Događaji iz ove sedmice zabilježeni na dnu novinskih stubaca upozoravaju da „obični mali ljudi“ zaslužuju mnogo veću brigu i pažnju. Bez toga se društvo ne može naći na putu izlječenja, niti pronalaziti odgovore na sva ona velika pitanja koja ga muče
Kad će Rusi iz Ukrajine? Kad će Crna Gora u Evropsku uniju? Da li je Zeta naše naredno, 25. po redu, naseljeno mjesto sa statusom opštine? Šta će poslanici DPS-a iščitati ako im, na njihov zahtijev, Vlada dostavi „nacrt ili prijedlog“ Temeljnog ugovora sa SPC-om? Jesu li tri šlepera cigara o kojima se ovih dana priča i piše legalno izvezeni ili švercovani u Srbiju? Ili je, iz Vlade kažu, privremeno, povlačenje Prijedloga zakona o popisu iz skupštinske procedure baš ona priča koja treba da zaokupi svu našu pažnju?
Uz mnoštvo velikih tema neke male priče promiču ispod radara javnosti.
Saobraćajna policija je, u srijedu prije podne, zaustavila Danilovgrađanina V.D. (51) koji je vozio sa 4,63 promila alkohola u krvi. Niko nije stradao. Inače, ljekari stanje takvog pijanstva definišu kao „alkoholnu komu“. Komirani vozač dobio je 60 dana zatvora. Oni koji su mu dozvolili da u takvom stanju sjede za volan proći će i bez opomene. Ljudi smo.
Neki dan ranije, opet u dnu novina i rubrikama vjerovali ili ne, kratka vijest o petnaestogodišnjaku koji je u Zeti, putem na kome je brzina ograničena na 80 km/h, vozio više od 200 km/h. Nešto sporiji (okruglo 200 km/h) bio je, na istom mjestu, 22-godišnjak iz Podgorice. „Čast odraslih“ odbranio je S.N. (61) za koga je kontrolom utvrđeno da je vozio brzinom od 193 km/h. Desilo se pa niko nije nastradao. Vjerovatno zahvaljujući činjenici da, u ovo doba godine, Uprava policije ima dovoljno novca za gorivo u vozilima koje koriste njeni uniformisani pripadnici. Pa i saobraćajci.
U medijima se, sredinom maja, našla i kratka informacija da je od početka godine do 1. maja u Crnoj Gori počinjeno 38 samoubistava. Lani je Uprava policije registrovala 120 samoubistava. Godinu ranije – 109. Tokom 2019. zabilježeno je 100 samoubistava. Podgorica prednjači. Društvene reakcije nema. Inače, 10. septembar proglašen je za Svjetski dan prevencije samoubistava.
U srijedu je iz podgoričke škole stigla priča o sukobu roditelja koji je završen intervencijom policije. Prošlonedjeljni napad odraslog Žabljačanina (45) na dječaka starog 11 godina smo zaboravili. Stigle su nove, interesantnije, vijesti. Među njima i ona da je, nakon porodične svađe, otac ranio sina hicima iz pištolja. I predao se policiji.
Kako smo stigli dovde?
Vijesti su objavile najvažnije detalje zanimljivog istraživanja koje je prošle godine rađeno uz podršku Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), a za potrebe tadašnjeg Ministarstva finansija i socijalnog staranja. Tako smo saznali da do siromašnih („materijalno ugroženih“) stanovnika Crne Gore stigne tek deseti dio novca koji se izdvaja za sistem socijalne zaštite.
Ostatak „pojedu“ drugi programi. Kojima će se, tokom godine, priključiti i naknade (obeštećenje) majkama sa troje i više djece, obećana jednokratna pomoć za novorođenčad (da li nova Vlada ostaje pri ideji prethodnog ministra ekonomskog razvoja?) i dječiji dodatak za svu djecu mlađu od 18 godina. Bez obzira da li su ona članovi porodice koja živi od materijalnog obezbjeđenja (70 do 132 eura, zavisno do broja članova) ili voze 200 na sat.
Istraživanje je, dodatno, pokazalo da je među tih 10 odsto siromašnih koji primaju pomoć države, manje od 30 odsto radno nesposobnih. Ostalima, možda, tu i nije mjesto.
U svakom slučaju, „obični mali ljudi“ zaslužuju mnogo veću brigu i pažnju. Bez toga se društvo ne može naći na putu izlječenja, niti pronalaziti odgovore na sva ona velika pitanja koja ga muče. Proces nije jednostavan. Negdje nema novca, negdje se čeka strategije, na trećem mjestu zakazala je „implementacija“. Postoje, ipak, potezi s kojima možemo početi koliko sjutra. (Ne)radna nedjelja je jedna od njih. „Od kada ne radimo nedjeljom, konačno imamo dan kada je cijela porodica na okupu – možemo da se družimo, da odemo na izlet ili u posjetu“, objašnjava kasirka iz podgoričkog megamarketa. Drugima je zarada preča od porodičnog okupljanja. Svako trebao da ima pravo na izbor. Ne ugrožavajući druge. Pritom imati na umu – ljudi su ljudi po tome što imaju – ono malo duše.
Zoran RADULOVIĆ