Zagovornici izgradnje hidroelektrana na Morači u protekloj godini pucali su iz svog raspoloživog oružja. U plan za izgradnju HE utkali su puno bajkovitih elemenata, poput onih o otvaranju mnogobrojnih radnih mjesta, turističkih kompleksa koji će nići na obalama akumulacionih jezera, jahtama i skuterima koji će premrežiti vještačka jezera, turistima koji će, zasićeni prirodnim ljepotama pohrliti da vide betonske brane. Bilo je tu i puno priča o Crnoj Gori kao energetskoj izvoznoj sili na Balkanu, pa građanima Crne Gore koji će, napokon, prestati da misle o struji jer će je imati na dohvat ruke.
PRIČINE PRIČE: No, idila nije dugo trajala dugo. Nadležni su, ipak, priznali da će građani struju plaćati po tržišnim uslovima, a prvobitni plan je pod pritiskom javnosti vraćen na popravni a nakon toga je nastavljena ujdurma s koncesionim aktom i ugovorom. I dalje se u Vladi uporno zalažu da proguraju brane. Ne mašu više s onako raznobojnom lepezom argumenata kao na početku 2010. godine ali tu su, da s vremena na vrijeme, puste malo (dez)informacija o tome kuda ide tok priče. I pokažu – na čiju vodenicu će voda nagrnuti.
Građani se, sve su prilike, neće ovajditi. Na dobitku će, sasvim izvjesno, biti Italijani. I njihovi partneri u Crnoj Gori. Tender koji je najavljivan kao bitka renomiranih firmi za posao vijeka u Crnoj Gori pretvorio se u pravi fijasko. Nakon odustajanja Kineza – spisak se sveo na naše prekomorske susjede.
Ako ikada bude zaključen posao sa stranim partnerima, crvenu vrpcu neće sjeći oni koji su je najavljivali. Dva ministra, u čijem su djelokrugu rada bili planovi za HE, ispraznili su svoje fioke u Vladinim kabinetima. Ministar ekonomije Branko Vujović i ministar urbanizma i zaštite životne sredine Branimir Gvozdenović odlaze s pozornice. Makar ove Vladine.
ZAPAŽENE ULOGE: I jedan i drugi su imali zapažene uloge u pokušaju zamagljivanja činjenica oko HE na Morači. Vujović je načinio čitav niz prekršaja u informisanju javnosti. Upitan da li će građani, ako se izgrade HE imati jeftiniju struju ponovio je ono što smo već svi znali – da ćemo od 2015. biti dio otvorenog tržišta i sami birati gdje ćemo je i po kojim uslovima kupovati. Analizu ekonomskih efekata gradnje HE na Morači, koju su radili Vladini činovnici, nazvali su aktom nezavisnih eksperata a do danas ne postoji jasna analiza koja bi građanima pokazala šta dobijaju a šta gube gradnjom HE na Morači. Vujović je, i pored toga, ponavljao da će Crna Gora smanjiti energetski deficit, iako je izvjesno da ta struja ne bi bila naša već italijanska.
A građani, opet, nijesu mogli da vjeruju kada je počeo priču o mogućem prevođenju voda Tare u Moraču, iako je kanjon Tare pod zaštitom UNESCO-a i skupštinske deklaracije.
Za razliku od njega, Gvozdenović je, kako je odmicalo vrijeme i nizali se promašaji, pokazao da ne želi da ga javnost doživljava kao tvrdokornog pobornika HE. Pa je, nakon javne rasprave obznanio da „plan ide na popravni”, zahvaljivao se nevladinom sektoru na saradnji, pokušavao da spusti loptu kad je njegov kolega Vujović ustvrdio da priča o Tari nije zaključena. Kada propagandna mašinerija, koju je Vlada aktivirala u čitavom procesu za nemali novac, nije uspjela da isprodukuje opšte oduševljenje građana branama i strujom za Italijane – Gvozdenović je postao uzdržaniji u najavljivanju blagodeti koje potop donosi Morači.
KRUPNI IGRAČI: Vujović je sam tražio povlačenje iz Vlade, Gvozdenović nije. Ali je zato najavljeno njegovo ponovno učešće u rukovodećoj strukturi Elektroprivrede koja je, zajedno s italijanskom A2A za Vladu najpoželjniji partner za izgradnju HE. Taj transfer ne bi bio po zakonu jer funkcioner ne može, u periodu od jedne godine, „da zastupa pravno ili fizičko lice pred organom vlasti u kojem je vršio javnu funkciju u predmetu u kojem je kao javni funkcioner učestvovao u donošenju odluke”. Tako makar piše u članu 13 Zakona o sprječavanju konflikta interesa.
No, otvoreno je pitanje kako će ovaj proces biti nastavljen. Tender za koncesionara otvoren je do 15. aprila. Dok se nove karte ne otvore i nova Vlada ne pokaže kako će ih i za čiji račun miješati, ne treba zaboraviti da su u igri krupni igrači. Podsjetimo – rođeni brat bivšeg premijera Mila Đukanovića crta kuda će ići kabl za izvoz struje u Italiju. Republički zavod za urbanizam i projektovanje, čiji je vlasnik Aco Đukanović, u konzorcijumu s hrvatskim firmama, uključen je u posao izrade prostornog plana za koridor dalekovoda od Crnogorskog primorja do Pljevalja i podmorski kabl između Crne Gore i Italije.
Upravo je bivši premijer Đukanović s italijanskim premijerom Silviom Berluskonijem dogovorio kabl. Sada brat dogovor treba da pretoči u djelo. A još je otvoreno i pitanje – kojim će se biznisom zabaviti Milo Đukanović nakon odlaska s premijerske funkcije.
Marijana BOJANIĆ