ASK je naslijedio preko 250 predmeta koji se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta

MONITOR: Nakon šest godina ASK je utvrdio da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije. Zbog neprijavljivanja duga od 16.741,24 eura na VIP rivolving kartici uputili ste ovaj predmet Specijalnom državnom tužilaštvu. Đukanović tvrdi da ste prekršili zakon i najavio je tužbu Upravnom sudu. Šta očekujete od prijave SDT-u i najavljene tužbe?

DRAKIĆ:Postupajući u okviru svojih nadležnosti, u skladu sa utvrđenim činjenicama i okolnostima, donijeli smo odluku u ovom postupku. Nažalost, u ovom periodu od šest godina, ovoj našoj odluci prethodile su dvije odluke ASK i dvije presude Upravnog suda koje su vratile na ponovno odlučivanje. Ukoliko dođe do tužbe javnog funkcionera, Upravni sud će se odnijeti i prema ovoj odluci. Bitna činjenica je da je ispoštovan upravni postupak, da je odluka donijeta u skladu sa utvrđenim činjenicama u postupku, te da je ASK pokrenula dalje postupke usled činjenica utvrđenih ovom odlukom ali i da smo kompletne spise predmeta proslijedili nadležnim institucijama na dalje razmatranje i postupanje.

MONITOR: Da li ima još predmeta koji čekaju izjašnjenje u vezi Đukanovića, kao na primjer ,,satovi”, ili nekih drugih bivših i sadašnjih najvećih funkcionera?

DRAKIĆ:ASK je naslijedio preko 250 predmeta koje se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta.

O kojem obimu posla je riječ pokazuju i to da smo, kad je samo ova godina u pitanju, dobili sedam presuda kojima su poništene odluke ASK iz 2018, 2019. i 2022.g. a koje se odnose na više javnih funkcionera (B.Gvozdenović, D.Abazović, M.Radulović, G.Rakočević) i jednog medija. Po službenoj dužnosti ili po prijavama ove godine smo otvorili 24 predmeta.

Svi ovi predmeti moraju dobiti institucionalni odgovor, moraju biti riješeni u odgovarajućem postupku, neselektivno, profesionalno i stručno.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovdje su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema

MONITOR: Na mitingu SNS u Sremskoj Mitrovici aklamacijom dvadesetak hiljada pristalica stranke, usvojena je Narodna deklaracija o Vojvodini. Predsjednik Srbije je najavio i njeno usvajanje u Narodnoj skupštini Srbije. Kako  razumijete ovu „ideju“?

POPOV: SNS-ovci nemaju mašte pa sada pokušavaju da imitiraju svoje trenutno najjače političke protivnike a to su studenti. Kada to kažem onda mislim na način usvajanja Deklaracije aklamacijom, što bi trebalo da bude adekvatno studentskim plenumima na kojima se donose odluke. Međutim, to je bila samo karikatura od toga. A i sve drugo je bio bledi pokušaj imitacije veličanstvenih studentskih okupljanja – u tom slučaju istog dana u Kragujevcu. Da parafraziram Balaševića – bio je miting i šta da se priča, parada obmane i kiča… A što se tiče same njegove ideje, to je po onoj narodnoj “držte lopova”, pokušaj da se borbom protiv navodnog vojvođanskog separatizma skrene pažnja sa studentskih protesta koji su najozbiljnije do sada uzdrmali korumpiran i kriminalan režim SNS i njegovih satelita.

MONITOR: Povod Deklaraciji, Aleksandar Vučić vidi u porastu vojvođanskog separatizma i postojanju organizacija koje koriste tragediju Nadstrešnice za forsiranje odvajanja Vojvodine od Srbije. Deklaracija se bazira na pet tačaka, pominje se i namjera da se formira vojvođanska nacija, standardizuje poseban jezik i osnuje pravoslavna crkva. Kakvo može biti pravno dejstvo ove Deklaracije?

POPOV: Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovde su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema. Oni postave tezu, polemišu sa tom izmišljenom tezom o separatizmu i oponente režimu iz Vojvodine optuže da su glavni separatisti. Tako je Ana Brnabić, predsednica Narodne skupštine, nedavno izjavila: “Ti ljudi su separatisti, da li vi razumete? Ja kao predsednica Skupštine pozivam institucije da rade svoj posao. Čekaj bre, jel’ Pućdemon u Španiji može tako separatistički da se šeta i priča? Ne, nego će biti uhapšen, pa će biti u egzilu“, kazala je Brnabić. Dakle ona je od izmišljene teze o separatističkim namerama dvojice trenutno najčešće spominjanih političkih protivnika-Dinka Gruhonjića i Gorana Ješića, došla do toga da su oni već postali vlast u Vojvodini-kao svojevremeno Pućdemon u Kataloniji, i već sproveli referendum o izdvajanju i zato kao sepratisti i izdajnici treba da sede u zatvoru. Jeste da je ovo van svake pameti, ali i veoma opasna teza jer pokazuje da bi ona i cela vladajuća garnitura, najradije svoje političke protivnike videla u zatvoru, pa makar i pod iskonstruisanim optužbama. Podseća li vas ovo na neka druga vremena i neke druge države gde se to zaistinski dešavalo?

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

MONITOR:  Da se vratimo u sadašnje vrijeme, u kom je, kažete, urušen moral. Kako onda dalje?

GRAHOVAC: U intervjuu vašem listu prije četiri mjeseca iznio sam ocjenu da Crnom Gorom upravljaju šalabajzeri, egocentrici i srpski kleronacionalisti. Čitaoci su detektovali da se radi o Spajiću, Milatoviću i Mandiću. Pošto su svoj trojici ovo (siguran sam) posljednje državne funkcije u životu preporučujem im da podnesu ostavke na sadašnje funkcije kako bi sa malo preostalog moralnog kredibiliteta mogli živjeti u Crnoj Gori. Kako fatalistički ne bi pravili još veće štete, sugerišem da redosljed ostavki bude sljedeći: Prvo, da Spajić podnese ostavku odmah; Drugo, da Milatović podnese ostavku nakon provedenih vanrednih parlamentarnih izbora; i treće, nakon vanrednih parlamentarnih izbora Mandić neće imati potrebu za ostavkom pošto građani Crne Gore znaju šta znači crna četnička ideologija koja je u službi klerofašističke i kleronacionalističke doktrine „srpski svet“ a koja je u funkciji ruske imperijalne i srpske hegemonističke politike.

MONITOR: Ovim prijedlozima može da se obraduje samo DPS?

GRAHOVAC: Novo rukovodstvo DPS ništa nije naučilo posljednje četiri godine. Nisu se zapitali zašto od njih svi bježe kao od kuge. Imam sugestiju i za njih – neka što prije iz partije isključe Mila Đukanovića i Milana Roćena. Građani Crne Gore baš njih dvojicu prepoznaju kao vlasnike DPS. I za njih će biti lakša partijska kazna nego eventualno neka druga. Ukoliko DPS ovo ne uradi od nje će svi politički subjekti bježati kao od kuge. Nereformisani DPS će biti šteta za državu Crnu Goru jer je ta stranka (bar po javno proklamovanoj politici) i građanska i antifašistička i multietnička i proevropska i evroatlantska. A  sve to je potrebno za budućnost Crne Gore. Do sada su oni uglavnom  radili suprotno.

MONITOR: Kako komentarišete to što će Đukanović postati počasni predsjednik DPS?

GRAHOVAC: To bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. I to je jedan od pokazatelja da u Crnoj Gori egzistira politička prostitucija.

MONITOR: Zašto se Đukanović vraća ako je uopšte i odlazio?

GRAHOVAC: Tri su moguća razloga. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta.

MONITOR: Nakon dva mjeseca blokade zbog takozvane „ustavne krize“Mandić je izrekao kazne poslanicima opozicije čime je blokiran rad Skupštine. Da li je na pomolu rješenje ili produbljavanje krize?

GRAHOVAC: Na pomolu je  rješenje krize,  iz tri razloga. Prvo, vrijeme je pokazalo da građani Crne Gore imaju političku svijest što se dokazuje time – kada se u Crnoj Gori pojavi nov politički subjekt (LS, Grupa za promjene, PzP, Pozitivna, GP URA, Demokrate, PES) građani im na izborima daju šansu; drugo, građani pokazuju da imaju građansku hrabrost jer na izborima smjenjuju one koji nisu opravdali njihovo povjerenje; i treće, u Crnoj Gori je veoma aktivan medijski prostor i aktivizam nevladinog sektora. Zbog svega toga, siguran sam, da građani prepoznaju crne ideologije onu četničku i onu ustašku, prepoznaju korupciju i organizovani kriminal te prepoznaju nepravdu i politički nemoral. Zato, politička kazna slijedi na svim budućim izborima. Iskonsko crnogorsko čojstvo i junaštvo će se rehabilitovati brže nego što mnogi misle.

MONITOR: A evropski put?

GRAHOVAC: Evropski put Crne Gore je siguran jer će društveni subjekti i kod nas i u EU prepoznati crnogorsko čojstvo i junaštvo modernog vremena. Politički nemoral mladi ljudi već prepoznaju. Geopolitički interesi EU pogoduju Crnoj Gori kao nikada do sada pa će EU iz tih razloga prigrliti Crnu Goru.

MONITOR: Kako vidite studentske proteste i reakciju na njihov bunt?

GRAHOVAC: Na mladima svijet ostaje nije fraza već filozofska istina. Mladi prvi prepoznaju društvene i političke devijantnosti. Kada jednom podignu glas protiv tih devijantnosti umiriti ih niko neće moći demagogijom. Moj savjet studentima je da probleme ne razvodnjavaju širokim eleboracijama nego da traže konkretne smjene po imenu i prezimenu. Društvo se najlakše oslobađa političke malograđanštine smjenom sa funkcija onih kod kojih se ta devijantnost uočava. A uočava se kroz oskudnost rezultata na važnim državnim dužnostima.Vlastima neće biti isplativo da se inate sa mladalačkim buntom.

MONITOR: Kako vidite proteste u Srbiji i njihove posljedice na region?

GRAHOVAC: Od 1978. do 1980. godine sa porodicom sam živio u Beogradu. Obišao sam veći dio Srbije i oduševljavao sam se druželjubivošću i evropskom emancipacijom njenih građana. Deceniju ranije, jednu godinu sam živio u Puli i mislio sam da je Pula najinternacionalniji grad na svijetu. Beograd je bio više od toga.

Ono po čemu se cijeni današnje društveno stanje Srbije i stanje duha građana je mržnja. Ko mrzi? Usudio bih se reći da polovina građana Srbije mrzi. Koga mrze? Patološki mrze političke neistomišljenike, mrze Albance i Kosovo, mrze Crnu Goru i Crnogorce, mrze Hrvatsku i Hrvate, mrze Federaciju u BiH i Bošnjake i mrze sve one koji se usuđuju iskazati bilo koju zamjerku njihovom vođi Aleksandru Vučiću. Šta se promijenilo kod Srba i u Srbiju posljednje četiri decenije? Promijenila se samo vlast.

Slobodan Milošević i SPS, JUL a danas Vulinov Pokret socijalista, Šešeljeva SRS i njen klon SNS sa Vučićem su neprekidno proizvodili neprijatelje Srbije kada ih i nije bilo, te SPC koja je zajedno sa politikom zločina permanentno trovala  sunarodnike, onda se može zaključiti da je dobro što je od normalne Srbije ostalo bilo što.

Permanentno se vrši klerofašizacija Srbije pa sam u javnim istupima u posljednjih dvanaest godina više puta kazao da će se neminovno u Srbiji desiti antifašistički ustanak naroda. Sada ga imamo.

Ostala je bar polovina Srbije koja ne mrzi. Koja je u Aleksandru Vučiću prepoznala lidera Srbije koja mrzi.

Ratnim partijama na ex Yu prostoru koje su još na vlasti (izuzev Slovenije) ovakva Srbija potpuno odgovara. Imaju alibi za svoje političko trajanje. Bez udaljavanja ratnih partija sa vlasti region će i dalje patiti. Studenti Srbije će uskoro razriješiti regionalni problem. Udaljiti će od državnih institucija Srbe koji mrze. Pa i Vučića! Počinju lančane promjene na bolje, region će odahnuti.

MONITOR: Kako komentarišete Trampovu Ameriku i dešavanje u EU?

GRAHOVAC:  Tramp je  sklon raznim revolucijama. Nadam se da neće prenagliti kao što je prenaglio sa idejom prinudnog raseljavanja Palestinaca iz Gaze. Prinudno raseljavanje stanovništva (po međunarodnom pravu) je ratni zločin, a njegova zamišljena turistička rivijera u Gazi neće demotivisati Palestince da se, radi osvete zbog prinudnog raseljavanja, počnu baviti terorizmom na čitavoj planeti. Politika Trampa će povoljno uticati na EU koja će se konačno početi baviti sobom i neće više biti privjesak ili Istoka ili Zapada. EU  će konačno početi da rješava svoj akutni problem, a taj problem je sopstvena birokratija koja izjeda sopstveno društveno tkivo.

EU okrenuta sebi okrenuće se i na Zapadni Balkan. Dolazi vrijeme smanjenja napetosti, globalno i u našem regionu. Dolaze bolji dani!

Milena PEROVIĆ