INTERVJU
MARIJANA KADIĆ-BOJANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA VIJESTI: Relevantnost nikada neće prestati biti u modi

Objavljeno prije
3 godinena
Objavio:
Monitor online
Najveći uspjeh Vijesti je to što i dalje postoje i što im se najviše vjeruje. Toliko brutralnih prepreka je stavljano pred Vijesti svih ovih godina da je prosto nevjerovatno da su opstale i da su i dalje najuticajniji medij u zemlji
MONITOR: Proslavljeno je 25 godina Vijesti. Koji su bili najveći izazovi?
KADIĆ-BOJANIĆ: Četvrt vijeka trajanja nezavisnih dnevnih novina nije samo veliki praznik za sve nas iz Vijesti, već za cijelu Crnu Goru. Imamo dokaz da znanje, posvećenost, istrajnost, dobre namjere, profesionalnost i odanost vrijednostima mogu da daju rezultate i u društvima kakvo je naše.
Ovo je četvrt vijeka istorije nakrcane događajima koji su donosili neizvijesnost. I time je uloga profesionalnih medija postajala sve važnija i snažnija. U kriznim situacijama je posebno važno da svi imaju prave informacije šta se dešava, kako u javnom, tako i u tajnom prostoru. Kad su institucije slabe i nemaju povjerenje građanki i građana snažna je uloga profesionalnih medija koji daju tačne i pravovremene informacije na osnovu kojih svako od nas pojedinačno donosi važne odluke. To je najočiglednije dokazalo doba nesigurnosti u vrijeme kovida kada su Vijesti doslovno postale primarni servis za informisanje cjelokupnog građanstva, ispred čak i državnih institucija.
Najveći uspjeh Vijesti je to što i dalje postoje i što im se najviše vjeruje. Toliko brutralnih prepreka je stavljano pred Vijesti svih ovih godina da je prosto nevjerovatno da su opstale i da su i dalje najuticajniji medij u zemlji. Pogledajte samo naše okruženje. Gdje možete naći tako snažne medijske platforme pod jednim brendom, a da tako dugo opstaju i da im građani najviše vjeruju. Na smanjenje ili i gubljenje uticaja uglednih medija u regionu nerijetko je uticalo to što se nakon promjene vlasti u svojim zemljama nisu snašli u novim okolostima kada je dojučerašnja opozicija postala vlast i kada je trebalo istom snagom preispitivati njene postupke kao onih ranijih. Vijesti nemaju taj problem. Činjenice su za nas neprikosnovene i ne podliježemo pritiscima vlasti ma ko je činio.
MONITOR: Koje uspjehe biste izdvojili?
KADIĆ-BOJANIĆ: Jedan od najvećih usjeha Vijesti je velika kulturna revolucija kojom su knjige – djela najvećih svjetskih književnika – vraćene u domove naših sugrađanki i sugrađana. Mrak ratnih devedesetih, nacionalizam, sankcije, turbo-folk i pustoš na svim poljima društvenog života su natjerali ljude da se bore za golu egzistenciju i zanemare kulturu. Preko dva i po miliona knjiga je ušlo u crnogorske domove u velikim akcijama Vijesti.
Nakon štampanog izdanja osnovana je i televizija Vijesti koja je dvije i po godine bila pod sankcijama državnih institucija koje nijesu željele da nam daju nacionalnu frekvenciju kao bi spriječile da istina i preko malih ekrana dođe do građanstva. No, ubrzo nakon što smo dobili frekvenciju, postali smo televizija sa najgledanijim informativnim programom, a zadnjih godina smo i ubjedljivo najgledanija televizija u zemlji. Portal je posljednji u nizu medija koji je pokrenut pod brendom Vijesti. I iako je najmlađi – u pitanju je snažna medijska platforma čije nevjerovatne brojke ruše sve rekorde čitanosti. I ne samo da je daleko najčitaniji u Crnoj Gori već bilježimo i veliki broj posjeta iz cijelog regiona, ali i svijeta – ex yu dijaspora je naša čitalačka publika.
MONITOR: Koliko je bilo teško opstati finansijski a često i fizički u burne dvije i po decenije?
KADIĆ-BOJANIĆ: Koliko god mi radili društveno važan posao – snažno smo i organizovano bili napadani sa svih strana. Bombama na redakciju, bejzbol palicama na osnivače, drškom pištolja na urednika, šakama na foto-reportera, pucnjima na novinarku… Bogata je lepeza torture. Preživjeli smo. Nije bilo lako. Mnogi su i odustajali. Ne zamjeramo im. Onima koji su nas napadali možemo danas poslati i svojevrsnu zahvalnost jer su nas tjerali da budemo snažniji i bolji i da pomjeramo sopstvene granice.
Finansijski opstanak nije rijetko dovođen u pitanje. Na globalnom nivou print je nešto što je u zalasku i što je sve manje traženo. S druge strane, ozbiljne medijske kuće koje imaju svoje digitalne platforme – portale – teško se bore sa nelojalnom konkurencijom koju čine društvene mreže i pretraživači, a malo crnogorsko tržište je temeljno urušavano. Danas se informacija tretira kao besplatna roba i nije više ni važno ko je njen autor i koliko je kredibilan izvor. Širom svijeta mainstream mediji imaju problema sa funkcionisanjem. No, u Crnoj Gori je taj prblem još daleko složeniji zbog toga što je trodecenijska vlast DPS-a na sve načine gušila slobodu izražavanja i fizičkim ali i finansijskim pritiscima pokušavala da onemogući one koji profesionalno rade svoj posao da opstanu. Zato je bilo važno osmišljavati nove biznis modele ali i praviti najbolje timove medijskih profesionalaca u svim oblastima djelovanja medija. Kada imate motivisane zaposlene, onda je sve lakše. Njihova motivacija je važna jer svi želimo društvo jednakih šansi i demokratiju na mnogo višem nivou nego što je danas imamo. Svi želimo institucije koje funkcionišu i socijalnu pravdu.
MONITOR: Da li nova struktura vlasništva u Vijestima može dovesti do promjene uređivačke politike?
KADIĆ-BOJANIĆ: Vrlo smo ponosni što su osnivači Vijesti ljudi koji su stvarali i Monitor i koji su do dan danas ostali dosljedni ideji razvoja profesionalnih medija. S nama je sve ove godine bila i međunarodna organizacija sa sjedištem u Njujorku MdIF. Naši novi partneri – United Media – su moćna grupacija čiji mediji širom regiona predstavljaju kičmu profesionalnog novinarstva – 6 televizija sa nacionalnom frekvencijom, 50 kablovskih tv, 29 web portala, 5 radio stanica, 6 dnevnih novina…
Mi smo profesionalci koji rade svoj posao po najvišim standardima koje nalaže naša profesija. Naravno, kao i svi, i mi pravimo greške, ali one su proizvod slučajnosti, a ne namjere. Kakva god da je uređivačka politika, mediji se moraju pridržavati kodeksa i primjera dobre prakse. Kada uđete na portal Vijesti, pronaći ćete etičke smjernice za novinarke i novinare. Ovo je, vjerujem, najsveobuhvatniji ovakav dokument koji jedna medijska kuća u jugoistočnoj Evropi ima. To je naš vodič, naš pravilnik i naš orijentir. Pisali su ga ozbiljni novinari i dugogodišnji urednici kao i naša ombudsmanka. Takođe, kada uđete na portal, na dio gdje su rješenja naše ombudsmanke, vidjećete da je među njima dosta i onih gdje ona utvrđuje da se usvaja žalba osobe o kojoj smo pisali. Mislim da sve ovo sasvim dovoljno govori o načinu na koji mi funkcionišemo. I nastavićemo tako da radimo jer promjena vlasničke strukture nije nešto što je nama koji radimo u Vijestima nepoznato. S partnerima ulazimo u nove poduhvate s punom vjerom u to da su profesionalni mediji stub demokratije koji dominira u zemljama slabašnih institucija, poput naše.
MONITOR: Često Vijesti optužuju da se miješaju u politički život, čak i da osnivate partije. Koliko su te kritike tačne i koliko ima pokušaja uticaja politike na rad Vijesti?
KADIĆ-BOJANIĆ: Kada žele da vas oslabe oni kojima se ne dopada što odlično radite svoj posao, oni koriste, osim pištolja, i bejzbol palice – od administrativnih i finansijskih prepreka do brutalne javne i tajne kampanje. Ovo je jedna od omiljenih kampanja koja se pojavljuje kad god se pokrene neka partija koja ima predznak građanske. Crna Gora je zemlja sa malo stanovnika, glavni grad je iznimno mali, normalno je da ljudi koji su u javnom životu godinama poznaju jedni druge. Ako sa nekim dijelite građanske vrijednosti, onda je time veza među vama jača. Ali, to ne znači da ste nekome osnovali partiju ili da se miješate preko granice koja je javno-interesna, u smislu kritike činjenja ili nečinjenja moćnih u društvu. Vijesti na svom putu borbe sa najvećim društvenim problemima imaju i saveznike, a oni koji su generatori tih problema pokušavaju da spriječe promjene tako što pokušavaju da Vijestima pripišu postupanje koje je van okvira medijskih standarda, što se iznova i iznova dokazuje kao netačno i dio kampanje koju sam pomenula.
Naravno da ima pokušaja uticaja politike na naš rad i to na različite načine. Jedan od omiljenih je bojkot. Više partija je za sve ove godine bojkotovalo Vijesti – njihovi funkcioneri nisu davali izjave i dolazili u naše emisije. Valjda su mislili da će nas tako oslabiti. Pokazalo se da građanke i građani na izborima mogu glasati različito. A kada ih u anketama upitaju u koje od medija najviše vjeruju – odgovor je uvijek isti – dominantno Vijestima. Nejasno je kako političari koji su se odlučili na bojkot Vijesti, ne razumiju da tako sebi presijecaju jedan značajan, najznačajniji uticaj u zemlji, kanal komunikacije koji imaju prema sopstvenim biračima. Oni vrše loše procijene ali to nas ne ugrožava niti nas mogu ucjenjivati.
MONITOR: Mediji se mijenjaju i utrkuju sa društvenim mrežama. Kakvi su planovi za dalji rad i razvoj Vijesti?
KADIĆ-BOJANIĆ: Mediji se mijenjaju čini se brže nego ikada u istoriji čovječanstva. Brzi su i efikasni. No, i laž putuje brže nego ikada i lako obilazi cijelu zemljinu kuglu i kontaminira javni prostor. Zato su tradicionalni mediji važni. Morate imati vremena da dobro provjerite svaku informaciju jer od brzine je važnija tačnost. Na mrežama možete naći razne opskurne likove koji su uz pomoć savremenih trendova postali idoli masama. I to je nešto što nećemo spriječiti. Niti možemo. Ali, relevantnost nikada neće prestati biti u modi. Na kraju dana – kad se dobro zabavite – želite znati šta je istina jer samo tako možete upravljati svojim životom i donositi važne odluke.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
KRIZA VLASTI: STARA VEĆINA NOVA VLADA?: Ponavljači obnavljaju gradivo
-
BERANE, RESTAURACIJA SREDNJOVJEKOVNE PANCIRNE KOŠULJE: Profesija bez granica
-
PREMIJER O ŠVERCU CIGARETA KOD SDT: Abazovićev dim vodi do švercera ili glasova?
-
Ko hoće, nađe začin
-
BURA OKO FOTELJE GRADONAČELNIKA BUDVE: Pljušte tužbe, osude, pritisci
-
MILETA BOŽOVIĆ, INŽENJER, PRVI MARATONAC U CRNOJ GORI: Mali napor za veliko srce
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije
5 danana
28 Marta, 2025
Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a
MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?
ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.
MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?
ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.
Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.
MONITOR: Kako vidite političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da arbitriraju o pitanjima od javnog interesa?
ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.
Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA, ZAGREB: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku

Objavljeno prije
5 danana
28 Marta, 2025
Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona bila nekoherentna
MONITOR: Hrvatski ministar odbrane, Ivan Anušić, izjavio je da je prošlo vrijeme kada se za sve pitao Beograd. Ima li Hrvatska konzistentnu politiku prema zemljama Zapadnog Balkana ili je ona i dalje pod uticajem složenih odnosa iz prošlosti?
DVORNIK: To s pitanjem Beograda je već stereotipna nacionalistička fraza još iz stare retorike HDZ-a i sličnih s kraja 1980-ih. Anušić je proizvod primitivnog političkog mentaliteta koji je od tada slabo evoluirao. Međutim, tu mu je reakcija Srbije pomogla tj. servirala loptu na smeč, jer se pozvala na također nacionalistički stereotip u kojem je nezamislivo da Kosovo bude neovisno. “Beograd” se doista nema što pitati, jer je s gledišta država koje su priznale Kosovo nenadležan. Ono što bi se stvarno moglo pitati ne “leži’”dobro nijednoj od država u regiji, a to je: koliko istinski štite svoje etničke manjine od diskriminacije i zakidanja raznih vrsta?
Inače, ne zavaravajmo se: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku. Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona sama bila nekoherentna.
MONITOR: „Blokadna kuharica“ i navodna umiješanost hrvatskih tajnih službi u pobune u Srbiji, izgovor su za „osvetničke“ mjere iz Beograda. Za razliku od akademske zajednice i nekih djelova hrvatskog društva, vlast u Hrvatskoj – koja je oštro reagovala na nediplomatske mjere i napade srpskog režima, nije pokazala razumijevanje za protestante. Da li se Hrvatska ponaša u skladu sa distanciranom politikom zvaničnog Brisela?
DVORNIK: Da se u Srbiji nije oko toga dogodio neki smiješni pokušaj halabuke, „Blokadne kuharice” se ovdje nitko već odavno ne bi ni sjećao. Ako zagovornici ‘teorije’ o hrvatskom miješanju zaista kao dokaze nemaju ništa bolje od tog tekstuljka i nešto kontakata među studentima, koji su (i trebali bi biti) normalna stvar, smiješno je da o tome uopće razgovaramo.
Pogleda li se sadržaj i forma sadašnjih protesta u Srbiji i usporedi ih se s “plenumaškim” aktivnostima u Hrvatskoj prije deceniju i pol, jedino “zajedničko” jest što su akteri bili studenti i što su svoje skupove na fakultetu zvali plenumima. U Hrvatskoj se uglavnom radilo samo o jednom fakultetu, u Srbiji o gotovo svim fakultetima i univerzitetima. U Hrvatskoj se radilo o mnogo užim zahtjevima – da obrazovanje ne bude roba na tržištu – dok se u Srbiji traži da sistem općenito počne funkcionirati odgovorno, uz konsekvencije po sve koji zlorabe javne funkcije, i političke i krivične. Zahtjevi u Hrvatskoj bili su ljevičarski, a ovi u Srbiji naprosto liberalno-sistemski, dok u ikonografiji predstavljaju neku “općenarodnu” poziciju (što god to značilo) koja se izražava i velikim brojem nacionalnih zastava i pjesama. Hrvatski “pokret” zbog osebujnosti stila i uskih zahtjeva nikada nije mogao mobilizirati ni većinu studenata na jednom fakultetu, a ovaj srbijanski očito može mobilizirati cijelo društvo.
U hrvatskoj javnosti, bar liberalnoj, studentski protesti se prate sa simpatijom. Vlasti su distancirane dijelom zbog konformiranja s EK, a dijelom jer ne znaju što bi s njima i u što će se razviti.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije
2 sedmicena
21 Marta, 2025
Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?
BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.
Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.
I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.
Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.
Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…
To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.
Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.
MONITOR: Dio javnosti je razočaran što nijesu ispunjena njihova očekivanja, pa makar i po cijenu nasilja. Kako gledate na takvo ,,navijanje”?
BRKOVIĆ:Studenti u Srbiji ovih mjeseci pokazuju hrabrost, maštovitost, duhovitost, neustrašivost… Sve one osobine koje su na suprotnom polu od tuposti autokratije. I nije čudo da zadobijaju podršku na svim meridijanima – od balkanskog komšiluka do Amerike i Australije. Ćutanje EU je mnoge razočaralo, jer od Evrope ne očekujete one kalkulacije na koje vas naviknu lokalni buzdovani. Očekujete makar neku formu principijelnosti i emancipatorskog duha. Bez toga Evropa je kao bilo koja druga geografija… A ne bi smjelo biti tako.
Dok god su ovakvi kakvi su, pobunjeni studenti Srbije bude nadu ne samo u Srbiji već i na mnogim drugim mjestima.
Problem Srbije je što nema opoziciju na nivou pobunjenih studenata i građana. Vučić je godinama tako sistematično uništavao opozicioni prostor u Srbiji da su tamo ostale samo tužne ruine, čak ni podsjećanje na nekadašnji politički pejzaž ove države. To naravno ide Vučiću na ruku – bez solidne opozicije vi nemate političku snagu koja bi mogla da na pravi način isprati ovakvu pobunjenilčku energiju.
Na koncu, ne bih isključio mogućnost da Vučić napravi neku veliku glupost, a u ovakvim situacijama to znači veliko zlo po Srbiju i njene građane. Načinom kojim se beskrupulozni diktator bori protiv ovoga širokog pokreta je već opasno polarizovao Srbiju. Oni slučajevi kada su Vučićevi fanatici kolima udarali studentkinje i studente pokazuju realni efekat i dubinu njegovog satanizovanja druge strane. Vjerovatno svjedoče i njegov strah od probuđene Srbije. Diktatori su najopasniji kada se uplaše. Jednako kao i kada se – ničega ne boje. Sa nekim ko je osvojio neprirodno veliku moć u jednom društvu svakako se mora postupati oprezno. Čak, ili naročito, u situaciji gubljenja i silaska sa vlasti…
Posebno poglavlje ove sage je ogavno ponašanje Vučiću lojalnih i poslušnih intelektualaca i medija. Kao da ne postoji sjutra. A to ,,sjutra” će svakako jednom jasno pokazati kakvo beščašće je dominiralo srpskom medijskom i intelektualnom scenom svih ovih godina.
MONITOR: Šta bi kraj Vučićeve vladavine donio političkoj sceni u Crnoj Gori?
BRKOVIĆ: Ne bi trebalo da se zavaravamo. Odnos prema CG neće značajnije promijeniti ni pad Vučićev. Postoji u Srbiji svijest koja CG vidi isključivo kao politički plijen. A ta svijest neće nestati preko noći, čak ni Vučićevim porazom i silaskom sa vlasti. Takve političke ambicije može biti lišena samo evropska Srbija, posvećena sebi i sopstvenoj budućnosti. Te političke utvare već su napravile jezivu štetu i Srbiji i okolnim narodima. Onaj ko te utvare u Srbiji sahrani zaslužiće posebno poglavlje u istoriji južnoslovenskih i balkanskih naroda.
MONITOR: U Crnoj Gori oni koji su podržavali Đukanovića sada su uz studente u Srbiji, a dio onih koji su bili protiv našeg autokrate sada podržavaju srpskog. Kako to objašnjavate?
BRKOVIĆ:U Crnoj Gori govoriti o principijelnosti i političkoj logici jednako je kao da u bordelu pričate o vrlini… Možete pokušati, ali malo je vjerovatno da će vas razumjeti.
Parodičnu prirodu ovdašnje političke scene naročito ilustruju, ja ih zovem – Vučićeve političke pudlice u Crnoj Gori. Vrhunska je perverzija učestvovati u političkom životu zemlje kojoj želite nestanak.
Ako preživi aktuelnu vlast i posebno Vučićeve akcionare u njoj, Crna Gora će dokazati da je ozbiljna država.
Vučić je u mnogu čemu učio od Mila, doslovno kopirao modele vladanja i demagoškog manipulisanja, ali, oni nisu politički isto. Đukanović je od devedesetih evoluirao na način koji je Crnoj Gori donio civilizacijski napredak, bez obzira što on sam u mnogo čemu nije bio dostojan niti na visini tog emancipatorskog projekta. Vučić nije evoluirao politički, on Srbiju vraća u devedesete na najopasniji mogući način. Vraća duhove prošlosti tako što Srbiju dijeli osnažujući onu politiku koja je donijela tako mnogo poraza i padova…
U tom duhu je i ponašanje njegovih političkih pudlica u CG: povratak svoj tami i zlu devedesetih godina. Oni političku pobjedu od 30. avgusta 2020. doživljavaju ne kao izbornu pobjedu čiji su dio bili, već kao istorijsku pobjedu svojih osnovnih ideja, koje su poražene devedesetih godina. Jedna vrsta samoobmanjivanja ali koje je vrlo skupo i opasno za Crnu Goru.
MONITOR: Tragedija u Makedoniji nas je ponovo upozorila da korupcija ubija. Do kada će nas tragedije i ljudske žrtve upozoravati na pogubnost korupcije?
BRKOVIĆ: Kao i tragedija sa padom nadstrešnice u Novom Sadu, i ova tragedija u Makedoniji mnogo je više od jedne tragične priče. To su strašne dijagnoze opasnog vremena, a svako opasno vrijeme kreiraju pokvareni ljudi. I oni koji su spremni da prećute i previde takvu pokvarenost – otvarajući širom vrata pakla. To se i ovaj put dogodilo.
Sve su ovakve tragične priče u regionu slične, posebno kada je riječ o uzrocima i jednoj široj, političkoj genezi i pozadini događaja. Uvijek u temelju imate korupciju, odsustvo elementarne kontrole i razuma, pohlepu koja ignoriše sve što nalaže razboritost.
Pohlepa je vrhovno božanstvo ovog tranzicijskog polusvijeta…
Dodajte takvim događajima i beogradsku tragediju u školi Ribnikar, dva suluda cetinjska masakra i vidjećete istu matricu, istu vrstu zapuštenosti društva i koruptivnu i nesposobnu vlast.
Ali, u određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR: U romanu Aurora koji je i saga o šahu opisujete Podgoricu iz 30-ih godina prošlog vijeka. Koliko je poštovanje pravila, kao u šahu, bitno za društvo i da li smo nakon sto godina bliži poštvanju pravila i logike?
BRKOVIĆ:Toliko koliko je šah veličanstvena i savršena igra, toliko su ljudi kvarljivi i nesavršeni, tako da je šah moguć samo kao metafora za ono što je nemoguće – savršeno društvo. Ali, vrijedi toga biti svjestan.
A da li smo napravili neki korak ka poštovanju pravila? To je važno pitanje, ali odgovor je, vjerujem, sumoran. Promjena koja se u CG desila u velikoj mjeri je pokazala nedostojnost onih koji su pozivali na promjenu. To su činili vođeni željom da oni budu na mjestima koja su iznad kontrole, da kreiraju stvarnost bez odgovornosti. Teško možemo govoriti o promjenama. I dalje smo daleko od istinskog poštovanja pravila. Čak i od svijesti o pravilima i njihovom značaju. Plemenska logika naprosto ne ide sa duhom pravila. Građanski duh ga nasuprot tome podrazumijeva.
Aurora je priča o zametku građanske svijesti koji je, koliko god imaginaran, istovremeno i vjerodostojan. O prvim likovima koji su imali volje i snage da se suprotstave palanačkoj gomili…
MONITOR: Aurora govori i o nadi i vjeri u bolju budućnost u predvečerju rata, revolucije, stradanja. Koliko je sadašnja globalna i naša lokalna slika slična ili različita onoj iz međuratnog perioda prošlog vijeka?
BRKOVIĆ:Veći dio moga odrastanja i života to je izgledalo gotovo nemoguće, jednako koliko danas izgleda ne samo moguće već i izvjesno. Svijet na rubu potpunog rata, bez pravila i bez principa… Likovi i atmosfera Aurore svjedoče onaj društveni optimizam koji postoji uvijek uoči velikih društvenih kataklizmi poput svjetskih ratova. I koji naravno uvijek biva poražen u odmjeravanju sa ,,većinskom” voljom koja vodi prema propasti…
Pogledajte – ruši se na naše oči sva ona međunarodna arhitektonika koja je svijet decenijama držala u nekakvom poretku. Definitivno izgleda da borci protiv Novog svjetskog poretka uvode – novi svjetski poredak. Dakle. Moguća je katastrofa neslućenih razmjera. Čak i vjerovatna. Kako, nasuprot svemu tome, zamisliti političku pamet koja bi ovaj proces mogla zaustaviti ili preokrenuti? Globalna ljevica se posljednjih decenija samouništila, u svakom slučaju danas nije u stranju ponuditi izlaz ili bilo kakvu alternativu.
Ko bi to mogao? I kako. Odgovor na to pitanje trenutno teško da je moguć izvan naivnih ličnih projekcija, iracionalnih nada i prirodnih želja. A odgovor na to pitanje bojim se da je presudan.
Naravno, književnost ne može dati taj odgovor, ali može pomoći da se do njega dođe…
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
DRUŠTVO4 sedmice
NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama
-
Izdvojeno4 sedmice
SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja
-
Izdvojeno4 sedmice
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje