Ne znam da li će SPC i DPS napraviti komrpomis. Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država

MONITOR:  Otkako se  u zemlji priča o Zakonu o vjerskim zajednicama, kao da je sve drugo stalo. Kako vidite ovu situaciju ?

KOVAČEVIĆ: Ne mogu da sagledam situaciju u cjelini  ali percipiram  vanjsku utišanost  i unutrašnju uznemirenost. Možda ovom utisku doprinosi  i život u Kotoru koji me nakon kratkog izbivanja ( novogodišnji praznici ) sačekao  sablasno pust i miran. Tog dana kada sam se vratila,  na Trgu od oružja  ispred stuba srama,  neosvijetljena   ogromna jelka,kolona  ljudi u tamnom sa upaljenim svijećama. Hodaju u tišini, nose djecu, beba u kolicima…nema kraja. Kao da sam neprikladna uletjela u  scenu filma  iz srednjevjekovnog života. Ostala sam bez daha a u mislima vraćena na  sjednicu Parlamenta na kojem je izglasan zakon , nezakonito uhapšen  čitav poslanički klub,pokazana  arogancija  jednoumnika  I predaja moći opozicije  u ruke predstavnicima crkve, suspendovana politika.  Vidim posledicu I razumijem.  U nizu dešavanja koje nam godinama priređuje vladajuća elita utišani su ljudi,učeni godinama da svojim ušima ne vjeruju, da svojim očima dobro ne vide,kakvo crno kritičko mišljenje, adaptirani na nepravdu i laž, bez nade  uhvatili su se onog koji godinama stvara povjerenje  I  iracionalnog,  “odbranu” svetog, zaštićeni  moćnom institucijom.

MONITOR: Porast nacionalnih tenzija i identitetskih pitanja vratio nas je nazad, u atmosferu devedesetih.  Koliko je to opasno po društvo koje se sa duhovima i mrakovima devedesetih guši tri decenije?

KOVAČEVIĆ: Ne slažem se sa ljudima koji kažu da smo vraćeni u devedesete , pamtim dobro devedesete . Pamtim uzburkanost , mitinge, govore političara , poruke vjerskih vođa, strah , glasnost , zastrašivanja, ubjeđivanja , medijsku propagandu , pronalaženje kostiju predaka  i zaklinjanje u kosti … Ovo je drugačije i teže. Možda je došlo vrijeme da se “rat  vrati kući” sa oružjem (možda zaslužujem kaznu za uznemiravanje javnosti , to je modereno ovih dana u CG).  U stvari , rat nije ni prestajao  svih ovih godina, vođen je samo  drugim sredstvima . Obučeno i iskusno rukovodstvo  brižljivo  je čuvalo “plamen ” nacionalnih podjela  sa ratišta u okruženju kao dobitnu kartu na svim izborima.  Nije  bilo diskontinuiteta ,  nije bilo lustracije, nije došlo do suočavanja  sa zločinima  ni sudski a kamoli društveno –politički i moralno.  Moć  je koncentrisana u rukama jednog čovjeka sa najorganizovanijom partijom , podršku su davali oportunisti i konformistii  izrasli iz  antiratnih  partija, pa kada je prifalilo i iz nacionalnih. Značajno je koristila i mantra o ulasku u EU, pa  se prilično benevolentno  gledalo na djelovanje SPC,  saučesnike iz ratova devedesetih,  uz podršku širenja i drugih vjerskih uticaja kod ljudi.

Pod okriljem  sekularne države institucije  su podržavale i podsticale vjerska ubjeđenja i prilježno su uklonjeni  iz javnosti  oni koji kritički promišljaju, nezavisno djeluju .Rezultat je vidljiv na ulicama, ljudi koji nikad nisu izašli na ulicu da brane dobrobit svoje porodice i kvalitet života izašli su da brane svetinje . Nije nerazumljivo. Kad prestane politika  (dijalog) ili su popovi ili topovi ili zajedno.  Dobro bi bilo da je ovo što se dešava samo pritisak na političare da promijene zekon. Ako dođe do sukoba neće biti zbog   mrakova  devedesetih  već zbog  pažljivo i detaljno  isplaniranog sukoba u kojemu će traume  iz prošlosti i nerazriješena identitetska pitanja biti “zavjesa” u borbi za vlast, dominaciju i očuvanje  imovine onih koji su svih ovih godina izbjegavali  zakon o nelegalno stečenoj imovini. Poslednje pohare usvojenim budžetom zamaskirne su “ugroženošću” države.

MONITOR: U proljeće prošle godine, hiljade građana tražili su bolji život i smjenu korumirane i kriminalne vlasti. Danas na ulicama hiljade građana protestuje zbog Zakona o vjerskoj zajednici. Vidite li razliku i šta ona znači?

Razlika je velika . Ono su bili građanski protesti , ovo su litije sa religioznim diskursom  i političkim ciljem (izmjenom zakona).   Uzrok  je bio  teška ekonomska i socijalna  situacije većine ljudi  a povod je bio vidljivi  dokaz o kriminalu i korupciji vodeće partije ,nezakonitog ponašanja najviših državnih činovnika . Zahtijevana je  odgovornost i promjena politika.   Veliki broj građana na prošlogodišnjim protestima  je bio iskorak  građanske svijesti ( ne prvi ali spontan) i velika opasnost po režim .Brzo je ugušen, jakom antipropagandom,  nedoraslom opozicijom i neiskustvom slobode .  Na litijama se ne iskazuje snaga  pojedinca  već snaga grupe  (kolektivne svijesti)  poslušnost i povjerenja u vođu. Sa nezavisnim građanima se teško manipuliše sa zavisnima lagano.

MONITOR:  Desničarenje je na djelu  šta je s ljevcom, i akva je sudbina građanske Crne Gore?  

KOVAČEVIĆ: Ne bih gledala bipolarno, svaka bipolarnost sadrži dogmatičnost . Rekla bih  – ni lijevo , ni desno nego svojim putem . Istini za volju , voljela bih više ljevičarenja. Ono što je već jasno na globalnom planu da nas je  kapitalizam u liku neoliberalizma, neokolonijalizma i neofašizma  doveo do granice održivosti i I da su neminovne promjene.  U Crnoj Gori u opštoj mentalnoj i moralnoj konfuziji  partije “dugog trajanja” su bez ideje ,  prema potrebi tj. interesima, čas lijevo čas desno, čas nacionalno, čas ravnopravno, čas vjerujući, čas ateisti , govor demokratski-vladanje autoritarno prema prilici i sagovorniku.  Kod većine, hjerarhija  i zavisnost . Sa takvom zavisničkom( autoritarnom) sviješću ne može se stići daleko. Možda sam rekla da neće doći  misleći  na to da ja to neću doživjeti ,u svijetu su vidljiva gibanja i inicijative, kod nas , gledajući sadanju situaciju daleko smo čak i od ljevice.

MONITOR: Kazali ste nedavno da se plašite  naoružanih ljudi, klerikalizma i nacionalizma, a u realnosti Crne Gore najviše –  bahatih, pohlepnih i manipulativnih političara. Zašto?

KOVAČEVIĆ: To mi je iskustvo sa političarima već pola vijeka, niko me nije iznenadio, vrlo su dosledni  kada se dočepaju vlasti , najčešće milošću svog šefa  a ne na izborima i na konkursima  a onda za   očuvanje svojih privilegija upotrijebe  sve što im je u dometu   (policiju, vojsku, crkvu, nacionalizam) protiv onih  koji sui m omogućili da budu birani. Ta vrsta neodgovornosti  političkog i profesionalnog nemorala  dovela  nas  je do toga  da većina  realnost  gleda očima  jednog čovjeka  a i svijet nas  gleda samo kroz lik i djelo tog čovjeka. Da dodam ,proizvodnju i kupovinu  oružja i militarizaciju svijesti (stvaranje neprijatelja)  vidim kao najveću svjetsku opasnost.

  MONITOR: Ocijenili ste i da nam ostaje da se nadamo da će ovaj sukob DPS I SPC završiti kompromisom,  da i SPC-u ne treba građanski rat. A DPS-u?

KOVAČEVIĆ: Mislim da nikom ne treba rat .  Mislim da su u igri veliki ulozi ( ne samo zakon)  za obije strane ( SPC i  režim). Mislim da nemamo adekvatne  informacije, propagandni rat je aktivan , ne znam što se “iza brda valja”.  U odgovoru na pitanje kome najviše treba sukob u Crnoj Gori  leži odgovor ali nemamo konsenzus oko toga pa nemamo ni adekvatne odgovore. Koncentrisana  moć  u rukama jednog čovjeka, koji može da  suspenduje sve  institucije i procedure ne sluti na dobro,postoji velika vjerovatnoća da će lakše  posegnuti  za silom nego za dijalogom .  Jednostavnije je i efikasnije , naročito ako su ljudski životi postali samo broj ili statistika.Naročito kada sa političkog terena ( vlastite odgovornosti) možete da prebacite loptu  na neki drugi  nacionalistički ili vjerski teren u čemu zdušno pomaže propaganda iz Srbije.  DPS već godinama nema većinsko povjerenje,  iskoristili su sve boje u svoju korist. Ostala je samo crna.

MONITOR: Vjerujete li da će doći do kompromisa?

KOVAČEVIĆ: Ne znam . Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država .   Vjerovala sam da je moguće u ovako bogatoj zemlji sa ovako malo stanovništva “preskočiti vijek” ali je nedostajao “začin C” – politička volja( uvijek sam se suprostavljala onima koji su izazove u promjenama pripisivali mentalitetu)  onih koji su u ratnom vihoru došli na vlast I koji je se ne žele odreči . Njima je lakše ponoviti prošlost , znaju da cijenu plaćaju siromašni i nedužni  …  Dok ovo pišem  “grupa građana” na Cetinju je  organizovala protest odbrane Cetinja. U  diskursu je zakoračila ka tumačenju namjera – dobronamjerni su dobro došli a zlonamjerni nisu ? Baš pred mogućim dogovorima predsjednika vlade i mitropolita Amfilohija ! Predsjednik države koji je bio prepustio zakon vladi je za trenutak ušao u prostor dogovaranja a onda se ponovo povuko, još nije pravo vrijeme za njegov nastup iako je direktno prozvan od crkvenog poglavara kao “poglavar “ Crne Gore. .. Na ulicama su danas građani  koji tumače namjere  SPC I namjere Srbije, oni  ne reaguju na zakon .  Danas smo bliže sukobu nego juče gledajući ikonografiju I govor.

MONITOR:  Jeste li izbrisali iz misli Balaševićevu pjesmu Putuj Evropo koja vam je pala na pamet krajem godine

KOVAČEVIĆ: Ostajem sa njom,  sve manje zainteresovana, tužnija. Bliža “Dnu dna” čekam da se naljutim. Nije utješno što ni Evropa ne zna tačno kojim putem putuje. Može se desiti da  ona slijedi naše iskustvo  u svojim tumaranjima.

MONITOR: A putuje li  Crna Gora, odlazi li  od sebe same?  

KOVAČEVIĆ: Voljela bih da ne putuje, privlačna je i bogata . Voljela bih da se mi koji tu živimo suočimo  sa sobom  sa  potcijenjenošću  i samopotcjenjivanjem što   proizilazi iz  godina  sirotinje, nasilja , patnje , bratoubilaštva, gubitaka i bola. Zauzdati “slavnu “ prošlost  i izbjeći zaklinjanje u “čast i poštenje”bio bi važan korak.   Vjerujem da je to moguće  jer  vjerujem u dobro u ljudima i ljuta sam što tom dobru ovaj sistem nije dao šansu.  Svaka kriza ima potencijal  napretka, ne dozvoljava da zadržite stanje u kojem jeste , izlasci iz nje su ili zaglavljenost, vraćanje u prošlost   ili nesigurnost drugačije budućnosti .  Imam  pravo da se nadam.

Milena PEROVIĆ KORAĆ