Opozicija hoće izbore bez Ustavnog suda i sa doživotnim predsjednikom,  pozicija hoće svoj Ustavni sud i beskrajno eksperimentisanje sa novim vladama. I jedni i drugi hoće moć u svojim rukama

MONITOR: Nakon što je izglasan Zakon o predsjedniku, uprkos upozorenjima brojnih domćih pravnika i predstavnika međunarodne zajednice, Đukanović ga je potpisao, ali, kako je kazao, ne želi da učestvuje u formiranju nove vlade. Najavljeni su s jedne starne protesti, s druge nova vlada. Kako vidite trenutnu relaciju opozicije i parlamentarne većine?

KOVAČEVIĆ: Vidim bezobrazluk (ljudi bez obraza) na najvišem nivou. Nepojmljivi stepen neodgovornosti koji kod normalnih ljudi izaziva političku konfuziju i ljudsko gađenje. Ogoljeno je vidljiva nezajažljiva pohlepa za vlašću inferiornih provincijalaca kojima izmiče pozicija pa se hvataju za autoritete iz moćnijeg svijeta ili za ono što im je uvijek do sada prolazilo – nacionalizam. Kao da ni pozicija ni opozicija ne znaju na kojoj su poziciji: da li su vlast ili opozicija i što im je činiti. Više nema nevinih u borbi za vlast, sva sredstva su dozvoljena a cilj im je apsolutna vlast. U konačnici sve je jasnije da i jedni i drugi gube (naročito najmoćnije partije) povjerenje onih na čijim su plećima i zabludama živjeli godinama. Opozicija hoće izbore bez Ustavnog suda i sa doživotnim predsjednikom, pozicija hoće svoj Ustavni sud i beskrajno eksperimentisanje sa novim vladama. I jedni i drugi hoće moć u svojim rukama. Ni jedne ni druge nije briga za državu i stanovništvo. Prilično su uigrani po tom pitanju. Ima razloga za strah jer takvi ne mogu da vide širu sliku dešavanja i realnu poziciju Crne Gore u geostrateškoj igri, pa su prepušteni uticajima međunarodnih izaslanika.

Podržavam građanske proteste, ali ne dirigovane proteste iz okrilja partija koje imaju najviše moći. Oni moraju znati obezbijediti poštovanje prava kroz institucije države, kapacitet za dogovore, a ne da „pokradu“ jedino mjesto koje je ljudima van moći ostalo da iskažu svoje nezadovoljstvo i potrebu za promjenom. Zadnji autentični glas građanstva bio je na protestima Odupri se ali je već tada bilo jasno da je kleronacionalistima i kriminalcima dato suviše prostora.

MONITOR: A poruke Zapada na aktuelnu crnogorsku političku krizu?

KOVAČEVIĆ: Poruke su neinventivne, nestrpljive i neunčikovite a nekad mi se čini i vrlo opasne. Ne smije se potcijeniti sposobnost malih i obespravljenih da brane svoje dostojanstvo makar bilo vezano za besmisao. Nije međunarodna zajednica/politika ono što je bila. Nakon Ukrajine vidljivo je da se pravac humanog i nenasilnog razvoja svijeta pogubio. Oni jednostavno ne znaju što bi sa nama. U biti njihova arogancija ne prepoznaje naš unutrašnji kontekst. Političari EU nisu ništa naučili iz raspada Jugoslavije, a morali su. Opasnost isključivog svrstavanja na jednu ili drugu stranu, naročito kada nemate moć,  vodi u opsano jednoumlje i zavisnost. Ali, nije na njima, na nama je da ostanemo na putu evropskih vrijednosti bez obzira gdje nas oni smještaju. Svi zajedno moramo čekati novu priliku, ako je bude bilo.

MONITOR: Gdje nas ova situacija vodi? 

KOVAČEVIĆ: Ne mogu da predvidim. Iluzije i zablude kao i slijepo povjerenje u vođu su u ovoj situaciji direktno vezani za strah od gubitka elementarne egzistencije. Pošli smo (dali smo se zavesti i povesti) pogrešnim putem od 2006. To je bila ta prelomna tačka za razvoj demokratije i put u EU. Prešli smo dosta projektovanog nerazvoja i urušavanja institucija sa tom mantrom. Sada smo zaustavljeni i iscrpljeni, a nada da će promijenjena vlast na izborima znati sa tom situacijom je izgubljena. Logična je i izolacija a i nasilje. Možda to više uopšte ne zavisi od nas. Ako ja ne vidim drugačiji izlaz, ne znači da ga nema.

MONITOR: Ustavni sud ipak nijesmo dobili. Koliko nas to košta?

KOVAČEVIĆ: Ustavni sud nije dobitak na lotou. Ustavni sud mora da bude rezultat promišljanja odgovornih ljudi sa željom da razvijaju pravni sistem države koja ih plaća. Mora biti rezultat sposobnosti, dogovora i vizije države i društva. Ustavni sud je kontrolna institucija u borbi građana za prava i nije slučajno urušen korupcijom. Sveli su ga i sveli su se na Ništa od čega navodno sve zavisi. On je sada samo simboličan izraz borbe oko apsolutne vlasti (da nije on bilo bi nešto drugo). „Ustav“ dobro zvuči međunarodnoj zajednici, ugodnije nego nacija, vjera i sl. Grčevita je to borba onih čije su mjere demokratije lične privilegije i sujeta, svaki dan im je važan.

Mislim da i mi imamo koristi od ove situacije jer neposredno saznajemo istine o sistemu u kojem živimo. Stičemo znanja o tome kako bi trebale da funkcionišu institucije u uređenoj državi i ko je to kočio. Do sada smo naslućivali, sada znamo.

MONITOR: Kako biste definisali aktulenu političku situaciju Crnoj Gori?

KOVAČEVIĆ: Političari to zovu „kompleksnom situacijom“ da bi izgledali mudri i proizvodili strah a politička situacija uvijek zavisi od njihove volje i  želje da rješavaju društvene probleme.

Čini mi se kao da je u realnosti zatišje (praznina). Pokazano je sve što se ima pokazati u političkoj borbi ali se ljudima ne dozvoljava da donesu konačnu odluku. Očito je da su se ljudi zahvaljujući promjeni vlasti malo odmakli od straha i stvaraju prostor odlučivanja. Tu je „kvaka“. Ne dozvoljava se da uđu drugačiji politički subjekti u taj prostor.

Istina rata u Ukrajini jasno pokazuje da su ljudi danas u svijetu kolateralna šteta u proizvodnji i potrošnji naoružanja, da je ljudska patnja afrodizijak za gospodare rata i da su vrlo maštoviti u proizvodnji te patnje. Lebdi i nad našim glavama a Crna Gora je veoma ranjiva država. U zoni smo nestabilnosti i nesigurnosti.

MONITOR: Jesu li građani zatočenici političkih klasa?

KOVAČEVIĆ: Građani/ke nikako ne mogu biti zatočenici/ce političkih klasa, oni/e mogu biti zatočenici/e samo svog konformizma/konzervativizma i vlastitog osjećanja inferiornosti i neodgovornosti. Sadašnje političke klase vješto koriste mogućnosti stvaranja tenzija u Crnoj Gori a to su za sada  nacionalne, vjerske, partijske podjele i složno zaobilaze kao temu socijalne  podjele zasijenjeni kapitalističkom ideologijom. Danas je to potpuno vidljivo kroz strah najvećih političkih subjekata (dobro uronjenih u vlastiti finansijski kapital) od izbora. Oni gube zbog socijalnih podjela u društvu i to je neupitno. Čini mi se da su spremniji sada nego ranijih godina da proizvedu nasilje kako bi  građanima uskratili drugačiji izbor. To je znak da oni prepoznaju bolje ono što mi (građani) u haosu koji stvaraju i beznađu sada ne vidimo – a to je da građani ipak imaju moć da biraju. Poslije ovoga čemu svjedočimo ne možemo više da ne vidimo njihova nepočinstva koja su direktno uzrokovala našu bijedu.

MONITOR: Gdje je izlaz iz  krize?

KOVAČEVIĆ: U istinskom razumijevanju prethodnog odgovora.

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje još jednog funkcionera pravosuđa, dugogodišnjeg zamjenika specijalnog tužioca Saše Čađenovića?

KOVAČEVIĆ: Svakome ko je iole upućen u situaciju u Crnoj Gori već duže je jasno da je tužilaštvo i sudstvo apsolutno instrumentalizovano u interesu bivše vlasti. Iz tih razloga, ali ne samo zbog njih, ljudi su birali druge. Novoj vlasti je bila politička i moralna obaveza da se radi na vraćanju poštovanja tim institucijama. To je moguće samo profesionalizacijom. Prihvatam da je to teško u korumpirano/kriminalnom sistemu, ali ne vidim nikakvu potrebu za jubiliranjem i heroizovanjem ljudi koji rade odgovorno svoj posao. Očekivala sam takav odnos u svim resorima. To se nije desilo.

Što se tiče konkretnog hapšenja, nakon hapšenja Vesne Medenice neupitno je  da njeno održavanje na toj poziciji nije bilo samo njena potreba i želja. Dugačak je red onih koji su učestvovali. Oni koji se nisu uklapali, trpjeli su posljedice. Zaustavljeni su na izborima. Trpe posljedice i više se njihova moć ne može vratiti.

MONITOR: Koliko smo daleko od istinske reforme ovog društva?

KOVAČEVIĆ: Onoliko koliko smo daleko od građanske svijesti tj. od obrazovanog i osviješćenog pojedinca/ke. U tome smo manjkavi. Malo je nade za reforme u ovakvoj konstelaciji. Živjećemo onako kako odluče vlastodršci dok ne dorastemo do slobodnih izbora i građanske svijesti. Nije da se ne naziru mogućnosti, ali se treba naoružati strpljenjem. Prije neki dan  su u Kotoru iskopali iz korijena čitav red starog drveća (japanske mimoze koje imaju lijep i nježan cvijet) pored Škurde (rijeke) i posadili nove sadnice drugog drveća. Izdanci iste veličine, svi pravi, potpomognuti drvenom oplatom dok se ne prime i ojačaju. Uradili su to vrlo brzo i efikasno. Izgleda uredno, sve „pod konac“, ima ljepote reda. Ono što je bilo čvrsto ukorijenjeno uklonjeno je zarad ljepših kulisa grada koji više ne funkcioniše kao Grad. To se više ne može reformisati. To se mora iz temelja mijenjati. Do tada će rasti nova stabla pored stare rijeke dok i ona ne postanu stara. Zadržavam nadu da u budućnosti oni koji odlučuju neće u naše ime eliminisati sve što je različito, staro i nekorisno (što ne donosi finasijsku dobit) i ne podliježe uvezenim standardima ljepote. Da će mnogo više odgovornosti imati prema onima čiji su servis. Daleko smo od takvog društva.

Milena PEROVIĆ