Povežite se sa nama

MONITORING

LOKALNI IZBORI: Pod sjenkom Podgorice

Objavljeno prije

11 godina

na

Ranko-Krivokapic-1

Tačno je da su izbori u glavnom gradu veoma važni, pored ostalog zato što u njemu živi trećina Crne Gore. U ostalih jedanaest opština u kojima će lokalni izbori biti održani 25. maja živi – druga trećina. Preko 190 hiljada ljudi, za oko četiri hiljade više nego u Podgorici.

Izbori u Baru, Bijelom Polju, Danilovgradu, na Žabljaku, u Kolašinu, Plavu, Pljevljima, Plužinama, Rožajama, Šavniku i Gusinju, u sjenci su podgoričkih. Iz tih opština stiže tek po koja predizborna vijest i još se ne zna ko će, i ko će s kim, na izborima učestvovati. Rok za podnošenje izbornih lista traje do 30. aprila.

Bar sa oko 42 hiljade stanovnika i Bijelo Polje sa preko 46 najveće su, nakon Podgorice, opštine koje očekuju lokalni izbori.

Na lokalnim izborima 2010. u Baru je pobijedila koalicija DPS-a i SDP-a. Osvojili su blizu deset hiljada glasova i 20 mandata. Opoziciona koalicija ,,Bolji Bar” dobila je 6.215 glasova, odnosno 12 odborničkih mjesta. Bošnjačko-muslimanska lista osvojila je 1.233 glasa, odnosno dva mandata, dok je po jedan mandat pripao Demokratskom savezu i Liberalnoj partiji.

Demokratski front i SNP na parlamentarnim izborima 2012. u Baru su imali oko 600 glasova više nego ,,Bolji Bar” dvije godine ranije. Koalicija DPS-a i SDP-a ponovo je uspjela da dođe do deset hiljada glasova, ali je i preko 2.700 ljudi glasalo za Pozitivnu. BS je dobila blizu hiljadu, a Albanska koalicija oko 500 glasova više. Miodrag Lekić je na predsjedničkim izborima u Baru imao oko 1.100 glasova više nego Filip Vujanović – 9.981 prema 8.862.

Uoči ovih izbora zasad je jasno da će se u Baru jedna od glavnih bitaka za glasove voditi između SDP-a i Pozitivne. Partnerstvo u glavnom gradu između te dvije partije nije spriječilo njihove barske kolege da ovih dana razmijene teške riječi. Član predsjedništva Pozitivne Goran Đurović kazao je da socijaldemokrate pokušavaju da prevare birače odvojenim izlaskom na izbore, te da je ,,glas za SDP u suštini glas za DPS”. Pozitivna u Baru, kažu, neće sa DPS-om ni poslije izbora. Žarko Pavićević, javljali su ovdašnji mediji, jedan je od gradonačelnika kojeg DPS neće ponovo kandidovati.

U Bijelom Polju je prije četiri godine ,,Evropsko Bijelo Polje” sa 15.594 glasa dobilo 23, dok je koalicija ,,Bolje Bijelo Polje” sa 8.978 osvojenih glasova imala 13 mandata. Bošnjačka stranka je imala 1.666 glasova i dva odbornička mjesta.

I na posljednjim parlamentarnim i na predsjedničkim izborima Bijelo Polje se pokazalo kao jedno od najjačih uporišta DPS-a. Sabrani rezultati DF-a i SNP-a bili su slabiji od opozicione koalicije dvije godine ranije, Pozitivna je dobila 957 glasova, rezultat je bitno popravila samo Bošnjačka stranka koja je 2012. u Bijelom Polju osvojila 2.252 glasa.

Listom su Bjelopoljci glasali i za Filipa Vujanovića i donijeli mu 14.527 glasova. Lekić je dobio 9.791.

Uz napomenu da je dosadašnja vlast u Bijelom Polju radila dobro, u lokalnom SDP-u su odlučili da na izbore idu sami. Izmjeriće se, eto, i ta snaga, ali teško da se može očekivati da se u tom gradu SDP odlijepi od DPS-a i da vlast bude promijenjena. Može, eventualno, SDP da bude zamijenjen Bošnjačkom strankom.

U Danilovgradu su 2010. DPS i SDP dobili povjerenje 4.878 birača i osvojili 19 mjesta. Koalicija ,,Bolji Danilovgrad” imala je 3.767 glasova, odnosno 14 mandata. U toj opštini odnos snaga nije se bitno promijenio ni na parlamentarnim izborima. Vujanović je imao oko dvjesta glasova manje nego njegova partija nekoliko mjeseci ranije 4.483, dok je Miodrag Lekić dobio 4.551 glas.

Pozitivna i SDP biće na danilovgradskim izborima u koaliciji, prema nekim najavama nosilac liste DPS-a neće biti dosadašnji gradonačelnik Branislav Đuranović.

Na prethodnim lokalnim izborima u Kolašinu DPS je osvojio 2.066 glasova i 12 mandata, ,,Bolji Kolašin” 2.031 i 11 mandata, grupa građana „Zajedno za Kolašin” 1.169 glasova i šest odborničkih mjesta, a SDP 391 glas i dva mandata. DPS i Grupa građana formirali su vlast. Na parlamentarnim izborima 2012. stvari su se promijenile – DF i SNP imali su oko šest stotina glasova više od Evropske Crne Gore, Pozitivna je dobila blizu četiristo glasova. Lekić je ubjedljivo pobijedio Vujanovića sa 2.780 prema 2.146. Šareno će biti i ovoga puta. SDP je u Kolašinu tradicionalno opoziciona pratija, grupa građana koju čine bivši članovi SNP-a vrlo je bliska DPS-u. Trista čuda.

Sudeći po raznolikosti partija koje godinama čine opštinski parlament, kao i po različitosti kombinacija pomoću kojih je konstituisana vlast, Plav se može smatrati najdemokratskijom opštinom u Crnoj Gori. DPS-SDP koalicija na izborima 2010. u ovoj opštini osvojila je 14 odborničkih mjesta sa 2.957 glasova. ,,Bolji Plav” sa 1.085 glasova dobio je pet mjesta, a Bošnjačka stranka 1.733 glasa i osam mandata. DUA, Forca i Demokratski savez Crne Gore imali su po jedno odborničko mjesto. Dva mandata pripala su Partiji za Gusinje sa 556 osvojenih glasova.

Koalicija DPS-a i SDP-a koja je formirala vlast razvrgnuta je dvije godine kasnije, pa su opštinu dalje vodili SDP i albanske partije. Parlamentarni izbori donijeli su rast Bošnjačke stranke, ostalo je manje-više isto.

I na ovim izborima u Plavu, kako se očekuje, neće biti predizbornih koalicija. U plavskom SDP-u kažu – ni postizborne sa DPS-om. Ne očekuje se da će izdvajanje Gusinja donijeti drastično nov raspored političkih snaga, ali se procjenjuje da će promjena biračkog tijela najmanje naškoditi SDP-u, a najviše DPS-u. ,,Prije svega zbog glasova iz Njujorka, Gusinje je uvijek bilo baza za krađu glasova”, objašnjavaju Monitorovi sagovornici.

U Gusinju, na krilima novoformirane opštine, očekuje se uspjeh vladajuće partije.

Plužine i Pljevlja jedine su opštine u kojima je na lokalnim izborima 2010. pobijedila opozicija. Lista ,,Bolja Pljevlja” sa 11.093 glasa osvojila je 18, koalicija DPS-SDP-LP 17 mandata uz pomoć 10.345 glasova. Na parlamentarnim izborima zbrojenih glasova opozicije bilo je i dalje više nego DPS-SDP-ovih. Za tri. Lekić je imao oko 1.100 glasova više nego Vujanović.

Nakon sukoba u pljevaljskom DF-u, za predstojeće izbore formirana je koalicija SNP-a i „Pokreta za Pljevlja – dr Novica Stanić,” koji čini dio opštinskog odbora Nove. Čelnici Nove jedni su druge optuživali za saradnju sa režimom sa jedne i za korupciju, sa druge strane. Nije moguće procijeniti koliko će to uticati na rezultate izbora.

U Plužinama SNP je na posljednjim lokalnim izborima sa 1.293 glasa dobio 18 mandata. DPS-SDP 461 glas, odnosno šest, a koalicija ,,Zajedno za bolju Pivu” sa 438 glasova pet odborničkih mjesta. Oko 130 glasova donijelo je Jugoslovenskoj komunističkoj partiji jedan mandat. SNP je ostao nadmoćan u toj opštini i na parlamentarnim izborima. Lekić je dobio 1.361, Vujanović 532 glasa.

U Rožajama je 2010. DPS zavladao apsolutno. Sa osvojenim 6.491 glasom imao je 18 odbornika, Bošnjačka stranka je sa 3.454 glasa imala devet, a SDP sa 2.808 glasova sedam odborničkih mjesta. Na parlamentarnim izborima Bošnjačka stranka je imala oko hiljadu glasova više od DPS-SDP Evropljana. DPS je tada krivio SDP za loš rezultat, sad idu odvojeno. U Rožajama neće biti predizbornih koalicija. Pitanje je koliko će na rezultate Bošnjačke stranke uticati formiranje Bošnjačke demokratske zajednice. Upućeni računaju da ovoga puta niko neće osvojiti apsolutnu vlast.

I Žabljak i Šavnik su 2010. osvojili DPS-SDP. U Šavniku je ta koalicija sa 882 glasa dobila 16 odbornika, koaliciji ,,Bolji Šavnik” pripalo je 780 glasova i 15 mandata. Sličan odnos bio je i na parlamentarnim i na predsjedničkim izborima. Vujanović je imao oko 60 glasova više od Lekića. Najzanimljiviji predizborni podatak iz Šavnika trenutno je da se broj birača u toj opštini od 2010. smanjio za oko pet stotina.

Na Žabljaku su prije četiri godine DPS i SDP sa 1.294 glasa imali 16 odbornika, ,,Bolji Žabljak” sa 1.102 glasa imao je 13 odbornika, dok su po jedan mandat dobile liste ,,Za naš Žabljak” i ,,Srcem za Žabljak”. Njih je podržalo 112, odnosno 129 birača. U prednosti od oko dvjesta glasova vladajuća koalicija bila je i na parlamentarnim izborima. Lekić je tijesno pobijedio Vujanovića – 1.144 prema 1.126.

Od opština u kojima je opozicija 2012. osvojila više glasova od vlasti, lokalni izbori su u Podgorici, Pljevljima, Plužinama i Kolašinu. Na primjeru Mojkovca i Berana vidjelo se da to ne mora puno da znači. Opozicija je u Mojkovcu nakon dobrog rezultata na parlamentarnim izborima, izgubila vlast, u Beranama je bilo obrnuto.

Povoljna okolnost za opoziciju na ovim izborima je to što DPS svoje, odnosno državne, snage mora da raspe na više mjesta, a da pritom još bude posvećen borbi za opstanak na vlasti u glavnom gradu. Povoljna okolnost za vlast je to što je vlast. Takvi smo.

Miloš BAKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo