Povežite se sa nama

INTERVJU

Luka Mesec, koordinator  stranke Levica iz Ljubljane: Slovenija postaje “podizvođač” njemačkih firmi

Objavljeno prije

na

Slovenija je izgubila više milijardi eura od privatizacije banaka, zbog privatizacije Merkatora je ponajviše pretrpjela poljoprivreda, a prije mjesec dana je uništena nacionalna aviokompanija – bankrotirao je njemački fond, kojemu je aviokompaniju prije dvije godine prodala Vlada

 

MONITOR: Koje su dominantne karakteristike današnje slovenačke političke scene?

MESEC: Sloveniju je u posljednjem desetljeću najviše okarakterizirala financijska kriza, koja je prerasla u političku. Oko toga su se stvorile nove političke podjele. Prije deset godina najviše se govorilo o staroj kulturnoj borbi između “partizana” i “domobrana”, dok su teme današnjice porezi, borba protiv siromaštva, budućnost EU i slično.

MONITOR: Koji su najveći problemi sa kojima se Slovenija suočava?

MESEC: Nažalost, siromaštvo je još uvijek veliki problem, posebno je izrazit među penzionerima i invalidima. Drugi veliki problem je razvoj, jer Slovenija sve više postaje “podizvođač” njemačkih firmi i pitanje je kako dalje, kako naprijed. Treći problem je ekologija: slovenačka vlada još uvijek nema nikakvog plana za smanjenje CO2 za 40 odsto do 2030, što je obećala usvajanjem deklaracije u Parizu.

MONITOR: Često se ističe da Slovenija može biti uzor drugim državama u regionu. Šta  to u Sloveniji može biti uzor drugima?

MESEC: Slovenija je država koja je najbolje preživjela tranziciju – to je bila naša »posebnost«. Na sreću, nismo imali niti rata niti »šok terapije«. Imali smo »gradualni model« i zbog njega najbolji standard među tranzicijskim državama. Poslije krize taj je model uništen, tako da sad, nažalost, sve više ličimo drugim tranzicijskim državama.

MONITOR: Šta je Slovenija dobila pristupanjem Evropskoj uniji?

MESEC: Dobila je pristup na zajedničko tržište i time šansu da ojača svoj izvoz. Naša preduzeća su tu mogućnost dobro iskoristila – danas smo jedna od EU država sa najvećim trgovinskim viškom. Ali sa druge strane je izgubila znatan dIo svoje ekonomske suverenosti – na primjer poslije krize smo morali prodati sve banke u koje je država prije toga uložila više desetina milijardi evra, jeftino smo prodali i dobre firme kao što je Mercator i slično.

MONITOR: Jednom ste izjavili da je u Sloveniji na djelu neokolonijalizam. Šta to znači?

MESEC: Kao što sam maloprije spomenuo – preko EU smo bili prisiljeni u privatizaciju dobrih preduzeća i u jeftinu privatizaciju banaka u koje je država uložila više desetina milijardi evra.

MONITOR: Kakve koristi Slovenija ima od stranog kapitala kad je riječ o privatizaciji firmi?

MESEC: Slovenija je izgubila više milijardi evra od privatizacije banaka, zbog privatizacije Mercatora je ponajviše pretrpjela naša poljoprivreda, prije mjesec dana je uništena nacionalna aviokompanija – bankrotirao je njemački fond, kojemu je aviokompaniju prije dvije godine prodala Vlada Mira Cerara. Pristalice stranog kapitala će reći  to je sve istina, ali ipak imamo i japansku firmu Yaskava u Kočevju, koja dobro radi i koja je mnogo učinila za razvoj tog grada. To je istina, ali u većini primjera nije tako. Zato ne govorim o koristi, nego o gubitku i šteti koje su nanijeli privatizacija i strani kapital.

MONITOR: Nekada je bilo neshvatljivo da u Sloveniji postoje kuhinje za siromašne, trgovine za socijalno ugrožene, zposleni u mnogim oblastima su na ivici egzistencije… Zašto se to desilo?

MESEC: Zbog političkih odluka. Slovenija nije siromašna država, daleko od toga, a to da u njoj postoji siromaštvo je odluka i odgovornost politike. Nema nikakve potrebe da naši penzioneri žive u siromaštvu. Politika bi morala samo donijeti odluku da se sabere više poreza za penzije. To ne bi smjelo biti teško – samo lani su na primjer firme u Sloveniji ostvarile 4,2 milijarde evra profita.

MONITOR: Koji su najbitniji ciljevi za koje se Levica zalaže?

MESEC: Imamo tri velike teme: socijala, razvoj i ekologija. Na području socijale nam je primarni cilj ukidanje siromaštva i prekarnog rada, borimo se za manju nejednakost u društvu, kao i za državnu podršku izgradnji stanova za mlade. Na području razvoja stremimo ka izdatnijem finansiranju nauke i istraživanja, povećanju sredstava za izgradnju željezničke infrastrukture i za bolju povezanost države. Na području ekologije nam je prioriteta “zeleni new deal”: preokret na obnovljive izvore energije, smanjenje broja automobila u korist javnog prijevoza i biciklizma, manje stočarstva i više poljoprivrede, i tako dalje.

MONITOR: Imate li podršku intelektualaca?

MESEC: Da, Levica je stranka sa najvišom podrškom intelektualca u državi.

MONITOR: Levica se poziva na samoupravljanje, nezavisnu spoljnu politiku, jaku socijalnu zaštitu građana… Zašto?

MESEC: Da. Naš program je demokratski i ekološki socijalizam. Stari socijalizmi su propali, jer su bili suviše autokratski, a kapitalizam nije održiv jer stvara velike socijalne razlike i uništava planetu. Zbog toga je naš zadatak istraživanje alternativnog, demokratskog, ravnopravnog i ekološkog modela za 21. vijek.

MONITOR: Levicu često kritikuju, pa je u vašim medijima objavljeno i da je to stranka koja je  sramota za Sloveniju. Ko vas najčešće kritikuje i zbog čega?

MESEC: To nisu ozbiljne kritike, tako govore samo neki kranji desničari. Naše politike su jasne. U godini dana, koliKo smo surađvali sa Vladom, uspjeli smo dignuti minimalnu platu (iznosiće 700 evra neto mjesečno od 1.januara.2020) i minimalnu socijalnu pomoć (koja trentno iznosi 400 evra), počeli smo sa uređivanjem stambene politike i limitiranjem prekarnog rada. Naši politički ciljevi su jasni: podržavamo socijalnu državu, jednakost dohotka, prava radnika i prava svakog čovjeka. I pored toga imamo jasne principe – naravno, to se ne sviđa svima.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o stranci Janeza Janše?

MESEC: On je imitacija Viktora Orbana. Nadam se da nikad više neće doći na vlast.

MONITOR: Koliko su Slovenci zainteresovani za događaje na Balkanu?

MESEC: Nažalost ne mnogo. Još uvijek postoji zajednički kulturni prostor – omladina sluša balkansku muziku, idemo na more u Hrvatsku i tako dalje. Ali mislim da bi bilo za sve zemlje u regiji korisno da se ponovo uspostave političke i intelektualne veze među nama. One su posljednjih godina dosta izumrle.

MONITOR: Ima li Slovenija nekih povlastica u odnosima sa Amerikom zbog toga što je Melanija Tramp Slovenka?

MESEC: Ne. Nije bilo ni jedne inicijative sa strane Melanije Trump.

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Logika Skarlet O’Hare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi

 

 

MONITOR: Dobili smo prijedlog budžeta za 2025. godinu, sa tri dana kašnjenja u odnosu na zakonsku normu. Kakvi su prvi utisci?

VUJOVIĆ: Da je Budžet koncipiran sasvim surotno od onog što je obećavala ova vlast kada je bila opozicija. On je prepun stavki koje govore o povećanju privilegija i beneficija za one koji su na vlasti, a dozirana su sredstva prava iz oblasti socijlne zaštite. Druga impresija je da se isuviše nonšalantno predstavljaju trenutna i buduća budžetska opterećenja.

Dva paramtera nam dosta govore. Prvi: uvećana su sredstva za reprezentaciju sa oko 650 hiljada eura koliko je planirano za ovu, na preko miliona eura za narednu godinu, službena putovanja su uvećana sa 5,8 na oko 8,2 miliona, dakle uvećanje od 41 posto dok je za porodiljsko odstvo uvećanje bilo sa 35 na 36 miliona, ili manje od 3 posto. Stavka ostala prava iz oblasti socijalne zaštite nepromijenjena je u odnosu na 2024. godinu. Poseban komentar ne treba.

Drugi: nedostajuća sredstva na nivou od 1,14 milijardi eura prilično su velika, bez obzira na zavodljivost određenih parametara o sveopštem rastu. Dionica autoputa Smokovac – Mateševo je koštala znatno ispod tog iznosa sa svim mogućim propustima, finansijskim nepromišljenostima i nedorečenostima. Naravno da nova vlast nasljeđuje dugove prethodne i da ih mora servisirati, ali to je ne lišava odgovornopsti da sistem uvede u stabilnije okvire. Jednog dana će i neka buduća vlast morati da menadžeriše vraćanja nekih ranijih dugova. Vidjeli ste trendove u socijlanim davanjama, to je indikator da stvari nisu ružičaste ni sada.

Ova dva parametra izazivaju nelagodu i sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Šolcov poziv Putinu je štetan – samim tim što se desio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako EU zaista želi štititi Zapadni Balkan od Trampa, ima samo par sedmica za sveobuhvatni strateški politički preokret prema regiji, baziran na čvrstoj i dosljednoj odbrani svojih demokratskih vrijednosti

 

 

MONITOR: Razrješenje ministra finansija Kristijana Lindnera iz liberalne FDP, povod je za gubitak većine njemačkog kancelara Olafa Šolca u Bundestagu. Šta su pravi uzroci raspada vladajuće „semafor koalicije“?

VEBER: Vladajuća semafor koalicija prva je u istoriji Savezne Republike Njemačke koja nije bila sastavljena od dvije nego od  tri stranke, što je značilo vise ideološko-programskih razlika nego što je uopbičajeno. A onda su svjetski politički tokovi-konkretno rat u Ukrajini, suštinski promijenili okvir vladavine naspram dogovorenog, kompromisnog vladinog programa. U prvoj godini, 2022. to je značilo uspješan krizni manadžment oslobođenja ovisnosti od ruskih energenata. Medjutim, ekonomske poslijedice i prethodne korona pandemije te tog skupog preobrata, bili su inflacija te ekonomska recesija zbog rasta energetskih troškova naše industrije. Politički se s time nositi zatijevalo je dogovor između ideološko suprotnih finansijskih politika koalicijskih stranaka – liberali sa politikom štednje, socijaldemokrati i zeleni s politikom novog zaduživanja. Našli su izlaz u triku – preusmjeravanje 60 milijardi eura predviđenih a nepotrošenih od prethodne vlade. Taj je kompromis 2023. godine iznenadno srušen od Ustavnog suda, kome se bila obratila opoziciona CDU. Od tada traje rat koalicijskih partnera – u 2023. su još uspjeli dogovoriti kompromis za budžet za 2024. Ove jeseni  spremnosti za kompromis oko budžeta došao je kraj.

MONITOR: Vanredni parlamentarni izbori se predviđaju za februar 2025., a ankete pokazuju veliku prednost CDU Fridriha Merca od oko 32 posto a prema njima, SPD ima oko 15 posto. Ako rezultat na izborima bude sličan, ko bi bio vjerovatan partner CDU-sem očekivane CSU?

VEBER: Već godinu sve tri stranke sada raspadnute koalicije imaju manje  nego opozicioni CDU-CSU. Međutim, pošto se koalicija razišla zbog ideologijskih razlika, mi u Njemačkoj- prvi put u najmanje dvije decenije, imaćemo izbornu kampanju između političkih vizija i programa građanskih parlamentarnih stranaka. To je  već smanjilo postotak populističkih stranaka, konkretno novoformirane stranke Savez Sarah Wagenknecht (BSW)  sa prethodnih 10 na šest pa sad pet posto, i blizu su- prvi put rizika da neće ući u Bundestag, dok tradicionalno prirodni partner CDU-a – liberali (FDP) i dalje rizikuju da ispadnu iz parlamenta. Pod tim okolnostima, CDU-CSU će imati koalicijsku opciju samo između Socijaldemokrata i Zelenih.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NADIJA REBRONJA, DOCENTKINJA NA DRŽAVNOM UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU: Brisanje bošnjačke književnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbacivanje predmeta iz bošnjačke književnosti i profesorke bošnjačke književnosti jasan je koncept. Protiv brisanja sam se  pobunila. Za svoj angažman brutalno sam kažnjena jer nisam pristala na cenzurisanje knjiga prema kojima osjećam ljubav

 

Nadija Rebronja je pjesnikinja i esejistkinja. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Predaje književnost kao univerzitetski docent. Njena poezija je prevođena na engleski, španski, italijanski, francuski, njemački, poljski, turski, persijski, makedonski, albanski i slovenački jezik. Kao naučnik-istraživač boravila je na Univerzitetu u Beču (2009) i Univerzitetu u Granadi (2010—2011). Kao predavač književnosti održala je nekoliko gostujućih predavanja na univerzitetima u Panami na španskom jeziku. Govori engleski, španski i turski, služi se ruskim i poznaje arapski jezik. Školovala se, duže ili kraće živjela u Novom Pazaru, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Granadi, Beču, Istanbulu. Ne vjeruje u adrese ni mjesta boravka.

MONITOR: Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru radite od 2007. Očekivali ste da vas nakon odličnih preporuka stručne komisije izaberu u zvanje vanrednog profesora. Umjesto toga, odbijen je vaš reizbor u docenta, pa nakon isteka ugovora u januaru 2025. očekujete otkaz. Kako je došlo do svega ovoga?

REBRONJA: To nisam očekivala. Ispunila sam sve uslove za vanrednog profesora i od traženih 24 boda, koliko je potrebno za napredovanje, imam 76. Komisija je ocijenila da ja višestruko premašujem tražene uslove i da u svakom aspektu koji se vrednuje kao uslov pokazujem izvrsnost. U poslednjih 10-13 godina izbori u više zvanje na DUNP više liče na montirane procese protiv ljudi nego na ono što je akademska praksa. Izmišljaju se izgovori da kolege ne mogu da napreduju i biraju ih 2-3 puta u docentsko zvanje iako imaju uslove za napredovanje. Dešavalo se da kolegama traže da od matičnog odbora koji funkcioniše pri Ministarstvu prosvjete dostave potvrde koje ne postoje jer ih taj odbor ne izdaje. Neke kolege  pristaju na sve to da zbog egzistencije. Mnogi zbog svega napuštaju univerzitet, izgubili smo dragocjene kadrove, vodeće intelektualce. Mi koji smo gradili ovaj univerzitet od njegovog početka u želji da emancipujemo podneblje u kom živimo, što je valjda suštinski nagon intelektualca, u nekom trenutku osjetili smo da smo dio Potemkinovog sela, da igramo u teatru apsurda čiji je cilj da se uhljebe pojedinci a da se adekvatan razvoj tog kraja ne desi.

Praksa maltretiranje ljudi pri izboru u zvanje dovela je do toga da su jedine osobe koje su gradile svoju karijeru na DUNP od asistenta, a koje su uspjele da pređu put do redovnog profesora zapravo rektorka Zana Dolićanin i njen brat Edin Dolićanin. Oni su djeca prvog rektora koji je učestvovao u osnivanju univerziteta, Ćemala Dolićanina. Nakon svega, Zana je izabrana za rektorku jer nije bilo mnogo redovnih profesora koji su konkurencija.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo