Povežite se sa nama

Izdvojeno

LOKALNE VLASTI – DRŽAVNA GLAVOBOLJA: Đe se đede većina

Objavljeno prije

na

Rezultati nedavnih lokalnih izbora i, još više, nesposobnost da se nakon podjele mandata dođe do neophodne većine,  razlog su za opravdanu glavobolju i u državnom vrhu. U Podgorici i Budvi se (bezuspješno) pregovara, kotorski izbori nijesu završeni, a dolaze Berane, Nikšić… Šavnik su svi zaboravili

 

Dva mjeseca nakon održavanja lokalnih izbora u Podgorici i mjesec od proglašenja njihovih konačnih rezultata, Glavni grad dobio je novi parlament. Partijski mandati su personalizovani i novoizabrani odbornici su zauzeli svoja mjesta. Ali još nema nagovještaja o tome ko bi od njih mogao biti dio većine, a ko opozicija. A vrijeme curi. Ukoliko odgovor na to pitanje ne dobijemo do kraja godine, Podgorici predstoje novi izbori.

Jelena Borovinić Bojović, sada već bivša predsjednica Skupštine Glavnog grada, inicirala je u ime koalicije Za budućnost Podgorice sastanak predstavnika partija i pokreta koji su nakon prethodnih lokalnih izbora bili dio gradskih vlasti. Do proljetošnjeg razlaza. Pozivu se  nijesu odazvali predstavnici koalicije Pokret za Podgoricu-URA, pa sve opcije za dogovor i dalje ostaju otvorene.

Podsjetimo, iz koalicije koju personifikuju predsjednik države Jakov Milatović i  bivši premijer Dritan Abazović ignorisali su i poziv  koji je na njihovu adresu stigao iz DPS-a. Tada su se izgovorili radom na postizbornoj platformi koju će ponuditi potencijalnim koalicionim partnerima. Ove nedjelje su, umjesto susreta sa zvaničnicima ZBCG i koalicije Demokrata i PES-a, istu predstavili javnosti. Ključno u tom dokumentu je da u njemu ne piše kako Luka Rakčević mora biti gradonačelnik Podgorice. Iako je ponovljeno da ostaju pri stavu kako je Rakčević najbolji od svih mogućih kandidata. Ali su, izgleda, i oni svjesni da im postizborna matematika ne daje za pravo da u predstojeće pregovore ulaze sa pozicije sve ili ništa.

Na postizbornu računicu prema kojoj mjesto prvog čovjeka Podgorice pripada koaliciji PES-Dedmokrate podsjetio nas je, još jednom, ove nedjelje nosilac njihove liste i ministar energetike Saša Mujović. „Obavještavamo crnogorsku javnost da PES ostaje decidan u svom stavu da samo oni politički subjekti koji imaju konstruktivan pristup u formiranju funkcionalne gradske vlasti mogu biti naši partneri i da gradonačelnika, a shodno demokratskim principima, treba da delegira lista Pokreta Evropa sad i Demokratske Crne Gore”, istakao je Mujović u partijskom saopštenju uoči sastanka sa predstavnicima ZBCG.

Zvanično, od mjesta gradonačelnika Podgorice nijesu odustali ni u DPS-u. “Moraju se vraćati demokratski principi u politički život Crne Gore. Oni koji su ostvarili najbolji rezultat imaju pravo i prvopozvani su da predlože predsjednika Opštine. U ovom slučaju to je DPS, a naš nosilac liste je bio Nermin Abdić“, kazao je Danijel  Živković. Predsjednik DPS-a najavljuje novi poziv Milatoviću i njegovoj koaliciji.

Nezvanično, DPS je Milatoviću i njegovim (budućim) partijskim saborcima ponudio širu koaliciju, koja obuhvata i naredne predsjedničke izbore.

Istovremeno, sa druge strane stiže upozorenje. “Da li će neko da formira vlast sa DPS-om ili neće, na to treba oni da odgovore“, kazao je poslanik SNP Bogdan Božović komentarišući mogućnost da se Milatović i Abazović okrenu koaliciji sa DPS-om i drugim, manjim partijama koje su opozicija vladajućoj većini na državnom nivou. „To bi definitivno promijenilo stvari na državnom nivou. Vjerujem da bi odmah nakon toga uslijedile neke inicijative u Skupštini Crne Gore, a koje bi se ticale možda i statusa predsjednika Crne Gore ukoliko bi formirao vlast sa DPS-om i opozicijom.”

Sličan scenario već je najavljivao Milan Knežević, pa se čini da u vladajućoj koaliciji ozbiljno razmišljaju o načinu na koji bi mogli „skratiti mandat“ predsjedniku države ukoliko on iznevjeri njihova očekivanja po pitanju (ne)saradnje sa DPS-om. Odnosno, kako neki od njih vole da kažu, tekovine 30. avgusta.

Na Milatoviću je da preračuna šta je najbolje za njegovu političku budućnost, ali i za ispunjenje onoga što nam je, kao predsjednik države, obećao. A iz Brisela stižu vijesti koje bi se mogle protumačiti kao moguća najava toga da je predsjednik počeo da detaljnije promišlja i u tom pravcu.

„Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promjena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je Milatović preko društvene mreže X, upozoravajući kako rezultati niza lokalnih izbora pokazuju zabrinjavajuću tendeciju fragmentacije i slabljenja tih snaga („građanskog i evropskog centra“). “Shodno navedenom, smatram da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine. To podrazumijeva zajednički dogovor oko ključnih principa državne politike, koji će se temeljiti na saradnji i sinhronizovanom djelovanju u narednom periodu – posebno između predsjednika države i predsjednika Vlade.”

Iz Kabineta premijera (Spajić je na službenom putu u Singapuru) ubrzo je stigao odgovor u kome pozdravljaju inicijativu predsjednika države, ali  sa dozom cinizma i uzdržanosti. „U tom kontekstu, od izuzetne je važnosti da svi nosioci javnih funkcija djeluju u okviru svojih ovlašćenja, kako bi ispunjavanjem obaveza propisanih Ustavom dali vjetar u leđa ostvarenju zajedničkog cilja. Stoga, nakon godinu dana uspješnog rada 44. Vlade, raduju i konstruktivni signali od strane Predsjednika Crne Gore“, navodi se u saopštenju i na kraju konstatuje  kako je cilj jasan – Crna Gora 28. članica EU do 2028. godine. „Nezavisno od ishoda najavljene inicijative Predsjednika Milatovića, Vlada Crne Gore će, podržana parlamentarnom većinom, ovome kao i do sada, ostati čvrsto posvećena“.

Nastavak slijedi. Možda obrise tog raspleta naslutimo prije nego se razriješe neke političke dileme na lokalnom nivou.

Za razliku od Podgorice, gdje smo stigli makar do konstituisanja lokalnog parlamenta, izbori u Kotoru, održani istog dana kada i  u Glavnom gradu, još nijesu završeni. Nema naznaka da bi se to moglo dogoditi u bliskoj budućnosti. Zapelo je u Ustavnom sudu gdje nijesu u stanju da donesu odluku (rezultat glasanja 3:3) o žalbama koje im je uputio DPS. Tako je nastala pat pozicija, nalik onoj koju već 25 mjeseci imamo u Šavniku, gdje još nijesu završeni lokalni izbori započeti u oktobru 2022.

Šavnički scenario, donekle modifikovan, mogli bi dobiti i u Budvi. Tamo su drugi ovogodišnji lokalni izbori završeni. Glasovi su prebrojani, mandati podijeljeni, a početne pozicije ostale su nepromijenjene. Budvani već drugu godinu, od kada je presjednik Opštine Milo Božović u Spužu, nemaju funkcionalnu vlast. Uz rastuću bojazan da je neće dobiti ni nakon ovih izbora.

Nekadašnji  saveznici iz DF-a produbljuju rovove razmjenjujući optužbe za nepotizam, korupciju i saradnju sa pojedincima i grupama iz kriminalnog miljea. Da li će neka viša sila (iz Beograda) uspjeti da ih pomiri, hoće li  se neko okrenuti DPS-u koji čeka priliku da se vrati u vlast najbogatije opštine u Crnoj Gori ili će svi skupa ponovo na izbore?

U Beranama, gdje se lokalni izbori održavaju za desetak dana, izgleda da nemaju takvih problema. Zato je kampanja poslužila za dodatno raspirivanje nacionalnih tenzija, u šta smo se mogli uvjeriti i na skorašnjoj rukometnoj utakmici između Berana i Lovćena.

Nakon Berana, naredni redovni lokalni izbori održaće se u Nikšiću (do kraja marta). Kako su prethodni održani pod sloganom Bitka za Nikšić, uz adekvatan narativ i tenzije, nema sumnje da će i nastavak biti uzavreo. Ako ništa drugo, to nam obećava predsjednik opštine Marko Kovačević i njegova sklonost ka verbalnim izlivima netolerancije i, po mnogim ocjenama, mržnje prema političkim protivnicima ali i svima onima koji ne dijele njegove definicije vjere, nacije i domovine.

Moglo bi se desiti da prije Nikšićana na birališta izađu građani Rožaja. Vanredno. Pošto je, sredinom novembra, zbog nedostaka kvoruma odložena sjednica SO u kojoj Bošnjačka stranka ima natpolovičnu većinu odbornika. Ali se oni, izgleda, ne slažu sa politikom stranke na državnom nivou (ulazak u vladajuću koaliciju i vladu Milojka Spajića).

A nakon Nikšića stižu redovni lokalni izbori u Herceg Novom, na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici. Ukoliko ih, opet, ne preteknu vanredni izbori u Bijelom Polju. Do njih bi moglo doći ukoliko BS ispuni ljetošnji ultimatum i raskine lokalnu koaliciju sa DPS-om. Ako je još uvijek na snazi zahtjev koji su pred buduće koalicione partnere postavili iz  ZBCG.

Na kraju, još jedna ilustracija stanja u lokalu i potencijalnih posljedica ukoliko se lokalna trvenja prenesu na državni nivo. Milan Knežević je najavio kako njegova DNP neće glasati za prijedlog zakon o budžetu za 2025. godinu ukoliko do kraja godine ne da dođe do razgraničenja „nespornih teritorija“ opština Zeta i Podgorica. To, možda, neće ugroziti izglasavanje predloženog budžeta , pošto i bez četiri poslanika DNP vlast ima potreban 41 glas u parlamentu, ali dodatno ukazuje  da tenzije i unutar vladine većine – rastu. Rezultati nedavnih lokalnih izbora i, još više, nesposobnost da se nakon podjele mandata dođe do neophodne većine,  razlog su za opravdanu glavobolju i u državnom vrhu.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo