U procesu su tranzicije odnosi između ljudi i životinja u Crnoj Gori. Tranzicija ovdje znači – haos.
Samo u jednom danu protekle sedmice mogle su se pročitati tri svježe vijesti: U Nikšiću je pas lutalica ujeo devetogodišnjeg dječaka, u Rožajama ne znaju šta će s međedom koji navraća u selo, nikšićkom glavnom ulicom prošetao je vuk.
Nešto ranije objavljeno je kako je u podgoričkom naselju Zlatica pronađen mrtav piton. Dok su se u dvorištu svoje porodične kuće na Zlatici igrala djeca, stariji ukućani su primijetili ,,neobičnog” gosta, zabilježio je CdM. ,,Kada su vidjeli o kome je riječ, bili su šokirani jer im je u dvorište ušetao loptasti piton”, kazali su očevici. Djeca su se uspaničila kada su vidjela zmiju, a njihov djed je uzeo dasku i ubio je.
Facebook stranica Podgorički vremeplov objavila je fotografiju povelike zmije probodene nečim što liči na kolac.
Razvila se živa diskusija tokom koje su jedni tvrdili kako je riječ o loptastom pitonu, zmiji koja je neotrovna i bezopasna. „Ovo je ravno kao da neko kupi pa ubije psa ili mačku ili bilo koju drugu životinju! Ovo je skandalozno! Hitno prijaviti vlasnika posta i poslati inspekciju tamo”, uzrujali su se ljubitelji životinja. ,,Ko god prikaže kako je ubio zmiju, samo ako malo razmislite o tome, ne dokazuje nikakvo junaštvo nego mučko ubistvo.”
Naravno da protvnička strana nije ostala dužna. ,,Šta ja znam koja je zmija, nisam ja zoolog. Što se mene tiče ovo je kobra…. Vidi covjek ogromna zmija mu je u dvoristu, i šta sad, pustiće je da gmiže oko kuće?”
Udruženja za podsticanje suživota Korina poručilo je da ,,strah, animozitet ili neznanje o ovim gmizavcima nisu i nikada ne mogu biti opravdanje za njihovo beskompromisno ubijanje svaki put kad nam se sretnu putevi”. Pozvali su građane i nadležne organe da međusobno sarađuju, ,,tako da građani ne uzimaju pravdu u svoje ruke i lišavaju života ovu vrstu”, a da nadležni organi budu na usluzi i dostupni građanima koji se zadese u ovim i sličnim situacijama.
Nadležni se nijesu oglašavali.
I dok su zmije, i strane i domaće na zlu glasu, pa svako može zamislisti kakav bi ga strah prekinuo da je, otrovnu ili neotrovnu, ko će ga znati, vidi, na primjer, u blizini djeteta, kamile su, izvjesno, bezopasne. Ipak i sa njima smo kuburili. Dvije cirkuske kamile, nalaze se nadomak Podgorice i nemaju adekvatane stanišne uslove, brigu i tretman zbog čega su im nestale grbe, upozorili su iz nevladinih organizacija. Kamile su ostale u Crnoj Gori zato što vlasnici cirkusa u kojem su ,,radile”, nije mogao da ih vrati u Italiju jer im nijesu imale uredne papire. Ekološka inspekcija je kazala da je sa kamilama sve u redu. Najavljeno je da će uskoro otputovati kući. U cirkus.
Nikuda, međutim, neće putovati dva mečeta mrkog medvjeda, koja je u martu na Pustom Liscu pronašao i udomio u selu Brestica Vuko Simović. Mazili su ih i pazili i potom predali NVO Prihvatilište i oporavak životinja Crna Gora. Očekivalo se da završe u
Centru Arcturos u Grčkoj kako bi bili rehabilitovani i pušteni na slobodu. CZIP je, međutim objavio, kako je grčki Centar povukao odluku o prihvatanju mečića jer je šansa za rehabilitaciju uskraćena ,,intenzivnim ljudskim kontaktom”. Zbilja je fotografija sa preslatkim mečićima bilo na sve strane. Prihvatilište i CZIP su se javno posvađali, mečići su još sa ljudima. Zabilježena je i informacija da se njihova majka pojavljivala na Pustom Liscu, čak porušila neke stvari jer je osjetila njihov miris. Reklo bi se da bi bilo najbolje da stručnjaci nijesu pomagali i da bi se seljani koji su pripazili mečiće lakše dogovorili sa nihovom majkom nego nevladine organizacije međusobno i sa nadležnim službama.
Slučaj sa dječakom kojeg je u Nikšiću ujeo pas lutalica je, takoreći, klasika. Godinama se u Crnoj Gori raspredaju priče o azilima za pse, lutalice se noću prevoze iz jedne opštine u susjednu, redovne su vijesti o otrovanim psima i mačkama.
Učinkovitost državne i opštinskih vlasti kada je riječ o zbrinjavanju lutalica lako je provjeriti. Samo prođete pred neke od škola. Djeca imaju običaj da jedu užinu, lutalice da se zbog ostataka hrane okupljaju. Na kraju im to postane stanište. Svakoga jutra djevojčica sa kojom je Monitor razgovarao strijepi dok prilazi školi. Psi su skoro stalno tu. Lani ju je ujeo pas, boji se. Ponekad zaobiđe, ponekad naiđe neko od odraslih i pomogne joj.
U komunalnoj policiji, na pitanje može li se prilaz školi učiniti bezbjednijim, ležerno kažu: ,,A, znamo za taj čopor. Bogami smo sto puta javljali da ih pokupe, ali ništa”. Oni koji po propisima u Podgorici treba da ih ,,pokupe” su ljudi iz Skloništa za napuštene kućne ljubimce koje se nalazi na Vrelima ribničkim i posluje u okviru Čistoća d.o.o. Ne pretrgoše se od posla, može da posvjedoči svaki stanovnik Glavnog grada.
Stručnjaci na koje se pozivaju u udruženjima za zaštitu životinja kažu da su psi lutalice bezopasni: „Kod čovjeka se prilikom osjećaja straha luče feromoni koje pas osjeti, pa i sam počne da osjeća strah. Pas veoma rijetko ujeda zbog toga što je stvarno agresivan, već je riječ o ličnoj procjeni da li će biti napadnut ili ne”. Uputstvo, objavljeno u magazinu Pas glasi: Kad se susretnete sa napuštenim psom ili čoporom, obratite mu se nekom lijepom rečenicom, tepajte mu i uspostavite kontakt očima. Blago se sagnite i ispružite lagano ruku ka psu (gornji dio šake, dlanom nadolje). Ako naiđete na čopor, komunikaciju uspostavite sa onim psom koji vam prvi priđe. Nikada nemojte bježati!
,,To su budalaštine. Baš me zanima što ti stručnjaci misle kako da se postigne da se ne plašimo pasa”, kaže Monitorova sagovornica koju je prije 15 godina ujeo pas i od tada ih se panično boji. ,,Zaista bih voljela da mi ti stručnjaci objasne kako da se oslobodim tog straha-možda da plaćam psihoterapiju. Ili da tražim uput kod psihijatra u javnom zdravstvu da me liječe od straha od pasa. U ovoj državi ne mogu da naprave kliniku gdje će da smjeste ozbiljne psihijatrijske bolesnike, a ne da sa mnom neko priča kako da prebrodim strah od pasa”, kaže naša sagovornica. Podsjeća na psa koji je rastgao pudlicu i napao majku sa bebom nasred šetališta u Tivtu, za koga se sumnjalo da je bio izgladnjivan zbog priprema za borbu. ,,Pa su ga onda fino vratili vlasniku.”
Naravno, nije da nemamo regule. Zakon o zaštiti dobrobiti životinja
propisuje ozbiljne obaveze njihovim vlasnicima. Kao i toliko toga kod nas – mrtva slova. Zabranjeno je, na primjer, ,,licima mlađim od 16 godina da izvode opasne pse na javna mjesta”. Niko nije znao da nam kaže kako i ko utvrđuje koji je pas opasan. U stvarnosti se svodi na to da vam neko đetište pored kojeg šeta neki od pasa čije je držanje u mnogim zemljama zabranjeno, kad streknete, poluuvrijeđeno kaže: „Neće on, gospođo”.
U Podgorici postoji Odluka o uslovima i načinu držanja kućnih
ljubimaca i načinu postupanja sa napuštenim i izgubljenim kućnim ljubimcima. Piše, pored ostalog, da se „iz dvorišta i posebnih djelova stambene zgrade psi izvode samo na povocu koji odgovara veličini i snazi psa” i da se kućni ljubimci ne mogu izvoditi tamo gdje su cvijetnjaci ili travnjaci, dječjia i sportska igrališta, kupališta, groblja i slično. Tjah. Zakonom je propisano da je ,,držalac kućnog ljubimca dužan da ukloni izmet svog kućnog ljubimca sa javnih površina”. Ako neko uoči, neka javi.
Da ne bude zabune – naravno da su životinje čudesne i nedužne.
Premda, očigledno je da oni koji očekuju da se ne plašite zmije ili čopora pasa precjenjuju ljudsku vrstu ili se prenemažu. Vjerovatnije je ovo drugo. Nijesu stepenice evolucije tako razmaknute – ako mečka ima pravo da se uplaši, zašto nema čovjek. Ljudi sebe smatraju razumnim bićima zato što su izmislili svašta, pa i čudo zvano država. Dio cijene za poklanjanje dijela slobode državi je, na primjer, to da dotična brine da vas ne proguta piton. U našem slučaju, zaludan posao. Ovaj provizorijum ne zna da zaštiti ni životinje ni ljude i nije ga briga.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice