Moj drug iz mostarskog djetinjstva Enver Marić, golman koji je odbranio penal Gerdu Mileru. Nijaz Dizdraević, poznati političar, tadašnji predsjednik Centralnog komiteta SK BiH. Predstava Braća Karamazovi u mojoj režiji u Jajcu. I jedno sjećanje
Bilo je ljeto.
Vrijeme Pozorišnih igara BiH u Jajcu, prva nedjelja juna. Doputovao sam u grad na Plivi, AVNOJ-evsko Jajce sa ansamblom predstave Braća Karamazovi Dostojevskog, u adaptaciji Evalda Šorma, u mojoj režiji.
Ansambl je bio Narodnog pozorišta Zenica, predvođen Nenadom Inđićem i Nedom Arnerić, kao gošćom, s fenomenalnom scenografijom Radovana Marušića.
Prošetao sam kraljevskim Jajcem u društvu dragog mi glumca i prijatelja Predraga Jokanovića Jute. Zaputili smo se u posjetu tamošnjim franjevcima i njihovom samostanu… Nasred ulice iznenađenje! Zaustavlja se automobil. Izlazi poznato lice, a prijatelj iz mostarskog djetinjstva Enver Marić Mara, trećina nekada čuvenog, nikad zaboravljenog Veležovog trija BE EM VE. U susret mi širokog osmjeha hita vratar koji je između ostalih odbranio jedanaesterac strašnom Mileru, njemačkom golgeteru. Otkud moj Mara u, tih dana, bh teatarskoj prestonici!?
I tek tada saznah, došao je legendarni nogometaš, donedavni trener golmana Herte, samo zbog podrške festivalskom nastupu moje zeničke postavke karamazovštine, došao da mi poželi uspjeh, da se družimo uz Plivu, da se prisjećamo naših mostarskih nezaborava.
Na ulazu u hotel Turist eto ti meni nove potpore… Nije šala, poslije golmana jugoslavenske nogometne reprezentacije stigao je i dr Nijaz Duraković, tadašnji predsjednik Centralnog komiteta SK BiH.
Šta ću drugo, okupim ansambl predstave pa im kažem: „Ne šalite se, znate li vi tko će vas sve podržati na ovom festivalskom nastupu…“
Mara se otisnuo, kao svaki strastveni ribič, na Plivu, Nijaza raznijeli njegovi stranački sljedbenici, a ja na probu…
Naveče obojica uglednika u prvom redu tamošnjeg doma kulture… I dok su Jajčani i mogli očekivati Nijaza, kojem nije bilo neuobičajeno prisustvo kulturnim manifestacijama, ali otkud reprezentativac u gledalištu te festivalske noći?!
Predstava je protekla u izvedbenoj perfekciji.
I ne samo to. Ta noć i moji prijatelji bili su mi sretne ruke, predstava je proglašena najboljom, a festivalska priznanja pripala su scenografu Radovanu Marušiću, Nedi Arnerić za izvanredno tumačenje zahtjevne uloge Grušnjke i meni za režiju predstave.
Dugo u noć slavili smo ovaj dragocjeni festivalski trijumf.
Jutro smo dočekali na terasi hotela Turist.
Dok sam Envera Marića, koji ovih dana obilježava sedamdeset četiri godine života, ispraćao u rodni nam Mostar, ne bez goleme radosti doviknuo sam mu: „Hvala Mara, tvoje prisustvo bilo je talično, ova posjeta Jajcu vrijedila ti je koliko i odbranjen penal velikom njemačkom golgeteru Gerdu Mileru!
Sjećanja, nezaboravi, koji i te kako imponiraju!
Gradimir GOJER