Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Crna Gora je na svim poljima u haosu

Objavljeno prije

na

Sve je veći raskorak između diskursa vladajuće elite i realnog stanja, političke elite i stanovništva. Doprinos daju i različite zloupotrebe istorije, nacije, vjere. Doprinosi tome i generalna nezrelost i neodgovornost stanovništva nesposobnog da razdvoji prevare, prijetnje, laži od istine i vlastitog iskustva

 

MONITOR: Svečano je minuo još jedan 13. jul. U kakvom stanju je ove godine dan ustanka i državnosti zatekao Crnu Goru?

KOVAČEVIĆ: Upravo sam se vratila sa obilaska mjesta zločina  učinjenih na teritoriji Crne Gore devedesetih (Herceg Novi – deportacija, Morinj – nečovječno ponašanje prema zarobljenicima, Bukovica – etničko čišćenje, Kaluđerski laz – ubistva izbeglica sa ratnog područja, Murino – stradanje civila u NATO bombardovanju) što Anima organizuje  već šest godina povodom nacionalnih praznika (ranije – Dana nezavisnosti, zadnjih godina – Dana državnosti). Ova mjesta nisu  čak ni obilježena, država ih isključuje iz društvenog pamćenja. Anima zagovara  kažnjivost zločina, odgovornost vlasti, poštovanje žrtava i razvoj kulture sjećanja. Pridružuju nam se NVO i nezavisni pojedinci. Država o zločinima devedesetih ćuti. Povodom 13. jula  ove godine je primjetno obnavljanje i posjećivanje već godinama zapuštenih spomenika antifašistima i pridavanje značaja antifašističkoj borbi. Nemam ništa protiv, naprotiv, ali gdje su bili zadnjih trideset godina sa sjećanjima na  antifašističku borbu? Koji ih politički interes na to navodi danas?

Što se ostalog tiče, čini mi se da je  Crna Gora na svim poljima u haosu. Sve je veći raskorak između diskursa vladajuće elite i realnog stanja, političke elite i stanovništva. Doprinos daju i različite zloupotrebe istorije, nacije, vjere. Doprinosi tome  i generalna nezrelost i neodgovornost stanovništva nesposobnog da razdvoji prevare, prijetnje, laži od istine i vlastitog iskustva. Haosu doprinose nejasnoće u diskursima, pomutnja oko vrijednosti. Doprinos daje  i situacija u svijetu –  geostrateška previranja, nova raspodjela moći i interesa, licemjerne međunarodne politike  i sve veća arogancija i  beskrupuloznost nosilaca važnih društvenih funkcija.

MONITOR: U političkim i drugim obračunima riječ fašizam potežu i vlast i opozicija. Koje pojavne oblike prepoznajete danas ovdje i šire?

KOVAČEVIĆ:  Kod nas pozicija i opozicija   optužuju  drugu stranu  za fašizam i to je, samo po sebi, znak fašizma. Ako uzmemo u obzir definiciju  fašizma Umberta Eka – zlo u 11 tačaka, većina tačaka se prepoznaje u djelovanju političkih partija ovde (kult tradicije i tradicionalizam, iracionalizam, potenciran strah od različitog, socijalna frustracija, opsesija zavjerom, preziranje slabijih, vođa je tumač volje naroda, selektivni populizam, novogovor). A šire, izbjeglička kriza u Evropi  je fašizam učinila  vidljivim i čini mi se da je većina demokrata ostala zatečena masovnošću pojave i upotrebom  institucija država (policija, vojska)  u eliminaciji  nepoželjnih, drugačijih. Vrijednosti antifašizma ostale su u defanzivi.

MONITOR: Vlast ne prestaje da podgrijava strasti. Dešavanja oko crkve, odluka vrhovne pravnice Medenice, skandalozni snimak   predsjednikovog savjetnika Roćena… Kako to komentarišete?

KOVAČEVIĆ: To što se dešava je skandalozno. Ukazuje na to  da postoji otuđena elita koja živi u virtuelnom svijetu,  van zakona i bez svijesti o političkoj i društvenoj odgovornosti, da posjeduje aroganciju, beskrupuloznost i silu sa namjerom da obesmisle povjerenje u državu i dovedu nas do apsolutnog osjećanja nemoći i apatije. Dobro ste rekli vlast ne prestaje da podgrijava strasti – sluđivanje je detaljno isplanirano. Oni to stalno rade, a mi  izgleda jedino strasti  imamo u izobilju i lako nasijedamo. Strasti, u ovom slučaju,  podrazumijevaju patnje nerazriješenih društvenih trauma iz ratne prošlosti koje  se  ponavljaju. Dobro to znamo ali  smo dozvolili  da  četvrt vijeka nakon zločina čiji smo bili savremenici  oni  po volji vladajuće elite ostanu zaboravljeni i „prekrečeni“. Svaka dosadašnja vlast se hranila tim traumama, a ova dugovječna na tome počiva, podriva i potkopava zločine iz ranijih ratova  u čemu imaju sagovornike u nekim opozicionim partijama, naravno sa suprotnih pozicija kako bi nas držali u  straha.   Nikako da se ohladimo i shvatimo da se politika zasniva na uvažavanju naših realnih potreba i interesa, a ne na emocijama i strastima.

Osjećam  i stid  pred civilizovanim svijetom jer sam dio ovog konteksta i ne mogu se toga odreći.

MONITOR: Prije par mjeseci napisali ste ,,U Kotoru ubijaju ljude, ginu ljudi, širi se prljavi partijski veš… Ko to u Kotoru plače? Građanstvo. Zidine se više ne mogu oduprijeti, mogu ljudi!’’. Kako se živi u Kotoru?

KOVAČEVIĆ: U Kotoru se  sve manje živi,  a Kotor kao grad  kulture, tolerancije i suživota je na izdisaju. Kotor je zaglavljen, a i zadavljen pogrešnim politikama. Sistematično i temeljno je  prethodna vlast vodila politiku protiv interesa Kotora. Stanovnici  Kotora su bili svjesni pogrešne politike vladajuće stranke i davali su povjerenje opoziciji želeći da zaustave poharu. Nažalost, ranija, kao i ova  koalicija nisu pokazale dovoljno zrelosti i mudrosti da opravdaju povjerenje. Što se tiče najnovije smjene, mučno je sve što se u vezi sa tim dešavalo, svođenje raspada na personalni nivo je ponižavanje građana. DPS je, sigurna sam, uradila sve, opstrukcije i manipulacije, da vrati vlast, a vladajuća koalicija nije našla načina da sprovede svoje zamisli.  Moj je utisak da je više  energije utrošeno u odbranu od napada  i  za održavanje zajedništva opozicije, nego na izgradnju drugačije vizije i na zaustavljanju devalvacije Kotora.  Dodala bih da je vidljivo na lokalnom i na državnom nivou da su opozicione koalicije vođene autoritetom broja, a ne autoritetom znanja i mudrosti pred opasnim zajedničkim neprijateljem. Ne  konsoliduju se oko zajedničkog cilja, razvijaju kompeticiju, a ne povjerenje, ne znaju da podrže građanske inicijative. Ne traže pomoć stručnjaka što bi im obezbijedilo da od samog početka definišu viziju, cilj, teškoće, strategije rješavanja sukoba unutar koalicije, a tek onda krenu u relizaciju zajedničkog programa. U suštini repliciraju metodologiju DPS-a,  previđajući da nemaju ni približno institucionalne ni infrastrukturne moći. Koalicije su kompleksne strukture i boravak u njima treba prihvatati odgovorno  sa jasnom sviješću da se partijski interesi moraju podrediti zajedništvu i javni inters ličnom narcizmu.

MONIOR: Aktivno ste učetvovali i u kolumnama podržavali proteste Odupri se. Nadate li se nastavku protesta? Da li se  budi valjana alternativa ovakvom sistemu i načinu vladanja?

KOVAČEVIĆ: Učestvujem u protestima Odupri se jer su oni izraz volje ljudi koji se ne mire sa korumpiranim režimom. Ničemu se ne nadam. Što god da odluče organizatori prihvatam i poštujem. Mislim da su  uspjeli, oni su inicijativom i djelovanjem pokazali da se ne može svako zarobiti, potkupiti, da ima ljudi koji žele drugačiji sistem vladanja i vrijednosti od sadašnjeg, da je nasilje režima na ivici da postane i fizičko nasilje, da je strah u redovima vladajuće koalicije velik i da se ne biraju sredstva (pravna, politička, medijska) da se promjene zaustave. Ova vlast je izuzetno opasan protivnik i ne možemo se nadati da nije tako.  Protesti – Odupri se kao i protesti majki su pokazali  brutalnost režima, nedovoljnu  političku zrelost (odgovornost) opozicionih lidera, naročito parlamentaraca/ki, ali i to da postoji  raspoloženje za promjenu sistema i za otpor režimu.  Alternativa je  za sada u malim grupama i nezavisnim pojedincima/kama. Ne prepoznajem partiju koja je ideološki i organizaciono spremna da dovede do promjena. Još se partije razjedinjuju i  kalkuliše se  izborima. Vidim da su se osilile nacionalističke i kleronacionalističke organizacije što pomaže vladajućoj koaliciji da zastrašuje vlastito članstvo i sužava im prostor slobode mišljenja.   Promjena se mora desiti   ali više  nisam sigurna, kao prije desetak godina, da će to biti u pravcu antifašizma, socijalne pravde, odgovornosti i ravnopravnosti.

MONITOR: Predsjednik države često pominje svakoliku ,,crnogorsku emancipaciju”. Da li se u tom ,,sveopštem progresu” popravio položaj žena, da li se bitnije promijenila njihova uloga?

KOVAČEVIĆ: Predsjednik već trideset godina radi na „emancipaciji“,   stalno na novom zadatku. Sada je na redu vjerska emancipacija. Brinem se da neće proći bez nasilja. Što se tiče emancipacije žena ne miješa se mnogo, samo protokolarno pa je i emancipacija protokolarna.  Prepustio je to ženama od povjerenja koje otvaraju poželjne teme  i projekte sa EU, a ne  miješaju se u biznise partije, bar ne javno, a u potrebe žena na terenu još manje. Dokaz je odnos prema obespravljenosti i dovođenje u zabludu 22.000 žena zakonom o majkama kao i odnos institucija prema ženama koje učestvuju u protestu.

Dokaz je i tabuizirano seksualno nasilje kojim se niko ne bavi ili bavi samo sporadično, biznis koji se razvija na tijelima žena  (bordeli, prostitucija) nikog ne zanima, postoji  jasan otpor uvođenju  seksualnog obrazovanja u školama. Ovo su samo dvije oblasti (zloupotreba zakona  i zloupotreba seksualnosti)  gdje je evidentno institucionalno nasilje nad ženama. Ako se doda  siromaštvo i neravnopravnost u porodičnim obavezama, onda je jasno kakav je položaj žena i kako je žena zarobljena.

Sva sreća što emancipacija ima i druge kanale, mimo predsjednikovih i institucionalnih pa se  odnosi između muškaraca i žena  mijenjaju  u svakodnevnom životu. Ako budemo imale sreće da nas mimoiđu trube radikalnih tradicionalista (nacionalista, fašista) imaćemo šansu  da razvijamo ženska prava i ravnopravnost. Istinske političke volje da se popravi položaj žena i promijeni njihova uloga nema, ali to saznanje nikada nije sprečavalo feministkinje da se bore protiv podređenosti za slobodu.

 

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo