Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Makedonska veza

Objavljeno prije

na

U medijima je evocirana „makedonska veza” šverca ili tranzita (kako ko voli) duvana iz slavnih 1990-ih, kada su se u biznisu cigaretama krčkale milijarde. Stanko Cane Subotić, u Srbiji optuženi a u Italiji osumnjičeni pripadnik kriminalne organizacije, dao je 2. aprila intervju za skopski list Dnevnik, u kojem je prepričao poznate teze, dok se, navodno iz Beograda, crnogorskim medijima na svoju inicijativu predstavio makedonski novinar Zoran Božinovski. Koliko se razabire iz njegove priče – plasirane na naslovnicama dnevne štampe – Božinovski je pokušao da trguje izvjesnom dokumentacijom sa Subotićem. Zbog toga je 2009. i 2010. više puta boravio u Crnoj Gori. Transakciji je asistirao Ljubiša Mijatović, bivši šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. U priči se pojavljuju i drugi manje-više znani likovi.

Ko je Zoran Božinovski? Opisan je kao novinar. Godinama je izvještavao o tranzitu duvana, koji je u Makedoniji 1990-ih, poput Crne Gore, fuzionisao politički establišment sa sivom zonom biznismena i šefovima klasičnog podzemlja. Prije desetak godina mu je telefonski prijetio Kosta Jankovski, makedonski tajkun, trgovac cigaretama. Slučaj je prijavljen policiji. U stvari, Božinovski je bio saradnička veza Vukašina Volfa Minića, interesantnog lika koji je, poput Božinovskog, pokušao da „posluje” sa Subotićem, pa izvisio.

I Minić i Božinovski su u različitim ulogama prethodno prikupljali kompromitujuće podatke o Subotiću i osobama iz njegove mreže. Minić je imao radnu biografiju specijalnog agenta britanskih detektivskih agencija, možda i njihovih tajnih službi. Rođen je u Gostivaru, Makedonija, emigrirao je u drugoj polovini 1980-ih. U Velikoj Britaniji je završio raznovrsne kurseve i potom je navodno angažovan u tajnim misijama diljem Evrope, Rusije, na Bliskom istoku.

Početkom 2001. Minić je agent privatne britansko-američko-kanadske firme FIA (u originalu: Forensic Investigative Associates) koja na Kipru istražuje deponovani novac Slobodana Miloševića. Operacija je vođena pod kodnim nazivom Dvoglavi orao. FIA je za taj posao imala ugovor sa guvernerom Narodne banke Jugoslavije. Minić je tim povodom neposredno kontaktirao sa Zoranom Đinđićem i Vojislavom Koštunicom. Preporuke za Minića srpskim zvaničnicima je poslao lično emeritus britanskih tajnih službi i šef FIA za Ujedinjeno Kraljevstvo Robert Armstrong, lord od Iliminstera, 1970-ih sekretar dva premijera: Edvarda Hita i Harolda Vilsona.

Iako je FIA imala reference otkrivanja tajnih računa Nikolaja Čaušeskua i svrgnutih afričkih diktatora, operacija Dvoglavi orao je završena fijaskom. Minić i FIA su, zapravo, paralelno angažovani za Japan Tabako Internešenel (JTI), multinacionalnu duvansku kompaniju čiji je Subotić do kraja 2000. godine bio distributer za naš region. FIA je navodno istraživanje Miloševićevih tajnih računa iskoristila kao pokriće za prikupljanje kompromitujućih podataka o Subotiću.

„Krajem 2000. tranzit preko Crne Gore nije bio moguć u ranijem obimu. Iz JTI-a su htjeli Subotića da postave kao drugog distributera čime bi on zaista postao švercer”, ispričao je 2004. ovom izvještaču Minić. I objasnio: „Drugi distributer preuzima cigarete od prvog distributera i valja ih dilerskoj mreži na terenu. Subotić je to odbio jer je statusom prvog distributera imao imunitet od prljavih poslova”.

U periodu januar-april 2001. Volf Minić je u nekoliko navrata boravio u Crnoj Gori i uz pomoć svojih infiltriranih saradnika i korespodenata prikupljao informacije o Subotiću, Milu Đukanoviću, Srećku Kestneru, Veselinu Baroviću, itd. Dio njegovih izvještaja je iskorišćen za čuvenu seriju Nacionala o „duhanskoj mafiji”. Minić nam je ispričao kako je navodno bio iznenađen kada su se dijelovi njegovih izvještaja pojavili u napisima Nacionala. Nakon toga, Minić je od JTI-a dobio nalog da ispita „razmjere štete” uzrokovane napisima Nacionala po Subotića, Đukanovića i ostale.

Minićeva istraživanja su obuhvatala i Makedoniju, koja je, za doba sankcija i kasnije, bila važna kopnena i vazduhoplovna baza za tranzit duvana i prema Crnoj Gori. U Makedoniji je radio i preko novinara Božinovskog. Ključni tamošnji čovjek za šverc duvana je bio Danče Šuturkov, veteran socijalističke privrede (preminuo 2001), nominalno zamjenik generalnog direktora a faktički šef preduzeća Makedonija tabak. O tranzitnom značaju osovine Makedonija-Crna Gora govori i podatak da je Subotić u SRJ imao ukupno dva fri-šopa: u mjestu Đeneral Janković, na tadašnjoj srpsko-makedonskoj granici, te na gatu br. 5 Luke Bar.

Minićev saradnik, novinar Zoran Božinovski, u svojim je tekstovima pisao kako su kod Šuturkova 1993-1998. na „obuci” bili neki od „međunarodno etabliranih švercera cigareta” – Subotić, njegov partner Kestner, Vladimir Vanja Bokan (2000. ubijen u Grčkoj). Šuturkov im je navodno bio „pokrovitelj”, dok im je „tadašnja Vlada Makedonije garantovala bezbjednost i ličnu zaštitu”. Božinovski je poimenično naveo kako su u cijeli posao bili uključeni ili obavještavani makedonski zvaničnici, uključujući 1994-1998. premijera Branka Crvenkovskog.

Kestner, bivši titogradski časovničar, sada u egzilu, od marta 1993. do marta 1994. je živio u Skoplju. O tome je 2001. u Nacionalu ispričao: „Tranzitni poslovi obavljali su se preko Makedonije koja je bila središte za promet cigaretama. Za uvoz i izvoz naplaćivala se taksa od pet odsto. Makedonskoj državi plaćalo se 10.000 dolara po kamionu cigareta. Taj posao tada je u Makedoniji kontrolisao Danče Šuturkov, ‘legendarni’ zamjenik direktora Makedonija tabaka”.

Šuturkov je preko svoga unuka Mitka Nonevskog upravljao skopskom Kreditnom bankom čiji je nominalni osnivač bilo i transportno preduzeće Makšped. Iz Podgorice je keš – kojim je plaćao Subotić – helikopterima MUP-a Crne Gore navodno prebacivan do Skoplja i pohranjivan u sefovima Kreditne banke. Preko Makedonije su sklopljeni i aranžmani sa ruskim i ukrajinskim kargo kompanijama za iznajmljivanje eks-armijskih transportnih aviona Iljušin-76 koji su sa skopskog aerodroma Petrovec za Golubovce prenosili 40-50 tona cigareta po letu a bilo ih je navodno ukupno 68.

Te i druge činjenice prikupljali su Volf Minić i Zoran Božinovski. Onda su, svako za svoj račun, pokušali da kompromitujućim podacima privole Stanka Subotića da „posluju”. Minić je do jula 2002. napuštio FIA, pa je kao „opunomoćenik” JTI-a – za oko 100.000 funti mjesečno, plus bonusi – počeo da radi direktno za JTI. Iako oprezan i iskusan, Minić je poslije tvrdio da su ga direktori JTI-a prevarili, jer su upravo oni, po njegovom mišljenju, bili glavni šverceri duvana na Balkanu; zavrnuli su ga i za platu i bonuse.

Naljutio se, pa nam ispričao da JTI u Makedoniji proizvodi falsifikate brendiranih cigareta i onda ih plasira po regionu. Subotiću je „zaprijetio da će o njemu otkriti nešto što bi naškodilo njegovoj časti i ugledu i time pokušao da ga prinudi da mu plati dva miliona eura”. Subotić ga je tužio. Odlukom beogradskog Trećeg opštinskog suda Minić je zbog tog djela pravosnažno osuđen jula 2004.

Zoran Božinovski, međutim, pokušao je na drugi način da profitira kod Subotića.. Prema ispovijesti objavljenoj u crnogorskoj štampi, Subotić je načuo kako ima „bogatu arhivu”, pa ga je jula 2009. preko „crnogorske linije” pronašao u Beogradu. Božinovski objašnjava da je posredovao Miroslav Miško Popović, srpski biznismen, sin pokojnog generala KOS-a Jova Popovića, dugogodišnjeg direktora beogradskog Instituta za bezbjednost (sada organizaciona jedinica srpske tajne službe) i komesara za bezbjednost Fudbalske lige Jugoslavije.

Miško Popović je, poput oca, takođe petljao sa fudbalom, pa i u Makedoniji; jedno vrijeme je bio ili je trebalo da bude u nekakvom vlasničkom aranžmanu sa Fudbalskim klubom Vardar. U Popovićevom beogradskom stanu, priča Božinovski, pojavili su se jula 2009. „trojica momaka iz Crne Gore”, kao prethodnica izvjesnom Goranu Saviću, „službeniku crnogorske ambasade”. Istoimena osoba se pominje u jednoj sporednoj epizodi iz maja 2005, kada je na saobraćajnom punktu kod Kraljeva priveden, jer je vozio iz Slovenije ukradeni audi A4 koji je imao registraciju MUP-a Crne Gore!

Saviću je za oko zapala „crna sveska”, bilježnica Danča Šuturkova sa registrovanim transakcijama cigareta. Šuturkov je od 1977. vodio paralelno, crno knjigovodstvo, bilježeći poslovne partnere, transakcije i iznose. Uglavnom, Savić je, objašnjava Božinovski, bio u navodnom telefonskom kontaktu sa Ljubišom Mijatovićem, koji je 1990-ih bio policijski funkcioner u Budvi, potom i šef obazbjeđenja Mila Đukanovića. Mijatović je u javnosti poznat kao gost na svadbi Safeta Kalića. Bio je i svjedok na prvostepenom suđenju za slučaj deportacija.

Po preporuci Savića – koji je pregledao njegov arhiv – Božinovskog kontaktira Mijatović i predlaže da se nađu u Crnoj Gori. U Budvi su dokumentaciju, koju je donio Božinovski, prelistali Mijatović i neimenovani budvanski krim inspektor u penziji. Opet su ga pozvali nekoliko neđelja kasnije da doputuje u Budvu; platili su mu put i „ostale troškove”. Božinovski tvrdi da se 1. septembra 2009. u Vili Montenegro na Svetom Stefanu susreo sa Stankom Subotićem. Sjutradan im se priključio i Vladimir Beba Popović, šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića.

Naknadno je u Vilu Montenegro stigla i Šuturkova „crna sveska”, pa je Subotić uzeo da je lista: „Pet-šest minuta je listao stranu, stranu po stranu. Konstatovao je, na kraju, da nema imena njegove firme, osim samo u jednoj koloni. Počeo je da skače do plafona od radosti”.

Kasnije te noći, izvještava Božinovski, organizovana je žurka. Nije joj prisustvovao, ali je kao gost najavljen Milo Đukanović. Subotić mu je poslao novac za troškove i „još novca do sljedećeg susreta da imam”. Ipak, plan da Božinovski napravi „video prezentaciju”, kojom bi dokazao nevinost Subotića, nikad nije realizovan.

Božinovski sada tvrdi da je „uvalio” Subotiću „crnu svesku” i da je sve „bio probni balon da vidi koliko se Subotić razumije u duvanski biznis”. Tvrdi da osim primjerka kod Subotića, postoje još dvije, mnogo bitnije Šuturkove „crne sveske”. U njima su, tvrdi, zapisane transakcije sa Subotićevom firmom Mia.

Subotić je mahao svojim primjerkom „crne sveske” zimus u intervjuu za TV B92, koji je reemitovan i na jednoj crnogorskoj televiziji. „Evo, slučajno sam došao u posjed dokumenta, originalne ‘crne knjige’ Danča Šuturkova, u kojem imaju tačno bilješke ko je od 1995. do 1998. godine kupovao cigarete u Makedoniji tabak”. Potom je, početkom aprila, za makedonske novine Dnevnik dao intervju, naslovljen: Sveska Šuturkova trese Skoplje i Beograd. Na primjer, posjeduje zahvalnicu Šuturkova Mihalju Kertesu, direktoru Savezne uprave carina SRJ, što mu je dao srpsko državljanstvo.

Da li bi preko „sveske” Subotić mogao dokazati da sa duvanskim švercom nije imao nikakve veze? Teško. Subotić je poslovao i sa Šuturkovim i sa Kertesom. Od prvog je, kako je 15. maja 2006. priznao u intervjuu TV B92 (emisija Insajder), dobio 1995. prvu „” u cigaretama i shvatio koliko novca leži u duvanskom biznisu.

Kertes je krajem 2010. osuđen na osam godina robije zbog ilegalnog iznošenja 38 miliona njemačkih maraka na Kipar i za nelegalno finansiranje Miloševićeve partije i tajne službe (prethodno osuđen zbog umiješanosti u ubistva četiri funkcionera partije Vuka Draškovića). Bio je direktor Carina kada je Subotiću odobrio otvaranje fri-šopova u Đeneral Jankoviću, posredno i u Luci Bar. Subotić je za šverc cigareta prvooptuženi pred Okružnim sudom u Beogradu u grupi kojoj je pripadao i Kertes.

U toj optužnici, zbog koje je izdata poćernica Interpola, Subotića u Srbiji optužuju da je sa osam miliona njemačkih maraka u kešu, preko imenovanog posrednika, platio blagajni Makedonija tabaka cigarete koje su dopremane na makedonsko-srpsku granicu. Na scenu bi, tvrdi se, potom stupao Mihalj Kertes: svojim službenicima je izdavao naloge da Subotićeve šlepere sa cigaretama iz Makedonije propuštaju bez carinskog evidentiranja.

O transakcijama Subotića i Šuturkova je jula 2008. pred Okružnim sudom u Beogradu opširnije svjedočio Miroslav Pešić, optužen u predmetu Subotić i ostali. Objasnio je da je 1996, po nalogu Vanje Bokana, Šuturkovu u četiri navrata predao po 2,74 miliona Subotićevih maraka zbog kupovine cigareta (marke partner, lordi HB). Pešić je radio za Bokanovu firmu Kasteloiz Atine „je u tom periodu posredovala u odnosima između Subotića i Šuturkova”.

E sad, ko je Subotića savjetovao da se preko pokojnog Šuturkova i njegove „crne sveske” pokuša „oprati”? Zoran Božinovski tvrdi da mu je novinara makedonskog Dnevnika u Ženevu poslao Srđan Kerim, „inače poslovni partner Subotića i asistent u više prljavo određenih poslića”. Kerim je 1994-2000. bio ambasador Makedonije u Njemačkoj, Švajcarskoj, Lihtenštajnu – destinacijama sa kojima je Subotić bio poslovno povezan.

U periodu 2003-2007. Kerim je bio direktor VAC-a za jugoistočnu Evropu. VAC i Subotić su u to vrijeme bili suvlasnici Future plus u Srbiji. Kerim je početkom aprila 2007. bio u Vili Montenegro, gdje je na prijemu uslikan sa Subotićem, Đukanovićem, Svetozarom Marovićem.

Ostaje otvoreno pitanje da li je Subotić, za kojim je izdata poćernica, septembra i oktobra 2009. zbilja boravio u Crnoj Gori? U to vrijeme bila mu je, odlukom područne jedinice Uprave za nekretnine u Budvi a po zahtjevu Okružnog suda iz Beograda oduzeta Vila Montenegro. Uprava policije je 28. oktobra 2009. izdala saopštenje u kojem su demantovane medijske tvrdnje da Subotić boravi u Crnoj Gori. Prethodno je Đukanović, u parlamentu, izjavio da je sa Subotićem prijatelj…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo