MONITOR: Posljednjih dana sve češće se pominju izdajnici i neprijatelji. Nakon etiketiranja menadžmenta RTCG, ove sedmice slikar Rajko Todorović, član žirija za Trinaestojulsku nagradu, saopštio je da tu nagradu neće moći da dobiju „dokazani neprijatelji Crne Gore”. Kako vidite ovakvu učestalu retoriku, kao znak čega?
KOVAČEVIĆ: Ovom retorikom je dobijena još jedna „sjajna pobjeda „ jer ništa se drugo u kampanji za predsjednika nije ponudilo građanstvu, pa je na taj način definisan diskurs za sve vjerne podanike koji se imaju na toj matrici dokazivati u narednom periodu.
Do sada to nije bilo tako vidljivo jer je civilnom društvu a i široj javnosti nuđen i privid evropskog razvoja. Procijenjeno je da pretvaranje nije više potrebno – svi koji ne podržavaju predsjednika su „neprijatelji države”, čak i oni u vlastitim redovima. Jer ubuduće će se lojalnost provjeravati u vlastitim redovima i to brojem pronađenih „neprijatelje države” kao što je potvrđivan „siguran glas”. Ne treba potcijeniti predsjednikov strah jer nije slučajno da je uz njega na proglašenju bila najuža porodica a ne najuži saradnici. Krenuli smo korak dalje u pogrešnom pravcu. Za sada je to još jedna dimna zavjesa za dalje malverzacije i uništavanje ono malo prirodnih i ljudskih resursa koji su nekako izbjegli da budu do sada instrumentalizovani.
MONITOR: A sastanak Đukanovića na Orlovom kršu sa predstavnicima kulture i nauke, gdje je kazao da će mu prioritet biti briga o državnom identitetu? Kako čitate tu poruku starog novog predsjednika?
KOVAČEVIĆ: Dovoljno je biti u tišini na Orlovom kršu ako poštujete to mjesto i ako vam je stalo do tradicije. U situaciji u kojoj je Đukanović poštovanje nije bitno, pravovjernost institucija se mora i vidjeti i dokazati. Očito je još nešto a to je da Đukanović uči za razliku od njegove klike kojoj znanje nije potrebno. Basta mu da svakakvu prljavu rabotu obuče u savremeni metod u tome je njegova hrabrost i naša nesreća da ne razlikujemo „žito od kukolja” , a evropski izaslanici mogu biti ponosni „napretkom”. Krug režima, nauke i kulture sa razgovorom u kom se „državni nacionalizam” identifikuje sa „etničkim nacionalizmom”. Asocijacije su nemilosrdne. Znam kako je bilo u Njemačkoj – sve po zakonu i uz blagoslov nauke i kulture. Želim da to bude predizborna manipulacija ustravljenog predsjednika a ne državna politika u narednom periodu.
MONITOR: Dobili smo i počasnog predsjednika.
KOVAČEVIĆ: Nadam se da je svima već jasno da Đukanović javno radi sve po zakonu i zato je ekspresno usvojen zakon za njega. Takođe se nadam da je svima jasno da on ne napušta svoje vjernike sve dok vjeruje u njihovu lojalnost a i zna da ih nagradi iz državnog budžeta i to sve po zakonu. Ovo svjedoče mnogi primjeri nad kojima se prosječno pametni i prosječno moralni zgražavaju. Đukanović je legalista, svi ostali iz njegovih redova njegovu želju doživljavaju kao zakon i ne biraju sredstva da ga zadovolje i da stvore zakone po njegovoj želji i mjeri.
MONITOR: Napisali ste početkom mjeseca i da se plašite, ukazujući na alarmantnu bezbjednosnu situaciju. Plašite li se još? Predstavnici vlasti su nakon dvostrukog ubistva u centru Podgorice obećali nemilosrdan obračun sa organizovanim kriminalom, ali se od tada o bezbjednosti mnogo ne govori. Ne računajući govore o tome da smo faktor stabilnosti na godišnjicu priključenju NATO.
KOVAČEVIĆ: Naravno da se plašim jer ne vjerujem da će se bezbjednosna situacija poboljšati. Nije sav strah vezan za to da kriminal vlada državom jer ne sumnjam da institucije taj dio drže u kontroli taman onoliko koliko im je potrebno. Veći dio mog straha je vezan za progone neistomišljenika i za stvaranje „nepotrebnih ljudi” koji su u principu Crnoj Gori oni koji znaju, oni koji misle i oni koji se još nadaju promjeni. Zatrašujuće je to što se dešava u Savjetu RTCG i što se dešava aktivnim i kredibilnim NVO zadnjih mjeseci. Žalosti i plaši me vjerovanje tih ljudi da u EU birokratama imaju podršku a od početka je jasno da EU birokratiju zanima samo spoljna politika. Unutrašnja je bila i biće naš problem.
Podržaće nas oni da mi sami napravimo promjene, promijenimo režim koji nam ne odgovara ali neće i ne mogu više od toga. I to je u redu . Nama je stalo do slobode i demokratskih standarda jer mi nismo ovdje po mandatu kao oni. Mi gradimo našu budućnost i to nije floskula.
MONITOR: Nakon oštrih kritika Brisela u Strategiji razvoja Zapadnog Balkana, gdje su se mogle čuti i konstatacije da živimo u zarobljenoj državi, stigao je izvještaj o napretku koji vlasti koriste da se pohvale da je ostvaren napredak i da smo lideri u evropskim integracijama. Kako vidite tu toplo hladno retoriku Brisela?
KOVAČEVIĆ: Ne vidim toplo-hladnu retoriku Brisela, već diplomatiju koju u principu ne zanimaju unutrašnji problemi. Oni biraju za ravnopravne sagovornike one koji imaju moć u državi i koji im neće praviti problem u njihovim planovima, ostale tapšu po ramenu. Vlast (moć) je za njih promjenljiva varijanta , nažalost za nas nije i to je naš unutrašnji problem. Naravno da razumiju situaciju , naravno da nas podržavaju i ojačavaju ali mi moramo urediti odnose u „našoj kući”. Moramo uzeti u obzir i njihove stereotipe i predrasude o nama i znati da sve dok „glava kuće” sarađuje i oni sarađuju sa njim.
Brisel mnogo više zabrinjava retorika našeg predsjednika koji otvoreno govori o mogućim sukobima nego stanje ljudskih sloboda u CG. Trenutna međunarodna situacija mu tu značajno pomaže, on odlično koristi sve njihove strahove da bi održao vlastitu važnost kroz uticaj na ovom prostoru (mogućnost dvostruke igre na međunarodnom planu nije mala moć) uz stvaranje utiska da može da utiče i na stanje u „Zapadnom Balkanu” ma šta pod tim podrazumijevali. Mislim da mu više vjeruju nego što je njegova realna moć i to je dio problema.
MONITOR: Premijer Duško Marković ne propušta priliku i da spočita zluradost jednom dijelu civilnog sektora koji je tražio aktiviranje klauzule balansa.
KOVAČEVIĆ: Zbog više razloga žao mi je što su se opredijelili za taj potez. Jedan je i ovo što ste konstatovali da će to biti korišteno da se te organizacije diskredituju u očima šire javnosti koja je imala zavidan nivo povjerenja u NVO u odnosu na zemlje u okruženju. Naša šira javnost u suštini nije ni osviještena o tome koje su moći i dometi NVO ali je jasno procijenila da rade u njihovom interesu nasuprot ubjeđenja, na samom početku, da su to organizacije koje rade za tuđe interese i bogate se na njihovoj muci.
Premijer i DPS će uraditi sve da diskredituju i marginalizuju kredibilne organizacije i već je vidljivo da se ubrzano stvaraju nove koje su saradljive i potpuno u službi režima a i pomagači sa strane nisu zanemarljivi. Može biti još gore i da se proglase neprijateljima države i izdajnicima a da se nove NVO u potpunosti stave u službu režima. Nikako ne treba potcijeniti kreativnost režimskih službenika, oni su lekcije za ovih desetak ( dvadesetak i više) godina u potpunosti savladali – diskriminiši, isključi, pretvaraj se da sarađuješ, ne sarađuj, optuži.
MONITOR: Kuda plovi ovaj brod?
KOVAČEVIĆ: Ne znam, dođe mi da citiram Njegoša ali neću jer sa njim peru usta svi oni koji rade protiv svega onoga što je on stvorio za nas, oni utemeljeni u vlastitom nacionalizmu. Kada je društvena zajednica okupirana zlom i nemoralom treba naći bolji način odbrane i borbe. Vraćanje u prošlost,izuzimam zadnjih 28. godina kojih se moramo sjećati svakog dana, samo bi pogoršalo situaciju. Koja se samo prašina diže oko banera u Budvi a o deportaciji ne može biti ni predstava! O odgovornosti članova vlasti za devedesete se ne može razgovarati ali postoji radionica na Orlovom kršu o nacionalnom identitetu! Opasni su to znaci a većini je još udobno i toplo pod okriljem prošlosti za koju nisu odgovorni i još je mogu koristiti kako im se prohtije, za svoje male, bijedne interese. Nezreli i neznaveni uvijek traže sigurnost pod skutom vođe i naciona jer je to dobro opravdanje vlastite nesposobnost da upravljaju svojim životom i svojom slobodom u sadašnjem trenutku.
Na kraju da ne budem pesimistična čujem i neke nove glasove koji me raduju u svoj ovoj situaciji, neki glasovi koji su nakon dugo dugo vremena (za sada iz medijske zajednice) počeli da govore o znanju, profesionalizmu i odgovornosti i nisam čula da su kao argument potezali EU standarde . Svidjeti se „velikom tati „ (predsjedniku ili EU administraciji) nije bitno ako imate navedene vrijednosti ( znanje, profesionalizam i odgovornost) jer ste odbacili inferiornost male zajednice i uključili se u svijet borbe za pravdu i pravičnost, poštujući svoja i tuđa prava. Naš brod su okupirali gusari valja nam zadržati prisebnost i držati se navedenih vrijednosti.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice