Nakon gaženja vlastitih principa PES-a, smislen model bi bio koncentraciona, oročena vlada, sa ciljem pripreme novih izbora. To bi doprinijelo približavanju političara jednih drugima. Ovo manjinsko oročavanje/ucjenjivanje je degutantno po širini i po dubini,  vodi ka udaljavanju od građanskog koncepta države, jasnoj klerikalizaciji i otvorenoj ideologiji nacionalnih (nacionalističkih) država  na koju su pristale sve partije pa i opozicija koja se u nacionalizmu ušančila

MONITOR: Pregovori o formiranju vlade bliže se zakonskom kraju. Trenutno je na pregovaračkom stolu, nakon preokreta,  model manjinske vlade koju će u parlamentu podržati ZBCG, kome  pripada i mjesto predsjednika parlamenta, dok je učešće manjina upitno. Kako vidite taj model?

KOVAČEVIĆ: Sve je prilično zamorno i svelo se na puko održavanje mandatara na poziciji, zarad održanja stranke koja je navodno željela drugačiji politički kurs i ekonomsko-socijalni boljitak Crne Gore. Sve je palo u vodu pred uobičajenom igrom prevejanih sabotera koji su nakon dugogodišnjeg držanja zemlje u „ravnoteži straha“ sa DPSom, zasluga za neuspjeh prethodnih vlada dobili prostor (a možda i poziciju) da retrogradna politika koju dosledno zastupaju od devedesetih pobijedi.  Po mom mišljenju  nakon gaženja vlastitih principa (PES) smislen model bi bio  koncentraciona, oročena vlada, sa ciljem pripreme novih izbora. To bi doprinijelo približavanju političara jednih drugima i politici .Ovo manjinsko oročavanje/ucjenjivanje je degutantno po širini i po dubini,  vodi ka udaljavanju od građanskog koncepta države, jasnoj klerikalizaciji i otvorenoj ideologiji nacionalnih (nacionalističkih) država  na koju su pristale sve partije pa i opozicija koja se u njemu(nacionalizmu)ušančila. Izuzimam URU koja po mojem uvjerenju više i nije partija.

MONITOR: A pregovore od početka do danas?

KOVAČEVIĆ: Neiskusni i politički nepripremljeni ljudi kojima je pala „sjekira u med“, kako bi to u narodu rekli, bili su izloženi zaslijepljenosti uspjeha i pozicije, umjesto da budu uplašeni od odgovornosti i da ozbiljno konsultuju ljude sa iskustvom i međunarodne pregovarače(stručnjake) o modelu vođenja ideološki različitih subjekata ka zajedničkom cilju. Možda su i konsultovali, iza scene, ali ih je to vodilo u pravcu zaoštravanja odnosa, destabilizacije  i jačanja političke korupcije. Nažalost, DPS je umjesto da zadrži kurs  kakve-takve  građanske partije i raskrsti sa bivšim političkim rukovodstvom, u fokus stavio nacionalna osjećanja Crnogoraca/ki i olakšao i ojačao druge vođe  partija da u nacionalnoj homogenizaciji nađu podršku za sebe.  Umjesto korak naprijed, kako je izgledalo na početku,  evo nas dva koraka nazad i ka ubrzanom približavanju trenutka kada nacionalne traume vode dalje djelovanja.

MONITOR: Stiže novi negativan Izvještaj o napretku Crne Gore. Može li buduća vlada odblokirati evropski proces, odnosno izvesti zemlju iz duboke političke, institucionalne krize?

KOVAČEVIĆ: Očekivan je, možda i planiran. Ne znam šta bi moglo biti pozitivno u državi zaglavljenoj u  nefunkcionalnoj zakonodavnoj vlasti, saboterskom sudstvu i  neregularnoj izvršnoj vlasti. Sa institucijama punih  stručnjaka  koji nisu pokazali nikakvu viziju, autonomiju, ni odgovornost. Ovaj izbor je skrenuo od rješavanja političke i institucionalne krize  ka nacional/klerikalnoj krizi pod  izgovorom da se radi o rješavanju institucionalne krize. To je vidljivo svima u Crnoj Gori. Ne vjerujem u kapacitete i mogućnosti ovako izabrane vlade da odblokira proces. Vidim otimačinu za resore u ime „narodne volje“ tj laži, jer narodna volja jednostavno ne postoji,EU je floskula.

MONITOR: Srpski patrijarh Porfirije je tokom posjete Podgorici, a uoči popisa,  govorio o jeziku i identitetu, ocijenivši da ovdje „najbolje znamo kojim jezikom govorimo“ i ko smo. Kako vidite taj njegov dolazak i poruke?

KOVAČEVIĆ: Ako niste dovoljno stabilni i politički promišljeni otvoreni ste za uticaje onih koji rado kopaju po ranama prošlosti smanjujući mogućnost iscjeljenja i povezivanja u društvu, čak ukidajući pravo na mišljenje i opredjeljenje. Crkva je vjekovima na tome gradila svoju moć. Prilično sam iznenađena  ponašanjem Predsjednika države koji je dao veliku važnost ovoj posjeti  kroz prijem na najvišem nivou, što je omogućilo ponižavanje građanstva  i  propagandu nacionalizma podržanu od „najvišeg nivoa“ u sekularnoj državi. I nema tu ravnoteže kroz uvažavanje svih vjerskih poglavara. Sekularnost države se brani javnim aktima a vjerska osjećanja i poklanjanje  crkvenim poglavarima  su u sferi privatnosti.Predsjednik je dobio  zahvalnicu kroz političku  propagandu koja ustvari podriva  samobitnost Crne Gore i njegov autoritet. Kao da se sekularnost i građanski karakter države želi eliminisati i vidljivo i kroz diskurs o narodu i narodnoj vladi.

MONITOR: A reakcije ovdašnje političke klase?

KOVAČEVIĆ: Ne  prepoznajem političku klasu, ona se izgubila. U fokusu nisu politička pitanja već nacionalno/vjerska.  Skrenulo se  sa staze političkog I jedini način da se vratimo na tu stazu bili su po mom mišljenju izbori ( možda još ima nade). Stanovništvo je I na prethodnim izborima jasno stavilo do znanja da ih zanimaju politička pitanja ( socijalna, ekonomska, obrazovna, zdravstvena, ekološka) ali ih je PES  još jedanput “žedne preveo peko vode”. To je taj lažni autoritet (možda i lažni idenitet) a voljela bih da se varam. Ne tješi me što su takve tendencije vidljive svuda u svijetu kroz ratove koji se vode, jer vidim da  sadašnje  tzv političke vođe projektuju  slične situacije Crnoj Gori.  Sve  su manje zainteresovani za političku borbu i politička rješenja a sve više za teritoriju i crtanje nacionalnih granica unutar CG. Manipulacija identitetskim politikama, bezdušnost  i nasilje su krajnji cilj tog djelovanja. Tu je sve jasno i ja nemam tu ništa više reći. Jednostavno ne prihvatam i ne želim da znam ničiji vjerski , ni nacionalni identitet. Oni koji sa njima barjače su po mom sudu za psihoterapiju a ne za politiku ali do psihoterapije su u stanju da načine  još puno patnje ljudima.

MONITOR: Popis će se očigledno održati u atmosferi pojačane polarizacije i tenzija.

KOVAČEVIĆ: Popis je u normalnoj državi normalna obaveza države i građanstva. Svi akteri na tzv političkoj sceni  to znaju i sve čine da mi ne budemo normalna država kako bi oni bili važni u svom toru. Jedini lijek je potpuna prekompozicija načina viđenja i doživljavanja države i politike. Država je servis građana a ne posjed, a politici je zadatak da stvara društvo ravnopravnih i slobodnih a ne moćnih i zavisnih. Nema nikakve polarizacije ni tenzije po ovom pitanju ako mi odbijemo da plešemo kako oni sviraju.

MONITOR: Komentarisali ste nedavne proteste roditelja zbog pokušaja premještanja jednog djeteta u drugu školu. Ocijenili ste da su simptomi svjetske tragedije ljudskosti na našim vratima. Kako vidite stanje crnogorskog društva kroz ovaj primjer?

KOVAČEVIĆ: Razoreno društvo u kojem odrasli nemaju  ni emotivnu, ni psihološku, ni moralnu autonomiju iz čega slijedi osjećanje ugroženosti, nerazumijevanja ranjivog, isključivanje drugačijeg i stalni strah od odgovornosti. To je posledica traumatskih iskustava od rata do danas ( kriminala, korupcije, socijalne patologije). Odrasli se guše u  nepravdi i samopotcjenjivanju  što rezultira licemjerjem, lažima i nasiljem prema drugima  ili  osuđivanjem sebe, unutrašnjom patnjom i povlačenjem.

Jako me uznemiravaju pojave koje ukazuju na dubinu psihološke i moralne krize i nemogućnost empatije sa svojom i tuđom djecom. Briga za druge je osnovna ljudska potreba I karakteristika ali je nemoguća ako se drugi vide kao neprijatelji, a kod nas se čak i djeca vide kao neprijatelji. Reagovanje je ustvari bio apel roditeljima i stručnjacima moje struke da se odupru moćnicima koji kreiraju i obesmišljavaju roditeljstvo i psihologiju, a stigmatizuju i isključuju nemoćne. Roditeljstvo počinje začećem i država mora kreirati uslove za  roditeljstvo, od samog početka,kroz učenje, razumijevanje I nenasilje . Sramota je baviti se vršnjačkim nasiljem (uzrocima, manifestovanjem I rješenjima) prije nego što postavimo pitanje o nasilju onih koji se o djeci brinu (roditelji,zdravstvene i vaspitno obrazovne ustanove). Pitanje odgovornosti  I nenasilja je tabu tema u CG.  Snažno vjerujem da ljudska bića posjeduju ljudskost ali je ona ugrožena vaspitanjem i življenjem u ratničkim, patrijarhalnim  društvima i namjera reagovanja je da se roditelji (a I oni koji se bave djecom) pitaju šta ustvari žele za svoju djecu? I šta bi uradili kada bi njihovo dijete bilo u poziciji progonjenog ( ili neadaptiranog) djeteta? Dovoljno bi bila samo svijest o tome kakvu sliku društva i njih samih vidi njihovo vlastito dijete i koliko su mu stvorili sigurnosti I osjećanja prihvaćnosti u svom gradu, državi, društvu..

MONITOR: Koliko smo daleko od normalizacije i suštinske demokratizacije društva?

KOVAČEVIĆ: Ne znam, ali daleko smo od razumijevanja onog što je najbitnije u životu za čovjeka sa čim je povezan i odgovor koje vrijednosti i odnose treba njegovati u društvu. Ogroman broj ljudi se izjašnjava da je za EU I sigurno iza toga stoje neke vrijednosti i očekivanja. Naši  političari se sa tim podatkom igraju i uprkos verbalne afirmacije ne preduzimaju akcije koje to podržavaju što dokazuje i sam izvještaj.Nije u pitanju  samo statistički podatak i dobro bi bilo da to EU ponekad uzme u obzir.

Milena PEROVIĆ