Povežite se sa nama

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CEGAS: Javni interes zamagljen u političkim igrama

Objavljeno prije

na

Plašim se da vizija i ciljevi na kojima bi počivale javne politike nijesu u fokusu pregovora o novoj Vladi, a to nam onda ostavlja prostor za strah da nećemo dobiti kvalitativni napredak nakon formiranja nove Vlade

 

MONITOR: Započeli su sastanci mandatara Spajića sa predstavnicima partija koje su ga za tu poziciju podržale radi formiranja buduće vlade. Kako vidite taj proces?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Dosadašnji proces sastavljanja nove Vlade negdje je očekivano neizvjestan, uzimajući u obzir činjenicu da više nemamo dominantnu partiju poput Dps-a dok je bio na vlasti, a da u pregovorima učestvuju politički subjekti sa različitim programskim osnovama.

Postoje nekolika izazova formiranja nove Vlade, odnosno obezbjeđivanja potrebne većine za njen izbor. U toj kombinatorici postoji vidljiv mogući raspon podrške. Od najmanje potrebne skupštinske većine od 41 poslanika i poslanica, do većine od 49 poslanika i poslanica koja je već dugo veliki i još uvijek nedostižan cilj stvaranja uslova za izbor i  konsolidaciju u prvom redu pravosudnih institucija i konačno ostvarivanje realnih rezultata u pregovaračkom procesu sa EU.

Zabrinjava dominacija patrijskih interesa u odnosu na javni interes. Proces demokratizacije ide teško, a potrebe i interesi građanstva ostaju zamagljeni u političkim igrama aktera političke scene.

MONITOR: Koliko će biti težak Spajićev zadatak i šta su po vama najveći izazovi?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Gospodin Spajić je prepoznat kao racionalan mlad političar koji u fokus stavlja ekonomska pitanja. To bi,uz nesporan izborni legitimitet PES-a, trebalo da bude solidna platforma za pregovore o novoj Vladi. Njegova želja da dođe do što veće podrške u Parlamentu i time smanji rizike pravljenja nestabilne Vlade, ima realne prepreke u činjenici da većina manjinskih partija i koalicija ZBCG imaju prilično udaljene političke interese. Tu treba dodati i u najmanju ruku rezervisan stav evropskih partnera i SAD-a o učešću ZBCG u novoj Vladi. Naravno Crne Gora je suverena zemlja i mandatar ima puni legitimitet da kreira buduću izvršnu vlast, kao i obavezu da garantuje ostvarivanje spoljno-političkih ciljeva. Možemo zaključiti da je pred mandatarom Spajićem težak izazova sa mnogo nepoznatih.

MONITOR: Može li se onda na osnovu sadašnjih postavki formirati stabilna vlada?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Za kritiku je što javnost nije upoznata sa detaljima pregovora, kako bi se upoznali sa zahtjevima partija pojedinačno, kao i koliko se suštinski raspravlja o primjera radi hitnosti zakonskih reformi, sa akcentom na izborno zakonodavstvo i reformu prevosuđa. Plašim se da vizija i ciljevi na kojima bi počivale javne politike nijesu u fokusu pregovora o novoj Vladi, a to nam onda ostavlja prostor za strah da nećemo dobiti kvalitativni napredak nakon formiranja nove Vlade.

Mislim da će doći do dogovora o formiranju nove Vlade, i da ostaje nepoznanica da li će nova Vlada biti podržana od većine u Parlamentu koja će garantovati njenu stabilnost. Dosadašnji tok pregovora nas nije ubijedio u to, tako da ostaje da vidimo i koji politički subjekti će biti konstituenti nove većine i koliko će biti stabilna većina u parlamentu koja će podržati novu Vladu.

MONITOR: Šta to znači za trajuću institucionalnu krizu, hoće li buduća vlada moći da odgovori izazovima kada su u pitanju reforme u oblasti vladavine prava, prvenstveno deblokiranje pravosuđa?

POPOVIĆ KALEZIĆ:  Za trajuću institucionalnu krizu nije dobro što još uvijek nemamo formiranu Vladu, sa stabilnom većinom, koja bi ušla u rješavanje gorućih problema. Proces reformi i izazovi očekivano su bili teški i u periodu 42. i 43. Vlade, tako da nas i 44. teško može iznenaditi. Deblokada pravosuđa ići će teško, pogotovo ako uzmemo u obzir promjene koje su se dogodile i prije dvije godine unutar Tužilačkog savjeta, a nijesu dale potrebne rezultate. Naprotiv, pokušaji adhoc brze izmjene Zakona o Državnom tužilaštvu, protivzakoniti izbor vd VDT, a onda i pokušaj ozakonjavanja produženjem mandata na još pola godine, jeste ono što je obilježilo rad “novog” saziva TS.

Nepostojanje  suštinskih promjena kod vođenja disciplinskih postupaka i povrede načela Etičkog kodeksa, bez kritičkog sagledavanja rada tužilaca unutar tužilačke organizacije, kao i ustaljenim načinom ocjenjivanja, je sve ono što od nas nije očekivala Evropska komisija.

Napredak u borbi protiv organizovanog kriminala i visoke korupcije možemo pripisati promjeni na vrhu Specijalnog tužilaštva, ali sve te istrage i optužnice čeka sudski epilog koji sa nereformisanim pravosuđem može biti novi bolan udarac za crnogorsko društvo. Zato moramo prepoznati i odgovornost Parlamenta koji mora biti proaktivniji u stvaranju normativnih pretpostavki za tu borbu u izboru profesionalaca sa nespornim integritetom na čelne pozicije u pravosuđu, a Vlada mora obezbijediti potrebnu logistiku, posebno u dijelu uslova rada i pune reforme policijskog aparata. Protiv ovakvog zla mora se boriti sistemski.

Prethodne dvije Vlade, krenule su u pokušaj reformi unutar pravosuđa, ali smo isto tako bili svjedoci koliko je teško bez postizanja dogovora unutar parlamenta i koliko je neprimjerenih načina bilo oko izbora sudija Ustavnog suda koji ni do danas nije kompletiran. Ovo je opominjući primjer.

MONITOR: Kako vidite procese za nama u tom smislu, koliko je odgovornosti pokazala prethodna politička klasa?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Ne vidim bitnu razliku između prethodnih i onih koji slijede, neslaganja i političke igre za sada ostaju identične. Čini mi se da u ovom trenutku vrlo teško možemo povući razlike između prethodnih i budućih, ako uzmemo u obzir činjenicu da su brojni akteri pregovora o novoj Vladi potpuno isti sa istim vrijednosno partijskim kontekstom. Biće zanimljivo pratiti prioritete koje će postaviti nova Vlada i način realizacije zacrtanih ciljeva. Biće lijepo ako doživimo pozitivna iznenađenja.

MONITOR: Kako vidite to što je na poziciju v.d državne tužiteljke opet izabrana Tatjana Begović, uprkos kritikama Evropske komisije?

POPOVIĆ KALEZIĆ: To što je i uprkos kritikama Evropske komisije, ponovo izabrana za vd VDT, gospođa Begović, govori nam o nemanju želje za ključnim reformama u tužilaštvu, kao ni želji da se poštuju uputi i dobronamjerne sugestije evropskih partnera, a sve u cilju postizanja napretka u Poglavlju 23, bez kojeg se ne može ići naprijed.

MONITOR: Šta to govori o radu  novog Tužilačkog savjeta, koliko su se stvari suštinski promijenile?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Da bi se vidjele promjene unutar Tužilačkog savjeta, istina je da treba doći i do normativnih izmjena, ali i kadrovskih svakako. Ako imamo situaciju prekidanja vođenja disciplinskih postupaka iz formalnih razloga, bez želje rasvjetljavanja istine, na koju javnost ima pravo, onda je jasno da se ovo tijelo ne bavi suštinom. Bez promjene u disciplinskim, etičkim i postupcima ocjenjivanja, ne možemo reći da može doći do adekvatne kontrole i pozivanja na odgovornost. Slično je i sa Komisijom za pritužbe na račun zakonitosti rada državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava.

MONITOR: A kad je u pitanju ostatak pravosuđa?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Sve češće u javnosti čujemo inicijative da se krene sa vetingom, to je inicirao i ministar pravde i dio NVO-a, što je nesporno utemeljena inicijativa i neophodan proces.

Reformu kontinuiteta moramo pretvoriti u reformu diskontinuiteta sa lošim praksama u pravosudnom sistemu. Kontinuitet raznih obuka, pisanja strategija, uljuljkivanje u sudijskim i tužilačkim funkcijama neće dovesti do suštinske reforme pravosudnog sistema, kao što se to nije desilo ni prethodnih više od deceniju. Treba nam diskontinuitet sa tim praksama, a on se krije u uspostavljanju sistema vetinga.

Od TS i SS u najmanju ruku očekujemo predloge kako graditi pravosudne institucije, kao i koji su to potezi kako bi se što prije došlo do integriteta i vladavine prava, a ne kako izigrati Zakon kako se kontinuitet ne bi narušio.

Primjer sa GST je za sada jedan od rijetkih pozitivnih, ipak vidljiv je nedostatak institucionalnih kapaciteta, nepopunjenosti i loših uslova za rad i to se svakako treba mijenjati.

Ipak, u ovom dijelu, najvažnije je od svega da za VDT dobijemo utemeljenog stručnjaka sa integritetom, koji će biti spreman za reformu uz shvatanje važnosti da se sistemski radi na kadrovskom jačanju Tužilaštva na svim poljima.

MONITOR: Koja je formula za izlazak iz institucionalne krize i suštinske reforme?

POPOVIĆ KALEZIĆ: Dogovor među parlamentarcima su uslov bez koga se ne može napraviti reforma. To je obaveza Parlamenta, obaveza saradnje Vlade i Parlamenta uz učešće svih potrebnih društvenih subjekata i punu transparentnost procesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA RAŠOVIĆ, REDITELJ: U svaki segment predstave utkana je ljubav i iskrenost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu

 

 

Na Velikoj sceni KIC-a Budo Tomović, podgorička publika imala je priliku da uživa u predstavi Magareće godine, novom ostvaraju Dramske scene za djecu Gradskog pozorišta. Inspirisana motivima romana Branka Ćopića, predstava donosi toplu priču o odrastanju i prijateljstvu, u režiji talentovanog Andrije Rašovića i dramaturgiji Vuka Draganića.

Za vizuelni identitet predstave pobrinule su se Smiljka Šeparović, koja potpisuje scenografiju, i Mia Đurović, čiji su kostimi oživjeli duh Ćopićevog svijeta. Na sceni, likove tumače glumci: Luka Stanković, Božidar Zuber, Dejan Đonović, Marija Đurić, Zoran Dragićević, Željko Radunović i Nevena Penava.

Šta se krije iza procesa nastanka ovog komada, kakve poruke nosi i kako je izgledalo prenijeti Ćopićevu magiju na scenu – o svemu ovome razgovaramo s rediteljem Andrijom Rašovićem.

MONITOR: Na koji način je iskustvo iz djetinjstva, kada Vam je majka čitala Ćopićeve romane, oblikovalo Vaš pristup režiranju „Magarećih godina“ i koliko je taj intimni odnos sa Ćopićevim djelom uticao na ton i atmosferu predstave?

RAŠOVIĆ: Kad sam bio mali, bio sam neobičan dječak. Do svoje osme godine bio sam jedino dijete, kada se rodila moja sestra. Moje rano djetinjstvo provodio sam sam. Šetajući prirodom, sa svojim psom, omiljena igračka bila mi je nekakva grana. Iako sam naučio da čitam prije osnovne škole, lektire mi je čitala majka. Prvi zimski raspust, dobijam nekoliko knjiga, prvi put čujem za riječ lektira. Među njima su i Doživljaji mačka Toše. Pamtim samo da sam majki postavljao mnogo pitanja, i da sam odlagao kraj čitanja.

Od početka sam znao da je predstava o pojedincima, jednim od onih kakav sam ja bio, i kakvi smo svi mi u svom djetinjstvu. Kroz jarke karaktere iz Ćopićevog romana, ali i pojedinca kakav je sam Ćopić, poseban, a opet univerzalan. Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN U PENZIJI, BEOGRAD: Demokratska opozicija u Srbiji mora biti politički kišobran za promjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno  je i da postojeći i neki novi eventualni politički akteri ne pristanu da olako-pod neroformisanim uslovima i razjedinjeni, uđu  u polje politike

 

 

MONITOR: Već blizu dva mjeseca studenti u Srbiji protestuju blokadama. Kako ocjenjujete njihovu taktiku, u namjeri da im institucije ispune zahtjeve?

STOJILJKOVIĆ: Ključna stvar koju su studenti u blokadi uradili za povratak u normalnost i život u Srbiji kao pristojnom društvu u kome vlasti ne unižavaju  građanke i građane a oni se ne samoponižavaju strahom i udvorištvom, je što su “stavili na ignor“ Predsednika Vučića – odbili da sa njim kao nenadležnim pregovaraju o svojim zahtevima. Mit o sveprisutnom vođi kao poslednjoj sverešavajućoj instanci se ruši, čime se i otvara mogućnost za demokratski restart Srbije. Nepristajanje na batinjanje od strane “anonimnih prolaznika nezadovoljnih gužvama zbog blokada“ i dokazi da se radi o organizovanim provokacijama stranačkih pristalica i funkcionera vlasti, koji su potom delom i podnosili ostavke-je dalji, važan  udar u koruptivnu, klijentelističku i kriminalizovanu mrežu i unutrašnji prsten režima. Time su protesti galvanizovani a blokada se proširila na sve univerzitete. Frustrirani,  nezadovoljni i već višestruko razočarani građani  lišeni poverenja u civilne i političke aktere logično su onda  u studentima prepoznali one koji su istrajni, nepotkupljivi, kojima kao našoj deci i unucima pripada budućnost i koje treba aktivno podržati jer bude naše uspavane savesti. A onda su krenuli da sa njima propituju adrese poput Tužilaštva,Ustavnog suda, Javnog medijskoig servisa…

MONITOR: Ima li ih i kakve su razlike i sličnosti ove studentske pobune i onih iz 1992., 1996-97., 1999-2000. i „Jedan od pet miliona“. Najviše uspjeha su imale one kojima su se branili izborni rezultati i koje su bile reakcije na građanske demonstracije ili su poprimile opštenarodni karakter. Mogu li studenti danas sve gotovo sami?

STOJILJKOVIĆ: Protesti nakon povratka 2014. godine u autokratski i populistički režim sa dominantnom strankom, ne mogu se porediti sa protestima iz Miloševićevih vremena jer ne uživaju jasnu podršku kolektivnog političkog Zapada koji je sada dominantno orijentisan na svoje procenjene geostrateške interese i lojalne lokalne saveznike.   U poslednjoj deceniji protesti  su motivisani izbornim prevarama, ali još pre suprostavljanjem  prisutnom urbicidu i ekocidu, pri čemu protesti protiv Rio Tinta prodiru i u biračko telo vlasti. Kao i  tragičnim događajima  iza kojih stoji neodgovarajuća reakcija vladajućih. Neke od njih karakterisao je paralelni nastup pobunjenih građana i opozicije ,a neke ,poput aktuelnih, upadljivo distanciranje od podeljene opozicije koja nije uspela da odgovarajućim izbornim nastupom i formulom kapitalizuje prethodne proteste.  Studenti naravno ne mogu sve sami ali ovoga puta čini se da svoje saveznike traže šire unutar civilnog društva – profesionalnih udruženja, sindikata, poljoprivrednika, kampanja poput ProGlasa. Starinskim, socijalističkim vokabularom rečeno, studenti bi da okupe “savez seljaka, radnika i poštene inteligencije”.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo