Povežite se sa nama

OKO NAS

MAMULA – PRIČA KOJA TRAJE: Investicija ili pljačka

Objavljeno prije

na

,,Izjava generalnog direktora Orascom Development Holdinga Samiha Savirisa najjači je dokaz da je Crna Gora ‘banana’ država. Njegova namjera da prevaspitava poslanike i utvrđuje interese Crne Gore ispod je svakog nivoa kulturnog, političkog i poslovnog djelovanja ozbiljnog investitora”, kaže za Monitor predsjednica OO SNP Herceg Novi Danijela Đurović, reagujući na Savirisovu lekciju crnogorskim poslanicima i građanima koji smatraju štetnim ugovor o dugoročnom zakupu ostrva Lastavica s tvrđavom Mamula, koji nije dobio potrebnu većinu u Skupštini.

Prvi čovjek Orascom Development Holdinga na proslavi početka prve operativne sezone u Luštica beyu, gdje je ta firma napravila prve zgrade sa stanovima za prodaju i podijelila prve ključeve vlasnicima, rekao je da se ne osjeća izdanim od strane crnogorske Vlade: ,,Izdani su građani Crne Gore. Investicijom na Mamuli željeli smo da podignemo nivo u turizmu. Vlada je bila veoma tvrd pregovarač i postigla je dobru cijenu. Ne znam ni koga da krivim, jednostavno nije dobro da politika dođe u prvi plan”. On je kazao i da je u Crnoj Gori prisutan politički trend sabotaže velikih dostignuća koje kreira Vlada.

Takva konstatacija i nastupi Savirisa izazvali su buru reakcija javnih ličnosti iz Herceg Novog, a prije svih Dragana Šimraka, predsjednika hercegnovskog opštinskog odbora i člana Predsjedništva SDP-a, čiji poslanici uz opoziciju u državnom parlamentu nisu glasali za prihvatanje ugovora sa Orascomom.

,,Ne možemo a da ne podsjetimo na elementarnu demokratsku kulturu, da gosti naše države, ma koliko važni bili, nemaju pravo tumačiti naše državne interese, a još manje govoriti o sabotažama i političkim blokadama, jer ovo nije njihova nego naša zemlja. Goste uvijek lijepo dočekamo, ali u našoj kući treba da se pitamo mi, tj. naše institucije. Crna Gora nije ničija kolonija već suverena država koja suvereno odlučuje o svojim resursima i imovini”, kazao je Šimrak i istakao da SDP nije protiv ozbiljne i održive valorizacije uz puno uvažavanje interesa lokalne zajednice i kulturno-istorijskog značaja ovog lokaliteta.

,,Mi nismo kao Hrvatska bogati ostrvima, pa o ovih nekoliko koje imamao moramo posebno voditi računa. Kako vodimo računa i na šta liče Sveti Nikola kod Budve, Sveti Marko kod Tivta i Lastavica s Mamulom vidljivo je golim okom. Kako je krenulo, sva tri će biti data u dugoročni zakup za male pare i problematične projekte, a pojedini djelovi ovih ostrva već su rasprodati raznim biznismenima. Kao partija, SDP apsolutno podržava stavljanje u funkciju svih ovih ostrva, posebno Mamule koja je od velikog značaja za opštinu Herceg Novi, a u koju nije ulagano ništa punih stotinu godina, već je prepuštena zubu vremena. Naravno, uz puno poštovanje zakona jer razvoj koji je suprostavljen vladavini prava nije razvoj nego korupcija, a na što nas stalno upozoravaju Evropska unija i NATO”, zaključio je Šimrak.

Da se svojim izjavama Saviris direktno miješa u suverenitet Crne Gore i nedopustivo daje sebi za pravo da odluke najvišeg zakonodavnog tijela naše zemlje naziva izdajničkim, sa Šimrakom se slaže i Đurović koja dodaje da je slučaj Mamule još jedan primjer pokušaja pljačke države.

,,Opravdana je sumnja da je Savirisov lični dogovor s vrhom DPS-a, definisan na bazi njihovih privatnih interesa, primjer još jedne pljačke naroda, istorije i resursa države. Crna Gora više nema ni integritet ni suverenitet kada je ovakvo ponašanje stranaca dozvoljeno, a Vlada to još i podstiče. Danas je jasno da je Crna Gora privatna država jedne porodice, a ne Ustavom uređena parlamentarna republika. Skupština, kao najviši organ vlasti je marginalizovana, a stranci uređuju politički i poslovni ambijent”, kazala je Đurović za Monitor, i podsjetila da su svi članovi hercegnovskog parlamenta govorili da je neprihvatljivo da Lastavica sa Mamulom bude prodata bilo kojoj inostranoj ili domaćoj kompaniji, da se turizam, pored toliko neiskorišćenog potencijala, koji pruža gotovo 40 kilometara obale hercegnovske opštine, može razvijati na mnogim lokacijama, a da Mamula bude spomenik kulture i svjedok istorije.

,,Tada je stav bio jasan: Mamula nije na prodaju”, konstatovala je Đurović i zapitala se zašto je poslije podrške inicijativi za spas Mamule promijenjeno mišljenje, podsjećajući da se većina Novljana protivila najavljenom načinu privatizacije ostrva Lastavica sa tvrđavom Mamula i taj svoj bunt kanalisala podrškom neformalnoj grupi Krik za spas Mamule i potpisivanjem peticije protiv pripremane prodaje. Jedan od potpisnika peticije da se Mamula ne prepusti na način koji je Vlada dogovorila sa Orascomom, je poznati hercegnovski intelektualac, istoričar umjetnosti i publicista Lazar Seferović, koji je konstatovao da je nedopustivo Savirisovo ponašanje, ali i onih koji mu to dozvoljavaju.

,,Jadna li je ovo država kad investitor Orascoma vodi njenu politiku i određuje šta se mora raditi i to obavezno uraditi sa Mamulom i pri tom govori da je to što radimo ‘politička igra’ i da treba izvršiti pritisak na poslanike Skupštine Crne Gore da to urade i da ratifikuju ugovor s njegovom firmom i dodao da u parlamentu sada postoji većina za to. Nečuveno, to dokazuje da smo pod protektoratom pojedinih investitora i da su iznad državnih institucija i vlasti. Iznad naroda su sigurno jer im ništa ne značimo. Eto, to će biti sudbina naše Mamule, umjesto da bude pod patronatom Ujedinjenih nacija kao spomen obilježje hiljada zatočenika nekadašnje Jugoslavije. Gospodine Savirisu, znate li vi da tom izjavom kaljate ugled jednog slobodarskog naroda i da ste gost u ovoj državi”, naveo je Seferović na svom FB profilu i potvrdio nam da to možemo koristiti i kao njegovu zvaničnu izjavu.

Ugovor upućen Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte i Vladi, nakon čega je došao i pred crnogorske poslanike, predviđa da zakupom bude obezbijeđen adekvatan i sveobuhvatan razvoj ovog lokaliteta u ekskluzivni turistički kompleks otvorenog tipa, nivoa pet zvjezdica, koji će nuditi niz aktivnosti za odmor i rekreaciju.

,,Vrijednost zakupa zemljišta za 49 godina je 2,340.828 eura. Iznos zakupnine je 1,5 eura po kvadratu za zakup zemljišta i dva odsto prihoda (bez PDV-a) kao varijabilnu zakupninu za lokalitet i 0,9 eura za zakup akvatorijuma”, pojašnjava se u obrazloženju predloga odluke. Takođe je navedeno da je investicioni program Orascoma 15 miliona eura i da će biti uloženi za izgradnju 23 hotelske sobe, četiri ugostiteljska objekta, istorijski zaštićen prostor, recepciju, kao i spa centar, minimarket, pristanište, uz to i bazen, te da investicioni program treba da bude završen za 18 mjeseci od datuma izdavanja građevinske dozvole. Predviđa se da će biti otvoreno direktno i indirektno do 200 radnih mjesta tokom rada Mamula Ostrvo Hotel and Spa’, a da će Crna Gora od zakupnine imati ukupnih direktnih prihoda za prvih 10 godina u visini od 7,5 miliona eura.

Tvrđava Mamula je jedno od najbolje sačuvanih austrougarskih utvrđenja u jadranskom regionu, s vanrednom preciznošću u izgradnji i perfektno funkcionalnog oblika i registrovana je kao spomenik kulture druge kategorije, prema Zakonu o zaštiti spomenika kulture

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo