Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Naš brod su okupirali gusari

Objavljeno prije

na

MONITOR: Posljednjih dana sve češće se pominju izdajnici i neprijatelji. Nakon etiketiranja menadžmenta RTCG, ove sedmice slikar Rajko Todorović, član žirija za Trinaestojulsku nagradu, saopštio je da tu nagradu neće moći da dobiju „dokazani neprijatelji Crne Gore”. Kako vidite ovakvu učestalu retoriku, kao znak čega?
KOVAČEVIĆ: Ovom retorikom je dobijena još jedna „sjajna pobjeda „ jer ništa se drugo u kampanji za predsjednika nije ponudilo građanstvu, pa je na taj način definisan diskurs za sve vjerne podanike koji se imaju na toj matrici dokazivati u narednom periodu.

Do sada to nije bilo tako vidljivo jer je civilnom društvu a i široj javnosti nuđen i privid evropskog razvoja. Procijenjeno je da pretvaranje nije više potrebno – svi koji ne podržavaju predsjednika su „neprijatelji države”, čak i oni u vlastitim redovima. Jer ubuduće će se lojalnost provjeravati u vlastitim redovima i to brojem pronađenih „neprijatelje države” kao što je potvrđivan „siguran glas”. Ne treba potcijeniti predsjednikov strah jer nije slučajno da je uz njega na proglašenju bila najuža porodica a ne najuži saradnici. Krenuli smo korak dalje u pogrešnom pravcu. Za sada je to još jedna dimna zavjesa za dalje malverzacije i uništavanje ono malo prirodnih i ljudskih resursa koji su nekako izbjegli da budu do sada instrumentalizovani.

MONITOR: A sastanak Đukanovića na Orlovom kršu sa predstavnicima kulture i nauke, gdje je kazao da će mu prioritet biti briga o državnom identitetu? Kako čitate tu poruku starog novog predsjednika?
KOVAČEVIĆ: Dovoljno je biti u tišini na Orlovom kršu ako poštujete to mjesto i ako vam je stalo do tradicije. U situaciji u kojoj je Đukanović poštovanje nije bitno, pravovjernost institucija se mora i vidjeti i dokazati. Očito je još nešto a to je da Đukanović uči za razliku od njegove klike kojoj znanje nije potrebno. Basta mu da svakakvu prljavu rabotu obuče u savremeni metod u tome je njegova hrabrost i naša nesreća da ne razlikujemo „žito od kukolja” , a evropski izaslanici mogu biti ponosni „napretkom”. Krug režima, nauke i kulture sa razgovorom u kom se „državni nacionalizam” identifikuje sa „etničkim nacionalizmom”. Asocijacije su nemilosrdne. Znam kako je bilo u Njemačkoj – sve po zakonu i uz blagoslov nauke i kulture. Želim da to bude predizborna manipulacija ustravljenog predsjednika a ne državna politika u narednom periodu.

MONITOR: Dobili smo i počasnog predsjednika.
KOVAČEVIĆ: Nadam se da je svima već jasno da Đukanović javno radi sve po zakonu i zato je ekspresno usvojen zakon za njega. Takođe se nadam da je svima jasno da on ne napušta svoje vjernike sve dok vjeruje u njihovu lojalnost a i zna da ih nagradi iz državnog budžeta i to sve po zakonu. Ovo svjedoče mnogi primjeri nad kojima se prosječno pametni i prosječno moralni zgražavaju. Đukanović je legalista, svi ostali iz njegovih redova njegovu želju doživljavaju kao zakon i ne biraju sredstva da ga zadovolje i da stvore zakone po njegovoj želji i mjeri.

MONITOR: Napisali ste početkom mjeseca i da se plašite, ukazujući na alarmantnu bezbjednosnu situaciju. Plašite li se još? Predstavnici vlasti su nakon dvostrukog ubistva u centru Podgorice obećali nemilosrdan obračun sa organizovanim kriminalom, ali se od tada o bezbjednosti mnogo ne govori. Ne računajući govore o tome da smo faktor stabilnosti na godišnjicu priključenju NATO.
KOVAČEVIĆ: Naravno da se plašim jer ne vjerujem da će se bezbjednosna situacija poboljšati. Nije sav strah vezan za to da kriminal vlada državom jer ne sumnjam da institucije taj dio drže u kontroli taman onoliko koliko im je potrebno. Veći dio mog straha je vezan za progone neistomišljenika i za stvaranje „nepotrebnih ljudi” koji su u principu Crnoj Gori oni koji znaju, oni koji misle i oni koji se još nadaju promjeni. Zatrašujuće je to što se dešava u Savjetu RTCG i što se dešava aktivnim i kredibilnim NVO zadnjih mjeseci. Žalosti i plaši me vjerovanje tih ljudi da u EU birokratama imaju podršku a od početka je jasno da EU birokratiju zanima samo spoljna politika. Unutrašnja je bila i biće naš problem.

Podržaće nas oni da mi sami napravimo promjene, promijenimo režim koji nam ne odgovara ali neće i ne mogu više od toga. I to je u redu . Nama je stalo do slobode i demokratskih standarda jer mi nismo ovdje po mandatu kao oni. Mi gradimo našu budućnost i to nije floskula.

MONITOR: Nakon oštrih kritika Brisela u Strategiji razvoja Zapadnog Balkana, gdje su se mogle čuti i konstatacije da živimo u zarobljenoj državi, stigao je izvještaj o napretku koji vlasti koriste da se pohvale da je ostvaren napredak i da smo lideri u evropskim integracijama. Kako vidite tu toplo hladno retoriku Brisela?
KOVAČEVIĆ: Ne vidim toplo-hladnu retoriku Brisela, već diplomatiju koju u principu ne zanimaju unutrašnji problemi. Oni biraju za ravnopravne sagovornike one koji imaju moć u državi i koji im neće praviti problem u njihovim planovima, ostale tapšu po ramenu. Vlast (moć) je za njih promjenljiva varijanta , nažalost za nas nije i to je naš unutrašnji problem. Naravno da razumiju situaciju , naravno da nas podržavaju i ojačavaju ali mi moramo urediti odnose u „našoj kući”. Moramo uzeti u obzir i njihove stereotipe i predrasude o nama i znati da sve dok „glava kuće” sarađuje i oni sarađuju sa njim.

Brisel mnogo više zabrinjava retorika našeg predsjednika koji otvoreno govori o mogućim sukobima nego stanje ljudskih sloboda u CG. Trenutna međunarodna situacija mu tu značajno pomaže, on odlično koristi sve njihove strahove da bi održao vlastitu važnost kroz uticaj na ovom prostoru (mogućnost dvostruke igre na međunarodnom planu nije mala moć) uz stvaranje utiska da može da utiče i na stanje u „Zapadnom Balkanu” ma šta pod tim podrazumijevali. Mislim da mu više vjeruju nego što je njegova realna moć i to je dio problema.

MONITOR: Premijer Duško Marković ne propušta priliku i da spočita zluradost jednom dijelu civilnog sektora koji je tražio aktiviranje klauzule balansa.
KOVAČEVIĆ: Zbog više razloga žao mi je što su se opredijelili za taj potez. Jedan je i ovo što ste konstatovali da će to biti korišteno da se te organizacije diskredituju u očima šire javnosti koja je imala zavidan nivo povjerenja u NVO u odnosu na zemlje u okruženju. Naša šira javnost u suštini nije ni osviještena o tome koje su moći i dometi NVO ali je jasno procijenila da rade u njihovom interesu nasuprot ubjeđenja, na samom početku, da su to organizacije koje rade za tuđe interese i bogate se na njihovoj muci.

Premijer i DPS će uraditi sve da diskredituju i marginalizuju kredibilne organizacije i već je vidljivo da se ubrzano stvaraju nove koje su saradljive i potpuno u službi režima a i pomagači sa strane nisu zanemarljivi. Može biti još gore i da se proglase neprijateljima države i izdajnicima a da se nove NVO u potpunosti stave u službu režima. Nikako ne treba potcijeniti kreativnost režimskih službenika, oni su lekcije za ovih desetak ( dvadesetak i više) godina u potpunosti savladali – diskriminiši, isključi, pretvaraj se da sarađuješ, ne sarađuj, optuži.

MONITOR: Kuda plovi ovaj brod?
KOVAČEVIĆ: Ne znam, dođe mi da citiram Njegoša ali neću jer sa njim peru usta svi oni koji rade protiv svega onoga što je on stvorio za nas, oni utemeljeni u vlastitom nacionalizmu. Kada je društvena zajednica okupirana zlom i nemoralom treba naći bolji način odbrane i borbe. Vraćanje u prošlost,izuzimam zadnjih 28. godina kojih se moramo sjećati svakog dana, samo bi pogoršalo situaciju. Koja se samo prašina diže oko banera u Budvi a o deportaciji ne može biti ni predstava! O odgovornosti članova vlasti za devedesete se ne može razgovarati ali postoji radionica na Orlovom kršu o nacionalnom identitetu! Opasni su to znaci a većini je još udobno i toplo pod okriljem prošlosti za koju nisu odgovorni i još je mogu koristiti kako im se prohtije, za svoje male, bijedne interese. Nezreli i neznaveni uvijek traže sigurnost pod skutom vođe i naciona jer je to dobro opravdanje vlastite nesposobnost da upravljaju svojim životom i svojom slobodom u sadašnjem trenutku.

Na kraju da ne budem pesimistična čujem i neke nove glasove koji me raduju u svoj ovoj situaciji, neki glasovi koji su nakon dugo dugo vremena (za sada iz medijske zajednice) počeli da govore o znanju, profesionalizmu i odgovornosti i nisam čula da su kao argument potezali EU standarde . Svidjeti se „velikom tati „ (predsjedniku ili EU administraciji) nije bitno ako imate navedene vrijednosti ( znanje, profesionalizam i odgovornost) jer ste odbacili inferiornost male zajednice i uključili se u svijet borbe za pravdu i pravičnost, poštujući svoja i tuđa prava. Naš brod su okupirali gusari valja nam zadržati prisebnost i držati se navedenih vrijednosti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo