dogodilo je samo to da nekoliko fabrika bude kažnjeno iznosima koji su u najmanju ruku smiješni u odnosu na profit koji proizvođači ostvaruju tokom samo jednog dana.
Dok vlasnici nekih fabrika peleta tvrde da „zbog propratnih troškova i poskupljenja sirovine” dalja proizvodnja peleta po nametnutoj cijeni, navodno, nije održiva, potrošači koji dobro poznaju situaciju u ovoj oblasti smatraju da proizvodna cijena peleta u Crnoj Gori ne može biti veća, u prosjeku, od 80 eura po toni, sa svim troškovima.
Od te, do cijene od 320 eura, razlika je od 240 eura, što predstavlja čistu zaradu od samo jedne tone.
Neke od fabrika u Beranama dnevno proizvedu i do 90 tona. Devedeset puta 240, što predstavlja čistu dobit, iznosi 21.600 eura, za samo jedan dan rada. Kada se to pomnoži sa trideset dana, dobija se čista zarada od 630.000 eura za jedan mjesec.
Nije nemoguće na ovaj način izračunati i zaradu jednog preduzetnika iz Bijelog Polja, čija fabrika dnevno proizvede oko 150 tona peleta. Dnevna zarada tog preduzetnika, izračunata na ovaj način, iznosi 36.000, a čisti profit za samo mjesec dana prelazi milion eura. Toliko od peleta, a ko zna koliko još od oblovine ili poluproizvoda u vidu daske.
„Ovdje je riječ o proizvođačima peleta koji drvo nabavljaju od šumokradica, ili iz druge ili treće ruke. Zasmislite onda kolika je zarada koncesionara šuma koji posjeduju fabrike peleta, a koji su od države i ove godine dobili pravo na šume po cijeni od 12 do 15 eura za kubik bukovine na panju, ili 23 eura za kubik čamovine. Njihov posao je unosniji nego bilo kakav drugi šverc. Unosnije je čak i od šverca kokaina” – kaže taj sagovornik Monitora.
On skreće pažnju na to da se radi o istim ljudima koje su koliko do juče nazivali tajkunima, i koji po takvim cijenama pravo na koncesije koriste već preko dvadeset godina.
„Zamislite koliko obični građanin plaća metar ogrijevnog drveta, recimo bukovine. A taj privatnik kubik bukovine na panju dobija za 12 ili 15 eura. Ili koliko građanin da novca za tonu peleta, koju pri tome ne može naći, a ona u proizvodnji koncesionara košta toliko da je smiješno reći” – kaže naš sagovornik.
Taj dobro obaviješteni čovjek podsjeća da cijene koncesija nijesu promijenjene preko dvadeset godina.
„Prije nekoliko mjeseci koncesije su dobila neka preduzeća koja su bila povlašćena dvadeset godina. Postavlja se pitanje, kako to oni sada, kao u najbolje vrijeme DPS-a, nastavljaju da dobijaju koncesije po smiješnim cijenama. Šta se sada dešava? Je li se promijenila vlast na državnom nivou? Zašto se stvari u šumarskoj djelatnosti ne mijenjaju?” – pita ovaj sagovornik.
Zbog povlašćenih koncesionara, mnogim malim drvoprerađivačima na sjeveru Crne Gore pogoni stoje neupošljeni, osim ako kod ovih prvih ne kupe drvo po mnogostruko većoj cijeni.
Sada se još pojavljuju i šumokradice koji nemilosrdno sijeku sve što pronađu, a koliko su se oslobodili u tom poslu, govori i primjer rejona državne šume na području naselja Budimlja, na samo nekoliko kilometara od Berana. Ili u rejonu Jelovice.
Neki drugi sagovornici Monitora trvde da pljačka šume u Jelovici, niti bilo gdje drugo, ne bi mogla da se realizuje bez uvezanosti šumara u lanac takozvane šumarske mafije. Oni tvrde da samo jedan šumar, za samo jedan dan, može dobiti „na ruke” i do hiljadu i po eura, ako javi kada neće izaći u kontrolu. Odnosno, toliko može biti plaćen da ne izađe u kontrolu. A i onda, kada bude uhvaćen u nasavjesnom vršenju posla, kažnjava se prekršajno sa 300 eura.
To je matematika koja govori o kakvim obimima pljačke državnih resursa se radi, ako posljednja karika u lancu može profitirati hiljadu i po eura za dan. Pokazuje se, tako, da prosta promjena državne vlasti ne garantuje da će biti zaustavljena i šumarska mafija. Zapravo je princip isti, ostalo su nijasne.
Tufik SOFTIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS4 sedmice
DUHANKESA4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA4 sedmice