Nema te osobe koja je jednom bila na Adi Bojani, tu se odmarala, kupala, šetala tim prelijepim ostrvom, gledala najljepši zalazak sunca na planeti, doživjela čari te ljepote, a da se nije poželjela vratiti.
Prije četiri decenije Ada je zamišljena kao nudistički raj, mjesto đe bogati naturisti sa Zapada mogu bezbrižno uživati punih šest mjeseci kupajući se istovremeno i u moru i u rijeci. Činjenica da je plaža na Adi duga skoro četiri kilometra i da je taj otok daleko od ulične buke u atmosferi potpuno različitoj od ostalih turističkih mjesta na Mediteranu, motivisala je početkom sedamdesetih godina njemačku turističku agenciju Miramare braće Halgat, koja se bavila isključivo naturističkim turizmom, da uloži oko pola miliona maraka u izgradnju turističkih vila na tom ostrvu. Na Adi, veličine 5,4 kvadratnih hektara, Ulcinjani su, inače, ostavljali stoku, nije bilo imovinsko-pravnih problema, ali ni struje, vode, ili prikladnih pristupnih puteva. Divljina i ljepota, bila je kombinacija koja je učinila da se vlasnici Miramare na prvi pogled zaljube u Adu.
Pokazalo se već poslije prve godine da je njihova vizija realna. Jer, 100 ležaja koji su izgrađeni 1973. godine, bili su premalo da prime sve zainteresovane Njemce. Samo nekoliko godina kasnije smještajni kapaciteti prošireni su na više od hiljadu ležaja. Nalazili su se na jugozapadnom kraku ostrva, a svojim prisustvom te niske građevine nipošto nijesu ugrožavale jedinstveni i autentični ambijent ostrva.
Izgrađen je i auto-kamp, pa je na Adi gotovo svakog dana od aprila do oktobra tokom naredne dvije decenije bilo oko 1.500 isključivo stranih gostiju. Biti na Adi bila je privilegija ne samo za goste, već i za zaposlene. Jer, sredinom osamdesetih na Adi je ostvaren promet od oko sedam miliona maraka, a profit je bio deset puta manji. Bilo je to pravo bogatstvo koje je zaposlenima omogućavalo 14 plata u godini, zimnicu, regres, mogućnost stručnog usavršavanja, a da se ne govori o bakšišu koji su zarađivali svi – od konobara preko recepcionera do radnika u Školi jahanja.
Bile su to zlatne godine ulcinjskog i crnogorskog turizma, kada je Ada, uz Sveti Stefan, bila najpoznatiji turistički brend zemlje, raj koji su posjećivali ne samo turisti nego i poznati državnici, političari, umjetnici.
Jedan od najpoznatijih svakako je bivši njemački kancelar Vili Brant, koji je na Adi boravio 1979. godine, reditelj Živko Nikolić je tu snimio svoj čuveni film Ljepota poroka, a savezni i republički funkcioneri tu su posebno voljeli doći u lov na pernatu divljač i divlje svinje.
Jedna od karakretistika Ade dugo vremena bio je splav kojim se do nje dolazilo, a prije tri decenije izgrađen je most. Mnogi turistički poslenici smatrali su da je takav nezgrapan infrastrukturni objekat jedan od uzroka kasnije degradacije prirodne sredine na obalama Bojane i banalizacije Ade.
Zato će trebati još dosta vremena da Ada u potpunosti povrati stari sjaj. Da ponovo napravi krug od provincije do evropski prepoznatljivog brenda. ,,Čujem da su nešto renovirali i drago mi je da je tako. To mjesto mora da radi, a radiće dobro samo ako se vrati vrijeme kada je sezona počinjala u aprilu. Osamdesetih godina prve goste smo imali već za Uskrs. Njemci su tada imali nekoliko nedjelja odmora i mi smo to koristili. Za djecu bi bilo besplatno, a odrasli bi boravili tri, a plaćali dvije nedjelje. Nekoliko stotina gostiju u aprilu, ima li toga danas”, pita se sa sjetom bivši direktor Ade Bojane Ruždi Karamanaga.
No, Ada i dalje nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Njezini fanovi na FB stranici s pravom je opisuju kao ,,mjesto đe sve počinje i đe sve završava”. Posebno ta konstatacija vrijedi za surfere, kojima su zbog vjetra i pješčane plaže, Ada i Velika plaža već desetak godina postale baze na Jadranu. Predveče su i nebo i voda ušća Bojane i šireg ulcinjskog akvatorijuma prekriveni jedrima i kajtovima.
Djelo prirode i čovjeka
Ada je nastala na veoma neobičan način i može se kazati da je djelo i prirode i čovjeka. Na ušću rijeke Bojane u more je 1858. godine potonuo brod Merito, vlasništvo Antuna Alegretija iz Trogira, kojim je upravljao kapetan Naporeli. A sredinom 19. vijeka na ovoj su lokaciji postojala dva manja ostrva. Brodske olupine su, onda, zajedno sa dva manja obližnja ostrva zadržavali rječne sedimente i stvorile Adu. Ona se počela nazirati dvije decenije kasnije, 1882. godine. Upravo na prijelazu 1858/59. godine Drim je promijenio tok i od tada se jedan krak te rijeke uliva u Bojanu, južno od Skadra. Ostrvo Ada je trouglastog oblika. Dvije strane zapljuskuju rječne, a jednu morska voda.
Mustafa CANKA