Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Teže je nego devedesetih

Objavljeno prije

na

Ne znam da li će SPC i DPS napraviti komrpomis. Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država

 

MONITOR:  Otkako se  u zemlji priča o Zakonu o vjerskim zajednicama, kao da je sve drugo stalo. Kako vidite ovu situaciju ?

KOVAČEVIĆ: Ne mogu da sagledam situaciju u cjelini  ali percipiram  vanjsku utišanost  i unutrašnju uznemirenost. Možda ovom utisku doprinosi  i život u Kotoru koji me nakon kratkog izbivanja ( novogodišnji praznici ) sačekao  sablasno pust i miran. Tog dana kada sam se vratila,  na Trgu od oružja  ispred stuba srama,  neosvijetljena   ogromna jelka,kolona  ljudi u tamnom sa upaljenim svijećama. Hodaju u tišini, nose djecu, beba u kolicima…nema kraja. Kao da sam neprikladna uletjela u  scenu filma  iz srednjevjekovnog života. Ostala sam bez daha a u mislima vraćena na  sjednicu Parlamenta na kojem je izglasan zakon , nezakonito uhapšen  čitav poslanički klub,pokazana  arogancija  jednoumnika  I predaja moći opozicije  u ruke predstavnicima crkve, suspendovana politika.  Vidim posledicu I razumijem.  U nizu dešavanja koje nam godinama priređuje vladajuća elita utišani su ljudi,učeni godinama da svojim ušima ne vjeruju, da svojim očima dobro ne vide,kakvo crno kritičko mišljenje, adaptirani na nepravdu i laž, bez nade  uhvatili su se onog koji godinama stvara povjerenje  I  iracionalnog,  “odbranu” svetog, zaštićeni  moćnom institucijom.

MONITOR: Porast nacionalnih tenzija i identitetskih pitanja vratio nas je nazad, u atmosferu devedesetih.  Koliko je to opasno po društvo koje se sa duhovima i mrakovima devedesetih guši tri decenije?

KOVAČEVIĆ: Ne slažem se sa ljudima koji kažu da smo vraćeni u devedesete , pamtim dobro devedesete . Pamtim uzburkanost , mitinge, govore političara , poruke vjerskih vođa, strah , glasnost , zastrašivanja, ubjeđivanja , medijsku propagandu , pronalaženje kostiju predaka  i zaklinjanje u kosti … Ovo je drugačije i teže. Možda je došlo vrijeme da se “rat  vrati kući” sa oružjem (možda zaslužujem kaznu za uznemiravanje javnosti , to je modereno ovih dana u CG).  U stvari , rat nije ni prestajao  svih ovih godina, vođen je samo  drugim sredstvima . Obučeno i iskusno rukovodstvo  brižljivo  je čuvalo “plamen ” nacionalnih podjela  sa ratišta u okruženju kao dobitnu kartu na svim izborima.  Nije  bilo diskontinuiteta ,  nije bilo lustracije, nije došlo do suočavanja  sa zločinima  ni sudski a kamoli društveno –politički i moralno.  Moć  je koncentrisana u rukama jednog čovjeka sa najorganizovanijom partijom , podršku su davali oportunisti i konformistii  izrasli iz  antiratnih  partija, pa kada je prifalilo i iz nacionalnih. Značajno je koristila i mantra o ulasku u EU, pa  se prilično benevolentno  gledalo na djelovanje SPC,  saučesnike iz ratova devedesetih,  uz podršku širenja i drugih vjerskih uticaja kod ljudi.

Pod okriljem  sekularne države institucije  su podržavale i podsticale vjerska ubjeđenja i prilježno su uklonjeni  iz javnosti  oni koji kritički promišljaju, nezavisno djeluju .Rezultat je vidljiv na ulicama, ljudi koji nikad nisu izašli na ulicu da brane dobrobit svoje porodice i kvalitet života izašli su da brane svetinje . Nije nerazumljivo. Kad prestane politika  (dijalog) ili su popovi ili topovi ili zajedno.  Dobro bi bilo da je ovo što se dešava samo pritisak na političare da promijene zekon. Ako dođe do sukoba neće biti zbog   mrakova  devedesetih  već zbog  pažljivo i detaljno  isplaniranog sukoba u kojemu će traume  iz prošlosti i nerazriješena identitetska pitanja biti “zavjesa” u borbi za vlast, dominaciju i očuvanje  imovine onih koji su svih ovih godina izbjegavali  zakon o nelegalno stečenoj imovini. Poslednje pohare usvojenim budžetom zamaskirne su “ugroženošću” države.

MONITOR: U proljeće prošle godine, hiljade građana tražili su bolji život i smjenu korumirane i kriminalne vlasti. Danas na ulicama hiljade građana protestuje zbog Zakona o vjerskoj zajednici. Vidite li razliku i šta ona znači?

Razlika je velika . Ono su bili građanski protesti , ovo su litije sa religioznim diskursom  i političkim ciljem (izmjenom zakona).   Uzrok  je bio  teška ekonomska i socijalna  situacije većine ljudi  a povod je bio vidljivi  dokaz o kriminalu i korupciji vodeće partije ,nezakonitog ponašanja najviših državnih činovnika . Zahtijevana je  odgovornost i promjena politika.   Veliki broj građana na prošlogodišnjim protestima  je bio iskorak  građanske svijesti ( ne prvi ali spontan) i velika opasnost po režim .Brzo je ugušen, jakom antipropagandom,  nedoraslom opozicijom i neiskustvom slobode .  Na litijama se ne iskazuje snaga  pojedinca  već snaga grupe  (kolektivne svijesti)  poslušnost i povjerenja u vođu. Sa nezavisnim građanima se teško manipuliše sa zavisnima lagano.

MONITOR:  Desničarenje je na djelu  šta je s ljevcom, i akva je sudbina građanske Crne Gore?  

KOVAČEVIĆ: Ne bih gledala bipolarno, svaka bipolarnost sadrži dogmatičnost . Rekla bih  – ni lijevo , ni desno nego svojim putem . Istini za volju , voljela bih više ljevičarenja. Ono što je već jasno na globalnom planu da nas je  kapitalizam u liku neoliberalizma, neokolonijalizma i neofašizma  doveo do granice održivosti i I da su neminovne promjene.  U Crnoj Gori u opštoj mentalnoj i moralnoj konfuziji  partije “dugog trajanja” su bez ideje ,  prema potrebi tj. interesima, čas lijevo čas desno, čas nacionalno, čas ravnopravno, čas vjerujući, čas ateisti , govor demokratski-vladanje autoritarno prema prilici i sagovorniku.  Kod većine, hjerarhija  i zavisnost . Sa takvom zavisničkom( autoritarnom) sviješću ne može se stići daleko. Možda sam rekla da neće doći  misleći  na to da ja to neću doživjeti ,u svijetu su vidljiva gibanja i inicijative, kod nas , gledajući sadanju situaciju daleko smo čak i od ljevice.

MONITOR: Kazali ste nedavno da se plašite  naoružanih ljudi, klerikalizma i nacionalizma, a u realnosti Crne Gore najviše –  bahatih, pohlepnih i manipulativnih političara. Zašto?

KOVAČEVIĆ: To mi je iskustvo sa političarima već pola vijeka, niko me nije iznenadio, vrlo su dosledni  kada se dočepaju vlasti , najčešće milošću svog šefa  a ne na izborima i na konkursima  a onda za   očuvanje svojih privilegija upotrijebe  sve što im je u dometu   (policiju, vojsku, crkvu, nacionalizam) protiv onih  koji sui m omogućili da budu birani. Ta vrsta neodgovornosti  političkog i profesionalnog nemorala  dovela  nas  je do toga  da većina  realnost  gleda očima  jednog čovjeka  a i svijet nas  gleda samo kroz lik i djelo tog čovjeka. Da dodam ,proizvodnju i kupovinu  oružja i militarizaciju svijesti (stvaranje neprijatelja)  vidim kao najveću svjetsku opasnost.

  MONITOR: Ocijenili ste i da nam ostaje da se nadamo da će ovaj sukob DPS I SPC završiti kompromisom,  da i SPC-u ne treba građanski rat. A DPS-u?

KOVAČEVIĆ: Mislim da nikom ne treba rat .  Mislim da su u igri veliki ulozi ( ne samo zakon)  za obije strane ( SPC i  režim). Mislim da nemamo adekvatne  informacije, propagandni rat je aktivan , ne znam što se “iza brda valja”.  U odgovoru na pitanje kome najviše treba sukob u Crnoj Gori  leži odgovor ali nemamo konsenzus oko toga pa nemamo ni adekvatne odgovore. Koncentrisana  moć  u rukama jednog čovjeka, koji može da  suspenduje sve  institucije i procedure ne sluti na dobro,postoji velika vjerovatnoća da će lakše  posegnuti  za silom nego za dijalogom .  Jednostavnije je i efikasnije , naročito ako su ljudski životi postali samo broj ili statistika.Naročito kada sa političkog terena ( vlastite odgovornosti) možete da prebacite loptu  na neki drugi  nacionalistički ili vjerski teren u čemu zdušno pomaže propaganda iz Srbije.  DPS već godinama nema većinsko povjerenje,  iskoristili su sve boje u svoju korist. Ostala je samo crna.

MONITOR: Vjerujete li da će doći do kompromisa?

KOVAČEVIĆ: Ne znam . Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država .   Vjerovala sam da je moguće u ovako bogatoj zemlji sa ovako malo stanovništva “preskočiti vijek” ali je nedostajao “začin C” – politička volja( uvijek sam se suprostavljala onima koji su izazove u promjenama pripisivali mentalitetu)  onih koji su u ratnom vihoru došli na vlast I koji je se ne žele odreči . Njima je lakše ponoviti prošlost , znaju da cijenu plaćaju siromašni i nedužni  …  Dok ovo pišem  “grupa građana” na Cetinju je  organizovala protest odbrane Cetinja. U  diskursu je zakoračila ka tumačenju namjera – dobronamjerni su dobro došli a zlonamjerni nisu ? Baš pred mogućim dogovorima predsjednika vlade i mitropolita Amfilohija ! Predsjednik države koji je bio prepustio zakon vladi je za trenutak ušao u prostor dogovaranja a onda se ponovo povuko, još nije pravo vrijeme za njegov nastup iako je direktno prozvan od crkvenog poglavara kao “poglavar “ Crne Gore. .. Na ulicama su danas građani  koji tumače namjere  SPC I namjere Srbije, oni  ne reaguju na zakon .  Danas smo bliže sukobu nego juče gledajući ikonografiju I govor.

MONITOR:  Jeste li izbrisali iz misli Balaševićevu pjesmu Putuj Evropo koja vam je pala na pamet krajem godine

KOVAČEVIĆ: Ostajem sa njom,  sve manje zainteresovana, tužnija. Bliža “Dnu dna” čekam da se naljutim. Nije utješno što ni Evropa ne zna tačno kojim putem putuje. Može se desiti da  ona slijedi naše iskustvo  u svojim tumaranjima.

MONITOR: A putuje li  Crna Gora, odlazi li  od sebe same?  

KOVAČEVIĆ: Voljela bih da ne putuje, privlačna je i bogata . Voljela bih da se mi koji tu živimo suočimo  sa sobom  sa  potcijenjenošću  i samopotcjenjivanjem što   proizilazi iz  godina  sirotinje, nasilja , patnje , bratoubilaštva, gubitaka i bola. Zauzdati “slavnu “ prošlost  i izbjeći zaklinjanje u “čast i poštenje”bio bi važan korak.   Vjerujem da je to moguće  jer  vjerujem u dobro u ljudima i ljuta sam što tom dobru ovaj sistem nije dao šansu.  Svaka kriza ima potencijal  napretka, ne dozvoljava da zadržite stanje u kojem jeste , izlasci iz nje su ili zaglavljenost, vraćanje u prošlost   ili nesigurnost drugačije budućnosti .  Imam  pravo da se nadam.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo