-Ne kažeš ništa za cvijet? – kaže Madr dok odsutno sjedim za okruglim trpezarijskim stolom razmišljajući šta prvo da uzmem da sređujem. Doduše u tom mom razmišljanju , obično prođe pun sat.

Meni je ponekad taman toliko i potrebno da odlučim na koju ću nogu prvo papuču da nazujem, ali to je već neka druga priča koja bi se pozabavila horoskopima, astrologijom i generalno svim tim čudnim i nerazumljivim znacima na nebu koje samo rijetki mogu da tumače a ne da te ne dovedu na ivicu histeričnog smijeha.

Gledam u cvijet. Lijep, bijeli. Ne znam šta treba da kažem osim da je baš lijep, i dodajem sa pitanjem gdje si ga ubrala, jer znam njenu sklonost ka baštovanstvu .

– Nije ubran, pronašla sam ga ispred kapije.

O, pa to već mijenja stvar, i čini me naglo zainteresovanom. Onoliko koliko može jedan prilično razvučen ljudski duh da bude zainteresovan. Zapravo, Madr je vraćajući se kući iz nekog pohoda na reklamirane akcije po domaćim supermarketima(to je ono kada vam daju jeftino meso, ali vas zacijepe da vam uši pocrvene na nekom drugom artiklu), na kapiji pronašla lotosov cvijet , uredno stavljen u bočicu sa vodom i naslonjen na kapiju.

Da li ga je ostavio neko slučajno ili ne , to već ne znam. Volim da mislim da je ostavljen namjerno, onako da se isključi svaka mogućnost nepronalaženja. Da imam u dvorištu pudlice a ne veliku , kako volim da ih zovem-telad sa očnjacima, možda bi se dostavljač lotosa okuražio i ostavio ga direktno na kućnom pragu, te bi se mogućnost nagađanja svela na minimum.

Prvi komentar na ovaj gest bio je :

– Možda je neka budala ili manijak.

Možda. Zato sam odmah brže bolje pokušala da pronađem kakva je simbolika lotosa , jer u onim filmovima ostavljanje nekog predmeta na kućnom pragu obično ima neko značenje. I to ne baš prijatno po primaoca. Na svu sreću, internet i mister Gugl kažu da je simbolika Lotosa, pa prilično lijepa.

Naime , lotos je u zemljama od Japana do istočnog sredozemlja označen kao sveti cvijet. Simbol je neokaljanosti, ljepote i savršenosti, a predstavlja i duhovnu izvrsnost. Prema predanju iz njega je rođen bog Brama.

Drugo tumačenje je mračnije, jer ovaj cvijet predstavlja život ali i umiranje. Na početku svijeta, Sunce se rodilo iz njega, pa je simbol postanja i rađanja. Iz mračnih i mutnih voda bori se da procvjeta, da se izdigne iz blata. Ezoteristi ga koriste i kao pokazatelja božanskog i nadljudskog.

Presto od lotosa je vrhunac savršenstva. Što bi rekla moja podgorička prijateljica: E vala preko toga nema!

Lotos je na mom stolu već nedjelju dana. Ne pokazuje znake umora. I dalje je lijep i savršen, i dalje ostaje pitanje ko ga je i zašto ostavio na mojoj kapiji? I da nije možda pogriješio, jer previše lijepih osobina i značenja vezano je za tu krunu bijelih latica koje ne venu i koje odbijaju da umru zarobljene u nekoj bijednoj plastičnoj čaši tu na mom stolu , na stolnjaku ružnih boja koje mi paraju oči i zbog kog malo teže donosim odluke koju bitku prvo da započnem.

Ali dok god je živ, daje mi nadu da možda idem u pravom smjeru, da je svaka bitka sa kojom se uhvatim u koštac dobra, da u njoj nema ni pobijeđenih ni poraženih, već samo nastavak onoga što tako olako zovemo život.

A možda je taj neko samo želio da ga zarobim u ova slova na tastaturi dok kucam ovu rubriku i slušam po ko zna koji put Nika Kejva . Ko će ga znati.

Iva BAJKOVIĆ