Povežite se sa nama

MONITORING

Marlboro dimi u Tari

Objavljeno prije

na

„Ne bih ovaj slučaj nazvala aferom”, kazala je vrhovna tužiteljica Ranka Čarapić precizirajući da nadležne državne institucije od decembra prošle godine provjeravaju poslovanje preduzeća Montenegro tobaco company (MTC) i njihovu fabriku za preradu duvana koja nekoliko godina postoji u mojkovačkim Poljima. „Na ovom predmetu se radi i tužilaštvu su dostavljeni svi dosada traženi dokumenti”, precizirala je Čarapić.

Koji dan ranije, takođe se pozivajući na dokumenta, direktor Uprave policije Veselin Veljović je obznanio da mojkovačka fabrika posluje „u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima”.

Potom su Veljović i potpredsjednik Vlade Duško Marković negirali da su suvlasnici u fabrici. Otkud, uopšte, ideja o postojanju tog partnerstva ostalo je nejasno. Možda ta zamisao vuče korijene iz činjenice da se pomenuta fabrika nalazi u zavičaju direktora policije i donedavnog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost. Ili je u pitanju kalukulacija po kojima bi navodni šverc cigareta iz Tare bio nemoguć bez kooperativnosti javne i tajne policije… Iako se Ranka Čarapić o tome nije izjašnjavala, sasvim je izvjesno da ni ona nije vlasnica fabrike koja je, prema najavama, trebalo da zaposli 70-tak Mojkovčana i mjesečno prerađuje 60 do 120 tona duvana.

PRIČA SE PRIČA: Čija je fabrika? Od kada radi? Ko tu radi i gdje odlaze cigarete proizvedene u fabrici Tara? To su pitanja na koja još nemamo zvaničan odgovor i ako se sumnje množe godinama.

Zvanično, fabrika duvana u Mojkovcu se prvi put pominje 2007. U novembru te godine Ministarstvo poljoprivrede pod vođstvom Milutina Simovića obavijestilo je domaće proizvođače duvana da će se od naredne godine njihov proizvod, umjesto u Duvanskom kombinatu u Podgorici, otkupljivati „u novoj fabrici duvana” koja će biti sagrađena u Mojkovcu.

Prethodno je privatna firma MTC, koju je prema podacima iz registra Privrednog suda u Podgorici 7. marta te godine osnovao Esad Zejnilović, od Agencije za duvan zatražila da raspiše tender za „izdavanje dozvole za obavljanje proizvodnje duvanskih proizvoda”. Tender je raspisan krajem 2007. dok je početkom sljedeće godine Tenderska komisije kojom je predsjedavao ministar Simović za pobjednika proglasila jedinog ponuđača – Montenegro tobaco company.

Zvanično, tada je počela gradnja mojkovačke fabrike duvana. Postrojenja su montirana u halama nekadašnje fabrike konfekcije da bi se na njima, najavljeno je, proizvodila dva nova domaća duvanska brenda – Tara i Serdar. Nezvanično, u pitanju je bilo samo legalizacija postojeće fabrike koja je uveliko proizvodila lažni marlboro, vinston, bond… koji je, navodno, iz Mojkovca švercovan na domaće i tržišta susjednih zemalja.

Mediji su upravo 2007. godine izvjestili kako je Agencija za duvan, od ovlašćenog uvoznika cigareta marke marlboro koje se proizvode u fabrici u Nišu, obaviještena da se na crnogorskom tržištu pojavila veća količina falsifikata ovih cigareta, koje se prodaju bez obavezne akcizne markice.

IMA LI DIMA BEZ VATRE: Prema podacima Agencije za duvan, fabrika u Mojkovcu je licencu za proizvodnju dobila u oktobru 2009. Do tada je od DKP već kupila, prema izjavama njenih zvaničnika, 50-tak tona rezanog duvana. „Sada slijedi procedura prema Poreskoj upravi Crne Gore, kako bi što prije došli do akciznih markica”, objašnjavao je direktor kompanije Zejnilović. Zvanično, Tara je proradila prije tačno godinu dana. „Fabrika posljednjih 15 dana intenzivno proizvodi novi crnogorski brend cigareta tara”, saopštio je 8. marta prošle godine Marko Piper, portparol te kompanije.

Njegova izjava može se naći na sajtu Agencije za duvan, skupa sa informacijom da je to dobra vijest i za DKP „, koji je do kraja ove godine, sa MTC-om obezbijedio novi ugovor o rezanju 500 tona duvana vrijednih oko 700.000 eura”. Sa DKP smo ugovorili i kupovinu 150 tona filtera za cigarete, saopštio je Piper precizirajući da u mojkovačkoj Fabrici „već radi 28 radnika”.

Za poređenje – u DKP je u tom trenutku radilo 850 radnika. Koji su, i zbog otvaranja nove fabrike, uveliko strahovali za svoju egzistenciju. Tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović nije, u oktobru 2009, htio da komentariše tvrdnju sindikalne povjerenice iz Mojkovca Bose Pejović da se u fabrici cigareta uveliko radi, da cigarete proizvodi 85 stranih radnika „u zatvorenom sistemu u kome se radi noću i gdje ni finansijska policija nema pristup”.

Ovih dana mediji potvrđuju informacije da u Mojkovcu cigarete proizvode bugarski državljani bez prijave boravka i radne dozvole. I opet se nadležna ministarstva – ekonomije, poljoprivrede i rada i socijalnog staranja prave nevješti.

MTC nema prijavljene strane radnike objavile su TV Vijesti: “Istovremeno, to preduzeće nema nijedan euro uplaćen u kasu opštine Mojkovac po bilo kom osnovu”. Niko u lokalnoj samoupravi nije mogao da objasni zbog čega fabrika koja radi godinu dana nije predala ni poresku prijavu.

Ipak, iz Poreske uprave tvrde da je sve u redu. Makar prema dokumentima koje su oni kontrolisali. Izvori Monitora, upozoravaju da izjave finansijskih policajaca treba prihvatiti sa velikom rezervom, pošto oni nijesu imali uvid u kompletnu dokumentaciju koju su im, bukvalno iz ruku, odnijeli pripadnici Uprave policije pozivajući se na nalog Tužilaštva.

HILJADA GORE –DOLJE: Zvaničnici Tare su tvrdili da su sa radom počeli u februaru 2010. Prošle nedjelje, direktorica Agencije za duvan Branislava Božović iznosi podatak da je ,,Fabrika cigareta i Mojkovcu počela je sa proizvodnjom u drugoj polovini 2010. godine”. Prema podacima Poreske uprave Tara je u prošloj godini zadužila 750 hiljada akciznih markica. To je dovoljno za preradu oko 15 tona duvana. U Agenciji tvrde da su proizveli 16 tona plave i dvije tone bijele Tare. To odstupanje i nije toliko značajno koliko je nelogično da je neko otvorio fabriku da bi u njoj za godinu dana proizveo 1,5 hiljadu paketa najjeftinijih cigareta i ostvario prosječni mjesečni prihod od 10-tak hiljada eura. Malo i za najosnovnije troškove.

Da nijesu, ipak, mojkovačke cigarete putovale i u nekom ekskluzivnijem pakovanju, makar na konjskim zapregama, u cisternama sa lažnim dnom ili pod gomilama šljunka?

,,Manje me interesuje hoće li neko da izveze nelegalne cigarete van Crne Gore”, objasnila je Branislava Božović Vijestima. „Hoću da kažem – nije ni to dobro, ali me prevashodno interesuje da moje tržište bude legalno i da tu nema švercovanih cigareta jer je to moja nadležnost”. Pošto još nije smijenjena znači da i njeni pretpostavljeni u resornom Ministarstvu poljoprivrede i Vladi dijele stav „baš me briga”.

Suštinski, to znači da o mogućem švercu računa vode samo vlasnici mojkovačke fabrike i njihovi poslovni partneri. Problem je što mi ne znamo ko su vlasnici Tare.

Prema registru Privrednog suda Esad Zejnilović više nema nikakve veze sa fabrikom. Novi direktor je Miodrag Novović a vlasnik European International General Trading.

Konstanta je Aleksandar Mrkić, vlasnik nekretnine u kojoj su smještena postrojenja mojkovačke Tare. Mrkić je platio porez na ovu nekretninu. Aleksandrov brat Nikola Mrkić je vlasnik imanja i magacinskog prostora u podgoričkom naselju Donja Gorica u kome se, navodno, skladište mojkovačke cigarete i mašine za štampu ambalaže. Nikšićanin Slavko Musić je, prošlog petka, uhapšen nakon što je previše revnosno branio pristup ovim objektima od novinarske ekipe Vijesti.

Braća Mrkić su javnost prilično nepoznati. Rijetki pamte da je Aleksandar Mrkić investitor objekta zvanog Kiklop na Žabljaku, koji se gradi na osnovu 20 godina stare građevinske dozvole, izdate Lovćen investu 1990. godine, za objekat mnogo manjih gabarita. Ministarstvo za uređenje prostora na čelu sa Branom Gvozdenovićem stalo je, 2008. na stranu Mrkića.

U maju 2003. policija je u Mojkovcu zaplijenila cisternu mercedes (NK 277 – 63) firme MN Press iz Nikšića zato što je u njoj bilo skriveno 10.789 šteka ronhila švercovanog sa Kosova. Vozač cisterne je pušten na slobodu. Izjavu je dao i vlasnik preduzeća. Nikola Mrkić je objasnio da je cisternu izdao i da nema nikakve veze sa otkrivenim švercom. Mediji nikad više nijesu pomenuli taj slučaj.

Krajem prošle godine, kada je Ranka Čarapić krenula u provjeru Tare, Vladan Joković, nasljednik Duška Markovića na čelu ANB odlučio je da rasformira ogranak ANB u Mojkovcu i smijeni dotadašnjeg šefa Vladetu Rakočevića. Rakočević, koga javnost zna kao osobu koja u telefonskom razgovoru nalaže policajcu da pusti Nasera Keljmendija, iako on sa sobom nosi pola miliona eura gotovine, objasnio je da je riječ o najavljenoj sistematizaciji i reorganizaciji.

Može li priča o Tari imati sličan epilog.

Zoran RADULOVIĆ

ŠEMSO DEDEIĆ, BIVŠI NAČELNIK ROŽAJSKE POLICIJE
Šverc nije prestao

Bivši načelnik rožajske policije Šemso Dedeić kaže da je spreman da ponovi sve što je o organizovanom švercu duvana preko ove opštine rekao za Monitor u oktobru prošle godine.

„Ne samo da sam spreman da ponovim, već ako je potrebno i da potpišem”, kaže. Dedeić je poručio da ima pravo i obavezu da kao građanin progovori o pojavama organizovanog kriminala i prekograničnog šverca. On je kazao da ne stoje kritike direktora Uprave policije Veselina Veljovića da je njegova obaveza bila da o tome priča kada je bio u službi, a ne sada.

„Nijesam ni tada ćutao, pričao sam tamo gdje je trebalo, u okviru organa službe. Danas o tome pričam javno, kao građanin i na to imam pravo”. Dedeić je za naš nedjeljnik prije četiri mjeseca kazao da organizovani šverc duvana nikada nije prestao, rekavši da se ne treba tjerati sa kuririma i sitnim švercerima, po planinama oko Rožaja, već da je lakše šlepere zaustavljati na Ribarevinama ili Slijepač mostu.

„Naravno, lakše je čekati da krenu konjske zaprege preko rožajskih planina i hvatati i udariti na pojedince na periferiji nego na centralne ličnosti blizu proizvođača duvana” – upozoravao je Dedeić.

Na pitanje da li su šleperi sa cigaretama imali pratnju, Dedeić je kazao da nije njegovo da o tome govori, ali da vjeruje da policija ima saznanja u vezi sa tim.„To su pitanja na koja treba da odgovaraju policija i državni tužilac”.

Dedeić nije iznenađen aferom vezanom za fabriku u Mojkovcu.

„Znao sam da postoji fabrika. Da li je ona radila po zakonu ili je proizvodila cigare za ova rožajska brda, to ćemo vidjeti. Ne bih da pričam o nečemu što ne mogu da dokažem”, objašnjava bivši načelnik rožajske policije.

T. S.

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo