Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Na djelu su traume devedesetih

Objavljeno prije

na

Preferiram izbore. Prihvatam tu opciju, mada sumnjam da bi mi se ishod  svidio, zato što ne naslućujem reformatore. Svakako da je najbolja ideja bila ideja pokreta Odupri se – vlada građanskog jedinstva, ali više ne vjerujem da imamo ljudske resurse da do tog dosegnemo. To zahtijeva mnogo zrelije učesnike od onih koje smo do sada imali na javnoj sceni

 

MONITOR: Na vanrednim sjednicama parlamenta izglasano je nepovjerenje Vladi, a potom i predsjedniku Skupštine. Kako vidite aktuelni politički trenutak i te odluke?

KOVAČEVIĆ: Voljela bih da sve što kažem u ovom intervjuu ne bude istinito i da se pokaže da apsolutno griješim u procijeni političkog trenutka u kojem se nalazimo. Mazohistički sam ovih dana slušala izjave predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti želeći da čujem ozbiljne razloge i argumente za njihovo činjenje i buduće namjere, vidjela sam samo političku neodgovornost i lična posrnuća. Zapanjena sam.

Laknulo mi je što je izglasano nepovjerenje Vladi iz tri razloga: prvo, ponašanje parlamentarne većine koja je formirala Vladu je bilo nepodnošljivo neodgovorno (stalni  uzajamni napadi i pogrešni izbori prioriteta), drugo, promišljanje članova  Vlade obojeno klerikalizmom i karijerizmom (dodvoravanje vjerskim vođama i tzv. eksperti ) i treće, smanjenje štete i edukativni razlozi normalizacije demokratskih standarda (nedramatične promjene vlasti).

Ponašanje parlamentaraca i izglasavanje nepovjerenja predsjedniku mi je uprkos svemu (znanju da tamo sjede nezreli i neodgovorni ljudi i da kapaciteti predsjednika nisu dovoljni za unutrašnju integraciju) bilo razočarenje, ličilo mi je na uslovljeni automatizam. Nisam mogla da se otmem utisku da situacija nije u kontroli ljudi koji sjede u parlamentu i da je moć u rukama „sive eminencije” koja povlači poteze iza scene. Uvijek kada sam moć naslućivala van naših institucija slijedila su tragična dešavanja. Vidljivo je bilo da parlamentaraci i članovi Vlade gube kontakt sa realnom situacijom, da su neki indiferentni, neki samozadovoljni  a značajan broj je nastojao da političku nesposobnost riješi mentalnim zlostavljanjem.

MONITOR: Izglasavanje nepovjerenja Krivokapićevoj Vladi i Bečiću dio parlamentarne avgustovske većine vidi kao „izdaju“. Sjednice su vođene u tenzičnoj atmosferi. Ko je koga ili šta izdao, zašto i danas čujemo retoriku devedesetih?

KOVAČEVIĆ: Tenzičnost je očekivana kada se donose važne odluke i to nije samo po sebi problematično, čak je i poželjno. U situacijama kada učesnici imaju različito viđenje određenog rješenja, ali istu želju da rade u interesu zajednice u tenzičnoj atmosferi donose dobre odluke. Povjerenje je važno. U situaciji nepovjerenja i straha dominiraju odbranbeni mehanizmi regresije i projekcije koji ometaju ispravne odluke, produbljuju sukobe i dovode u opasnost samu zajednicu.  U ovom  procesu su na vidjelo izašle karakteristike nezrelih ličnosti, koje su  politiku sveli na lično nadgornjavanje i personalna etiketiranja potpuno zanemarujući opšte interese. Mislim čak da ljudi koji sjede u crnogorskoj vlasti jednostavno nisu u stanju da shvate što su to opšti interesi, da prihvate svoju poziciju odgovorno i da se ponašaju u skladu sa tim. To su, ustvari, vidljive posljedice devedesetih. Proces suočavanja sa prošlošću je proces koji žrtvama vraća priznanje i poštovanje a zločincima oprost. Taj proces je važan za iscjeljenje  obje strane (žrtve i zločinca) i tek  nakon toga je moguće pomirenje koje oslobađa ljudskost. Sa nerazriješenim traumatskim iskustvima razvoj osobnosti i svjesnosti je onemogućen. Važno je ponoviti da se patnja zločina prenosi trogeneracijski, što znači da i „treće koljeno” nosi posljedice trauma koje onemogućavaju normalan razvoj. Želja za osvetom i strah moraju biti umireni. Da matrice trauma nisu razmontirane prepoznatljivo je bilo i kroz govor i ponašanje u parlamentu. Za ovakvo stanje odgovornost nosi DPS i njihovi partneri. Umjesto suočavanja sa prošlošću instrumentalizovali su patnju žrtava i abolirali zločince. Ne ponavlja se retorika devedesetih već su stasale generacije koje ne mogu iz tih mentalnih šema da se izvuku pa nisu emocionalno, obrazovno, čak ni intelektualno zreli da postave  pitanje (Njemci su ga postavili svojim očevima šezdesetih prošlog vijeka), a glasi: Gdje si bio devedesetih tata (mama)? To je osnovno civilizacijsko pitanje za društva koja su učestvovala u zločinima da bi se odgovorno odnijeli prema  psihološkom razvoju i politici. To je prvi zadatak mladih političara/ki, da gledaju u ono što im se ne sviđa (u razloge za kolektivnu odgovornost za zločine devedesetih) a ne da se junače.

MONITOR: Je li šta ostalo od tekovina 30. avgusta?

KOVAČEVIĆ: Stvarno se treba dobro potruditi pa u ovom haosu koji proizvode (nejasnoćama, nedorečenostima, samohvalama, samosažaljenjima, paranojama, denunciranjima, etiketiranjima) pronaći tekovine njihove vladavine. Vjerujem da  je bilo i dobrih rezultata kao i ljudi unutar institucija koji su radili savjesno i dobro svoj posao. Nažalost, sjećam se samo početka kao dobrog, da su smijenili autoritarno-zločinački-kriminalni dugogodišnji režim i ohrabrili stanovništvo da vjeruje da je smjenjivost moguća. To treba pamtiti.

MONITOR: Lider URA-e kazao je da je spreman da preuzme funkciju mandatara, te da neko mora da se „žrtvuje“. Jesu li nam potrebne žrtve ili odgovorna politika?

KOVAČEVIĆ: Ako je lider URA-e spreman da preuzme funkciju mandatara, to je njegova lična odluka. Ako ima lagodnije rješenje za sebe, neka uradi to što je lagodnije. U ovoj situaciji ako se žrtvuje, ne žrtvuje samo sebe nego i svoju partiju i  sve one koji su glasali za njegovu opciju. Ne smije tražiti olakšavajuće okolnosti niti prebacivati odgovornosti na druge, mora biti svjestan posljedica koje slijede. Podsjećam da je i to simptom neuspostavljenog suočavanja sa prošlošću. Mora prestati to izazivanje osjećanja krivice kod onih koji ukažu povjerenje. Nema te političke elite u Evropi koja ima toliko privilegija koliko imaju političke elite u Crnoj Gori i krajnje je neukusno, infantilno ili manipulativno da bilo ko, ko je u političkim elitama, pomene bilo kakvu žrtvu. Treba da znaju da je velik red onih koji žele njihovu poziciju, naročito ako se uzme u obzir s kolikom (ne)odgovornošću su to do sada radili. Treba da ih ljudi slijede i poštuju zbog vizije i odgovornosti, a ne zbog tzv. žrtvovanja.

MONITOR: Kako vidite ideju manjinske vlade koju je ponudila URA?

KOVAČEVIĆ: Vidim da nekome treba neko vrijeme za neke promjene i neke pozicije, a to nije interes Crne Gore. Teška je međunarodna situacija, čini se da EU, Rusija i SAD prave preraspodjelu uticaja. Ukrajina nam je bliže nego što izgleda. Lako je Crnu Goru opredijeliti tamo gdje velikima odgovara. Moramo biti svjesni pozicije i uloge tj. traume koju nosimo istorijski. Unutrašnji integritet, prosperitet i solidarnost bi davali moć za bezbjedniju poziciju. Propuštene su šanse.  Ponekad je zaista ponižavajuće slušati do kog nivoa nas ne cijeni međunarodna zajednica a sve u ime tzv. demokratije. Bespogovorna poslušnost agendama proizvoditelja demokratija u velikom dijelu nas je udaljila od osnovne ideje i oduzela energiju promjene. Plašim se da će se to još nastaviti. Neko će dobijati dobar izvještaj, mi ćemo gubiti.

MONITOR: A izlaz iz aktuelne situacije, koji je najbolji model?

KOVAČEVIĆ: Za mene je sada važan faktor koalicija Mir je naša nacija. Oni  izlaze na ulicu dok odgovaram na vaša pitanja da iskažu protest zbog „izdaje narodne volje” sa zahtjevom za nove izbore. Mlade dogmate zadojene lijepim idejama – časti, poštenja, mira, zajedništva u suštini stereotipnim floskulama za Crnu Goru. Imaju povjerenja kod ljudi i to je važno uzeti u obzir mada se dosljednošću „po dubini” nisu proslavili, ni učinkovitošču na terenu ali su uporni i željni moći. Cijenim da će u narednim danima biti pritiješnjeni u odluci da sačuvaju mir a da konačno ne raspolute Crnu Goru. Vidjećemo kako će se ponijeti u situaciji „toplog zeca” koju je koalicija Crno na bijelo u prvom naletu izdržala i sačuvala mir, a sada rizikuju stečeni kredibilitet.

Što se tiče modela, preferiram izbore. Neka se ponovo preraspodijele različite opcije i neka većina odluči. Prihvatam tu opciju, mada sumnjam da bi mi se ishod svdio zato što ne naslućujem reformatore. Svakako da je najbolja ideja bila ideja pokreta Odupri se – vlada građanskog jedinstva, koju ste Vi skoro pomenuli ali više ne vjerujem da imamo ljudske resurse da do tog dosegnemo. To zahtijeva mnogo zrelije učesnike od onih koje smo do sada imali na javnoj sceni.

MONITOR: Vraća li se DPS na političku scenu, ako je uopšte i otišao?

KOVAČEVIĆ: Možda ga može vratiti manjinska vlada i otvorena diktatura. DPS na bilo kako organizovanim izborima ne može dobiti povjerenje koje je ranije imala i to nije razlog zašto neke partije izbjegavaju izbore. Sve dok je predsjednik države Milo Đukanović, imaće značajnu moć i uticaj iako njegovo posjedovanje moći ne zavisi od njih nego od drugih uticaja i tuđih potreba. Oni zavise od njega.

MONITOR: Koliko smo daleko od građanske evropske Crne Gore, i kako se tamo dolazi?

KOVAČEVIĆ: Neupitna je većinska volja ljudi u Crnoj Gori, oko 80 posto želi Crnu Goru u EU, prvenstveno evropski način života. To podrazumijeva veći standard, veći stepen kritičke svijesti i odgovornosti, a ovo podrazumijeva elementarne uslove: jake institucije, vladavinu prava, ekonomsku stabilnost, kvalitetno obrazovanje, zdravstvo, proizvodnju, zaposlenost itd. Političke grupe su odgovorne da obezbijede navedene uslove. To još nismo imali, retorički su se zalagali za EU, ali su na unutrašnjem planu radili suprotno, taj trend u malo drugačijoj ideološkoj izvedbi i pod drugačijim pokroviteljstvom nastavila je i ova smijenjena vlast. U međuvremenu smo izgubili povoljno vrijeme i odlučivanje o nama samima. Iz usta evropske birokratije – ima mnogo više stejkholdera za nas nego ranije i moramo ih uzeti u obzir dok još postoji EU.

Građanska, evropska Crna Gora se stvara ovdje, od našeg materjala sa našim resursima i sa jakom političkom voljom da se izađe iz bijede i nasilja koju smo dobili kao breme prethodnika i prenijeli generacijama koje će doći nakon nas. Ne vidim to u ovom političkom trenutku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR STEFAN SURLIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev bezuspješan pokušaj umanjivanja nezadovoljstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostavka Miloša Vučevića, predsjednika vlade Srbije, neće umanjiti duboku krizu povjerenja između vlasti i različitih društvenih grupa

 

 

MONITOR: Situacija u Srbiji već više od dva mjeseca dobija i izvjesne dramatične dimenzije. Da li je ostavka  premijera Miloša Vučevića i odluke Predsjednika Srbije o pomilovanjima učesnika protesta, dobar manevar režima ili znak da on počinje da gubi kontrolu nad događajima?

SURLIĆ: Situacija u Srbiji nosi elemente ozbiljne društvene krize, koja je započela sa nezadovoljstvom studenata. Na iznaneđenje mnogih, studentske blokade su kulminirale potpunom paralizom viskoobrazovnih institucija u zemlji, a protest se prelio i na srednje škole. Ubrzo je usledila podrška iz polja nauke, umetnosti i kulture. Protesti su pokazali visok stepen nezadovoljstva, ali nisu uspeli da zahvate sve slojeve društva. Vlast i dalje ima kontrolu nad ključnim institucijama, ali su kontinuirani protesti i studentske blokade narušili njenu sposobnost da nesmetano upravlja političkim procesima i određenim institucijama. Ostavka premijera Vučevića i pomilovanja demonstranata su deo strategije deeskalacije, ali deluju kao bezusupešni pokušaji umanjivanja nezadovoljstva. Reč je o dubokoj krizi poverenja između vlasti i različitih društvenih grupa koje osećaju opravdan revolt zbog višegodišnjeg zarobljavanja institucija.

MONITOR: Studentskim blokadama se, povremeno, pridružuju i neke esnafske ili sindikalne organizacije…One se i „isključuju“ pošto sa Vladom postignu dogovor. Unija prosvjetnih radnika Srbije je to učinila pozivajući se na svoju zadatu apolitičnost, ali se ispostavilo da mnogi prosvetari i dalje učestvuju u protestima. Da li su studentske blokade nekima tek dobrodošao „kišobran“ da ispune i svoje želje?

SURLIĆ: Studentski protesti su se pokazali kao snažan mobilizatorski faktor koji je privukao različite društvene grupe, uključujući sindikate i profesionalna udruženja. Neki sindikati su se priključili protestima kako bi povećali svoj pregovarački kapacitet, ali su se nakon postizanja dogovora sa Vladom povukli. Ovo ne znači da su studenti iskorišćeni, već da su njihove blokade pružile prostor drugim nezadovoljnim grupama da artikulišu svoje zahteve. Međutim, činjenica da mnogi prosvetni radnici i dalje učestvuju u protestima pokazuje da sindikalni dogovori nisu nužno smirili celokupno nezadovoljstvo u obrazovanju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

MONITOR: Ako su partijski interesi  ključ za razumijevanja crnogorske političke scene, gdje nas to vodi?

VUKOVIĆ: Crnogorsko društvo je razoreno po više osnova i njegovi komadi plutaju po površini koju talasaju političke partije i svu energiju troše na to da što više tih plutajućih komada privuku sebi i manipulišu njima na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi. Kada političke partije mantraju o evropskom putu, recimo, meni to ne zvuči kao iskrena želja da od toga puta obični ljudi ovdje imaju vajde, već kao vazalno dodvoravanje i pokazivanje spremnosti da se ispunjavaju tuđe agende. Takva politika ne integriše društvo i ne skicira jasno njegovu budućnost.

MONITOR:Protesti na kojima se traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora, nakon masovnog zločina na Cetinju,  se nastavljaju i čini se rastu.  Kako vidite reakciju Demokrata koji rukovode bezbjednosnim sektorom na te proteste?

VUKOVIĆ: Činjenica je da su Demokrate naslijedile probleme u bezbjednosnom sektoru, ali to im se ne može uzimati kao olakšavajuća okolnost za nesnalaženje i nepokazivanje spremnosti za samokritiku i snošenje odgovornosti. Umjesto proaktivnog djelovanja u tom pravcu, oni su svojim nesamokritičnim odbrambenim gardom nalili vodu na mlinski točak opozicije. Ne ulazim u to da li je pojavu ad hoc grupe Kamo śutra pogurala opozicija ili neke sa njom interesno povezane neformalne ili formalne grupe, ali su Demokrate dodatno pogriješile što su tu grupu odmah kriminalizovale.

MONITOR: Kako vidite medijsko izvještavanje nakon zločina na Cetinju?

VUKOVIĆ:  Koliko sam uspio da ispratim, čini mi se da u ovim iole ozbiljnijim medijima nije bilo ozbiljnijeg kršenja profesionalnih standarda i etičkih principa. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je skrenula pažnju na problematične sadržaje u programima dvije po medijskom poganstvu od ranije poznate televizije iz Srbije, a sličnog poganstva je bilo ponegdje i na nekim ovdašnjim portalima.

Saglasan sam sa onima koji misle da je u crnogorskim medijima izostalo produbljenije bavljenje pitanjima koja je aktuelizovao ovaj strašni zločin.

MONITOR: A izlive mržnje na društvenim mrežama?

VUKOVIĆ:   I najzdravija društva imaju osobe koje jedino dobro funkcionišu u simbiozi sa mržnjom. Ovakvi zločini i tragedije u nezdravim društvima, a Crna Gora je, na žalost, takvo društvo, dodatno podižu mrzilački talog sa društvenog dna.

MONITOR: Ove sedmice podnijeta je prijava protiv policijskog službenika zbog sumnje da je dostavio srpskim tabloidima privatni snimak žrtve samoubistva. Isti tabloidi su na sličan način izvještavali o zločinu na Cetinju. Šta su mehanizmi za borbu protiv tabloidizacije?

VUKOVIĆ: Tabloidizacija medija na balkanski način je rezultat spoja burazerskog kapitalizma i lokalnog primitivizma i poganluka. Bojim se da su svi raspoloživi legalni mehanizmi nedostatni za borbu koju pominješ, čak da tim mehanizmima rukuju najčestitiji ljudi.

MONITOR: Obilježava se Dan novinara. Mijenja li se nesto od jubileja do jubileja?

VUKOVIĆ: Ne vidim da se išta značajno nabolje dešava, na žalost. Imamo sada nešto bolje medijsko zakonodavstvo, ali ćemo tek vidjeti je li to nešto što će unaprijediti kvalitet novinarstva u Crnoj Gori. Nacionalni javni emiter RTCG se dodatno kompromituje pod nezakonitim menadžmentom, a kvalitetni novinari napuštaju profesiju nezadovoljni statusom i zaradama. Ne zvuči optimistično.

MONITOR: Kad premijer tvitne God bless the USA  koja se čula na inauguraciji Donalda Trampa, nakon sto mu drugi put čestita mandat, šta pomislite?

VUKOVIĆ: Lično me je bilo sramota zbog ovakvog ljuboskuta, ali nije iznenađenje da jedan crnogorski japijevac, „maneken kapitala“, odnjihan u zipci neoliberalnog doživljaja svijeta klikće imperiji koja svojim demonima opsjeda cijeli svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo