”Ako se sa samo jedne moje slike čuje muzika, onda je ona završila priču”, kaže umjetnik koji je govorio, „moraš da radiš, kad ne znaš šta ćeš ili nemaš platno, crtaj na papirnoj kesi, na tegli…” U biografiji Luke Berberovića ostaće zapisano da je učio mnoge priznate umjetnike.” Učio sam ih prije svega da budu dobri ljudi. I dobri crtači”, podcrtava Luka. Preko pedeset puta samostalno, a više od 80 puta kolektivno je izlagao. Dva puta dobio je Nagradu hercegnovskog likovnog salona, na Cetinju nagradu 13 novembar…
Bokeljski slikar Luka Berberović dočekao nas je na vratima svog doma u Morinju.U kući, u kojoj se 1934.godine rodio i iz koje je odlazio, na školovanje ili rad, ali kojoj se uvijek vraćao. Baš kao Boki i moru, ribarima i mrežama, barkama, narančama, maslinama, čepresima… Pejsažu, uz koji je odrastao i koji je bio i ostao motiv koji nepogrješivo prepoznajemo na Berberovićevim uljima, pastelima ili akvarelima.
Ovdje, uz kafu u velikoj i prostranoj dnevnoj sobi razgovor je prijatan.Slika li- pitamo čovjeka koji je govorio, moraš da radiš, kad ne znaš šta ćeš ili nemaš platno, crtaj na papirnoj kesi, na tegli…” Idem u atelje svaki dan, ali vidim da ne mogu”. Godine i bolesti uzimaju danak. Slika tek par sati dnevno. Na manjim platnima. Razgovor je ovo sa čovjekom od zanata, koji je u svom poslu dogurao daleko i koji poznaje visoku cijenu predjenog puta.” Ljudi sebe precjenjuju. Moraš u životu znati gdje si, a ja mislim da to znam.Ako to ne znaš, ako misliš da si genije i niko to ne može bolje, onda ni napredovati ne možeš”.
Luka je mršav, bijele, nešto duže kose, uskog i produhovljenog lica sa velikim naočarama, pomalo staromodne monture. Istančan u ophodjenju i tih u govoru.” Nisam bio svjestan koliko ne vidim. Da sam to znao sigurno ne bih upisao slikarstvo i bavio se slikanjem. Naočare to nisu mogle korigovati jer je, kako mi je objasnio jedan oftamolog, u pitanju oštećenje nerva u mozgu”.
Klavir u sobi, nenaštiman i ostario, sjeća na one dane rane mladosti kada je želio da se bavi muzikom.” Bio je to moj san”, priča Luka. Ali, bilo je teško vrijeme. Nemaština. ” Kućo moja, uči ti školu”, nagovorila ga je majka. Muzičke škole nije izučio, ali izvrsno je umio uz gitaru, onim prekrasnim tenorom, zapjevati. ”Ako se sa samo jedne moje slike čuje muzika, onda je ona završila priču”, govori Luka.
Slikarski talenat kod mladog Luke Berberovića prepoznao je Mato Djuranović iz Kamenara, u to vrijeme nastavnik kotorske gimnazije koju je Luka pohadjao. Jedan od najznačajnijih crnogorskih slikara 20 vijeka i sin školovanog crnogorskog slikara Špira Djuranovića, ” vidio je nešto u mladom Luki.” U Školu umjetničkih zanata u Herceg Novi upisao se 1949.Ovdje se godinu ranije , sa Cetinja preselila Umjetnička akademija, a sa njom i predavači, slavni slikari, Milo Milunović i Petar Lubarda. Nastaviće Berberović školovanje na Akademiji z a primijenjenu umjetnost u Beogradu i diplomirati 1958.Vratiće se tada u Školu u Novom.Ovaj put kao predavač.Rado i nostalgično sjeća se tog vremena, koje opisuje kao najljepši period svog života.Sjećanje navire na školu u kojoj se radilo mimo pravila i konvencija. Gdje su djaci i profesori drugovali kroz učenje, a i jedni i drugi ispisali stranice jugoslovenske i evropske likovne scene. Djaci i profesori, Vojo Stanić, Dado Djurić, Luka Tomanović, Miloš Vušković, Bato Pravilović, Boris Veriga, Andjelko Arnautović , Živko Nikolić, Gojko Berkuljan…
” Bilo je to vrijeme nemaštine, jadno i gladno. Ali, puno slobode i entuzijazma.I mi učenici bosi i gladni, ali vedri. Radilo se dan i noć. Uz gitaru, na kojoj su umjesto pravih bile neke telefonske žice, pjesmom smo muku i siromaštvo u bajku pretvarali. Kakva je to samo gitara bila, oguljena, ogrebana, nesretna…Danas sam sjetan kad pričam o ovim danima. A često i usnim, da škola i dalje radi …”
Na zidu dnevnog boravka portret. Uradio ga je 1949.godine Dado Djurić svom drugu i kolegi Luki. Dado, tada učenik drugog , a Luka prvog razreda te čuvene novske škole. Danas se Luka Berberović sjeća: „Gledajući kako Dado virtuozno radi, mislio sam -kuku meni jadnom. Sto puta je bio bolji od mene”.
U školi se učilo, slikalo, vajalo, hranilo i spavalo. Ovdje je sreo i slikara Djordja Oraovca, djaka Sorbone čije je tekstove, o slikarstvu i sklupturi čitao u časopisu Nedeljne ilustracije . „ Čudo, pomislio sam, kad sam shvatio da će mi ovaj čovjek predavati… ”, priča Berberović. Napominje: „ Biće još i likovnih akademija i škola, ali fenomen koji je predstavljala legendarna Škola u Novom, neponovljiv je. Ostale su anegdote da se pamte i prepričavaju. Na vrijeme kad je glad natjerala Ljubu Brajevića i Dada Djurića da trče za mačkom koja je u zubima nosila veliki komad mesa.Jurnjava je potrajala, ali uspjeli su da joj ukusan zalogaj otmu. Meso su, sjeća se Berberović, ispekli u peći za keramiku.
Sa oduševljenjem sjeća se Berberović vrsnih slikara Voja Stanića, Draga Djurovića i Bata Pravilovića. Od njih je učio, sa njima se družio i tražio svoj put u umjetničkom svijetu. ” Imali su onaj specifični šmek mora i juga, valova…Sve je to formiralo ove mlade ljude i umjetnike, a oni su opet formirali nas djecu koja su se ovdje školovala. Umio je Vojo da sjedne sa nama djecom, a mi smo uživali u njegovoj duhovitosti i divnim pričama.Učio sam od Voja, pa sam kasnije i ja sa svojim učenicima, umio da u pauzama malo popjevam”.
Škola umjetničkih zanata u Novom zatvorena je 1966. ” Slomila se ta priča”, kaže Berberović. ” A niko nikad nije dao odgovor zašto“. Nastavio je da predaje na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću na odsjeku slikarstvo. U Nikšiću je ostao sve do 1987.godine. „Ali, ovdje nije bilo ništa od one atmosfere iz Novog. Nikad se na Nikšić nisam navikao. Možda sam ja neko ko se teško navikava.”
U biografiji Luke Berberovića ostaće zapisano da je učio mnoge priznate umjetnike.” Učio sam ih prije svega da budu dobri ljudi.I dobri crtači”, podcrtava Luka.
Preko pedeset puta samostalno, a više od 80 puta kolektivno je izlagao.Dva puta dobio je Nagradu hercegnovskog likovnog salona, na Cetinju nagradu 13 novembar…
Danas tihuje u svome domu u društvu sina, snahe i unučića.
Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice