Da se u životu često događa i ono što ne uspiju da izrežiraju ni najtalentovaniji režiseri uvjerava se punih sedamnaest godina književnica i slikarka iz Cetinja Mrijana Aleksandrova Rajković. Ona ni poslije toliko vremena ne može od Montenegrobanke da naplati 18.000 eura na ime 24 lična dohotka koji je banka odobrila nakon što joj je majku Nadeždu, dugogodišnju službenicu Montenegrobanke – filijala Cetinje, proglasila za tehnološki višak.
Banka je o tome donijela propisanu odluku, a čak je u blagajnu pristigao i novac da se isplati za 18 radnika koji su proglašeni za tehnološki višak, među kojima je bila i Mirjanina majka. I šta se dešava?
Pošto su te 1997. godine plate isplaćivane na blagajni a ne preko žiroračuna kao danas, blagajnica je 21. jula (pet dana poslije donošenja odluke o isplati) prispjeli novac uspjela da isplati dvanaestorici radnika. Ostalih šestoro trebalo je da budu isplaćeni sjutradan. Mirjanina majka je bila među tih ”šest radnika za ujutro”.
„Međutim, ona je uveče umrla, a Montenegrobanka je zadržala pare. Šta se desilo sa tim novcem ostalo je tajna, ali on familiji pokojnice nije isplaćen do današnjeg dana, jer NLB Montenegrobanka, kako se sada nakon privatizacije zove, izbjegava da izvrši obavezu iako je i Osnovni sud u Cetinju donio rješenje na ostavinskom postupku o pravu na nasljeđivanje pomenutog novca. Obraćala sam se zbog toga i tadašnjem direktoru banke više puta. On me upućivao na ekonomistu Branislava Žarića, koji je danima ponavljao da ‘nema pravnog osnova za isplatu, s obzirom na to da je službenica umrla'”, objašnjava u razgovoru za Monitor Mirjana Aleksandrova Rajković.
Ona kaže da je bila iznenađena objašnjenjem zašto banka neće da joj isplati novac. Nakon nekoliko mjeseci poslije majčine smrti pokrenula je ostavinski postupak pred Osnovnim sudom u Cetinju.
„Sud je donio rješenje da smo mi, članovi njene porodice, nasljednici zaostavštine iza smrti pokojne majke Nadežde Rajković, kako u sudskom rješenju piše, na novčana sredstva o kojima je riječ, odnosno ‘na pravo po Odluci o prestanku potrebe za radom radnika koji je tehnološki višak od 16. jula 1997. godine’. To rješenje sam više puta dostavljala direktoru Montenegrobanke u Cetinju, a kako je nedugo poslije toga banka privatizovana, dostavljala sam ga i direktorima NLB Montenegobanke. Posljednji put sam se obratila i pisanim i usmenim putem Antonu Ribnikaru, generalnom direktoru NLB Montenegrobanke, 2. aprila 2012. godine i rekla mu da ću se, ako ne isprave tu nepravdu, obratiti sudu u Strazburu. Ništa nisu preduzeli, a sva majčina dokumenta su – kako je njihova pravnica izjavila na sudu – ‘izgubljena u seljenju’. Ja ih, naravno, imam”, objašnjava Mirjana Rajković.
Radna knjižica Nadežde Rajković nije bila zaključena i ostala je u banci, koja je, kako kaže Mirjana, odbila da je vrati. Odlukom banke bilo je određeno da joj radni odnos prestaje 31. avgusta 1997. godine, dakle 40 dana nakon što je umrla.
Mirjana je protiv Montenegrobanke podnijela tužbu Osnovnom sudu u Cetinju. Sutkinja tog suda Vojislavka Vuković, nakon glavne javne rasprave održane 18. decembra prošle godine, donijela je presudu kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev Mirjane Aleksandrove Rajković, kojim je tražila da joj Montenegrobanka konačno isplati zaostali dug.
Montenegrobanka, kako stoji u presudi, „u odgovoru na tužbu, pisanim podnescima i riječi na raspravi” navodi „da je predmetno potraživanje zastarjelo”, pozivajući se na Zakon o obligacionim odnosima. Preciznije – ovakva potraživanja zastarijevaju za deset godina.
„Osnovni sud je predmet razmatrao kao da se radi o potraživanju iz radnog odnosa, a zapravo radi se o pravu nasljeđivanja zaostavštine u novcu nakon smrti roditelja. Dakle, sutkinja Osnovnog suda u Cetinju Vojislavka Vuković bitno je povrijedila odredbe parničnog postupka i pogrešno primijenila materijalno pravo”, kaže Aleksandrova Rajković.
Mirjana je odlučila da i dalje istjeruje pravdu, pa je podnijela žalbu na tu presudu Višem sudu u Podgorici. Opet nije imala sreće.
Početkom ove godine, tačnije 12. februara, Viši sud u Podgorici donosi presudu „kojom se odbija žalba kao neosnovana i potvrđuje prošlogodišnja presuda Osnovnog suda u Cetinju”. Rješnje je potpisala sutkinja Natalija Filipović.
U odgovoru na žalbu navedeno je da je žalba neosnovana, jer je prvostepeni sud pravilno zaključio da se radi o zastarjelom potraživanju: „Kako je potraživanje kojim se tužbom zahtijeva dospjelo 1997. godine, a tužba u ovom sporu podnijeta 13. 06. 2012. godine, to je zaključak prvostepenog suda da je potraživanje zastarjelo, jer je protekao opšti rok (10 godina) zastarjelosti potraživanja iz člana 371 Zakona o obligacionim odnosima, koji je bio u primjeni u vrijeme nastanka spornog odnosa”.
Protiv presude Višeg suda Mirjana je 8. aprila ove godine izjavila Vrhovnom sudu reviziju „zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”.
Čak i da – hipotetički govoreći – prihvatimo da ovakva prava i zahtjevi mogu zastarati, sud je morao imati u vidu i pravilo nasljednog prava koje ovdje ima primat u odnosu na obligaciono pravo, po kojem pravo na zahtjev za zaostavštinu zastarijeva u roku od 20 godina od smrti ostavioca, navodi Aleksandrova Rajković u izjavi za reviziju.
Povodom ovog maratonskog spora obratili smo se NLB Montenegrobanci. Portparol banke, koji je, kako se moglo zaključiti iz razgovara sa njim, detaljno upućen u ovaj slučaj i koji nije želio da se predstavi, kazao nam je da Centralna banka Crne Gore zabranjuje komentarisanje sporova sa klijentima banke.
Mirjana Aleksandrova Rajković čeka odluku Vrhovnog suda i za svaki slučaj priprema predstavku Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice