Povežite se sa nama

MONITORING

MANJINE I IZBORI: Kobajagi autentični

Objavljeno prije

na

Jasno je predsjednik Demokratske partije sa prvog predizbornog skupa na Cetinju pozvao birače da njegovoj partiji obezbijede 41 mandat. Osim što mu je dosta „političkih krpelja”, po svemu sudeći rado bi izbjegao i situaciju u kojoj se našao nakon prethodnih izbora – da njegova vlast, makar formalno, zavisi od partija manjinskih naroda.

U oktobru 2012. koalicija Evropska Crna Gora – Milo Đukanović nije osvojila apsolutnu vlast. Od 81 imali su 39 mandata. Doduše, dodatak je mogao da bira. Tri mandata je imala Bošnjačka stranka, dva su osvojile dvije koalicije manjinskih lista albanskog naroda, jedan HGI. Oni su, kako je zamišljeno ,,autentični” predstavnici manjina. Zapravo se autentičnost, ma šta to bilo, glumi, radi se za vlast.

Već tokom pobjedničkog slavlja Đukanović je izjavio da je lista Evropska Crna Gora pobijedila ,,kao što su i obećali”, te da su osvojili 180 hiljada glasova, znatno više nego na prošlim izborima kada ih je zaokružilo 168 hiljada birača. Budući da je njegova koalicija zapravo dobila 165.380 glasova, bilo je očito da je, bez ikakve zadrške prisvojio 15.124 glasa Bošnjačke stranke.

Nije pogriješio. Potrkali su se predstavnici albanskih i hrvatske liste da se ponude „prirodnom savezniku”. Predstavnici Bošnjačke stranke govorili su da očekuju veći broj Bošnjaka na pozicijama gdje se odlučuje i tražili veću pomoć sjeveru gdje uglavnom žive Bošnjaci. „To nam je prioritet u odnosu na ministarske fotelje ili neka personalna rješenja”, objašnjavao je tada Rafet Husović, predsjednik BS-a.

Četiri godine kasnije, ne bi se reklo da je sjeveru išta bolje. Bošnjačka stranka najviše je glasova osvojila u Rožajama i Bijelom Polju, baš to su bili gradovi iz kojih je najviše ljudi početkom 2015. pokušalo da potraži azil u zemljama zapadne Evrope. Njihov pokušaj da se pridruže onima koji decenijama odlaze sa sjevera je ovoga puta propao, zbog migrantske krize, većina evropskih zemalja uvela je strože propise za doseljenike, naročito one koji traže azil. To ne znači da će ljudi koji žive bez ikakve perspektive prestati da pokušavaju da odu.

Milo zvuče priče o suživotu i multinacionalnom skladu, ali brojke kažu da je sve to – tandara mandara. Prema rezultatima popisa iz 2003. godine, najveće procentno učešće građana Crne Gore u inostranstvu je u opštinama Plav – 35,9 i Ulcinj – 23,6 procenata. Bošnjaci, Muslimani i Albanci te godine su činili 16,8 odsto ukupnog stanovništva zemlje, a njihov udio među crnogorskim građanima u inostranstvu iznosio je 67,3 procenta. Niko od dobra ne odlazi. Sa popisa iz 2011. brojke su skrivene.

Da, pažnju prema područjima gdje žive Bošnjaci vlast je pokazala dodjeljujući im samostalnost. Činjenica da su Petnjica i Gusinje dobili status opštine, živote ljudi u tim mjestima slabo je promijenila. Tokom prošle godine prosječna zarada ni u jednom mjestu gdje pretežno ili u većem broju žive manjinski narodi nije dostizala republički prosjek od 480 eura. Osim Tivta u kojem živi najviše Hrvata u Crnoj Gori. Njih 2.300 čine oko 16 odsto stanovnika tog grada.

Budući da živimo u Crnoj Gori, uslovi u kojima ljudi žive tek u naznakama utiču na to kako će glasati. I kod većinskih, a naročito kod manjinskih naroda u ovoj zemlji često presuđuje strah – da ne bude gore. Upravo taj strah je nezaobilazan osnov na kojem se grade praktične predizborne manipulacije: ucjene oko dobijanja ili gubljenja posla, socijalne pomoći, svega ono što čini baze sigurnih glasova.

Drugo su funkcioneri. Nepodijeljeno je mišljenje među pripadnicima manjinskih naroda da su „njihovi” predstavnici dobro naplatili drugovanje i poslovanje sa Đukanovićem nakon prošlih parlamentarnih izbora, zapošljavajući članove svojih familija i obezbjeđujući sebi bliskima razne protekcije.

Kako će se sve to odraziti na izbore koji su pred nama, teško je prognozirati. Partije manjinskih naroda dobijaju tek dio glasova svojih sunarodnika, ostali glasaju za vlast. Na ovim izborima pokazaće se, pored ostalog, koliko je glasova manjina koaliciji DPS-a i SDP-a donosio SDP.

Sudeći po rezultatima lokalnih izbora – pravila nema. U Petnjici je na lokalnim izborima DPS osvojio 15 mandata, SDP 11, Bošnjačka stranka četiri i SNP jedan. Vlast su formirale DPS i BS.

U Gusinju su DPS, BS i SDP bili na istoj listi, i dobili najviše glasova, za njima je bila koalicija Partija za Gusinje – SNP-LP, potom Demokratski savez, Albanska alijansa i DUA. Vlast je u toj opštini od početka bila nestabilna, na kraju se raspala.

U Plavu je 2014. najviše glasova dobio DPS, ali su vlast formirale SDP, BS i SNP.

U Rožajama je pobijedila Bošnjačka stranka sa 17 mandata, DPS je imao 12, SDP – četiri i Bošnjačka demokratska stranka jedan. Vlast su formirale BS i SDP.

,,Moj narod generalno pati od demencije, zaboravlja sve što je bilo i, nažalost, ‘najbošnjačkija’ stranka je DPS. Do skoro je DPS na lokalnom nivou samostalno bio na vlasti u Rožajama, a nije ni na Cetinju. Krivo mi je što moji sunarodnici zaboravljaju sve što se desilo onda kad je DPS radio to što je radio i ko je bio uz nas. Bilo ih je malo, ali ih je bilo. SDP i nekadašnji liberali”, kaže u izjavi za Monitor poslanik SDP-a Džavid Šabović.

Prema Šabovićevom mišljenju, Bošnjaci ovoga puta treba da glasaju sve, samo ne one koji će direktno ili indirektno da služe DPS-u. „Mi na sjeveru očekujemo i glasače Bošnjačke stranke jer se nadamo da su vidjeli za koga su glasali – bolje da su direktno Milu dali glas. Na prethodnim izborima, razočarani politikom DPS-a glasali su za Bošnjačku stranku, neće valjda sad glasati DPS broj dva. Konkurencija iz opozicije nam nije niko, sve će to biti manji broj”.

Širok je spektar posrednika kroz koji Bošnjaci mogu dati glas Đukanoviću: Bošnjačka stranka, Socijaldemokrate, Pozitivna… Računa se da URA može koaliciji Ključ donijeti određen broj glasova manjinskih naroda. Zanimljivo je, međutim, da su pregovori Bošnjačke demokratke zajednice sa Demosom oko uključivanja te partije u koaliciju propali.

Hazbija Kalač, predsjednik BDZ u Crnoj Gori, kazao je, kako piše Sandžak pres da su se razgovori sa Demosom završili nakon nepostizanja konsenzusa unutar trojne koalicije oko prijedloga Demosa o proširivanju koalicije uključivanjem manjih političkih subjekata u ovaj politički savez. ,,Očigledno je da je ova koalicija odbijanjem uključivanja BDZ-a kao i Albanske alternative, u stvari, poslala poruku da i ne očekuje glasove Bošnjaka i Albanaca.”

Bošnjačka stranka, kaže Kalač, odbila je svaki razgovor o zajedničkoj listi. ,,Očito je da je BS i ovdje pokazala da ima zadatak očuvanja političkih interesa DPS-a i njegovog šefa, gospodina Đukanovića. Ovo iz razloga jer se BDZ potvrdio da ima jasnu namjeru dati doprinos smjeni postojećeg režima, te bi ovakav koalicioni ugovor doveo u sumnju i njihovu bezrezevnu servilnost DPS-u”, ocijenio je Hazbija Kalač.

DF u prošlom sazivu nije imao nijednog poslanika pripadnika iz manjinskih naroda, vidjećemo hoće li i sada biti eskluzivno hrišćanski klub.

Uoči ovih izbora Albanci su napravili dvije koalicije. Jednu će činiti Forca i Demokratska unija Albanaca, u drugoj će se naći Demokratska partija, Demokratski savez u Crnoj Gori, Građanska inicijativa i Građanski pokret Perspektriva.

Monitorovi dobro obaviješteni izvori procjenjuju da će, kao i na prošlim izborima, uzeti po jedno poslaničko mjesto. „Biće još jedna ‘solistička grupa’ koja će prosuti nešto glasova. Samostalni ogranci Demokratskog saveza Albanaca u Crnoj Gori u Malesiji i Rožajama imaju u tim mjestima više glasova od partije od koje su se ‘odmetnuli’, ali najvjerovatnije nedovoljno za ulazak u parlament”.

„Poslanici sa manjinskih lista albanskog naroda biće kao i do sada Milovi produžni kablovi. Na prošlim izborima pali su za oko 1500 glasova, na ovima će jedan dio otići DPS-u, jedan Građanskom pokretu URA, odnosno Dritanu Abazoviću. Nepovjerenje u nacionalne stranke još je veće nego što je bilo. Ogromno nezadovoljstvo Albanaca nema ko da kanališe, Albanci više nijesu politički faktor u Crnoj Gori”, kaže naš izvor.

Cenzus za manjinske liste albanske nacionalne manjine po zakonu je 0,7 odsto. Na prošlim izborima, na primjer, 2.848 glasova Demokratskoj uniji Albanaca nije bilo dovoljno da uđe u parlament.

U potrazi za glasovima manjinskih naroda, naročito Bošnjaka, vlast je tokom proteklih mjeseci veoma agilno obilazila dijasporu. Upućeni objašnjavaju kako svi koji dođu iz inostranstva, glasaju za DPS. „Dio ljudi iz dijaspore pod velikim je pritiskom. Oni ih dovedu, plate im put, ali u rukama su im i drugi instrumenti osim ljubaznosti. Dovoljno je, na primjer, da vam MUP nekoliko dana zakasni sa produženjem pasoša, vi ćete u inostranstvu izgubiti posao”, objašnjava jedan od Monitorovih sagovornika.

Da bi dobila poslanički mandat, Hrvatska građanska inicijativa treba da dostigne cenzus od 0,3 odsto. Već smo pisali o tome da je to ,,najjeftiniji” poslanički mandat na koji DPS može da računa.

Većinski narodi u Crnoj Gori vole da grinjaju kako im kapu u njihovoj, pravoslavnoj zemlji, kroje pripadnici manjinskih naroda. Misaoni proces, međutim, nikako da im stigne dotle da čak i pristojnost nalaže da ka onome ko je manji i slabiji, onaj ko je jači treba da napravi prvi korak. Po mogućnosti, iskren.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo