Samo su pažljiviji čitaoci dnevnih novina uočili da je u pauzi dva predizborna skupa, resorni ministar odlazeće Vlade potpisao papire potrebne da se na crnogorske poreske obveznike natovari novi državni dug od 70 miliona eura.
Dan ili dva ranije, jednako nezapaženo, prošla je vijest: ponuda kineske Gezuba grupe za gradnju drugog bloka termoelektrane u Pljevljima proslijeđena je – iz kabineta Igora Lukšića – menadžerima A2A. Italijani, dakle, ne gazduju samo Elektroprivredom već odlučuju o korišćenju kompletnih elektroenergetskih potencijala Crne Gore. A sve to rade i godinu dana nakon što je ugovor o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG praktično stavljen van snage. A2A ga nije poštovala, a potpredsjednik Vlade Vujica Lazović nije imao ovlašćenja da ih, makar, ukori zbog toga. Novi ugovor i pored najava nije ozvaničen iako se šuška da je pripremljen još ljetos. Vlast, navodno, čeka da prođu izbori kako bi nas obradovala novim paketom privilegija kojim izvršioci Mila Đukanovića servisiraju njegove rođake, prijatelje i poslovne partnere.
Pomenute vijesti pripadaju ljepšoj strani crnogorske svakodnevice, koju čelnici vladajuće koalicije pokušavaju sakriti iza kulisa brige za opstanak države. Pogledajmo i tu stranu mjeseca.
Apelacioni sud BiH odlučio je da će Srećko Kestner biti izručen Njemačkoj kako bi mu se sudilo za ,,nedozvoljenu trgovinu”. Riječ je o prekocrnogorskom švercu duvanom, ,,državnom poslu” u kome je Kestner godinama bio jedan od viđenijih učesnika. Skupa sa svojim poslovnim partnerom Stankom Canetom Subotićem. Pošto prijateljstvo i pare rijetko idu zajedno, partnerstvo je raskinuto – Cane je u Podgorici pronašao novog najboljeg druga a Kestner se sklonio na sigurno. I bliže novcu koji je zaradio. Makar onom dijelu koji nije završio u rukama crnogorskih vlastodržaca.
Kestner je svojevremeno tvrdio kako je finansijski pripomogao da Đukanović 1997. postane predsjednik Crne Gore. Govorio je da je potrošio tri-četiri miliona svog novca tokom predsjedničke kompanje. Kestner je tvrdio i da je novcem firme u kojoj je bio Subotićev partner dao Vladi Crne Gore ,,beskamatni kredit” od 17 miliona dolara za kupovinu aviona tipa Cesna Citation X. Vlada Filipa Vujanovića ubrzo je taj avion prodala u pola cijene.
Stanko Subotić je u Srbiji nepravosnažno osuđen na zatvorsku kaznu zbog šverca cigara. O njegovim finansijskim aranžmanima sa braćom Milom i Acom Đukanovićem ispisani su tomovi. Zato priču koja se proteže od Kipra, preko Svetog Stefana, Prve banke i Bjelasice, sve do švajcarskih Alpa i tamošnjih banaka nećemo ponavljati.
Kestner se zbog optužbi iz Njemačke od avgusta nalazi u sarajevskom zatvoru. U Sarajevu je, do skora, boravio još jedan uticajan finansijer vladajuće koalicije. Naser Keljmendi, prema brojnim medijskim navodima jedan od najvećih trgovaca narkoticima na Balkanu, javno se hvalio novcem kojim je, navodno, pomagao referendumsku kampanju vladajuće koalicije. Keljmendi je u Podgorici i Ulcinju boravio do momenta kada su vlasti u Sarajevu obnarodovale da je za njim raspisan potjernica. Od tada je u bjekstvu. Poznavaoci prilika u Ulcinju tvrde da je Keljmendi, inače vlasnik vrijednih nekretnina na jugu Crne Gore, prije bjekstva bio jedan od glavnih finansijera svih aktivnosti DPS-a u tom gradu.
U bjekstvu je i Darko Šarić, pljevaljski narko bos, i, prema tvrdnjama čelnika crnogorske opozicije, jedan od važnijih finansijera vladajuće DPSDP koalicije u Pljevljima i Žabljaku. Za Šarićem su ostale nekretnine, kompanije, dugovi i potraživanja, a samo dio onoga što su ovdašnji mediji prikupili i objavili svjedoči da su on i njegov klan imali značajan uticaj na ukupna privredna i fanansijska kretanja u Crnoj Gori. Nakon Šarićevog bjekstva ubijen je Dragan Dudić, čovjek koji je za relativno kratko vrijeme stekao izuzetnu finansijsku moć i praktično zagospodario privredom Kotora. Ranije se naslućivalo a sada postoje i egzaktni podaci koji svjedoče o poslovnoj saradnji Dudića i Šarića. Oni potkrijepljuju sumnje da je kotorski kapetan prao novac pljevaljskog narko bosa. A o njegovim odnosima sa partijom koja duže od dvije decenije gazduje Crnom Gorom svjedoči činjenica da je aktuelni predsjednik Crne Gore Filip Vujanović bio glavni gost na otvaranju Dudićeve Luke Risan.
Viđeni ministri u vladama Filipa Vujanovića i Mila Đukanovića uveličali su, svojevremeno, svečanost u Rožajama kada je hotel Turjak otvarao Safet Kalić, lokalni biznismen regionalnog uticaja. Kalić je u udarne vijesti prvi put dospio u vrijeme akcije sablja, kada ga je srpska policija imenovala kao jednog od glavnih snabdjevača heroinom tzv. zemunskog klana (navodno im je isporučivao 100 kilograma mjesečno). Potom su na internetu zaživjeli snimci sa Kalićevog vjenčanja. Među brojnim zvanicama našli su se zbratimljeni viđeni predstavnici srpskog kriminala i crnogorske državne bezbjednosti. Osnovano se sumnja da je rožajski biznismen poslovao i sa jednima i sa drugima. Činjenica da je izmakao crnogorskoj policiji nakon podizanja optužnice za pranje novca potkrijepljuje tezu o postojanju posebnih veza između Safeta Kalića i uticajnih pojedinaca iz crnogorskog državnog vrha.
Usput – kada su novinari, krajem prošlog vijeka, pitali premijera Vujanovića da im objasni čijih je sedam benzinskih pumpi stacionirano na ,,ničijoj zemlji” između Kosova i Crne Gore, on se pravio nevješt i neinformisan. Naravno i oni i on su znali da je Safet Kalić jedan od glavnih aktera tog profitabilnog i nelegalnog posla obavljanog pod zaštitom države.
Subotić, Kestner, Keljmendi, Šarić, Kalić… neko bi mogao shvatiti kako su svi finansijeri vladajuće partije zbog sukoba sa zakonom bili prinuđeni da bježe. Naravno nije tako. Ima ljudi sa međunarodnih potjernica kojima je Crna Gora postala nova domovina, a da samo malobrojni znaju čime su oni to zaslužili. Sjetimo se samo Taskina Šinavatre, nekadašnjeg premijera Tajlanda koga su tamošnje vlasti pravosnažno osudile na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog koruptivnih radnji teških približno milijardu dolara. Nakon što je objelodanjeno da je Šinavatra postao ponosni vlasnik crnogorskog pasoša, on je sa svitom ovdje boravio makar tri puta. Od tada se, kaže, osjeća kao Crnogorac. Srećan je u Crnoj Gori gdje mu se dopadaju hrana ljudi i vrijeme. Ganut tim riječima predsjednik DPS-a nedavno je išao u nezvaničnu posjetu Tajlandu gdje se susreo i sa Taskinovom sestrom – aktuelnom premijerkom.
Duško Knežević, vlasnik Atlas Grupe, čest je pratilac na političko –poslovnim ekskurzijama predsjednika DPS. Postoji za to dobar razlog. „Knežević je glavni blagajnik familije”, objašnjavali su nedavno sagovornici Monitora u priči o aferi Telekom, „Mnogo je umiješaniji od ljudi iz Prve banke koji nemaju velika znanja. Predsjednik Atlasa ima oko sebe dobro obučenu ekipu finansijskih stručnjaka i ljudi koji imaju mrežu firmi u inostranstvu”. Poslovi Atlasu ipak ne idu baš najbolje. Zato je i Kneževiću jako važno da prijatelj ostane na vlasti.
Ko dobar đak, premijer Igor Lukšić je prije koju godinu objašnjavao da pasoš dat međunarodnom bjeguncu nije problem nego razvojna šansa Crne Gore. ,,Šinavatra će donijeti korist crnogorskoj ekonomiji time što će privući nove investitore ili sam investirati”, obećao je Lukšić lakovjernima. To se nije obistinilo. Sem ako Šinavatra dio imetka nije uložio u ljude i partije koje su mu se našle u nevolji.
Dobročinstvo crnogorskih vlastodržaca konkretna je i lako dokaziva priča. Tako već pomenuti a odlazeći premijer objašnjava zašto je iz humanih razloga pristao da na državno breme natovari dugove koje je napravio Oleg Deripaska, zvanično većinski vlasnik Kombinata aluminijuma (zanimljivo – i Deripaskin CEAC je odlazeći). Lukšić se prisjeća: ,,Oleg Deripaska je jedva živ dolazio u Crnu Goru, u pratnji Sergeja Šojgua, kopredsjedavajućeg tima za ekonomsku saradnju. Deripaska je bio u predinfarktnom stanju. To nije bio čovjek koji je odavao utisak da ima milijarde”. Lukšić se, po običaju, prevario. Dok je on u ime Crne Gore preuzimao 80 miliona CEAC-ovog duga, ,,umirući” Deripaska je svoj imetak za godinu dana uvećao sa 10 na 20 milijardi. Ni euro tog novca nije završio u KAP-u. Da li ga je vidio neko drugi iz Crne Gore – o tome prebogati Rus i njegovi namjesnici u Podgorici još ne pričaju. Ima onih koji tvrde da će jednom neizostavno progovoriti – u Spužu.
Sjetimo se, opet, koliko je truda uloženo da Zoran Ćoćo Bećirović i njegovi partneri iz Bepler & Džejkobson postanu vlasnici hotela Avala ili skijališta na Bjelasici. Đukanović se nije libio da angažuje rodbinu kako bi prijatelj pazario ispod cijene. Nema veze što je Bećirović, u međuvremenu, izgubio pozicije među vlasnicima hotela Avala. Što je njegov hotel Lipka zbog neplaćenog kredita preuzela Prva banka. Tridesetak radnika Lipke i dalje čeka da neko isplati njihove višemjesečne zarade, uplati doprinose koji nijesu plaćani godinama (kako – to znaju Lukšić i Đukanović) ili im makar vrate radne knjižice koje su zarobljene u hotelu, ne bi li se prijavili Zavodu za zapošljavanje.
O poslovnim manirima koje je Bećirović, nekadašnji vozač kombija u Montenegroekspresu, donio iz Moskve svjedoči i ljetošnja odluka Inspekcije rada da po drugi put zabrani rad Ski-centru Kolašin 1450, pošto radnicima duguje plate za šest mjeseci i doprinose za četiri godine! Ista odluka je donošena i prošle jeseni, ali je nakon mjesec dana i pritisaka sa prave adrese preinačena ,,zbog priprema za zimsku sezonu”.
Jednako dobar poslodavac je i Veselin Barović, još jedan biznismen sa međunarodnih optužnica, iz ekipe Mila Đukanovića. Barović je novac stečen u poslovima sa duvanom pod okriljem države, ulagao u kupovinu atraktivnih preduzeća. Ponovo uz pomoć države. Zapamćeni su višemjesečni pokušaji Veselina Vukotića, tadašnjeg potpredsjednika Savjeta za privatizaciju, da pronađe model koji bi Barovićev Eurofond sa što manje novca – ili bez njega – postao većinski vlasnik ulcinjske Solane Bajo Sekulić. Konačno, Eurofond je za 800 hiljada eura zagospodario jednim od najstarijih crnogorskih preduzeća. I upropastio ga u rekordnom roku. Nije pomoglo ni to što je predsjednik DPS –a bio jedan od akcionara tog fonda (uložio vaučer uz briljantnu ekonomsku analizu ,,imam tamo neke prijatelje”).
Solana je djelić priče o Barovićevim poslovnim podvizima. Isti je – lično ili preko Eurofonda – do stečaja doveo i HTP Fjord, Bjelasicu Radu iz Bijelog Polja, Izbor iz Bara… Sada se, po svoj prilici, traži model za likvidaciju Eurofonda.
Barovića i Bećirovića kao poslodavce suštinski razlikuje sklonost drugopomenutog da zlostavlja i bije zapošljene. Barović i njegovi pratioci tuku uglavnom, u restoranima, kazinima i noćnim klubovima od Budve do Podgorice.
A pošto već pominjemo Budvu, bilo bi nepravedno iz priče o privatnim biznisima zaklonjenim iza državnih interesa izostaviti Svetozara Marovića, potpredsjednika DPS koji je, prema sopstvenom priznanju, iz novina saznao da je postao milioner i Branislava Mićunovića, najkontroverznijeg od svih kontroverznih biznismena sa ovih prostora. O Mićunoviću se već decenijama prepliću mitovi, legende i teško provjerljive činjenice da je neupućenom teško objasniti i elementarno: zbog čega je stalni gost hotela Splendid biznismen; i zašto je (sve) kontroverzan? Mićunović je, jednostavno, i moćan i uticajan i opasan i dosljedan na način koji nam je poznat uglavnom iz filmova o ljudima od časti iz Italije i Amerike.
Priča o Svetozaru Maroviću i njegovima može biti omeđena između Miraksa, Zavale, Madone i Rolingstonsa sa jedne, a svadbe u Splendidu i samoniklih hektara u Grblju sa druge strane. I opet će biti više nego dovoljno da posvjedoči o svemu što čini vještinu političkog preživljavanja i porive za zloupotrebom stečene moći.
Samo je ograničen prostor ,,krivac” što u ovom tekstu nijesu pomenuti i Miomir Mugoša, Žarko Pavićević, Tomislav Čelebić, Panto Vučurović, Ana Kolarević, Piter Mank, Dragan Brković, Miodrag Davidović Daka, Ranko Radulović…
,,DPS vodi bazu podataka o svom članstvu i simpatizerima, koja se odnosi na socijalnu brigu i solidarnost sa ljudima koji podržavaju i glasaju vladajuću partiju”, potvrdio je nedavno potpredsjednik Vlade Duško Marković. Kao i većina onoga što javno govori nekadašnji direktor ANB, i ova izjava može se razumjeti na nekoliko načina. I bogati plaču. Zaokruži 11, razveselićeš mafiju.
Zoran RADULOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice