Teoretičarka filma i filmska kritičarka Maja Bogojević biće članica žirija međunarodne kritike FIPRESCI, na predstojećem 66. Kanskom festivalu, koji će biti održan od 15. do 26. maja 2013. godine. Doc. dr Maja Bogojević je profesorica, teoretičarka filma i filmska kritičarka. Predsjednica je crnogorskog ogranka svjetskog Udruženja filmskih kritičara FIPRESCI, članica Fedore i dekanka je Fakulteta umjetnosti Univerziteta Donja Gorica. Direktorica i osnivačica je međunarodnog Montenegro filmskog festivala Mediterana –MOFFEM, osnivačica i urednica je prvog crnogorskog filmskog časopisa Camera Lucida. Dobitnica je nagrade Corsellis Cup, britanskog Instituta lingvistike, za najboljeg prevodioca 2000. godine u Londonu. Diplomirala je engleski i španski jezik na Univerzitetu Libre u Briselu. Magistrirala je teoriju filma i medija na londonskom Vestminster Univerzitetu, doktorirala je u Ljubljani, gdje je bila stipendista Evropske unije – Marije Kiri. Maja Bogojević je učestvovala na brojnim svjetskim akademskim konferencijama i filmskim festivalima, gdje je bila predsjednica i članica žirija.
MONITOR: Uskoro putujete u Kan, na najprestižniji svjetski festival filma, gdje ćete biti članica žirija međunarodne kritike FIPRESCI. Do sada ste bili članica žirija na mnogobrojnim filmskim festivalima – u Havani, Minhenu, Valjadolidu, Tuluzu, Ankari, Monsu, Ljubljani, Aarhusu, Piranu, Baru, Herceg-Novom… Kako je došlo do ove saradnje, jer koliko znam prva ste kritičarka iz Crne Gore koja će biti članica ovog žirija i šta sve ovo predstavlja za vas?
BOGOJEVIĆ: To je kao kruna mog dosadašnjeg rada, mada, priznajem, nisam očekivala da će doći ovako brzo. Kan je mjesto susreta vodećih filmskih profesionalaca – dakle, ljudi iz svih segmenata svjetskog filmskog stvaralaštva i industrije. Biti u žiriju na najčuvenijoj filmskoj manifestaciji u Evropi, a najprestižnijoj u svijetu, je zaista velika čast i privilegija.
Prijavila sam se kao nezavisna članica FIPRESCI-ja, pošto već godinama objavljujem filmske kritike na engleskom jeziku, a moje učešće na međunarodnim filmskim festivalima je bilo rezultat tih objavljenih radova, kontinuirane promocije filmske kulture, ali i poznavanja stranih jezika – engleskog, francuskog i španskog. Na nekim festivalima poznavanje lokalnog jezika je osnovni uslov, kao na primjer na najvećem međunarodnom impresivnom Latino-američkom festivalu u Havani. Multilingvističnost je veliki plus i za komuniciranje sa ostalim članovima žirija. Rad žirija kritike nije plaćen, kao ni tekstovi koji se objavljuju, čak ni u glamuroznom Kanu. A sami festivali, ma gdje bili, posebna su stvarnost. Odsječeni ste potpuno od vanfestivalskog svijeta i života, kao da ste u jednoj posebnoj filmskoj državi-gradu gdje svi govore jezik filmske magije. Subliminalni simulakrum simulakruma. Zapravo živite u čudesnom festivalskom filmu.
MONITOR: Američki reditelj i Oskarovac Stiven Spilberg predsjedavaće glavnim žirijem, a nedavno je izjavio da se sjeća prvog dolaska u Kan, prije 30-ak godina, i da mu je to jedna od najdražih uspomena u karijeri. Vi ste već bili u Kanu pa kakve su vaše uspomene na tu filmsku smotru?
BOGOJEVIĆ: Kan je zapravo prvi međunarodni filmski festival na kojem sam učestvovala! Čak dva puta u svojim 20-im, kada imate energije za sve filmove i žurke i pres konferencije. Sve mi je djelovalo tako blještavo, glamurozno i nestvarno. Sa jedne strane vam je Džon Torturo, sa druge Endi Garsia i Šeron Stoun. Iako sam bila samo „običan” novinar-dopisnik, što znači da nemate akreditaciju za sve premijere i zabave, ukoliko niste iz poznatih medijskih kuća, nisam propuštala nijedan događaj zahvaljujući mojim prijateljima filmašima iz Londona. To su ostala prijateljstva za cijeli život.
Baš zbog te kompleksne hijerarhijske kanske organizacije sa raznim tipovima akreditacija za goste sa pozivnicama – ma koliko novca imali, karte nisu u prodaji – za mene je ove godine najbitnije što ću moći pogledati najnovija filmska ostvarenja, koja će biti prikazana baš tu prvi put u svijetu. San je svih sineasta, ne samo nas iz malih zemalja bez bioskopa, imati šansu za susret sa filmovima koje možda više nigdje nećete moći gledati. Tu su, naravno, i čuvene kanske žurke, gdje možete upoznati sva velika filmska imena, pa i Stivena Spilberga, zašto da ne.
MONITOR: Direktorica ste MOFFEMa – Montenegro filmskog festivala Mediterana, koji je prošle godine održan u Kotoru i okupio poznate filmske kritičare i umjetnike. Ideja cijelog projekta je, kako ste na otvaranju rekli, da nema komercijalnih filmova, već su svi autorski projekti. Kako teku pripreme za ovogodišnji MOFFEM, koliko je teško napraviti takav festival i ostati dosljedan u svojoj zamisli?
BOGOJEVIĆ: Pripreme za drugo izdanje su u toku, a kažu da je „broj 2″, kao i drugi film, uvijek najteži. Prvim mini-festivalskim izdanjem, MOFFEM se uspio pozicionirati na međunarodnoj mapi svjetskih festivala. Naša programska misija je da lokalnoj publici donesemo svjetska filmska ostvarenja koja će rijetko gdje moći vidjeti, a u Crnoj Gori sa isključivo komercijalnim bioskopskim repertoarom – sigurno ne. Festival je nastao iz iskrene želje i entuzijazma malog tima da se prenese ljubav prema filmu, da se stvori jedna specifična sinefilmska energija i čudesna festivalska stvarnost, o kojoj sam pričala maloprije. I to sve u Kotoru, gradu sa idealnom filmskom scenografijom, gradu koji je sve, koji su ga tokom prošlogodišnjeg festivala posjetili prvi put, ostavio bez daha. Jer u svijetu se, ipak i uprkos svemu, prave dobri autorski filmovi, koje crnogorska publika nema šansu da vidi.
MONITOR: Osnivačica ste časopisa Camera Lucida, koji je jedinstven u regionu jer je posvećen filmu i filmskoj kritici.
BOGOJEVIĆ: Dugo se trudim da doprinesem promociji filmske umjetnosti i kulture uopšte, kroz moj pedagoški rad, kroz festivalsko učešće i pisanje filmskih kritika na volonterskoj osnovi. Camera Lucida je neka vrsta sublimacije svih mojih napora. Za Cameru Lucidu pišu renomirani filmski kritičari iz cijelog svijeta, odnedavno imamo i prevode tekstova, dizajn je hvaljen kao originalan i jednostavan. Sav rad je volonterski, časopis je besplatan, ja sam lično finansirala osnovne troškove, za što je vjerovatno potrebna izvjesna doza idealizma i smjelosti. Najprestižniji filmski časopis na svijetu, Sight&Sound, uvrstio je moju listu 10 filmova u njihovu listu najboljih filmova svih vremena. Lokalne institucije kulture nas, ipak, još uvijek ne prepoznaju. Ne znam o čemu se radi. Možda Crnoj Gori nije prioritet filmska kultura i umjetnost, već nešto drugo? Pretpostavljam da bi trebalo oformiti neki ekspertski tim kulturologa, sociologa i psihologa koji bi istraživali onaj čuveni Žižekovski postulat „da provincijalna sredina ne može valorizovati originalnost i inovativnost, dok taj neko originalni ne doživi uspjeh van palanke”. A možda se, jednostavno, iskrena posvećenost umjetnosti, entuzijazam i predanost ozbiljnom radu prepoznaju bolje vani? Mislim da su ovdje podozrivost i sumnja u novo glavne prepreke bilo kakvom napretku, ne samo kulturnom, već i društvenom uopšte.
Miroslav MINIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice