Grozim se vlasti i institucija čiji je fokus – broj, potkusurivanje i ucjenjivanje, a ne razvoj države i dobrobit ljudi . Sve dok ne bude konsenzusa oko ove dvije stvari nema ni odgovornih političara, ni ozbiljnih reformi

MONITOR: Kako vidite pregovore oko formiranja buduće vlade?

KOVAČEVIĆ: Drugačijim nego do sada. Kao rovovsku borbu: zaleti, pa ukopavanja, pa predah i iščekivanje…tanji živci popuste pa ponovno ispočetka … Do 2020.godine nakon izbora je bilo relaksirano. Trgovina je obavljana prije zaokruživanja. Oni koji su se nadali promjeni padali bi u apatiju. Igrači ( pozicija i opozicija) bi se složno dogovorili za više privilegija, složno zadržali linije podjela u  društvu (naciju, vjeru, jezik, zastavu..), rasporedili se u udobne fotelje na sceni i tako sledeće četiri godine  uz priču o ulasku u EU i o brizi za “svoj narod”.

Od 2020.je postalo  interesantnije, uz zgražavanje svih koji su htjeli promjene. Igra/trampa  je otvorena – sve želje , aspiracije, zahtjevi  se stavljaju  na trpezu  ili u medije, ako nemaju mjesto za trpezom sa  prijetnjom da mogu prevrnuti trpezu. Ne igra se sa adutima u rukama a izgleda  kao da aduta i nema. Kao da su  aduti na  nekom drugom mjestu.  U vrhovima  partija su vječno zaslužni i sposobni  ( bez obzira na profesiju i iskustvo), sprovode svoju volju bez obzira na posledice.  Haotično do ovih izbora. Sada je povjerenje  dato najmanje poznatima,   iz očaja i  nade, ne iz povjerenja. Dobili  su šansu da vode ovu državu. Nije  dobra situacija:  hobotnica bivšeg sistema je dovoljno jaka, apetiti  političara sa stažom  po inerciji ogromni, značaj Crne Gore zbog geostrateške  pozicije  je takođe porastao ,kruti obrasci ušančenih političara se ne mijenjaju,  obrasci  zabluda mladih ljudi i velika očekivanja su prisutni…

MONITOR: Kakvu ćemo vladu dobiti, i može li ona obezbijediti ključne reforme i promjene, obzirom da se za sada govori o podršci 41 poslanika?

KOVAČEVIĆ: Dobićemo nestabilnu vladu, ako je dobijemo. Mislim da smo  se već  stavili u situaciju da se odluke donose van Crne Gore, da ni one mrvice suvereniteta (ili vlastitog interesa)  nećemo zadržati. No, važno je, kako kažu ,“ostati na nogama” i dati šansu novim izborima ako bude trebalo.. Grozim se vlasti i institucija čiji je fokus – broj (potkusurivanje i ucjenjivanje)  a ne razvoj države i dobrobit ljudi . Sve dok ne bude konsenzusa oko ove dvije stvari nema ni odgovornih političara, ni ozbiljnih reformi.

MONITOR: Bilo je najava pojedinih političkih aktera da ukoliko ne budu u vlasti, neće biti konstruktivna opozicija. Koliko je trenutno na sceni vlastoljublje, a koliko politika u javnom interesu?

KOVAČEVIĆ: Za mene je opozicija konstruktivni faktor vladanja u demokratskoj državi. Može da bude i destruktivni faktor, ali ta odluka podleže političkim i zakonskim sankcijama. Može da bude i kao naša – ograničena vlastitim samoljubljem ili nekritična u vezi svoje moći pa subverzivna razvoju.  Izjava je neodgovorna i ucjenjivačka. Ne mogu da definišem ono što je sada na političkoj sceni kod nas, neki haotični vakum iz kojeg kulja prljavština …Vjerujem da ćemo uskoro znati da li će se situacija stabilizovati u smislu  dalje borbe sa patologijom bivšeg sistema  ali i pokretanja zaustavljenog procesa demokratizacije.

MONITOR: Predsjednik Jakov Milatović saopštio je da do sada nije postojala politička volja da se isporuče suštinski rezulatati na putu CG u EU, ali da su sada “ispunjena sva tri uslova – politička volja, nova generacija političara koji nisu korumpirani i istinski su Evropljani i postoji ogromna podrška”. Vidite li vi istinske Evropljane na današnjoj političkoj crnogorskoj sceni?

KOVAČEVIĆ: Slažem se sa predsjednikom – nije postojala politička volja.  Ali nema nikakve garancije osim njegovog ubjeđenja  da sada postoji ta volja. Svi smo  Evropljani po geografskoj poziciji i to nije potrebno potvrđivati,  ali istinske Evropljane shvatam kao političku orijentaciju ka EU koja garantuje  ostvarivanje standarda demokratske države,  a to treba u narednom periodu potvrditi djelima.Počeci nisu besprekorni u ambijentu u kojemu je korupcija normalizovana a institucije kriminalizovane.  I teško je održati pravac uz najbolju volju.   A  “ogromna podrška “nosi i velika očekivanja i nestabilnost biračkog tijela zbog oslobođene  kritičnosti  i nedovoljne svjesnosti o koracima koji predstoje,  ali i zbog generalnog nedostatka političke odgovornosti. Ne vidim  garancije za ozbiljne promjene  ali je promjena u toku.

MONITOR: Nedavni non paper o rezultatima Crne Gore u oblasti vladavine prava bio je prilično sumoran, ne računajući rezultate SDT. Odgovornost za zaustavljeni evrointegracijski proces nove i prethodne vlasti prebacuju jedni na druge. Tehnička vlada koja pokriva mandat odnosno period izvještaja, tvrdi da je kriv parlament.  Ko je odgovoran?

KOVAČEVIĆ: Meni je non paper o rezultatima Crne Gore u oblasti vladavine prava realan, takav je mogao biti i mnogo godina ranije da su se slušali kritični/objektivni  glasovi iz Crne Gore. Ostaje pitanje – zašto nisu? Kada su imali jasno izraženu volju većine stanovništva da žele da idu u tom pravcu. Naravno da su najodgovornije  tri grane vlasti -parlament, vlada i pravosudni organi (u kontinuitetu ). Prebacivanje odgovornosti ne umanjuje njihovu pojedinačnu odgovornost ali pokazuje političku i moralnu patologiju.Umjesto da budu najizloženiji kritici i samokritici ,oni su kao zaštićena vrsta trošili naš novac i vrijeme, a da nisu isporučivali dogovorene  rezultate, sa uvijek dobrim odgovorom da je kriv neko drugi, a najčešće je išla kritika na one koji su ih birali,  na stanovništvo(kao podijeljeno, nesvjesno, nezrelo, neobrazovano itd itd).  Naravno, da su kroz sistemska rješenja upravo to podržavali.

Sadašnja “tehnička” vlast je svu energiju usmjerila na dekriminalizaciju a to je samo jedan segment patologije, ostale oblasti su nastavile po starom obrascu .

MONITOR: Prošle sedmice obilježena je 28.  godišnjica genocida u Srebrenici. ANIMA,  HRA i CGO podsjetili su na zahtjev  da se 11. jul uspostavi kao Dan sjećanja na žrtve tog zločina, koji je i dalje  na čekanju. Neke se stvari ipak ne mijenjaju dolaskom novih političkih klasa?

KOVAČEVIĆ: Tako je.  Nijedna vlast do sada a ni političke partije nisu čiste od devedesetih. Niti su htjele suočavanje sa zločinima devedesetih, niti su htjele pomirenje u Crnoj Gori, ni skidanje tereta zločina sa naših leđa ,a sve koje su sada na političkoj sceni (osimPESa) mogle su.Od promjene vlasti 2020, desio se pomak , kao da su se političari  sjetili žrtava vlastite nacionalnosti i kao da se utrkuju ko će se slikati na mjestima zločina u Crnoj Gori i iskazati podršku žrtvama. Voljela bih da ta promjena  rezultira  makar minimumom , a to je  da se dostojno i sa iskazanim poštovanjem obilježe sva mjesta zločina devedesetih na teritoriji Crne Gore i da to bude upisano u obrazovni sistem što bi bilo dobro za sve.

Dolaskom nove vlasti češče se pokreću i  pitanja stradanja iz ranijih ratova. Revizionizam nam kuca na vrata a to nije nimalo dobar znak za razvoj društva. Veoma je opasno po društvo  kada se brka granica fašizma i antifašizma.

MONITOR: Šta se još ne mijenja?

KOVAČEVIĆ: Mislim  da se sve mijenja ali u našem kontekstu a i u svijetu često izgleda da te promjene  nisu na bolje. Vladavina strahom i silom  još ostaje. Blagotvorno je kada se nešto desi što daje nadu kao govor Milene Milatović na prijemu povodom 13.jula u Crnoj Gori. Ti mali gestovi hrabrosti, uljudnosti i optimizma trebalo bi da budu češći.

MONITOR: Kako čitate aktuelne skaj prepiske koje svjedoče o prirodi prethodnog režima i stanju institucija?

KOVAČEVIĆ: To ne čitam . Tabloidizacija medija je korak ka dodatnom nasilju . Mislim da prosječno pametni  u Crnoj Gori odlično znaju prirodu prethodnog režima i stanje institucija ( i oni koji su unutra i oni koji su vani ).  Dokazi o toj hronici zločina,nasilja i zloupotreba pozicija  potrebni su  sudu i neka se tamo radi taj posao. Neophodno je da vidimo njihovu kažnjivost: sudsku, političku i moralnu.

MONITOR: Koliko je, i šta je  potrebno da se ova zemlja “izliječi” od takve dijagnoze? 

KOVAČEVIĆ: Dijagnoza nije tačno postavljena,  još ne vidim ni kompetentne stručnjake , ni kompetentne analize iako postoji lepeza terapijskih sredstava.   Bolest je  očito ozbiljna  ali nije neizlečiva. Više je to  niz hroničnih ozbiljnih oboljenja, često zapuštenih , koja su prijetnja životu ili kvalitet života. Uzroci razbolijevanja pojedinih organa i pored generalne zatrovanosti neodgovornošću su specifični  pa su  neophodni  specijalizovani načini liječenja  i timski pristup da se sagleda cjelina. Mislim da još nije neophodna udarna terapija jer ona  ima ozbiljne nuspojave i za to treba imati hrabrosti ako je neophodno. Ni samo upotreba čak i kvalitetnih ljekova nije dovoljna. Potrebno je snažno ubjeđenje da ti ljekovi pomažu. Upravo u tome je sva čarolija i muka izlečenja. I nas i države. A ako smo već zaglavili u stacionaru trebamo se prepustiti tuđoj volji da bi preživjeli, pa onda kada budemo otpušteni da se brinemo sami o sebi  uvažiti  iskustvo i znanje.

Milena PEROVIĆ