Povežite se sa nama

MONITORING

MANJINSKE PARTIJE I VLADAJUĆA KOALICIJA: Sve na prodaju

Objavljeno prije

na

Dr Šerbo Rastoder, istoričar
Reprezentativni predstavnici ili ,,najamnici”

– Rezultati parlamentarnih izbora su povećali ,,cijenu” stranaka manjina na političkoj pijaci. Otvoreno je pitanje ,,pazara” za najam u budućoj vladi. Kako nema idealnog ,,gazde” manjine će biti primorane da odu kod onoga kojeg će lakše “svariti ” njihovi birači. Kako je postojeća koalicija nešto što je već isprobano, to sam siguran da se jelovnik neće mijenjati, pa ni raspored na trpezi. Suštinski će se malo toga promijeniti, ali refleks održanja će nužno ubrzati, pa i zahtijevati promjene. Bez obzira na to koliko izgledale politički kompatibilne, stranke koalicije će se boriti unutar istog biračkog tijela. Uticaj manjinskih stranaka je porastao gubljenjem upliva DPS-SDP unutar manjinskih zajednica. ,,Glasanjem za svoje” jasno je poručeno da oni u ovoj koaliciji nijesu ,,naši” i tu se raspala demagogija o građanskom društvu vladajuće koalicije.

Mnogo puta sam upozoravao da građansko društvo nije zajednica bezličnih i bez identiteta, već skup ravnopravnih različitosti. Ko to nije razumio sada je izgubio. Otuda očekujem proces ,,nacionaliziranja” tzv. građanskih stranaka i proces ,,denacionaliziranja” stranaka manjinskih zajednica. I nažalost one će se udaljavati, što će dovesti do novog pregrupisavanja. U tom procesu će opstati samo onaj ko razmišlja dugoročno, dok će gubitnici biti svi oni koji politiku vide kao ,,zaklon” i otaljavanje do druge prilike. Velike su šanse da nje neće više biti ili da bar o tome neće odlučivati oni kojima ,,sva pamet stoji omeđena statutom stranke”. Manjinske stranke su pred istorijskim izazovom. Ili će postati reprezentativni predstavnici ili po potrebi ,,najamnici”.

Velija Murić, advokat
Koalicija znači potiranje zla

– Mada se sve nacionalne stranke u političkom životu Crne Gore legitimišu kao zastupnici interesa svih građana – manjinskih zajednica, u suštini one takav mandat nemaju. Nemaju ga prije svega jer se broj glasača određene zajednice znatno razlikuje od broja dobijenih glasova, a time i osvojenih mandata. Mada te stranke na ovim izborima nijesu ostvarile tako velike rezultate, dobile su mogućnost da daju posljednju riječ o budućnosti crnogorskog društva.

Pod teretom podaničkog mentaliteta, nečega što je univerzalni problem u Crnoj Gori, slična situacija dešava se i sa Bošnjačkom strankom. Sasvim izvjesna koalicija sa DPS-SDP-LP znači potiranje zla koje je svih ovih godina u raznim vidovima trpio bošnjački narod. Lažna obećanja su dio ustaljene retorike, a hapšenja nedužnih i odvođenje u smrt zbog imena, oprobani sistem zastrašivanja do mjere otuđenja kolektivne svijesti. Bez dileme, pristupanje toj koaliciji znači odlaganje svega onoga čemu godinama teže brojne demokratski nastrojene stranke, organizacije, angažovani nevladin sektor i značajni pojedinci. Ulazak u tu koaliciju znači gubljenje šanse da se istorijski postane dio snaga koje rade u cilju obnove digniteta države Crne Gore. To znači prevaru naroda koji nacionalne stranke žele da personifikuju, usporavanje istorijskog procesa koji se neminovno kreće u smjeru društvenih promjena, a uz to i izdaju demokratski orijentisane opozicije.

Sead Sadiković, novinar
Propuštena prilika

Rezultat izbora omogućavao je manjinskim nacionalnim partijama, a prije svih Bošnjačkoj stranci, da demokratski proces u Crnoj Gori usmjere u pravcu odlučne borbe protiv organizovanog kriminala koji je orobio Crnu Goru. Zašto tu priliku nijesu iskoristili čelnici stranke koja je participirala i u prethodnoj vlasti i koji odlično razumiju razmjere krakova koji su pritisli Crnu Goru?

Moguće:

Bilo je potrebno izdići se na nivo dostojanstva bošnjačkog naroda koji je kroz vjekove znao i umio da čuva svoj obraz i obraz svog potomstva. Posljednji primjer desio se u periodu od raspada SFRJ do referenduma o samostalnosti Crne Gore, kada je spasonosna klica državnosti (jedina zaštita od velikosrpskog hegemonizma, čija su personifikacija u Crnoj Gori bili Momir Bulatović i Milo Đukanović) dominantno očuvana u kućama Bošnjaka i LSCG. Taj patriotizam kulminirao je na velikom referendumskom mitingu u Bijelom Polju, gdje je Rafet Husović poručio: „Pružimo ruku najvisočijem civilizacijskom idealu, slobodnoj i nezavisnoj državi. Recimo – Da – multietničnosti, državi ravnopravnih naroda, multikulturalnosti, državi prožimajućih kultura, tom cvjetnom buketu različitosti. Recimo – Da – domu svome evropskome. Bošnjaci su, konačno, raspakovali kofere u svojoj kući Crnoj Gori.” Toga maja 2006. ja sam se ponadao da će doći trenutak, koji je i došao 14. oktobra 2012. Husović je trebao da se sjeti tih svojih riječi i kaže – Bošnjaci koji su dali glas Bošnjačkoj stranci, jasno su poručili da je to ne Đukanoviću!

Stvarno:

Razradiću dva elementa u mnoštvu uticaja na lidere Bošnjačke stranke. Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je bio u posjeti Milu Đukanoviću i Crnoj Gori, a bivši ministar u Karadžićevoj Vladi Momčilo Mandić poklanja pare Crnoj Gori, nakon dobijene tužbe u Strazburu, i to obrazlaže zahvalnošću Đukanoviću za ratno kovanje RS.

Kad god se pojavi neki novi podatak o nepočinstvima crnogorske vlade iz tog perioda, crnogorska javnost se nanovo iznenadi. Stepen čuđenja i iznenađenja raste proporcionalno sa protokom vremena i angažmanom političkih i nevladinih perjanica (iz zemlje i inostranstva) na pranju biografija vladajuće Crne Gore, na čelu sa čovjekom koji je na brojne načine „spasavao” Karadžićeve ratnike od Srebrenice do Goražda i Bihaća. Mandićev kredibilitet ne zaslužuje da se njegovim komentarima posvećuje značajnija pažnja. Ali, zbog činjenica koje su mu sigurno bile poznate, Bakir Izetbegović je morao da odustane od političkog trgovanja i davanja alibija vođstvu Bošnjačke stranke da uđe u koaliciju sa DPS-om (protivno volji svog članstva i glasača), i da time i lično potpomogne proces ispiranja krvi iz nedavne prošlosti i pranja biografija. Ovako, taj proces ulazi u fazu dodavanja omekšivača i aroma, koje ovaj put nose etiketu – Bošnjačka stranka.

Hazbija Kalač, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori
Bošnjački narod je žrtva i ratnog i postratnog vremena

– Tačno je da su nakon ovih izbora, tzv.manjinske partije stekle potencijal za konačne političke promjene što im je dalo specifičnu društvenu odgovornost demokratizacije Crne Gore. Koliko god se u tome vidjela historijska pravda i šansa da manjine očitaju lekciju demokratije tzv. većini, nerealno je čak i nepravedno očekivati da oni koji su najviše porobljeni nose i najveću društvenu odgovornost i teret.

Bošnjački narod u Crnoj Gori je žrtva i ratnog i postratnog vremena i od procesa demokratizacije društva očekuje prije svega institucionalno podizanje i vrednovanje njegove pozicije naroda koji je u novu Crnu Goru uložio puni politički kapacitet, kulturne i vjerske institucije, ali i svoju teritoriju što ga čini konstitutivnim narodom a nikako nacionalnom manjinom.

Pred Bošnjačkom strankom, kakva god da je, stoji i teret odgovornosti preuzetog amaneta ugovorene regionalizacije, posebno u tom kontekstu, realiziranja Sandžaka kao prekogranične regije, što bi za ovu stranku trebalo da predstavlja jedan od najskupljih političkih zaloga, koji je dodatno veže za DPS kao drugu ugovornu stranu.

Moram, nažalost, reći da uprkos zavidnom rezultatu postignutom na ovim izborima, politički put ove stranke ne daje veliki optimizam da će ona biti u stanju da iznese preuzete obaveze regionalizacije Crne Gore kao uslova svih uslova njene demokratizacije.

Ne treba zaboraviti činjenicu da je DPS, kao jedan od kreatora ratova na Balkanu, pod plaštom gospodara rata i mira, politički porobio manjinske narode, i ako je ključ promjena u njihovim rukama, jasno je da DPS neće lako ispustiti stečenu poziciju kontrole nad njima.

 

Nikolla Camaj, profesor
Istorijska prilika

– Manjine imaju istorijsku priliku, ali i politički izazov, da ovu vladajuću strukturu pošalju u opozicione klupe, što bi zasigurno ozdravilo crnogorsko društvo, a i sam DPS. Možda to izgleda prevelik zalogaj za manjine, ali ako stvaranje nezavisne Crne Gore nije predstavljao veliki zalogaj, onda ni ovo nije. Manjine su dokazale da imaju petlju i 1997. kada su podržale reformsko krilo DPS-a i 2005. na referendumu, mada su oba puta izigrane od jedne te iste strukture (Sporazum iz 1997, Zakon o manjinskim pravima, Zakon o Glavnom gradu…).

Stoga je neobjašnjivo izjašnjavanje pojedinih čelnika da im je DPS prirodniji, a nekima i jedini partner. Kako to da hrvatska manjina prednost daje onima koji su razorili Dubrovnik? Kako Bošnjaci vide prirodnijeg partnera u stranci čija je vlast deportovala bosanske izbjeglice i sprovela policijsku torturu nad čelnicima SDA? Da li Albanci moraju opravdati DUA, svrstavanjem uz političku opciju koja je sprovela policijsku akciju Orlov let, te opljačkala Ulcinj (Solana, Morsko Dobro, Valdanos) i Malesiju, otimanjem zemljišta na Tuškom/Ćemovskom Polju i uskraćivanjem prava na lokalnu samoupravu. I da li bi svi oni zajedno smjeli „utapati se” u strukture sa kojima je vezano toliko toga, a tiče se osiromašenja građana i obogaćenja pojedinaca iz vrha vlasti i njima bliskih. Istorijsko NE manjina dosadašnjoj vlasti označio bi kraj jednog tipa vladavine, koji ne može predstavljati budućnost ovog društva i ove države.

Međutim, i druga strana nudi nešto neizvjesno, nedefinisano. Neuvažavanje osjećajnosti manjina u Crnoj Gori prema ključnim nacionalnim pitanjima, kao što je odnos prema genocidu u Srebrenici i prema nezavisnosti Kosova, otežava predstavnicima manjina da podrže takvu strukturu, uprkos mogućim očekivanjima. Ali, zar DOS nije bio sličan konglomerat koji je ipak donio promjene Srbiji?!

Šta će biti ako manjine odu u koaliciju sa DPS-om? Doživjeće sudbinu DUA-e. Biće plodni koliko i kukuruz pod smokvom. DPS ih neće štedjeti, a birači će ih kazniti. Ako znamo da se u Crnoj Gori svemu zna cijena ali ne i vrijednost, bojim se da se upravo to i dešava. Jedino nezavisni blok manjina, koji ne bi bio 100 odsto lojalan nijednoj strani, već samo podrška oko konkretnih pitanja, mogao je da uravnoteži političku scenu Crne Gore i poboljša status manjina u cjelosti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo