Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Dobićemo nestabilnu vladu

Objavljeno prije

na

Grozim se vlasti i institucija čiji je fokus – broj, potkusurivanje i ucjenjivanje, a ne razvoj države i dobrobit ljudi . Sve dok ne bude konsenzusa oko ove dvije stvari nema ni odgovornih političara, ni ozbiljnih reformi

 

MONITOR: Kako vidite pregovore oko formiranja buduće vlade?

KOVAČEVIĆ: Drugačijim nego do sada. Kao rovovsku borbu: zaleti, pa ukopavanja, pa predah i iščekivanje…tanji živci popuste pa ponovno ispočetka … Do 2020.godine nakon izbora je bilo relaksirano. Trgovina je obavljana prije zaokruživanja. Oni koji su se nadali promjeni padali bi u apatiju. Igrači ( pozicija i opozicija) bi se složno dogovorili za više privilegija, složno zadržali linije podjela u  društvu (naciju, vjeru, jezik, zastavu..), rasporedili se u udobne fotelje na sceni i tako sledeće četiri godine  uz priču o ulasku u EU i o brizi za “svoj narod”.

Od 2020.je postalo  interesantnije, uz zgražavanje svih koji su htjeli promjene. Igra/trampa  je otvorena – sve želje , aspiracije, zahtjevi  se stavljaju  na trpezu  ili u medije, ako nemaju mjesto za trpezom sa  prijetnjom da mogu prevrnuti trpezu. Ne igra se sa adutima u rukama a izgleda  kao da aduta i nema. Kao da su  aduti na  nekom drugom mjestu.  U vrhovima  partija su vječno zaslužni i sposobni  ( bez obzira na profesiju i iskustvo), sprovode svoju volju bez obzira na posledice.  Haotično do ovih izbora. Sada je povjerenje  dato najmanje poznatima,   iz očaja i  nade, ne iz povjerenja. Dobili  su šansu da vode ovu državu. Nije  dobra situacija:  hobotnica bivšeg sistema je dovoljno jaka, apetiti  političara sa stažom  po inerciji ogromni, značaj Crne Gore zbog geostrateške  pozicije  je takođe porastao ,kruti obrasci ušančenih političara se ne mijenjaju,  obrasci  zabluda mladih ljudi i velika očekivanja su prisutni…

MONITOR: Kakvu ćemo vladu dobiti, i može li ona obezbijediti ključne reforme i promjene, obzirom da se za sada govori o podršci 41 poslanika?

KOVAČEVIĆ: Dobićemo nestabilnu vladu, ako je dobijemo. Mislim da smo  se već  stavili u situaciju da se odluke donose van Crne Gore, da ni one mrvice suvereniteta (ili vlastitog interesa)  nećemo zadržati. No, važno je, kako kažu ,“ostati na nogama” i dati šansu novim izborima ako bude trebalo.. Grozim se vlasti i institucija čiji je fokus – broj (potkusurivanje i ucjenjivanje)  a ne razvoj države i dobrobit ljudi . Sve dok ne bude konsenzusa oko ove dvije stvari nema ni odgovornih političara, ni ozbiljnih reformi.

MONITOR: Bilo je najava pojedinih političkih aktera da ukoliko ne budu u vlasti, neće biti konstruktivna opozicija. Koliko je trenutno na sceni vlastoljublje, a koliko politika u javnom interesu?

KOVAČEVIĆ: Za mene je opozicija konstruktivni faktor vladanja u demokratskoj državi. Može da bude i destruktivni faktor, ali ta odluka podleže političkim i zakonskim sankcijama. Može da bude i kao naša – ograničena vlastitim samoljubljem ili nekritična u vezi svoje moći pa subverzivna razvoju.  Izjava je neodgovorna i ucjenjivačka. Ne mogu da definišem ono što je sada na političkoj sceni kod nas, neki haotični vakum iz kojeg kulja prljavština …Vjerujem da ćemo uskoro znati da li će se situacija stabilizovati u smislu  dalje borbe sa patologijom bivšeg sistema  ali i pokretanja zaustavljenog procesa demokratizacije.

MONITOR: Predsjednik Jakov Milatović saopštio je da do sada nije postojala politička volja da se isporuče suštinski rezulatati na putu CG u EU, ali da su sada “ispunjena sva tri uslova – politička volja, nova generacija političara koji nisu korumpirani i istinski su Evropljani i postoji ogromna podrška”. Vidite li vi istinske Evropljane na današnjoj političkoj crnogorskoj sceni?

KOVAČEVIĆ: Slažem se sa predsjednikom – nije postojala politička volja.  Ali nema nikakve garancije osim njegovog ubjeđenja  da sada postoji ta volja. Svi smo  Evropljani po geografskoj poziciji i to nije potrebno potvrđivati,  ali istinske Evropljane shvatam kao političku orijentaciju ka EU koja garantuje  ostvarivanje standarda demokratske države,  a to treba u narednom periodu potvrditi djelima.Počeci nisu besprekorni u ambijentu u kojemu je korupcija normalizovana a institucije kriminalizovane.  I teško je održati pravac uz najbolju volju.   A  “ogromna podrška “nosi i velika očekivanja i nestabilnost biračkog tijela zbog oslobođene  kritičnosti  i nedovoljne svjesnosti o koracima koji predstoje,  ali i zbog generalnog nedostatka političke odgovornosti. Ne vidim  garancije za ozbiljne promjene  ali je promjena u toku.

MONITOR: Nedavni non paper o rezultatima Crne Gore u oblasti vladavine prava bio je prilično sumoran, ne računajući rezultate SDT. Odgovornost za zaustavljeni evrointegracijski proces nove i prethodne vlasti prebacuju jedni na druge. Tehnička vlada koja pokriva mandat odnosno period izvještaja, tvrdi da je kriv parlament.  Ko je odgovoran?

KOVAČEVIĆ: Meni je non paper o rezultatima Crne Gore u oblasti vladavine prava realan, takav je mogao biti i mnogo godina ranije da su se slušali kritični/objektivni  glasovi iz Crne Gore. Ostaje pitanje – zašto nisu? Kada su imali jasno izraženu volju većine stanovništva da žele da idu u tom pravcu. Naravno da su najodgovornije  tri grane vlasti -parlament, vlada i pravosudni organi (u kontinuitetu ). Prebacivanje odgovornosti ne umanjuje njihovu pojedinačnu odgovornost ali pokazuje političku i moralnu patologiju.Umjesto da budu najizloženiji kritici i samokritici ,oni su kao zaštićena vrsta trošili naš novac i vrijeme, a da nisu isporučivali dogovorene  rezultate, sa uvijek dobrim odgovorom da je kriv neko drugi, a najčešće je išla kritika na one koji su ih birali,  na stanovništvo(kao podijeljeno, nesvjesno, nezrelo, neobrazovano itd itd).  Naravno, da su kroz sistemska rješenja upravo to podržavali.

Sadašnja “tehnička” vlast je svu energiju usmjerila na dekriminalizaciju a to je samo jedan segment patologije, ostale oblasti su nastavile po starom obrascu .

MONITOR: Prošle sedmice obilježena je 28.  godišnjica genocida u Srebrenici. ANIMA,  HRA i CGO podsjetili su na zahtjev  da se 11. jul uspostavi kao Dan sjećanja na žrtve tog zločina, koji je i dalje  na čekanju. Neke se stvari ipak ne mijenjaju dolaskom novih političkih klasa?

KOVAČEVIĆ: Tako je.  Nijedna vlast do sada a ni političke partije nisu čiste od devedesetih. Niti su htjele suočavanje sa zločinima devedesetih, niti su htjele pomirenje u Crnoj Gori, ni skidanje tereta zločina sa naših leđa ,a sve koje su sada na političkoj sceni (osimPESa) mogle su.Od promjene vlasti 2020, desio se pomak , kao da su se političari  sjetili žrtava vlastite nacionalnosti i kao da se utrkuju ko će se slikati na mjestima zločina u Crnoj Gori i iskazati podršku žrtvama. Voljela bih da ta promjena  rezultira  makar minimumom , a to je  da se dostojno i sa iskazanim poštovanjem obilježe sva mjesta zločina devedesetih na teritoriji Crne Gore i da to bude upisano u obrazovni sistem što bi bilo dobro za sve.

Dolaskom nove vlasti češče se pokreću i  pitanja stradanja iz ranijih ratova. Revizionizam nam kuca na vrata a to nije nimalo dobar znak za razvoj društva. Veoma je opasno po društvo  kada se brka granica fašizma i antifašizma.

MONITOR: Šta se još ne mijenja?

KOVAČEVIĆ: Mislim  da se sve mijenja ali u našem kontekstu a i u svijetu često izgleda da te promjene  nisu na bolje. Vladavina strahom i silom  još ostaje. Blagotvorno je kada se nešto desi što daje nadu kao govor Milene Milatović na prijemu povodom 13.jula u Crnoj Gori. Ti mali gestovi hrabrosti, uljudnosti i optimizma trebalo bi da budu češći.

MONITOR: Kako čitate aktuelne skaj prepiske koje svjedoče o prirodi prethodnog režima i stanju institucija?

KOVAČEVIĆ: To ne čitam . Tabloidizacija medija je korak ka dodatnom nasilju . Mislim da prosječno pametni  u Crnoj Gori odlično znaju prirodu prethodnog režima i stanje institucija ( i oni koji su unutra i oni koji su vani ).  Dokazi o toj hronici zločina,nasilja i zloupotreba pozicija  potrebni su  sudu i neka se tamo radi taj posao. Neophodno je da vidimo njihovu kažnjivost: sudsku, političku i moralnu.

MONITOR: Koliko je, i šta je  potrebno da se ova zemlja “izliječi” od takve dijagnoze? 

KOVAČEVIĆ: Dijagnoza nije tačno postavljena,  još ne vidim ni kompetentne stručnjake , ni kompetentne analize iako postoji lepeza terapijskih sredstava.   Bolest je  očito ozbiljna  ali nije neizlečiva. Više je to  niz hroničnih ozbiljnih oboljenja, često zapuštenih , koja su prijetnja životu ili kvalitet života. Uzroci razbolijevanja pojedinih organa i pored generalne zatrovanosti neodgovornošću su specifični  pa su  neophodni  specijalizovani načini liječenja  i timski pristup da se sagleda cjelina. Mislim da još nije neophodna udarna terapija jer ona  ima ozbiljne nuspojave i za to treba imati hrabrosti ako je neophodno. Ni samo upotreba čak i kvalitetnih ljekova nije dovoljna. Potrebno je snažno ubjeđenje da ti ljekovi pomažu. Upravo u tome je sva čarolija i muka izlečenja. I nas i države. A ako smo već zaglavili u stacionaru trebamo se prepustiti tuđoj volji da bi preživjeli, pa onda kada budemo otpušteni da se brinemo sami o sebi  uvažiti  iskustvo i znanje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA RAŠOVIĆ, REDITELJ: U svaki segment predstave utkana je ljubav i iskrenost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu

 

 

Na Velikoj sceni KIC-a Budo Tomović, podgorička publika imala je priliku da uživa u predstavi Magareće godine, novom ostvaraju Dramske scene za djecu Gradskog pozorišta. Inspirisana motivima romana Branka Ćopića, predstava donosi toplu priču o odrastanju i prijateljstvu, u režiji talentovanog Andrije Rašovića i dramaturgiji Vuka Draganića.

Za vizuelni identitet predstave pobrinule su se Smiljka Šeparović, koja potpisuje scenografiju, i Mia Đurović, čiji su kostimi oživjeli duh Ćopićevog svijeta. Na sceni, likove tumače glumci: Luka Stanković, Božidar Zuber, Dejan Đonović, Marija Đurić, Zoran Dragićević, Željko Radunović i Nevena Penava.

Šta se krije iza procesa nastanka ovog komada, kakve poruke nosi i kako je izgledalo prenijeti Ćopićevu magiju na scenu – o svemu ovome razgovaramo s rediteljem Andrijom Rašovićem.

MONITOR: Na koji način je iskustvo iz djetinjstva, kada Vam je majka čitala Ćopićeve romane, oblikovalo Vaš pristup režiranju „Magarećih godina“ i koliko je taj intimni odnos sa Ćopićevim djelom uticao na ton i atmosferu predstave?

RAŠOVIĆ: Kad sam bio mali, bio sam neobičan dječak. Do svoje osme godine bio sam jedino dijete, kada se rodila moja sestra. Moje rano djetinjstvo provodio sam sam. Šetajući prirodom, sa svojim psom, omiljena igračka bila mi je nekakva grana. Iako sam naučio da čitam prije osnovne škole, lektire mi je čitala majka. Prvi zimski raspust, dobijam nekoliko knjiga, prvi put čujem za riječ lektira. Među njima su i Doživljaji mačka Toše. Pamtim samo da sam majki postavljao mnogo pitanja, i da sam odlagao kraj čitanja.

Od početka sam znao da je predstava o pojedincima, jednim od onih kakav sam ja bio, i kakvi smo svi mi u svom djetinjstvu. Kroz jarke karaktere iz Ćopićevog romana, ali i pojedinca kakav je sam Ćopić, poseban, a opet univerzalan. Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN U PENZIJI, BEOGRAD: Demokratska opozicija u Srbiji mora biti politički kišobran za promjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno  je i da postojeći i neki novi eventualni politički akteri ne pristanu da olako-pod neroformisanim uslovima i razjedinjeni, uđu  u polje politike

 

 

MONITOR: Već blizu dva mjeseca studenti u Srbiji protestuju blokadama. Kako ocjenjujete njihovu taktiku, u namjeri da im institucije ispune zahtjeve?

STOJILJKOVIĆ: Ključna stvar koju su studenti u blokadi uradili za povratak u normalnost i život u Srbiji kao pristojnom društvu u kome vlasti ne unižavaju  građanke i građane a oni se ne samoponižavaju strahom i udvorištvom, je što su “stavili na ignor“ Predsednika Vučića – odbili da sa njim kao nenadležnim pregovaraju o svojim zahtevima. Mit o sveprisutnom vođi kao poslednjoj sverešavajućoj instanci se ruši, čime se i otvara mogućnost za demokratski restart Srbije. Nepristajanje na batinjanje od strane “anonimnih prolaznika nezadovoljnih gužvama zbog blokada“ i dokazi da se radi o organizovanim provokacijama stranačkih pristalica i funkcionera vlasti, koji su potom delom i podnosili ostavke-je dalji, važan  udar u koruptivnu, klijentelističku i kriminalizovanu mrežu i unutrašnji prsten režima. Time su protesti galvanizovani a blokada se proširila na sve univerzitete. Frustrirani,  nezadovoljni i već višestruko razočarani građani  lišeni poverenja u civilne i političke aktere logično su onda  u studentima prepoznali one koji su istrajni, nepotkupljivi, kojima kao našoj deci i unucima pripada budućnost i koje treba aktivno podržati jer bude naše uspavane savesti. A onda su krenuli da sa njima propituju adrese poput Tužilaštva,Ustavnog suda, Javnog medijskoig servisa…

MONITOR: Ima li ih i kakve su razlike i sličnosti ove studentske pobune i onih iz 1992., 1996-97., 1999-2000. i „Jedan od pet miliona“. Najviše uspjeha su imale one kojima su se branili izborni rezultati i koje su bile reakcije na građanske demonstracije ili su poprimile opštenarodni karakter. Mogu li studenti danas sve gotovo sami?

STOJILJKOVIĆ: Protesti nakon povratka 2014. godine u autokratski i populistički režim sa dominantnom strankom, ne mogu se porediti sa protestima iz Miloševićevih vremena jer ne uživaju jasnu podršku kolektivnog političkog Zapada koji je sada dominantno orijentisan na svoje procenjene geostrateške interese i lojalne lokalne saveznike.   U poslednjoj deceniji protesti  su motivisani izbornim prevarama, ali još pre suprostavljanjem  prisutnom urbicidu i ekocidu, pri čemu protesti protiv Rio Tinta prodiru i u biračko telo vlasti. Kao i  tragičnim događajima  iza kojih stoji neodgovarajuća reakcija vladajućih. Neke od njih karakterisao je paralelni nastup pobunjenih građana i opozicije ,a neke ,poput aktuelnih, upadljivo distanciranje od podeljene opozicije koja nije uspela da odgovarajućim izbornim nastupom i formulom kapitalizuje prethodne proteste.  Studenti naravno ne mogu sve sami ali ovoga puta čini se da svoje saveznike traže šire unutar civilnog društva – profesionalnih udruženja, sindikata, poljoprivrednika, kampanja poput ProGlasa. Starinskim, socijalističkim vokabularom rečeno, studenti bi da okupe “savez seljaka, radnika i poštene inteligencije”.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo