Iz Morače godinama ista priča- divlje svinje uništavaju usjeve, poljoprivrednici traže zaštitu države, lovačka društva tvrde da mještani neadekvatno štite svoja imanja. Moračani traže da resorno ministarstvo nađe način za “normalan suživot lovstva i poljoprivrede” u tom dijelu kolašinske opštine

Lovna sezona na divlje svinje na području kolašinske opštine ove godine počela je 1. septembra, umjesto mjesec kasnije, kako su, do sada, nalagali propisi i običaji. Razlog za četiri sedmice dužu sezonu lova na veprove je prekobrojnost te divljači, čiji se uzgoj, naročito u Morači, kako se čini, otrgao kontroli.  Krda veprova već godinama, u lovištu, ali i izvan njega, prave, kako mještani kažu, nenadoknadivu štetu poljoprivredi.

Livade, na kojima su nekada morački stočari kosili dovoljno sijena za zimsku ishranu stoke ,sada, kažu za Monitor, liče na oranice.  Divlje svinje su desetkovale i rod na njivama, a naročito su stradale one pod kukuruzom.  “Uzalud rad i muka cijele godine. Pored mog prostranog imanja sa kojeg bi se, nekad, moglo nahraniti na desetne krava, ove godine sam bio primoran da kupim sijeno u Pljevljima da bih izimio dvije krave i june. Dvostruku ogradu, to jest, dvostruku električnu čobanicu, divlje svinje su kidale kao od šale. Nije ostalo struka kukuruza. Veprovi su povrijedili i dva psa”, priča nam jedan Donjomoračanin. “Ovako stanje ne vjerujem da igdje postoji. Našim imanjima gospodare lovačko društvo i divlje svinje, a poljoprirednici su kolateralna šteta nesposobnosti i nestručnosti ljudi zaduženih za razvoj lovstva”.

Mještani, mahom, izbjegavaju da imenom i prezmenom stanu iza svojih riječi, jer, tvrde, zbog toga mogu imati brojne neprijatnosti od svojih komšija, članova Lovačkog društva.  Vasilije Rakočević nije jedan od tih. Više puta se obraćao novinarima, u želji da, kako objašnjava, “prizove pameti” resorno Ministarstvo poljoprivrede i državu. Oni, smatra, treba da nađu način “za zdrav suživot” lovstva i poljoprivrene na moračkoj teritoriji.

“Ovako više ne ide. Komisije, kojima prijavimo štetu, kasne. Kad dođu onda nalaze sto razloga da svu odgovornost svale na vlasnike imanja. Tvrde da nijesmo dovoljno dobro zaštitili njive. Ne znam više čime da ih zaštitim, osim da zidam ograde oko imanja. Ne pomaže ni ograda ni čobanica, sve divlje svinje pokidaju i poruše. Novina je da su poslednji put kad je Komisija bila tražili i  da postavljamo zvučnu zaštitu, pa su se neki od nas dovijali i to obezbijedili, ali bez efekta”, kaže  Rakočević za Monitor.

Zakon je na strani divljih svinja i lovačkih društava, kaže on. Sa svojim komšijama vše puta je apelovao na Ministarsvo poljoprivrede  da mijenja pravilnike i da uzme u obzir da je poljoprivreda jedna od strateških grana razvoja  kolašinskog kraja.  Mještani vjeruju da postoji način da ratari sačuvaju svoje usjeve a i da lovišta posluju održivo. “Da nađu način na koji je to izvodljivo, valjda za to primaju zarade u Ministarstvu. Nedopustivo je da godinama imamo isti problem, trpimo sve veću štetu, da su divlje svinje sve brojnije, a sve je manje sluha za naše muke. Neko treba da vodi računa o broju divljih svinja i o tome kako da se drže pod kontrolom. Neko treba i da plati trud i muku seljaka”, poručuju Moračani.

Prema propisima, zahtjeve koji se odnose na štete koju pričini divljač, mještani upućuju lovačkom društvu koje gazduje lovištem, Lovačkom savezu i Ministarstvu poljoprivrede. Prema članu 77 Zakona o divljači i lovstvu, za štetu koju pričini divljač, odgovoran je korisnik lovišta (lovačko društvo). Međutim, na osnovu Pravilnika o mjerama za sprečavanje šteta i načinu i postupku za ostvarivanje štete od divljači, vlasnici zemljišta dužni su, između ostalog, da svoje zasijane površine i stogove sijena ograđuju drvenom ili žičanom ogradom, Precizirano je da to treba činiti  “na način koji onemogućava prolazak bilo kakve dlakave divljači”.

Dio mještana nekoliko rovačkih i moračkih mjesnih zajednica u novembru prošle godine najavljivali su blokadu auto-puta ukoliko, kako su tada saopštili, resorno ministarstvo “ne uvede red u ponašanje lovačkih društava sa tog područja kolašinske opštine”.

Lovačko društvo Manastir Morača čini sve da pomogne poljoprivrednicima sa tog dijela kolašinske opštine, na čijim imanjima su divlje svinje napravile veću štetu, saopštio je nedavno  upravnik Rajko Medenica. Kako je kazao,  do rješenja da lovna sezona počne mjesec ranije nije bilo lako doći.  “Zakoni koji regulišu oblast lovstva i zaštite divljači jako su strogi. Na osnovu našeg zahtjeva, Ministarstvo poljoprivrede je donijelo rješenje o ranijem početku lovne sezone na divlje svinje. Tako da Lovačko društvo itekako daje doprinos rješavanju problema, ali u okviru Zakona i propisa o lovstvu, koji nas vode i kroz gazdovanje i upravljanje. U tome nam pomažu i resorno Ministarstvo i Lovački savez. Sve što je obećano mještanima sa sve tri instance – urađeno je”, kaže Medenica.

Objašnjava da Lovačko društvo, u cilju konstruktivnog rješavanja problema štete koju veprovi prave na imanjima, nastoji da se nađe način za osnivanje fondova iz kojeg bi se isplaćivala jednokratna sezonska pomoć domaćinima moračkog kraja. Lovačko društvo nema mogućnost za takvu pomoć jer, kako tvrdi Medenica, novac prikupljen od članarine nije dovoljan ni za osnovnu djelatnost društva. Zbog toga, kaže, i za osnovu djelatnost svake godine fali bar po 10.000 eura, koja se pribavljaju sponzorstvima, ili novac obezbjeđuje nekoliko članova Društva “iz svojih džepova”.

Medenica tvrdi da je medijsko izvještavanje o šteti koju naprave divlje svinje “često jednostrano” i da se na taj način “nanosi velika šteta lovstvu u Crnoj Gori”. Podsjeća da “divljač pravi štete svuda, ali da se jedino čuju nekolicina onih koji na prostoru Morače imaju imanja”. Od oko  250 članova Lovačkog društva Manastir Morača, 235 su mještani, podsjeća on. “Divlje svinje, kao i svuda po Crnoj Gori, prave štetu na imanjima svih članova Lovačkog društva Manastir Morača. No, oni, kao i ostale naše komšije, shvataju zakonska ograničenja, razumiju naš trud i nastoje da konstruktivnim predlozima prema nadleženim na državnom nivou, ublaže ili riješe taj problem. Oni drugi, koji žive, recimo u Podgorici ili Budvi, dođu u Moraču jednom u 15 dana, zasade njivu i očekuju da će se ona sama čuvati. Kad nastupi šteta zovu novinare”, rekao je Medenica.

Prema njegovim riječima, neutemeljene su i tvrdnje da štetu na imanjima u Morači prave samo divlje svinje iz lovišta Manastir Morača. On kaže da je divlja svinja “migratorna životinja, koja tokom jedne noći može da pređe po 30 kilometara”. On objašnjava da je Lovačko društvo podijelilo poljoprivrednicima oko 100 “električnih čobanica”, te da se na taj način, kako tvrdi, od divljih svinja mogu zaštititi njive.

Tvrdi da je posljednjih godina uveden red u lovište Manastir Morača, da je oporavljena lovna osnova, suzbijen krivolov, da se gazduje u skladu sa zakonima… Istovremeno, podsjeća, LD se trudi da ranim incijativama nađe način da unaprijedi svijest o neophodnosti pažljivijeg odnosa i zaštite divljači. Za to vrijeme, poljoprivrednici čiji su usjevi uništeni, brinu druge brige.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ